Umetnost

5 lakih komada

Milica Tomić RSS / 09.01.2008. u 04:16

U ovom postu imam nameru da vam predstavim umetničke radove koje sam na poziv časopisa SPIKE (THE INTERNATIONAL ARTMAGAZINE FROM VIENNA ) izabrala da prikažem u jesenjem broju za 2007 god. u uvodnoj rubrici “Artist’s Favourites”. Koncept ove rubrike je da pozvani umetnik odabere i predstavi pet mladih umetnika i ukratko obrazložii svoj izbor.

 

 

Ovaj izbor umetnika, govori svakako i o mom opredeljenju u umetnosti. Nakon prvog posta koji sam objavila na ovom blogu, pogotovo nakon komentara koji su potom usledili, želim da potvrdim svoj KRUTI stav: da svaki umetnički rad, hteo to umetnik ili ne, reflektuje kontekst države, društva, politike i ideologije u kojoj je nastao. Tim povodom želela sam da vas upoznam sa nekoliko radova koji u svoj sadržaj i formu uračunavaju ove odnose i zapravo jesu konkretna analiza konkretnih uslova u kojima su nastali. Takodje, moja namera je da pokušam da na ovom blogu otvorim javnu diskusiju o savremenoj umetnosti, koja kod nas i nije tako uobičajena, pre bih rekla da je savremena umetnost obavijena mukom i tišinom.

Ovi mladi umetnici su svi, osim Alberta Hete, učestvovali u edukativnim projekatima koje sam vodila u različitim delovima sveta. To su umetnici čija umetnička praksa, produkcija i strategija izlaganja, uključuje njihov odnos prema državi, društvu, kao i kritički odnos prema trenutnim umetničkim trendovima, sistemu i tržistu umetnosti.

Minna Henriksson je umetnica koja živi u Helsinkiju i Istanbulu. Ona istražuje “ne-evropske” društvene i umetničke sisteme stvarajući mape umetničke scene Istanbula, Zagreba, itd. Na osnovu neformalnih razgovora sa protagonistima umetničke scene: umetnicima, kritičarima, kustosima, predstavnicima institucija - dakle na osnovu “rekla-kazala”, ogovaranja, pohvala i preporuka umetnica formira mrežu odnosa umetničke scene u obliku crteža. Na toj mapi-crtežu ona, na osnovu svog istraživanja, odredjuje pozicije aktera umetničke scene, dopisujuci po nekoliko rečenica o svakom od njih, pokazujući veze i način (ne)komunikacije medju njima.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Umetnica uspeva da dokumentuje ono što se javno nikad ne iskazuje, a zapravo jeste realnost odnosa svake scene.
Minna Henriksson trenutno realizuje serije crteža, čiji je cilj da na osnovu istraživanja vizualizuje geo-ekonomosko-politički fokus selekcije umetnika koji su se pojavili na Istanbulskom bijenalu. Od samog početka ovog bijenala, pa do danas. Mina kaže: “Ja ispitujem da li umetnici koji dolaze iz zemalja koje im obezbedjuju strukturnu podršku drzavnih donacija za izvoz savremene umetnosti imaju privilegovanu poziciju u odnosu na umetnike koji nemaju ovakvu podršku - i kako ova činjenica utiče na selekciju umetnika za bijenale”.

Darinka Pop-Mitić je umetnica koja živi u Beogradu. Ovde je reč o njena dva rada koja se bave našom bližom istorijom.
“Nebo iznad Ovčara” (2004) je serija akvarela i pastela - pejzaža. Ovi pejzaži su zapravo mesta na kojima su se tokom devedesetih dogodili ratni zločini, koje umetnica slika danas, kada u samom pejzazu ne više postoji ništa što bi nas podsetilo na ove istorijske dogadjaje.
“Solidarnost Jugoslovenskih naroda sa sa narodima Latinske Amerike” (2005) je rekonstrukcija murala iz 1977. godine.

 umtničke brigada i D. Pop-Mitic
umtničke brigada i D. Pop-Mitic

1977. godine, mladi umetnici, pripadnici umetničke brigade “Salvador Aljende” iz Južne Amerike su zajedno sa svojim kolegama iz Jugoslavije naslikali mural na zidu bašte SKC-a “Solidarnost Jugoslovenskih naroda sa narodima Latinske Amerike”. Tim kolektivnim umetničkim činom ovaj mural je pridodat nizu murala koje je ova umetnička brigada realizovala po svetu. Darinka Pop-Mitić je delimično rekonstruisla ovaj mural, na osnovu arhivskih fotografija, i kontura murala koji je u trenutku rekonstrukcije gotovo izbledeo, jednako kao i sećanje na istoriju nesvrstanih i ulogu SFRJ u ovom internacionalnom emancipatorskom pokretu. Rekonstrukcijom zidne slike rekonstruisan je i kontakt sa brigadom “Salvador Aljende“ čiji su pojedini članovi još uvek aktivni i radi murale u Latinskoj Americi, kao deo umetničke brigade „Ramona Para“.
Mogućnosti, okolnosti, ali i sudbina obe akcije su u potpunoj suprotnosti. Dok je akcija iz 1977. godine obuhvatila veliki broj ljudi, institucija, kao i medjudržavne odnose, nova akcija obuhvatila je mali krug dobrovoljaca i donatora koji su iz umetničke solidarnosti pristali da participiraju u obnavljanju zida.
Umetnica planira da obnovi sve zidne slike koje je umetnička brigada „Salvador Aljende“ izvela tokom svog boravka u Beogradu.
Collective Muralista Brigades Ramona Parra.
http://www.colectivobrp.cl


Axel Strashnoy, koji je rodjen u Argentini, a trenutno živi u Helsinkiju i Parizu, ima ambiciju da uspostavi kontinuitet sa umetničkim praksama šezdesetih i sedamdesetih.
“Kamera” je njegov rad iz 2007. Umetnik je zamračio galerijski prostor, rastavio delove super 8 kamere, ostavio slobodon prostor za okular na sredini izloga galerije i na taj način je unutrašnjost galerijskog prostora pretvorio u džinovsku kameru. Dakle, transformisao je galeriju u filmsku kameru koja snima ulicu ispred galerije. Posetioci su ulazeći u galeriju, osvetljavali unutrasnjost “kamere”, i nekad u mraku rušili delove mehanizma, zapravo uticali na sam mehanizam kamere i snimanja, ostavljajuci trag na finalnom proizvodu - filmu.

Produkcija, distribucija i prikazivanje rada su istovremeni i deo su istog prostora. Posmatrač postaje istovremeno deo produkcije i deo sadržaja rada. Ovaj rad s jedne strane briše granicu izmedju posmatrača i autora, spolašnjosti i unutrašnjosti, a takodje dovodi u pitanje koncept galerije kao “white cube”.


Milos Čvorović živi u Beogradu. Njegov rad “Bulevar AVNOJ-a” ispituje posledice tautoloske konceptualne umetnosti 70ih. Odnosi se na istoriju vizuelne umetnosti, arhitekture i urbanizma, ali iskljucivo u lokalnom kontekstu.
Umetnik je za vreme “rata plakata” povodom preimenovanja ulice “Bulevar AVNOJ-a” sa grupom istomišljenika oblepio deo istoimene ulice plakatima:

Aktom ponavljanja imena novobeogradske ulice “Bulevar AVNOJ-a” umetnik postavlja pitanje imenovanja u jednoj konkretnoj situaciji, u Srbiji, na sceni konkretnog sukoba razlicitih političkih opcija u Beogradu, sukobu oko imena ulica. U tadašnjem sporu oko preimenovanja ulica je zaboravljeno, iskljuceno samo jedno ime, ime: “Bulevar AVNOJa”
Umetnik kaže: “Tako Grupa “Bulevar Avnoja” preuzima iskljuceno ime, da bi ga vratila u polje reprezentacije i njegovim povratkom postavila pitanje imenovanja, preciznije, subjekta imenovanja. Mi pitamo: Šta je imenovanje i ko odlucuje o imenovanju? Da li je imenovanje u domenu vlasti i gde su granice moći imenovanja? “
Rad se izmedju ostalog bavi pitanjem brisanja i revizije istorije, vezane za drugi svetski rat i antifašističku borbu.Takodje pokreće pitanje: da li postoji proces odlucivanja o imenu ulice, nesto kao referendum, ili se to dogadja izvan volje gradjana, koji u najmanju ruku žive u ovoj ulici. Stanovnici ove ulice su se tada za vreme akcije prikljucili, jer su u ovoj akciji prepoznali mogucnost da učestvuju u procesu odlucivanja o imenu ulice, koji im je bio oduzet (referendum).

 

Albert Heta je umetnik koji živi u Prištini. Njegov rad i dugogodišnja praksa zahtevaju obimniju analizu, medjutim ja bih vam sada predstavila samo jedan njegov rad.


“Ambasada Republike Kosovo na Cetinju” je 2004 godine bio izložen na Cetinjskom bijenalu, gde je umetnik postavio grb i zastavu Republike Kosovo (koje je sam dizajnirao) na zgradu nekadašnjeg Konzulata Srbije. Ova umetnička instalacija je nekoliko dana po otvaranju demolirana, da bi potom na zahtev osnivača i direktora Bijenala rad bio povučen. Paralelno, u medijima, ovaj rad je napadan iz pozicije kultur-rasističkih optužbi na račun umetnika, koje su holofrazirale ratnu propagandu iz 1998-99. godine.
Umetnik Albert Heta ne vidi ovaj rad samo kao instalaciju koja je akt aproprijacije simbola države, već pre svega način na koji su se kustosi, mediji, političari odnosili prema ovom radu, kao i diskusije koje je proizveo. Drugim rečima, za njega je sam umetnički rad pre svega pokretanje mehanizma diskursa, emocija i diskusija koje je rasplamsao.

 

 

Govoreći o ovom radu, pre svega otvaram pitanje koje se bavi analizom složenog mehanizma odnosa umetnika i države. Ovaj rad postavlja krucijalno pitanje: Da li je moguća umetnost i identitet umetnika bez države?

Atačmenti



Komentari (267)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

KafaJeGotova KafaJeGotova 14:51 09.01.2008

Re: Milice,

covek se buni sto drzava koja ga lebom rani nema infrastrukturu

ti, brale, kraljica kitscha... :))) odakle izvalicis ove dragulje mudrosti?!
Milica Tomić Milica Tomić 15:09 09.01.2008

Re: Milice,

napokon sam shvatio.
covek se buni sto drzava koja ga lebom rani nema infrastrukturu. i koliko god poltornisao nema njemu bijenala.
to je legitimno.
I rest my case.


ako je ovo granica tvog razumevanja dejane, svaka ti cast!
dunjica dunjica 15:35 09.01.2008

Re: Milice,

Sta se desava sa umetnicima koji nemaju drzavu?

Lakše bi mi bilo ako bismo govorili o pasošu ili putnim dokumentima. Uvakva formulacija mi je osobno ponešto iritantna, nekako implicira nešto kao "sprega pojedinca i države".

Ako se zadržimo u okviru naziva koje koristiš, onda su ljudi bez države apatridi. Oni koji nemaju pasoš ili putne dokumente NI JEDNE države, koji nisu ničiji državljani. Ili misliš na ljude koji žive u jednoj državi, a pri tom su građani neke druge?

I što je s nama "pobjeguljama", koji smo rođeni u jednoj, a osjećamo se i formalno smo građani druge države? U kojim paviljonima ili "paviljonima" trebaju takvi izlagati?
Milica Tomić Milica Tomić 17:31 09.01.2008

Re: Milice,

Lakše bi mi bilo ako bismo govorili o pasošu ili putnim dokumentima. Uvakva formulacija mi je osobno ponešto iritantna, nekako implicira nešto kao "sprega pojedinca i države".


naravno, zato na samom pocetku i pominjem pasos. mislim samo na gradjansku pripadnost nekoj drzavi. ona jeste formalna, i ne mora da ima veze sa nasim osecjem pripadnosti zajednici, medjutim ta formalna pripadnost nas uvek nanovo vraca u realnost , jer ti gradjani koje pominjes "ljude koji žive u jednoj državi, a pri tom su građani neke druge" takodje se, bez obzira u kojoj zemlji zive, krecu i dalje u granicama zemlje ciji pasos nose. svi smo iskusili jugoslovenski pasos do devedesetih i taj isti pasos nakon dvedesetih.

jedini apatridi sa ovih prostora su politicki jugosloveni. oni iako poseduju npr. srpski, hrvatski pasos mogu biti apatridi.

ljudi bez dokumenta, bez papira su u tehnickom smislu takodje apatridi, ali ja ovu rec nikad ne shvatam u tehnickom smislu.
dunjica dunjica 17:52 09.01.2008

Re: Milice,

Hvala, Milice, sada mi je jasnije što si mislila pod onim odnosom umjetnik-država gore.

Tako dođosmo i zapetljasmo se oko praktikalija i udaljismo se od tvoje namjere da govorimo o suvremenoj umjetnosti. Doduše, atmosfera na cijelom tvom blogu je pomalo turbulentna i neki su počeli da se frljaju uvredama i izjavama koje imaju malo veze s namjerom teksta.

Na kraju zatvorismo krug i dođosmo do potvrde Hetinog, da parafraziram: "tekst o umjetnosti je pre svega pokrenuo i rasplamsao mehanizme diskursa, emocija i diskusija."

Šesti "laki" komad, možebit ;-)

Dejan Stanković Dejan Stanković 18:03 09.01.2008

to Kafa je Gotova

vartih se pa procitah sve ovo.
Priznajem - ono o uzvisenim osecanjima mi malo lose ispalo. bas kiç.
utesno je sto s tim ne idem na bijenale. a i nisam rezimski covek.
dakle, malo sam se lose izrazio, ali oprostite mi, pogresio sam. A ja cu vama oprostiti sto je baja upotrebio jeftin trik. (nesto kao kosovski beckovic) i razumecu i njega i nasu domacicu. saradjuju ljudi preko granica. to je lepo. on je njoj namestio tezgu u pristini, ona njega hvalila po austrijskim novinama. sve je to ljudski i razumljivo. bolje tako nego da se tuku.

peace!
Lucifer Lucifer 18:19 09.01.2008

Re: to Kafa je Gotova

saradjuju ljudi preko granica. to je lepo. on je njoj namestio tezgu u pristini, ona njega hvalila po austrijskim novinama. sve je to ljudski i razumljivo. bolje tako nego da se tuku.

maliciozno, gosn. Prevodioche
Milica Tomić Milica Tomić 19:09 09.01.2008

Re: to Kafa je Gotova

razumecu i njega i nasu domacicu. saradjuju ljudi preko granica. to je lepo. on je njoj namestio tezgu u pristini, ona njega hvalila po austrijskim novinama. sve je to ljudski i razumljivo. bolje tako nego da se tuku.


jako pronicljivo! iz cinjenice da sam izlagala u Pristini i da sam o Albertu Heti pisala za art magazin (nemoj molim te novine) i o tome pisala na blogu, ti lucidno zakljucujes isto, ali sa trijumfalnim zakljuckom: Milica i Albert - ja tebi vojvodo, a ti meni serdare, a jos se ponesto i zaradi! pa da li stvarno mislis da svet tako funkcionise!

Vidim da tebe i nestorijanca najvise zanimaju pitanja tipa ”Ko profitira a ko posteno zaradjuje” - te Bogdanovic dobijao dve plate, a nista nije radio, te cije je vlasnistvo zgrada bivseg konzulata, te preracunavas moj i Albertov sitan ćar do u evrić.
Razumem da ti ova pojednostavljenja pomazu da mislis, ali nemoj o svemu sto mislis da nas i informises . Postaje dosadno!
Dejan Stanković Dejan Stanković 19:28 09.01.2008

Re: to Kafa je Gotova

milice, nije fora da se svadjamo kad smo se do sada tako lepo slagali.
morlim te da me shvatis, upravo danas dok radim/zabusavam neki uzasno dosadan posao usput u sebi otkrivam talenat konceptualnog artiste. mozda mi provokacija postane vokacija.

tebi zelim jos puno postova, sebi da se ponovo ovako lepo druzimo, a tvom kolegi da ima svoju licnu drzavu pa posle da se posveti prozivkom iste, kao sto je i red.

bacci & abbracci
Milica Tomić Milica Tomić 21:52 09.01.2008

Re: Milice,

Hvala, Milice, sada mi je jasnije što si mislila pod onim odnosom umjetnik-država gore.

Tako dođosmo i zapetljasmo se oko praktikalija i udaljismo se od tvoje namjere da govorimo o suvremenoj umjetnosti. Doduše, atmosfera na cijelom tvom blogu je pomalo turbulentna i neki su počeli da se frljaju uvredama i izjavama koje imaju malo veze s namjerom teksta.

Na kraju zatvorismo krug i dođosmo do potvrde Hetinog, da parafraziram: "tekst o umjetnosti je pre svega pokrenuo i rasplamsao mehanizme diskursa, emocija i diskusija."

Šesti "laki" komad, možebit ;-)


Dunjice, u pravu si umetnik-država je zaista ostalo nejasno.

Eto, kako si i sama primetila ipak se nismo udaljili od teme.

Albertov rad "Ambasada Kosova u Beogradu" je trebao da se pojavi pre neku godinu na oktobarskom salonu. Bio je na zvaničnom spisku umetnika, medjutim ubrzo je nestao sa spiska. Jedan drugi umetnik, Nebojša Milikić, pokrenuo je na jednom simpozijumu, u vreme okt.salona, pitanje Albertovog neucestvovanja. Taj razgovor je snimio i poslao ga Albertu. On je zatim napravio zaseban rad, video, samo crnu projekciju, sa tonom i titlom. razgovora o njegovom neučestvovanju na izlozbi.
mcvetkovic mcvetkovic 22:59 09.01.2008

Re: to Kafa je Gotova

Ono sto Alberta Hetu izdvaja kao umetnika je njegova hrabrost. Hrabrost kojom se mogu podiciti samo najveci umetnici. Jer, ima li vece hrabrosti od toga da kao Albanac sa Kosova, zastavu i grb Kosova okacis na zgradu bivseg konzulata Srbije? Tesko da ima. Osim da mozda razapne zastavu Kosova na trgu u Pristini.

Stoga ocekujem da Albert uskoro dobije Nobelovu nagradu za mir. Ili bar za medicinu.
Milica Tomić Milica Tomić 23:12 09.01.2008

Re: to Kafa je Gotova

milice, nije fora da se svadjamo kad smo se do sada tako lepo slagali.
morlim te da me shvatis, upravo danas dok radim/zabusavam neki uzasno dosadan posao usput u sebi otkrivam talenat konceptualnog artiste. mozda mi provokacija postane vokacija.

tebi zelim jos puno postova, sebi da se ponovo ovako lepo druzimo, a tvom kolegi da ima svoju licnu drzavu pa posle da se posveti prozivkom iste, kao sto je i red.


"Da l' je ovo istina ili varka, il' ja vidim druga Marka".

Dejane, pa jel' ovo ruka pomirenja, ili nastavljamo borbu drugim sredstvima?

Drago mi je da dok zabušavaš otkrivaš u sebi konceptualnog umetnika.

Što se tiče mog kolege, ne brini se za njega, on aktualno i neumoljivo "proziva" svoju i sadašnju i buduću državu.

To što smo se svadjati, ne znači da se i dalje nećemo družiti, iako ne moramo da se slažemo.

Sve je u redu, Dejane. Pozdrav.

grbavi grbavi 12:53 09.01.2008

ps

P.P.S.
U septembru sam poslednji put bila u Prištini. Pripremala sam izložbu i otvaranje u Centru za savremenu umetnost Stacion koji vode umetnik Albert Heta i arhitekta Vala Osmani. Radili smo po ceo dan, a u podne smo išli kratko na rucak u Tiffany, izvrstan restoran u centru grada. Pred veče smo pili espresso, koji što se mene tiče nije nigde bolji nego u Prištini. Uveče bi na putu do kuće prolazili kroz bučne ulice pune kafea na otvorenom, svraćali na nekoliko mesta, uvek prepunih. Tih dana u gradu nije bilo struje, ali su svi kafei, restorani, bioskopi, galerije, pozorište, muzeji bili otvoreni, jer je svako koristio svoj nezavisni izvor struje. Tih dana se ceo grad pretvorio u veliki, bučni generator! Dakle u Prištni s jedne strane nije lako živeti, uslovi nisu sjajni, ali je to u svakom slucaju živ, visoko urbanizovan "pejzaž"...
KafaJeGotova KafaJeGotova 14:49 09.01.2008

super radovi za diskusiju!!!

Da li je moguća umetnost i identitet umetnika bez države?

[url=http://www.bhdani.com/arhiva/91/tekst291.htm]bh dani - intervju sa bogdanom bogdanovicem - SRBIJA JE
SAMU SEBE IZDALA[/url]
...
DANI: Osjecate li se sad kao apatrid, covjek bez domovine?

BOGDANOVIC: Covjek bez zavicaja je slobodan covjek.

DANI: Jeste li, ipak, slobodan covjek? Zar Vas cijeli zivot nije vezan, ako ne za Srbiju, a ono barem za Beograd, za Beograd u kome ste rodjeni?

BOGDANOVIC: Dragi gospodine Stojicu, Beograda vise nema. Nema Beograda.

DANI: Patite li ponekad od nostalgije? Prividjaju li Vam se slike grada u kojemu ste prozivjeli cijeli vijek, intelektualno mu i graditeljski, stvaralacki doprinosili?

BOGDANOVIC: Malo sam ja Beogradu doprinio. Tamo, uostalom, nista nisam ni sagradio, osim jednog malog spomenika, spomenika Jevrejima zrtvama fasizma. Nista ja u Beogradu sagradio nisam, tamo sam pisao knjige, ali, ipak, dvije moje knjige - prva i posljednja, izisle su u Sarajevu. To je knjiga Mali urbanizam, objavljena krajem pedesetih, i Knjiga kapitela, moja najljepsa knjiga, koja je objavljena uoci rata. Ja sam, ne samo sa tim svojim spomenicima, pripadao cijelom jugoslavenskom prostoru. Ja sam, uglavnom, putovao sa svojim majstorima, koji su, isto tako, bili iz raznih dijelova Jugoslavije, od klesara iz Makedonije, do Bosanaca, klesara islamskih nisana. Ja sam Jugoslaviju poznavao bolje od zvanicnih geografa i politicara, jer sam je cijelu prospartao sa svojim gradilistima, a i sam.
...
Dejan Stanković Dejan Stanković 14:54 09.01.2008

Re: super radovi za diskusiju!!!

gospodin Bogdanovic, moj vrli profesor, bio je komunisticki rezimski umetnik. setamo se da je bio gradonacelnik i na sta je beograd licio za njegovog mandata. istovremeno je primao profesorsku platu a na fakultetu se nije pojavljivao. fakultet mu, medjutim, nista nije mogao.
KafaJeGotova KafaJeGotova 15:21 09.01.2008

Re: super radovi za diskusiju!!!

citaj, dejane, o komunistickom rezimskom umetniku umesto sto se bavis jeftinim diskvalifikacijama

Seven Hundred Thousand Victims - Fabrication
Seven hundred thousand victims, that is, if I may say so, folk poetry. It comes from folk imagination, rounded up so that even the most unsophisticated individual can say it... My decision to turn against nationalism was based on aesthetic grounds - they were just too ugly for my taste
interview by Boris PAVELIC

Novi List, Rijeka, Croatia, April 24, 2005
Bogdan Bogdanovic wants to go to Vukovar to oversee the reconstruction of his favorite monument "Ships sailing to the future", severely damaged in the attack on the city. "While I can still walk," says this vital 83-years-old architect, currently living in Vienna with his wife Ksenija. The Bogdanovics moved to Vienna in 1993, escaping after several years of receiving serious threats from Greater Serbian bullies. Since then, Bogdanovic has, among other, written several seminal books, received the Decoration of the Republic of Austria and the Golden Medal of City of Vienna for special contribution. However, a conversation with an architect, humanist, philosopher and writer whose memoirs were described by Filip David as the best in Serbian literature, next to Danilo Kis, unfortunately always ends up focusing on the analysis of Balkan daily events and politics, from manipulation with the number of victims murdered in the Jasenovac concentration camp - where another Boganovic's monument, "Stone Flower", stands since the sixties - to the situation in Serbia and the rest of the region. And that region is these days only slightly closer to Europe than at the time when intellectuals had to escape capitals of the former Yugoslavia prompted by death threats.
...
Milica Tomić Milica Tomić 15:29 09.01.2008

Re: super radovi za diskusiju!!!

gospodin Bogdanovic, moj vrli profesor, bio je komunisticki rezimski umetnik. setamo se da je bio gradonacelnik i na sta je beograd licio za njegovog mandata. istovremeno je primao profesorsku platu a na fakultetu se nije pojavljivao. fakultet mu, medjutim, nista nije mogao.


Kultur-rasizam i anti-komunizam koji demonstriras su dobitna kombinacija danasnje evropske politike. A, to sto o svom bivsem profesoru, inace jednom od najbriljantnijih pisaca na srpskom jeziku, govoris jezikom miloseviceve kampanje protiv Bogdanovica.-koja ga je proterala iz Beograda, najvise govori o tebi.
Dejan Stanković Dejan Stanković 15:43 09.01.2008

Re: super radovi za diskusiju!!!

znam da mi je bio profesor a da ga ikada uzivo nisam video.
a milosevicevsku propagandu nisam pratio. ne znam sta su oni mislili o njemu.
Doctor Wu Doctor Wu 15:51 09.01.2008

Re: super radovi za diskusiju!!!

Je li to onaj isti Bogdanović koji je Beograđane kao gradonačelnik (postavljen od SK, nikako izabran) preko TV ekrana javno pozivao da denunciraju komšije koje imaju upaljeno svetlo u spavaćoj sobi? Ili koji je Beograd vodio tramvajem u XXI vek?
Milica Tomić Milica Tomić 17:41 09.01.2008

Re: super radovi za diskusiju!!!

e li to onaj isti Bogdanović koji je Beograđane kao gradonačelnik (postavljen od SK, nikako izabran)


Ne, to je onaj Bogdan Bogdanovic koji prvi digao glas protiv milosevica. Preporucujem knjigu Mrtvouzice. Nabolja politicka analiza miloseviceve politike, jos pre nego sto se pojavio u svom "punom sjaju".

preko TV ekrana javno pozivao da denunciraju komšije koje imaju upaljeno svetlo u spavaćoj sobi?


ovo je bilo u saljivom kontekstu, a Zeljko Simic je nadrealisticki kalambur interpretirao kao zbilju, i od toga napravio spisateljsku karijeru.
Doctor Wu Doctor Wu 19:48 09.01.2008

Re: super radovi za diskusiju!!!

Ne, to je onaj Bogdan Bogdanovic koji prvi digao glas protiv milosevica.

Mnogi su dizali glas protiv Miloševića: Šešelj, Drašković, Koštunica, Kosta Čavoški između ostalih. Nadam se da se slažemo da to ipak nije dovoljan razlog za dokaz nečijeg moralnog kredibiliteta.
ovo je bilo u saljivom kontekstu, a Zeljko Simic je nadrealisticki kalambur interpretirao kao zbilju, i od toga napravio spisateljsku karijeru.

Stvarno ne znam šta je interpretirao Željko Simić, ali navedene nastupe g. Bogdanovića (ako o istom čoveku pričamo) sam gledao sopstvenim očima tokom zime 1981.
svebor svebor 21:37 09.01.2008

Re: super radovi za diskusiju!!!

Mislim da je takodje bitno s kojih pozicija je neko bio protiv Milosevica a ne samo da li je bio. S sigurnoscu mozemo reci da ni Seselj ni Draskovic ni Cavoski ni Kostunica u periodu od 1988 nisu bili ZAISTA protiv Miloseviceve politike u onom njenom, hajmo reci najproblematicnijem, aspektu a to je odnos prema tzv. 'srpskom pitanju' i narocito Kosovu. S druge strane ljudi poput pokojnog Buce Pavlovica i jos uvek zivog Bogdanovica su u Milosevicu prepoznali isto ono sto i deo tzv 'nacionalno osvescene inteligencije' ali su kao deo tadasnjeg politickog aparata bili sledjeni ovim radikalnim napadom s pozicija resentimana srpskog nacionalizma na koji su najcesce i odgovarali s pozicija gradjanskog liberalizma. To sto su ti ljudi bili deo, pa hajmo reci, necega sto je percipirano kao levice-na-vlasti predstavlja danas osnov za novi napad na njih.

nsarski nsarski 22:08 09.01.2008

Re: super radovi za diskusiju!!!

Ako je Mr. Bogdanovic, covek koji je izjavio:
Dragi gospodine Stojicu, Beograda vise nema. Nema Beograda.

onda to samo pokazuje da imamo posla sa narcisoidnim tipom koji misli da Beograda vise nema jer on u njemu vise ne zivi.
Tako su govorili i izmedju I i II Sv. rata kad su dosle "golje" u Beograd, pa posle kad su dosli komunisti '45, pa sada kad su dosle izbeglice. Taj grad je snazniji od svakog pomodarstva i kica, i plemenito utice na svoje stanovnike. Ko to ne vidi ili ne razume, ima problema sa necim drugim (obicno sobom), a ne Beogradom.
Dejan Stanković Dejan Stanković 22:13 09.01.2008

Re: super radovi za diskusiju!!!

onda to samo pokazuje da imamo posla sa narcisoidnim tipom koji misli da Beograda vise nema jer on u njemu vise ne zivi.
Tako su govorili i izmedju I i II Sv. rata kad su dosle "golje" u Beograd, pa posle kad su dosli komunisti '45, pa sada kad su dosle izbeglice. Taj grad je snazniji od svakog pomodarstva i kica, i plemenito utice na svoje stanovnike. Ko to ne vidi ili ne razume, ima problema sa necim drugim (obicno sobom), a ne Beogradom.

Svecano izjavljujem da je Nenad Svrakic moj guru.
Doctor Wu Doctor Wu 22:27 09.01.2008

To je već stvar

interpretacije. Neki drugi Bogdanovića vide pre svega kao komunističkog, režimskog arhitektu kome je (kao i Pavloviću, pa i Bakočeviću u početku) smetalo što Milošević nije bio dovoljno komunista. Ili mu je, možda, a po starom srpskom receptu, jednostavno smetalo nadiranje mladih i nemilosrdnih aparatčika, gladnih moći. I to sve u trenutku dok mu se još vladalo (imajte u vidu da je gosn Bogdanović dosta dugo čekao na svojih 5 minuta vlasti).
dzu dzu 22:27 09.01.2008

on beograd (troll)

to je tako površno, dobri gospodine, nsarski. grad valjda čine duše koje u njemu žive, ali ne mrtve, zar ne? ajde da iselimo beograd pa da vidimo dal će da ostane spirit grada kolko iz onog filma escape from new york , kakolisezvaše. :)

beograd istina, živi u ljudima kao što ljudi žive u beogradu, jednako kao i u svakoj drugoj varoši. možda je her bogdanović to mislio, da se beograd iz njega iselio?
svebor svebor 22:32 09.01.2008

Re: super radovi za diskusiju!!!


Slazem se ali zaista i bez ikakvo cinizma. Dobro de, slazem se do recenice> Taj grad je snazniji od svakog pomodarstva i kica, i plemenito utice na svoje stanovnike. Malo mi je to pateticno.

Pri tome, cisto da napomenem, niko ne brani Bogdanovica. Narocito ne Bogdanovica danas. Niti je Bogdanovic 2008. godine isto sto i Bogdanovic iz 1989. godine.

Samo pokusavam da podvucem da njegov anti-milosevicevski angazman jednostavno nije bio isti kao i angazman npr. Vojislava Seselja odnosno da je vec tada postojala neka vrsta saglasnosti izmedju Milosevica i 'nacionalne inteligencije' kojoj Bogdanovic nije pripadao.

No, da se vratimo temi. Bas je Bogdanovic dokaz nemogucnosti odvajanja od svoje politicke zajednice odnosno drzave. Njegova cela karijera tokom 90-tih je bas izgradjena na poziciji apatrida, koju gotovo romanticarski pateticno, ne propusta da pomene u svojim javnim nastupima. Odnosno nema Bogdanovica, ajde recimo tako, kao umetnika, bez Srbije kao drzave. Odnosno, njegov radikalni otklon od Srbiji ga cini nekom vrstom paradigmaticnog srpskog gradjanina u rasejanju.
nsarski nsarski 22:40 09.01.2008

Re: on beograd (troll)

new york

Bas to - New York, case in point! U taj grad su dolazili ljudi iz Irske, Italije, Kine, Jevreji, Dominikanci, Portorikanci, Albanci, bogati i siromasni duhom i novcem - a grad ostao istog duha i zivotne snage.
dzu dzu 22:45 09.01.2008

Re: on beograd (troll)

snaga grada je u kamenu i cigli? upravo su svi ti razni ljudi donosili snagu, kojeg god porekla bivali. život grada ne postoji bez ljudi. ne povinuju se lkjudi nikakvoj snazi koju grad ima nevezano od predhodnih koji su u njemu živeli, upravo u saglasju nastavljaju da menjeju tu životnu snagu grada. ona nije odvojen entitet.
nsarski nsarski 22:59 09.01.2008

Re: on beograd (troll)

dzu
snaga grada je u kamenu i cigli? upravo su svi ti razni ljudi donosili snagu, kojeg god porekla bivali. život grada ne postoji bez ljudi. ne povinuju se lkjudi nikakvoj snazi koju grad ima nevezano od predhodnih koji su u njemu živeli, upravo u saglasju nastavljaju da menjeju tu životnu snagu grada. ona nije odvojen entitet.

Pa, o ovme se moze diskutovati do beskraja. Kao sto svi koji pristignu u Njujork "nabace" njujorski naglasak, na primer, to se isto desava u Bg.-u, ljudi propricaju "Bagradski" - nista lose. Neki "duh", da ga tako misticno nazovem, postoji pored kamena i cigli i loseg saobracaja.
Arhitekte, ali arhitekte kao Olga Medenica, a ne Bogdanovic (arhitekta koji se radovao rusenju gradjevina iz ideoloskih razloiga) ce to mnogo bolje razumeti. Oni govore i pisu o "organskom jedinstvu" grada. Ja verujem da na to misle, na taj "duh". Kad je Le Corbizije dolazio u Njujork brodom prvi put, samo ovo je zapisao u svoj dnevnik "That city that awaits you standing up!", to je "shock and awe" koji svako dozivi kad vidi Manhattan skyline uvece.
To vazi manje-vise za svaki veci grad, pa i za Beograd. On je entity, veci od svakog smrtnika koji je njegovom kaldrmom setao.
dzu dzu 23:04 09.01.2008

Re: on beograd (troll)

stvarno može do beskraja.
nema potrebe, nećemo se složiti. što je baš dobro, za moj pojam.
nsarski nsarski 23:07 09.01.2008

Re: on beograd (troll)

nema potrebe, nećemo se složiti. što je baš dobro, za moj pojam.

OK, potpuno uvazavam. Ja nemam "tvrde" argumente - samo raw emotion, nazalost.
Sve najbolje.
Dejan Restak Dejan Restak 15:02 09.01.2008

nijanse crne i bele

KRUTI stav: da svaki umetnički rad, hteo to umetnik ili ne, reflektuje kontekst države, društva, politike i ideologije u kojoj je nastao.


Ipak, zar vam se ne cini da u doba informacija i doba globalizacije 21. veka govoriti o faktoru drzave=>ideologije=>politike=>drustva kao presudnom na formiranje karaktera umetnosti ne deluje previse iskljucivo?

Takav uticaj nije bio presudan ni u srednjem veku kada znamo da su umetnici fluktuirali ka prostorima koji su im davali dovoljno umetnicke slobode (tipa burzoaske Holandije). Italijanske arhitekte su dizale Nemacku arhitekrutu, Nemacki muzicari svirali svuda po Evropi, Holandski slikari radili porterete itd itd.

Nesporno da su i onda i sada postojali umetnici koji su imali dozu nacionalnog u sebi ali to nacionalno nije bilo apsolutno iskljucivo na ovim prostorima ni krajem devetnaestog veka kada je poprimalo svoje danasnje oblike. Moglo bi se zato reci i da su umetnosti drzava reflektovale stvaralastvo svojih gradjana umetnika i da to cine i danas.

Meni se cini da na kulturu pa i na umetnost uvek presudan uticaj (provokaciju, impuls) imaju one sveobuhvatnije struje, poput iskljucivo religioznih do renesanse, potom nauke i humanizma ... i danas apsolutnog konzumerizma. Ipak slazem se da lokalni uticaji vaspitanja, obrazovanja, odnosa u porodici, drustvu daju tu finu patinu orginalnosti nacionalnih umetnosti.

Recimo vi danas u Srbiji imate muzicare koji sviraju tradicionalu skotsku muziku i poptuno su posveceni kulturi tog doba i prostora. U njihovom stvaranju ne vidim nikakav odraz drzave ni drustva u kom zive pa ipak ne mozemo reci da to sto stvaraju nije umetnost. Jasno je da se oni ne mogu udaljiti od svojih ideja i znanja formiranog u ovoj sredini i da to na odredjnacin eni utice na njihovo stvaranje i tu se sasvim slazem sa vama.

Svakako da "umetnicki kod" kao i svaki drugi osoba dobija u drustvu iz kojeg potice i utoliko je nebitno sto danas umetnik koji je odrastao u Srbiji zivi i stvara u NY, Parizu ili Tokiju. Ipak cini mi se da su mnogi od njih digli ruke od svoje drzavice iz koje su ponikli baveci se globalnim pitanjima.

U svakom slucaju cini mi se da bilo kakvom uopstavanju u kulturi a posebno umetnosti 21. veka tesko mozemo naci uporista u argumentaciji koja ne potice iz specijalnih slucajeva.








Milica Tomić Milica Tomić 15:50 09.01.2008

Re: nijanse crne i bele







Ipak, zar vam se ne cini da u doba informacija i doba globalizacije 21. veka govoriti o faktoru drzave=>ideologije=>politike=>drustva kao presudnom na formiranje karaktera umetnosti ne deluje previse iskljucivo?


nikada ne bih tvrdila da "faktor drzave=>ideologije=>politike=>drustva formira karakter umetnosti". rekla sam da se uvek reflektuje u radu, i da ga je nemoguce citati van tog konteksta.

jos nesto, globalizam i informaticko drustvo jos dramaticnije produkuje problem nacionalnog-etnickog identiteta. mnogo komplikovanije i intenzivnije nego u 19 i 20 veku.

ITakav uticaj nije bio presudan ni u srednjem veku kada znamo da su umetnici fluktuirali ka prostorima koji su im davali dovoljno umetnicke slobode (tipa burzoaske Holandije). Italijanske arhitekte su dizale Nemacku arhitekrutu, Nemacki muzicari svirali svuda po Evropi, Holandski slikari radili porterete itd itd.

Nesporno da su i onda i sada postojali umetnici koji su imali dozu nacionalnog u sebi ali to nacionalno nije bilo apsolutno iskljucivo na ovim prostorima ni krajem devetnaestog veka kada je poprimalo svoje danasnje oblike. Moglo bi se zato reci i da su umetnosti drzava reflektovale stvaralastvo svojih gradjana umetnika i da to cine i danas.


molim vas, nacionalna drzava nije postojala u srednjem veku, to je produkt 19 i 20 veka. U srednjem veku nije bila potrebna ni viza ni pasos.
Dejan Restak Dejan Restak 16:09 09.01.2008

Re: nijanse crne i bele

molim vas, nacionalna drzava nije postojala u srednjem veku, to je produkt 19 i 20 veka. U srednjem veku nije bila potrebna ni viza ni pasos.


tacnije produkt 18 veka.
rekao sam da su umetnici imali dozu nacionalnog u sebi, a ne da su postojale nacionalne drzave.
ipak kapiram da vam je jasno sta sam zeleo da kazem.



Milica Tomić Milica Tomić 21:58 09.01.2008

Re: nijanse crne i bele

tacnije produkt 18 veka.
rekao sam da su umetnici imali dozu nacionalnog u sebi, a ne da su postojale nacionalne drzave.


ako cemo pravo, epohalno je sedamnesti vek.

sto se tiče "doze nacionalnog u sebi", kao i deje o nacionalnom, ne postoji u ovom obliku pre nacionalne države.

jasno mi je šta ste želeli da kažete, ali se ne slažem.
Dejan Restak Dejan Restak 23:05 09.01.2008

Re: nijanse crne i bele

sto se tiče "doze nacionalnog u sebi", kao i deje o nacionalnom, ne postoji u ovom obliku pre nacionalne države.


ode nasa diskusija u pravcu koji nije tema ali je takodje zanimljiv. Dakle nacije su postojale mnogo pre nego sto su bile formirane nacionalne drzave. recimo ne mozemo reci da nije postojala grcka nacija, odnosno da se grci nisu osecali osobenim u odnosu na one koji nisu delili njihov jezik, kulturu, religiju, istoriju, dakle sve ono sto definise naciju. U tom smislu sam mislio na nacionalno u umetniku iako doba renesanse svakako nije doba nacionalnih drzava. U istorijama umetnosti, koliko sam imao prilike da vidim, periodi od 16 do 18 veka kategorizovani su kao umetnosti nacija. Sada vidim da sam usput i ovaj period svrstao u srednji vek sto svakako nije tacno.
Takodje nisam ni istoricar i po vasem ubedjenju o nastanku nacionalnih drzava jasno je da je i taj momenat rastegljiv. Mada koliko se secam pojava nacionalnih drzava uglavnom se vezuje za Francusku revoluciju.

U ovo pricu o nacionalnom upleli smo se onda kada sam zeleo da kazem (vise da saznam sta vi mislite o tome) da umetnici neretko biraju sredine u kojima mogu da se izraze a motiv ne mora uvek biti u vezi sa drustvom, politikom, ideologijom, odnosno ne prilagodjava se drustvu u koje prelazi vec ga oplemenjuje, poput umetnika renesanse, baroka, rokokoa koji nisu znali za granice nacija. Danas je to jos mnogo mnogo drasticnije. Sada je pitanje na sta ste vi mislili, da li na mesto nastanka umetnika ili dela? Vasa recenica se odnosi na umetnicki rad. Dakle tu se ne slazemo ali ako biste isto to tvrdili za umetnika tu bismo se pre slozili, ali opet ne mislim ni da je to pravilo.

Milica Tomić Milica Tomić 00:38 10.01.2008

Re: nijanse crne i bele

U ovo pricu o nacionalnom upleli smo se onda kada sam zeleo da kazem (vise da saznam sta vi mislite o tome) da umetnici neretko biraju sredine u kojima mogu da se izraze a motiv ne mora uvek biti u vezi sa drustvom, politikom, ideologijom,


Još jednom da ponovim, jer vidim da me krivo interpretirate. dakle ja nisam rekla da je motiv umetnika uvek mora biti u vezi sa drustvom, politikom, ideologijom. Ja sam rekla nešto drugo, a to je da svaki umetnicki rad izmedju ostalog reflektuje društvo, politiku i ideologiju u kojoj je nastao. To su dve potpuno različite stvari. Nadam se da smo se sada razumeli.

I ja sam uparavo dala primere radova koji se "ne prilagodjavaju" već analiziraju okolnosti u kojima su nastali.
nsarski nsarski 00:49 10.01.2008

Re: nijanse crne i bele

svaki umetnicki rad izmedju ostalog reflektuje društvo, politiku i ideologiju u kojoj je nastao

Za ovoj iskaz moze da se nadje i primera i kontra-primera. Ovako kategoricki postavljen sud ("svaki" jednostavno ne moze da stoji. Umetnici su skoro redovno bili "bundzije".
Svetlana S. Svetlana S. 01:04 10.01.2008

Re: nijanse crne i bele

Dejan Restak
Takodje nisam ni istoricar i po vasem ubedjenju o nastanku nacionalnih drzava jasno je da je i taj momenat rastegljiv. Mada koliko se secam pojava nacionalnih drzava uglavnom se vezuje za Francusku revoluciju.


Početkom stvaranja (sistema) modernih nacionalnih država smatra se tzv. Vestfalski mir iz 1648. godine (okončan tzv. Tridesetogodišnji verski rat; uveden princin suvereniteta nacija-država, itd).
Dejan Restak Dejan Restak 10:53 10.01.2008

Re: nijanse crne i bele

Početkom stvaranja (sistema) modernih nacionalnih država smatra se tzv. Vestfalski mir iz 1648. godine (okončan tzv. Tridesetogodišnji verski rat; uveden princin suvereniteta nacija-država, itd).


Hvala.
Sto bi rekao Maks Veber ova pitanja oko nacija, etniciteta i sl. su toliko komplikovana da bi bilo najbolje da ih potpuno ignorisemo

Imamo i na nasem blogu jedan zanimljiv tekst o genezi nacionalnih drzava


angie angie 15:30 09.01.2008

Milice,

zao mi je shto ne mogu da otvorim ni jedan atachment-(ni na jednom blogu ne mogu, verovatno zbog neke zabrane koja je u mom sluchaju postavljena-u komfiguraciji na pc-u),

te samo zelim da kazem kako mi je drago da ste tu i da podrzavam teme o umetnosti,( pre svega obradjene od nekoga ko se u istu razume),

pozzz
angie
Milica Tomić Milica Tomić 15:56 09.01.2008

Re: Milice,

angie, hvala. zao mi je sto ne mozete da vidite fotografije radova. mada ni ja nisam zadovoljna, jer su previse male. nisam uspela da ih postavim onako kako bih htela.
doktorka doktorka 16:47 09.01.2008

Ipak su ovo

4 laka i 1 tezak komad , s obzirom na rekacije blogera. mislim, tezak za prihvatanje. a opet , taj tezak komad je od svakog od nas , uzeo najveci komad naseg vremena, tj. posvetili smo mu najvise paznje. e sada , zamislite
da ste u galeriji slika, i da se gomila ljudi okupila oko jedne slike. toliko o umetniku a.h.
Kazezoze Kazezoze 16:56 09.01.2008

Re: Ipak su ovo

da ste u galeriji slika, i da se gomila ljudi okupila oko jedne slike. toliko o umetniku a.h.


oko ove fotografije, koja je dobila pulicerovu nagradu, se takodje okupilo jako mnogo ljudi.
sam autor je nedugo potom izvrshio samoubistvo. toliko o umetniku.
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 17:41 09.01.2008

Re: Ipak su ovo

Ovo je zivot u jednoj, jedinoj slici. Umetnik ne moze da bude ravnodusan, kao ni posmatrac. Mada je ovo dokumetarna fotografija. Pravi primer.

A sto se tice ovih blog-diskusija, one cesto prelaze svoju zamisljenu formu , sto me dovodi u sumnju u namere ucesnika diskusije. Vec neko vreme imam tremu od otvaranja bloga, pocetka citanja, a o diskusijama da ne govorim. Neki put mi nije jasno sta ko hoce da kaze, da li je kritican, pozitivan, negativan....da li cu ja necim da povredim nekoga, da li su me razumeli, da li sam ispala idiot.....jednom recju, neprijatan osecaj.
dunjica dunjica 18:22 09.01.2008

Re: Ipak su ovo

A sto se tice ovih blog-diskusija, one cesto prelaze svoju zamisljenu formu , sto me dovodi u sumnju u namere ucesnika diskusije. Vec neko vreme imam tremu od otvaranja bloga, pocetka citanja, a o diskusijama da ne govorim. Neki put mi nije jasno sta ko hoce da kaze, da li je kritican, pozitivan, negativan....da li cu ja necim da povredim nekoga, da li su me razumeli, da li sam ispala idiot.....jednom recju, neprijatan osecaj.


Pa, kako da ne trolujem, kad moram ovo potpisati? Da, Jelena, i meni tako nekako.
angie angie 19:00 09.01.2008

Re: Ipak su ovo

Pa, kako da ne trolujem, kad moram ovo potpisati? Da, Jelena, i meni tako nekako



ja ne bih da potpishem, jer je namera napadacha koji prave tu atmosferu jasna, manje vishe se svodi na neprirodnu diskvalifikaciju, sa ciljem da se sebi opet da na nekom isforsiranom znachaju i izuzetnosti u glavnom agresjom i bahatoschu- ma kako oni bili upakovani, shto na mestu ovakvog profila josh vishe podvlachi provincijalnu frustraciju.
koliko znam sve je to zbranjeno kodeksom ponashanja na blogu- bilo kom, ali ovde ima nekih jednakijih od ostalih jednakih i nikoga nije sramota.

izvinjavam se Milici na trolu.

Milice

Jako zanimljiva tema! Za razmisljanje i diskusiju.
I ja mislim da i laik treba da konzumira savremenu umetnost, inace bi bi njeno postojanje bilo besmisleno.
Mene intrigira zasto je uloga drzave u savremenoj umetnosti danas toliko velika i da li mislite da je to vise lokalni trend koji par godina kaska za svetom? U USA i UK to je bilo aktuelno neposredno posle 9/11. U ovogodisnjem uzem izboru za Turnerovu nagradu, nije bilo takvih radova.
PS Ljudima je uvek prijatnije kada u necem prepoznaju potvrdu svog stava/ misljenja, nego kada ih nesto isprovocira do te mere da ne mogu da obrade utisak bez sustinske promene stava.
nsarski nsarski 18:29 09.01.2008

Da ponovim

"krucijalno" pitanje, kako ga je autorka bloga kvalifikovala gore:
Da li je moguća umetnost i identitet umetnika bez države?

posto se niko nije pozabavio njime.
Najpre, nije sasvim jasno sta znaci izraz "umetnik bez drzave"?
Umetnik u svojevoljnom ili prinudnom izgnanstvu?
Umetnik koji zivi, na primer, na Kosovu, ali Kosovo nema drzavnost, te, kosekventno ni umetnik nema drzavu?
Nesto trece?
Hvala unapred na ljubaznom odgovoru.

Re: Da ponovim

Je l' mogu ja, onako, laicki?
Mnoge (ali nikako sve) danasnje umetnike, njihov odnos prema drzavi, bez obzira da li ih drzava promovise ili ih proganja, znacajno obelezava. Ta pojava je paralelna sa jacanjem nacinalnih pokreta u mnogim zemljama, za sta smo mislili da je stvar proslosti.
dunjica dunjica 18:37 09.01.2008

Re: Da ponovim

NSarski,
vrlo slično je bilo i moje pitanje i bilo je neke diskusije oko toga. Pogledaj malo iznad.

Radovalo bi me da čujem još glasova po tom pitanju...
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 18:54 09.01.2008

Re: Da ponovim

Umetnik je uvek pod kisobranom socio-politickih desavanja. Sta znaci umetnik bez drzave? Umetnik mora da reaguje na svet koji ga okruzuje. Umetnik je na prvom mestu sam, a u isto vreme okruzen ljudima, njihovim reakcijama od kojih moze i ne mora da zavisi. Umetnici su stvarali po narudzbini vlastodrzaca i mocnika i valjda to u nekim slucajevima jos uvek cine, ali ono najvaznije, licno, unutra i sakriveno, svoja shvatanja, "pljunu" pa koga pogode. Neki stradaju, neki postaju slavni, uglavnom se batrgaju, konstantno rvu sa blizom i daljom okolinom.
nsarski nsarski 18:57 09.01.2008

Re: Da ponovim

Procitao sam gore diskusiju o tome, mada je pitanje samo delimicno pokriveno. Zato sam ga i ponovio. Gore se raspravljalo o medjunarodnim izlozbama i pasosima.
Pitanje se odnosi na identitet i mogucnost umetnosti umetnika bez drzave. Barem ga je tako autorka formulisala.

Nadam se da se svi slazemo da se umetnicki identitet ne stice posedovanjem pasosa. Pasos je, najzad, samo papir, a koliko znam Albanci sa Kosova putuju po svetu bez vecih problema - nekakve putne isprave svakako moraju imati.
Da li drzava promovise ili proganja - ima i treca mogucnost, naravno, da je nije briga - neke umetnike, to je vec stvar politike, drustvenog trenutka, ministarstva kulture, itd. Na kraju, mnogi umetnici se sami finansiraju prodajom svojih umetnickih dela. Mnogi progonjeni umetnici su najbolje stvarali bas u periodima progona (Bulgakov na primer), dok su promovisani proizvodili bezvredna dela (zena Mao Ce Donga, na primer).
Dakle jos uvek mi nije jasno kako imati/nemati drzavu (jos uvek nerazjasnjen kvalifikativ imati/nemati) utice na identitet umetnika?
To je bilo moje pitanje.
AlexDunja AlexDunja 19:09 09.01.2008

Re: Da ponovim

dunjica
NSarski,
vrlo slično je bilo i moje pitanje i bilo je neke diskusije oko toga. Pogledaj malo iznad.

Radovalo bi me da čujem još glasova po tom pitanju...

ajd' da probam.
1. gloopa sam k'o rajsfeslus.uopste ne razumem ko o cemu ovde prica.
(a bila se obradovala kad sam videla post, kao smatram sebe ljubiteljem)
2. ono oko bijenala, podrske drzave, pasosa ,kapiram, ali ne vidim
na koji nacin to moze da spreci nekoga da se bavi necim, za sta je pozvan.
(da ce to uticati na njegov rad se podrazumeva, ali kao bas i sve drugo sto
se oko njega dogadja)
3. zao mi je sto su slicice male, malecke , pa se ne vidi lepo kako izgledaju radovi.
(cini mi se da bi mi one mape bile zanimljive)
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 19:11 09.01.2008

Re: Da ponovim

Nenade, verujem da Imati, ili nemati drzavu ne utice na identitet umetnika. Umetnik reaguje posmatracki. Posto je ovde najzanimljiviji slucaj albanske zastave, onda je mozda i objasnjenje visestruko. Nije vazno odakle je ko, vec sta ima da kaze. Da li zastava oznacava drzavu? Da li sam kacenjem zastave obelezila svoj prostor? Sta je to moj prostor? Juce sam otslusala Anu Popovic, dzez gitaristkinju iz Beograda. Devojka rastura. Koja je, u njenom slucaju, drzava najbitnija, drzava porekla, stanovanja, ona drzava u kojoj ce da ima koncerte, ili gde ih je vec odrzala? Nebitno.
nsarski nsarski 19:16 09.01.2008

Re: Da ponovim

OK, Jelena - bottom line je da imanje/nemanje drzave nije bitno za umetnicki identitet. To je, dakle, odgovor na "krucijalno" pitanje.
Posto je to na blogu poznato, uzecu tebe za primer. Ti si umetnica i imas identitet, a "nemas" drzavu, tj., apatrid si.
AlexDunja AlexDunja 19:17 09.01.2008

Re: Da ponovim

Dakle jos uvek mi nije jasno kako imati/nemati drzavu (jos uvek nerazjasnjen kvalifikativ imati/nemati) utice na identitet umetnika?
To je bilo moje pitanje.

a, da nije, na neku foru, sve ovde o tome?
ps. da se razumemo , meni takodje nije jasno.
ivana23 ivana23 21:05 09.01.2008

Re: Da ponovim

nsarski
OK, Jelena - bottom line je da imanje/nemanje drzave nije bitno za umetnicki identitet.


Naravno da nije bitno. Zanemaren je u diskusiji veliki segment umetnika - reproduktivaca. Sta je sa muzicarima, dirigentima, operskim pevacima... Bilo je i bice velikih imena, ne bih da izdvajam, nekoga vaznog cu preskociti. Da li oni imaju umetnicko-nacionalno-drzavni indetitet s obzirom da nisu stvaraoci i kako se nose sa spoznajom da tumace i izvode mnostvo dela druge kulture, nacije...Imaju li oni problem indetiteta?
Ipak, da dam primer: Biserka Cvejic

"Život joj je kao bajka, ona, ćerka rudara, postala je primadona Bečke, a potom njujorške Metropoliten opere, milanske Skale", pisalo je u jednoj od brojnih biografija Biserke Cvejić, mecosoprana sa velikom internacionalnom slavom. Međutim, samo ona zna koliko je trebalo raditi da bi sve izgledalo kao bajka."
Njen otac je davne 1925. iz Dalmacije krenuo sa porodicom u težak iseljenički život i nastanio se u rudarskom kraju Belgije, a potom i stradao u jednoj podzemnoj nesreći. Biserka je prvi put propevala u lokalnoj crkvi, a posle Drugog svetskog rata doselila se u Beograd gde je, pevajući u Horu "Ivo Lola Ribar", učila da govori naš jezik i peva na njemu. Muzičku akademiju završila je u Beogradu, u klasi Josipa Rijaveca, čuvenog tenora i pedagoga, a potom i debitovala na sceni Beogradske opere.
Dve decenije pevala je u Bečkoj operi glavne uloge gvozdenog repertoara, potom u Metropoliten operi, Kovent Gardenu, milanskoj Skali! Od aktivne operske karijere oprostila se 1975. godine, konačno bude sa svojim. I danas, u osmoj deceniji života, uspešno radi kao pedagog, a njeni učenici pevaju na najpoznatijim operskim scenama.

dunjica dunjica 21:39 09.01.2008

Re: Da ponovim

Najstrašnije mi je kada se identitet = NACIONALNI identitet (nemam, na žalost na tastaturi znak za "identičan". Kosa mi se diže na glavi od te površnosti.
pufna pufna 22:06 09.01.2008

Re: Da ponovim

3. zao mi je sto su slicice male, malecke , pa se ne vidi lepo kako izgledaju radovi.
(cini mi se da bi mi one mape bile zanimljive)

meni to takodje smeta, jer je pomalo i diskusija onda bespredmetna. Vidim tekst ,analizu, kratki opis, a ne i dela. Ostaje mi samo da verujem Milici na rec.
svebor svebor 22:15 09.01.2008

Re: Da ponovim

No dobro, ali zamislimo da je Ana Popovic dzez gitaristkinja koja zivi i radi 1936. godine u Nemackoj. Iznenada muzika koju ona 'proizvodi', 'njena' umetnost postaje njen 'problem' zato sto je ideoloski aparati 'njene' drzave (ministarstvo kulture, javni radio, itd) smatraju 'degenerisanom' i proizvodom 'nizih' rasa kao i samim srcem americkog nacina zivota. Mozda bi mogla da proba da stvori svoju podvrstu dzeza i da ga nazove arijski dzez ali to bi na neki nacin bila izdaje svega sto je radila do tada. Znaci njoj samo preostaje ili da prestane da svira dzez ili da emigrira - ukoliko ima mogucnosti za to.

Znaci bez obzira na njen subjektivni odnos prema svojoj neposrednoj politickoj zajednici - drzavi i navodnoj apoliticnosti njene umetnosti - dzez muzike - ona ne moze da pobegne od toga da njena muzika proizvodi neke politicke konsekvence odnosna da je 'tera' da se odredi prema svojoj drzavi.

Cak i ako emigrira, odnosno postane apatrid, ona nam time nesto porucuje o zemlji koju je napustila. I ne samo to. U pogledu drugih ona ce zauvek biti 'ona vrstna muzicarka koja je napustila svoju zemlju kako bi mogla da svira muziku koju voli'. Na taj nacin ona ce, nekako i izvan te svoje drzave ostati njenim gradjaninom ili simbolom moguceg drugacijeg zivota u toj drzavi. Znaci od politike nema bekstva. Samim tim, u parametrima koje je zadala modernost znaci da nema bekstva ni od drzave. Ne mozemo da biramo okvir u kojem se krecemo mozemo samo odaberemo kako cemo se prema njemu postaviti.

Za malo razonode evo pravila za izvodjenje muzike u Rajhu tih godina> http://www.shellac.org/wams/wnazi02.html
Milica Tomić Milica Tomić 23:54 09.01.2008

Re: Da ponovim

Svebore, preporuka!
nestorijanac nestorijanac 00:04 10.01.2008

Re: Da ponovim

Znaci bez obzira na njen subjektivni odnos prema svojoj neposrednoj politickoj zajednici - drzavi i navodnoj apoliticnosti njene umetnosti - dzez muzike - ona ne moze da pobegne od toga da njena muzika proizvodi neke politicke konsekvence odnosna da je 'tera' da se odredi prema svojoj drzavi.

Ovu misao bi trebalo uklesati u kamen. Na vise jezika.
svebor svebor 00:20 10.01.2008

Re: Da ponovim

Kamen trpi sve.
nsarski nsarski 00:24 10.01.2008

Re: Da ponovim

nestorijanac
Znaci bez obzira na njen subjektivni odnos prema svojoj neposrednoj politickoj zajednici - drzavi i navodnoj apoliticnosti njene umetnosti - dzez muzike - ona ne moze da pobegne od toga da njena muzika proizvodi neke politicke konsekvence odnosna da je 'tera' da se odredi prema svojoj drzavi.

Ovu misao bi trebalo uklesati u kamen. Na vise jezika.

Da li ovo onda znaci da je nas Mica Markovic, a koji je svoj sjajni profesionalni uspeh i uspon vremenski doziveo u doba komunizma u bivsoj Jugoslaviji, sirio komunizam po svetu svojom muzikom?
nestorijanac nestorijanac 00:29 10.01.2008

Re: Da ponovim

Da li ovo onda znaci da je nas Mica Markovic, a koji je svoj sjajni profesionalni uspeh i uspon vremenski doziveo u doba komunizma u bivsoj Jugoslaviji, sirio komunizam po svetu svojom muzikom?

Tako je ! Ni Mica Markovic nije mogao da pobegne od toga da muzikom proizvodi politicke konsekvence ma gde god se nasao. Hvala Bogu da sad imamo te edukativne radionice koje to sve lepo tumace i objasne (to o umetnosti i drzavi) i posle jos imate placen espeso i tako....
Milan Novković Milan Novković 00:43 10.01.2008

Re: Da ponovim

nije mogao da pobegne od toga da muzikom proizvodi politicke konsekvence ma gde god se nasao

Ja mislim da ako muzika ne proziva neke delove kolektivne svesti relativno bliske politici, a po uglavnom opšte poznatom ključu, ili ako se ne pojačava nekim drugim kanalima sa mnogo većom ugrađenom sposobnošću za artikulaciju (npr jezikom), da muzika nema sposobnost da dovoljno jako prenosi politički sentiment iz sredine iz koje je muzičar potekao. Tj muzika za to nema dovoljnu moć artikulacije i prenosi, naravno prenosi ceo umetnikov život donekle, više ili manje ezoterične delove sentimenta ili poruka.
AlexDunja AlexDunja 00:52 10.01.2008

Re: Da ponovim

Znaci bez obzira na njen subjektivni odnos prema svojoj neposrednoj politickoj zajednici - drzavi i navodnoj apoliticnosti njene umetnosti - dzez muzike - ona ne moze da pobegne od toga da njena muzika proizvodi neke politicke konsekvence odnosna da je 'tera' da se odredi prema svojoj drzavi.

zar milica nije pricala o uticaju drzve u kojoj se umetnicko delo stvara, ili nastaje?
ana p. odavno ne stvara na ovim prostorima?
ili sam opet lupila???
nista ne razumem na ovom postu:(((
Milica Tomić Milica Tomić 00:54 10.01.2008

Re: Da ponovim

i posle jos imate placen espeso i tako....


Nestorijanac, ti stalno jedno te isto:

"Ko profitira, a ko pošteno zaradjuje".

Ko o čemu baba o uštipcima!



ivana23 ivana23 01:02 10.01.2008

Re: Da ponovim

nsarski
Da li ovo onda znaci da je nas Mica Markovic, a koji je svoj sjajni profesionalni uspeh i uspon vremenski doziveo u doba komunizma u bivsoj Jugoslaviji, sirio komunizam po svetu svojom muzikom?

Tacno u sridu.
Ali istovremeno imamo i one umetnike koji se imenuju kao angazovani. Time se daje do znanja da je umetnik drustveno ili politicki opredeljen.


Mica Popovic
nsarski nsarski 01:09 10.01.2008

Re: Da ponovim

Tacno u sridu.
Ali istovremeno imamo i one umetnike koji se imenuju kao angazovani. Time se daje do znanja da je umetnik drustveno ili politicki opredeljen.

Twiddly fingers strikes again!
Hvala za Popovica. Fenomenalna ilustracija. Cak dovde cujem kako ti video memories ulecu u overload:)))
nestorijanac nestorijanac 01:15 10.01.2008

Re: Da ponovim

Nestorijanac, ti stalno jedno te isto:

Cini Vam se. Valjda zbog uticaja ekonomije na Vase umetnicke koncepte.
nestorijanac nestorijanac 01:17 10.01.2008

Re: Da ponovim

nista ne razumem na ovom postu:(((

koje nista ne razumete ?
AlexDunja AlexDunja 01:54 10.01.2008

Re: Da ponovim


koje nista ne razumete ?

pa koncept.
svebor svebor 02:04 10.01.2008

Re: Da ponovim

Ne. Mislim da nisam to ni rekao. Onda bi ja tvrdio da dzez koji se krisom svira u Nemackoj 1936. godine nosi s sobom subliminalne nacisticke poruke. Verovatno sam bio nejasan pa cu probati opet. Dakle, once more with a feeling.

Ne. Ne mora da znaci da je Mica Markovic sirio komunizam po svetu svojom muzikom. Ako ostavimo po strani pitanje da li je vladajuca ideologija na kulturnoj sceni SFRJ tih godina bila komunisticka (jeste ako su Dobrica Cosic i Mica Popovic komunisti), moram reci da me vi u stvari pitate: Pa dobro znaci dzez muzika je muzika slobode i rasne integracije odnosno to je njena, manje-vise skrivena, sustina i nacisti su s pravom mislili o njoj kao o 'crnackoj' muzici.

Moj odgovor bi bio: Ne ali u jednom odredjenom kontekstu ona proizvodi takve efekte. U Nemackoj 1936. Na Kubi 1953 bi znacila nesto drugo.

Neki put su ti efekti vidljiviji a neki put ne. Neki put umetnik je vec pokusao da ukalkulise te efekte u rad i namenio ga je odredjenoj sredini. Neki put ne. Kako god, ta ideoloska mreza koja obavija sve drustvene aktivnosti pa i umetnicku produkciju ne zavisi nimalo od samorazumevanja umetnika vec, sto bi rekli drugovi staljinisti, od objektivnih istorijskih okolnosti i deluje nevezano od njegove namere. Na primer, Emil Nolde je bio vatreni nacista ali su ovi smatrali sav ekspresionizam, pa samim tim i njegove akvarele, degenerisanom umetnoscu i njemu je zabranjeno da slika.

Momenti krize cesto cine tu mrezu vidljivom i teraju nas da odredimo gde stojimo spram njih. Nolde je, na primer, nastavio da slika i svoje slike je skrivao sve do posle rata. Neki put mozemo da prozivemo ceo zivot a da ne budemo svesni tih veza ali to ne znaci da one nisu tu.

Produkcioni uslovi uticu na formiranje tih veza ali to je daleko od proste formule - Realni Socijalizam = Real-Socijalisticka Umetnost.

svebor svebor 02:06 10.01.2008

Re: Da ponovim

uff, ovo je bio odgovor nsarskom na njegov prvi post o Mici Markovicu. Sorry sto nisam citirao.
svebor svebor 02:08 10.01.2008

Re: Da ponovim


Tako je ! Ni Mica Markovic nije mogao da pobegne od toga da muzikom proizvodi politicke konsekvence ma gde god se nasao. Hvala Bogu da sad imamo te edukativne radionice koje to sve lepo tumace i objasne (to o umetnosti i drzavi) i posle jos imate placen espeso i tako....

Hvala Bogu na cinizmu toj vecitoj stuli za kljakave diskutante.
nsarski nsarski 02:17 10.01.2008

Re: Da ponovim

pa koncept.

Kako be bate ne razumes?
Osnovna poenta je sledeca: dajte coveku dobru drzavu i on ce proizvesti dobru umetnost; sad ima kvazi drzavu i zato proizvodi kvazi umetnost, mada pregnantnu znacenjem.
Prosto ko pasulj.
nestorijanac nestorijanac 02:17 10.01.2008

Re: Da ponovim

Hvala Bogu na cinizmu toj vecitoj stuli za kljakave diskutante.

Ali lepo je zahvaljivati se Bogu i brinuti se za druge....
AlexDunja AlexDunja 02:22 10.01.2008

Re: Da ponovim

nsarski
pa koncept.

Kako be bate ne razumes?
Osnovna poenta je sledeca: dajte coveku dobru drzavu i on ce proizvesti dobru umetnost; sad ima kvazi drzavu i zato proizvodi kvazi umetnost, mada pregnantnu znacenjem.
Prosto ko pasulj.

pa tako kazi:)))
nestorijanac nestorijanac 02:23 10.01.2008

Re: Da ponovim

mada pregnantnu znacenjem.

i edukativnu sa svake strane....
Milica Tomić Milica Tomić 02:36 10.01.2008

Re: Da ponovim

mada pregnantnu znacenjem.
i edukativnu sa svake strane....


ne nego su tvoji konfuzni filmovi o kosovu edukativni i pregnantni.
nsarski nsarski 02:40 10.01.2008

Re: Da ponovim


Svebore, ovo je najozbiljne objasnjenje koje sam do sada procitao. Tvoje znanje o ovim stvarima je daleko iznad mog, rekao bih, pa ne mogu o svemu da komentarisem, i, zaista, ne mogu sve da pratim kako bih zeleo. U svakom slucaju, hvala na ozbiljnom odgovoru.

Zato cu da se zadrzim samo na ovome:
Pa dobro znaci dzez muzika je muzika slobode i rasne integracije odnosno to je njena, manje-vise skrivena, sustina i nacisti su s pravom mislili o njoj kao o 'crnackoj' muzici.

Ja sam oduvek bio misljenja da umetnik predstavlja i iskazuje najpre sebe. Sebe, ne svoju klasu, rasu, ili ideologiju. Sebe i svoje vidjenje/dozivljaj sveta. I svoju umetnost. Zato su umetnici cesto u sukobu sa svetom u kome zive i rade - primera ima na hiljade.
Istinska umetnicka vrednost ima moc da se kao balon uzdigne iznad grozomorno robovlasnicke stvarnosti u kojoj je nastala, kao, recimo, fantazmagoricna keramika iz Ming perioda.

O tome govorim, nadam se da je jasno.
A onaj sto se zali da nema identitet zato sto nema drzavu, taj ima sasvim drugi problem. I taj problem se ne zove drzava.
nestorijanac nestorijanac 02:42 10.01.2008

Re: Da ponovim

ne nego su tvoji konfuzni filmovi o kosovu edukativni i pregnantni.

Ma, nemojte se nervirati, zaboga !
Em sto nije cool (i konceptualno) da se zivcirate na svom blogu, em pokvarice Vam san...
Milica Tomić Milica Tomić 03:10 10.01.2008

Re: Da ponovim

A onaj sto se zali da nema identitet zato sto nema drzavu, taj ima sasvim drugi problem. I taj problem se ne zove drzava.


Nsarski, ko se žalio da nema državu? Ovo liči na bulažnjenje.
Umetnost A.Heta nastala je na distanci prema aparthejdu devedesetih. Izrasla je iz radikalnog otpora paralelnog edukativnog sistema u devedesetim. Cela umetnička scena koja je tada nastala proizvod je reza u odnosu na tradicionalnu umetnost koja je do tada bila dominantna, a uvezena iz Beograda kao deo drzavnog univerziteta. Taj prekid sa tradicionalnom i konzervativnom umetnošću, i nastanak jedne ultra savremene scene jeste konsekvenca političkih odluka, kao što su prelazak u paralelni sistem života i obrazovanja.

Ne znam kako da se odnosim prema činjenici da vi umetnost i umetnika vidite kao balon ili kinesku vazu.
nsarski nsarski 03:53 10.01.2008

Re: Da ponovim

Ne znam kako da se odnosim prema činjenici da vi umetnost i umetnika vidite kao balon ili kinesku vazu.


Hvala na odgovoru.
Ja ipak mislim da nisam "bulaznio" kako to gore pise, ali hvala na opomeni:)
Nekoliko puta sam citirao "krucijalno" pitanje postavljeno u originalnom postu a koje glasi "da li je moguca umetnost ili identitet umetnika bez drzave?"
Ako dobro razumem sebe i druge komentatore, neke medju njima takodje umetnike!, identitet umetnika bez drzave je moguc.
Ako dobro razumem umetnicko delo A. Hete, on je, u bespucu bez drzave, odlucio da jednu makar simbolicno sebi napravi pobadajuci zastavu Albanije na srpski konzulat u Crnoj Gori. Pretpostavljam da je on to svoje delo ucinio kako bi stekao identitet. Ja taj akt umetnosti mogu da shvatim na dva nacina (istina, posto nemam odgovarajuce skole, verovatno ce moje objasnjenje biti primitivno): 1. A. Heti nedostaje drzava i ovo je nacin da on to iskaze po metodu "gde god nadjes zgodno mesto tu zastavu posadi", ili 2. Banalna politicka provokacija kojom ce skrenuti paznju na svoj nedostatak (drzave).
Moj odnos prema umetnosti je "klasican" da prostite. Da je A. Heta pobo buket cveca u drzac za zastavu, razumeo bih odmah.
Ja, nazalost, jos uvek cenim neke mrtve bele slikare (ali ne i samo njih), najcesce par stotina godina pokojne, makar se zvali Da Vinci ili De Chirico, sto sa tim "De" i "Da", "van der" i slicno ukazuje na njihov drustveno opresivni status. Ako vi imate da mi prodate delo "ultra savremene scene", imaj ja i za vas "super-duper-magic-dial-o-matic magic sponge sharpener" koji je nezamenljiv u tehnici guache (gvash, kod nas).

Da se vratim na citat - istaknut gore radi lakseg razaznavanja:

Ja nista nalik tome nisam rekao. Koristio sam metaforu N. Frye-a koji kaze da se pravo umetnicko delo izdize kao balon iznad "sickening reality that created it".
Ona keramika, prikazana gore, se proizvodi na temperaturama od oko 3,500 stepeni Celzijusa. Za vasu informaciju, na povrsini Sunca temperatura je oko 6,000 stepeni. Mislite da je realnost proizvodnje te keramike udobna, i da je drzava koja zaposljava takve radnike pod prisilom drzava koju neko moze da voli, ili koja nekom treba radi identiteta? I ipak se ta umetnicka tvorevina ciste elegancije, lepote i sjaja, uzdize iznad bolesne stvarnosti u kojoj je nastala.
Ono "kao balon" je jos referenca na Krlezu i njegov "Sprovod u Terezijenburgu", ako vam vec nije odleteo iznad glave.
Gore citiran tekst je, dakle, sasvim pogresna interpretacija onoga sto sam ranije rekao.

P.S.
Ovaj odgovor ima malo gorak prizvuk. Izvinjavam se zbog toga. Ipak, makar ovoliko dugujem mom prijatelju Zablacanskom, koji se trenutno bori za zivot na VMA.


bindu bindu 04:53 10.01.2008

Re: Da ponovim

nsarski
Sveb;ore, ovo je najozbiljne objasnjenje koje sam do sada procitao. Tvoje znanje o ovim stvarima je daleko iznad mog, rekao bih, pa ne mogu o svemu da komentarisem, i, zaista, ne mogu sve da pratim kako bih zeleo. U svakom slucaju, hvala na ozbiljnom odgovoru.Zato cu da se zadrzim samo na ovome:
Pa dobro znaci dzez muzika je muzika slobode i rasne integracije odnosno to je njena, manje-vise skrivena, sustina i nacisti su s pravom mislili o njoj kao o 'crnackoj' muzici.Ja sam oduvek bio misljenja da umetnik predstavlja i iskazuje najpre sebe. Sebe, ne svoju klasu, rasu, ili ideologiju. Sebe i svoje vidjenje/dozivljaj sveta. I svoju umetnost. Zato su umetnici cesto u sukobu sa svetom u kome zive i rade - primera ima na hiljade.Istinska umetnicka vrednost ima moc da se kao balon uzdigne iznad grozomorno robovlasnicke stvarnosti u kojoj je nastala, kao, recimo, fantazmagoricna keramika iz Ming perioda. O tome govorim, nadam se da je jasno.A onaj sto se zali da nema identitet zato sto nema drzavu, taj ima sasvim drugi problem. I taj problem se ne zove drzava.


evo za tvoju beautiful ming vasu cvetic
najcistija umetnost
zen umetnost
doktorka doktorka 06:02 10.01.2008

Re: Da ponovim

nsarski
pa koncept.Kako be bate ne razumes? Osnovna poenta je sledeca: dajte coveku dobru drzavu i on ce proizvesti dobru umetnost; sad ima kvazi drzavu i zato proizvodi kvazi umetnost, mada pregnantnu znacenjem.Prosto ko pasulj.


rekla bih , olako zakljucivanje. pogledaj knjizevnike , recimo dostojevskog . da li je drzava u kojoj je on ziveo bila dobra ? samo mi nemoj reci da su knjizevnici nesto drugo, jer misli mogu biti pretocene u reci , u kamen , muziku , sliku , instalaciju, pokret
pufna pufna 09:44 10.01.2008

Re: Da ponovim

Ja mislim da ako muzika ne proziva neke delove kolektivne svesti relativno bliske politici, a po uglavnom opšte poznatom ključu, ili ako se ne pojačava nekim drugim kanalima sa mnogo većom ugrađenom sposobnošću za artikulaciju (npr jezikom), da muzika nema sposobnost da dovoljno jako prenosi politički sentiment iz sredine iz koje je muzičar potekao. Tj muzika za to nema dovoljnu moć artikulacije i prenosi, naravno prenosi ceo umetnikov život donekle, više ili manje ezoterične delove sentimenta ili poruka.



potpisujem
milosib milosib 11:23 10.01.2008

Re: Da ponovim

Moj odnos prema umetnosti je "klasican" da prostite. Da je A. Heta pobo buket cveca u drzac za zastavu, razumeo bih odmah

A da li bi onda zadovoljio Milicine estetske kriterijume?
dunjica dunjica 11:44 10.01.2008

Re: Da ponovim

http://www.shellac.org/wams/wnazi02.html


Hvala za link, Svebore!

Kada sam nedavno kupila CD Ute Lemper, na kojem izvodi melodije 20tih u Njemačkoj, a koje su dolaskom nacista bile zabranjene, zainteresirala sam se za temu i otkrila nove dimenzije zločina (prema kulturi i najboljim muzičarima tog vremena, uz već poznata spaljivanja knjiga i "banovanje" književnika i umjetnika koji nisu odgovarali tadašnjoj Rassenpolitik).

Mnogi od pomenutih radova (gotovo sve odreda pisane za kabaretsku izvedbu) su bili zabranjivani zbog jevrejskog autorstva, "preslobodnih" tekstova o ljudskim emocijama i sexualnosti, ili imali dodatnu dimenziju političkih pamfleta (za prava gay populacije npr. ili slobodnu ljubav).

UTE LEMPER - BERLIN CABARET SONGS
apatrid apatrid 12:34 10.01.2008

Re: Da ponovim

nsarski
OK, Jelena - bottom line je da imanje/nemanje drzave nije bitno za umetnicki identitet. To je, dakle, odgovor na "krucijalno" pitanje.Posto je to na blogu poznato, uzecu tebe za primer. Ti si umetnica i imas identitet, a "nemas" drzavu, tj., apatrid si.


Prozivas me nesto?
apatrid apatrid 13:02 10.01.2008

Re: Da ponovim

Ja sam oduvek bio misljenja da umetnik predstavlja i iskazuje najpre sebe. Sebe, ne svoju klasu, rasu, ili ideologiju. Sebe i svoje vidjenje/dozivljaj sveta. I svoju umetnost. Zato su umetnici cesto u sukobu sa svetom u kome zive i rade - primera ima na hiljade.


Tako je.
A sada razmisli: da li umetnik može da postoji izvan "neumetničke ralnosti"? Ako je neko umetnik, da li to znači da je oslobođen društvene realnosti, da ne kažem zbiljnosti? Da li činjenica da je neko umetnik njega oslobađa od rasističkih predrasuda, klasne eksploatacije, ideološke pripadnosti. Da li je umetnik nadljudsko biće? Nije.
A sada se spremite za jedan jeziv citat, nešto strašno što može da potrese one sa slabijim srcem, pa se istima ne preporučuje:
"Svaki čovek živi u određenom klasnom položaju i nema nijedne misli koja nihje obojena tim položajem"
kineski pesnik Mao Ce Tung
gordanac gordanac 13:26 10.01.2008

zanimljivo...

...kako ste saglasni sa citatom, a onda - sve suprotno u nastavku...
A sada razmisli: da li umetnik može da postoji izvan "neumetničke ralnosti"?

Samo tako i postoji.
Sva umetnost, oduvek, bavi se ili herojstvom ili smrću ili ljubavlju ili slobodom.
Najčešće slobodom, a ona uvek postoji "izvan neumetničke realnosti".
Ako je neko umetnik, da li to znači da je oslobođen društvene realnosti, da ne kažem zbiljnosti? Da li činjenica da je neko umetnik njega oslobađa od rasističkih predrasuda, klasne eksploatacije, ideološke pripadnosti. Da li je umetnik nadljudsko biće? Nije.

Nije nadljudsko biće, ali ako je umetnik onda pokušava da "postvari" ono najljudskije u sebi, ono najiskrenije i najdublje što oseća, vidi, sluti, "što mora da izbije iz njega/nje...".Naravno da je oslobođen "društvene realnosti i zbiljnosti" - nemojte mešati stvaralački čin sa njegovim/njenim računima za stanarinu, telefon, sa društvenim nepravdama ili društvenim kontekstom kojim je slučajno životno obeležen/a, sa "cenom" njegovih dela, to su paralelne stvarnosti.
"Svaki čovek živi u određenom klasnom položaju i nema nijedne misli koja nihje obojena tim položajem"
kineski pesnik Mao Ce Tung

Netačno.
Svaki čovek živi svoju želju za slobodom i ona nema veze sa "klasnim položajem" već sa spremnošću da se sa takvom željom suočiš - u nekim slučajevima tada nastaje umetnost.
Pošto je, manje - više, kroz ceo post i diskusiju provučena poruka "angažovane umetnosti koja menja svet", najbolji komentar bi bio jednog mrtvog pesnika o drugom mrtvom pesniku - "drugovi, ne spletkarite!"
nsarski nsarski 14:00 10.01.2008

Re: Da ponovim

"Svaki čovek živi u određenom klasnom položaju i nema nijedne misli koja nihje obojena tim položajem"

Ako ovim putem nastavimo daleko cemo stici, i svakako odlutati od teme. Takodje je tacno da svaki covek koji stvara umetnost (ili zivi uopste), nesto misli, i pritom koristi mozak, a misli proizvodi neurohemija. Dakle koren sveg ljudskog stvaranja je neurohemija. Razume se neurohemija je posledica hemijskih reakcija u nervnim celijama, a hemijske reakcije se obavljaju preko atoma i molekula, pa je u krajnjoj istanci sve posledica atomske fizike, itd.
Hocu da kazem da ovakva vrsta redukcionizma nije primerena umetnosti niti neuronauci. I slika "Mona liza" se sastoji od malo frabe i platna koje se moze kupiti u svakoj farbari za neku sicu - je li to, onda, prava vrednost te slike?
Tako je i sa gornjim citatom. Bas taj redukcionizam je cesto bio izvor zla. Staljin je, na primer, naucno dokazao da svaki covek (radnik, umetnik, naucnik - dobar ili los) ima rebra koja se mogu polomiti. I da to boli - tu uzvisenost ne pomaze. I taj eksperiment ponovio mnogo miliona puta da se uveri.
ivana23 ivana23 14:14 10.01.2008

Re: Da ponovim

nsarski
I slika "Mona liza" se sastoji od malo frabe i platna koje se moze kupiti u svakoj farbari za neku sicu - je li to, onda, prava vrednost te slike?


Pored umetnika imamo i plagijatore. Oni to rade iz koristi ili iz zabave, gde cemo njih svrstati? A mnogi od njih su zaista umetnici (bar u tehnickom smislu). Koliko je njima potrebno postojanje drzave ili vazan klasni polozaj?

KafaJeGotova KafaJeGotova 15:27 10.01.2008

Re: zanimljivo...

gordanac
Pošto je, manje - više, kroz ceo post i diskusiju provučena poruka "angažovane umetnosti koja menja svet", najbolji komentar bi bio jednog mrtvog pesnika o drugom mrtvom pesniku - "drugovi, ne spletkarite!"

a zasto bi jedna poslanica u parlamentu, sa platom od 54000 jura godisnje uopste imala svest o 'menjanju sveta'?! svakako da vam je bliza filoSofija 'ne spletkarite'... zasto to ne bismo primenili i na miskovicev monopol?
Svaki čovek živi svoju želju za slobodom i ona nema veze sa "klasnim položajem" već sa spremnošću da se sa takvom željom suočiš - u nekim slučajevima tada nastaje umetnost.

naravno da, po vama, nema veze sa klasnim polozajem jerbo 54000 svakako apstrahuje brigu i svest o klasnoj podeli, naravno na ustrb nizih klasa.

José Clemente Orozco
Mural 1
Paraninfo del la Universidad de Guadalajara. 1936 – 1939
gordanac gordanac 15:46 10.01.2008

Re: zanimljivo...

a zasto bi jedna poslanica u parlamentu, sa platom od 54000 jura godisnje uopste imala svest o 'menjanju sveta'?! svakako da vam je bliza filoSofija 'ne spletkarite'... zasto to ne bismo primenili i na miskovicev monopol?

Ja se ne bavim umetnošću, a imam svest o menjanju sveta. I menjam ga.I to promenama koje se rade prema "spisku mogućnosti", a ne prema "spisku želja". Razlika ume da bude ogromna.
Citat o mrtvim pesnicima odnosi se na komentar Branka Miljkovića o smrti Majakovskog i u celini glasi:

..."Majakovski se nije ubio u trenutku duševne krize. Njega je ubio višak vlastite snage, "revolucionarni pucanj iznutra".
Umeo je da obesnaži smisao tuđeg samoubistva, ali je sam podlegao apsurdu. Kad god sam se zapitao šta je to što je poteglo obarač unutrašnjeg revolvera kojim je ubijen, čuo sam njegovo drugarsko preklinjanje: "Drugovi, ne spletkarite". Pa ipak, revolver nije opalio slučajno. Majakovskog nije ubila potisnuta lirika, prezaposlena nežnost. On je bio suviše jak da bi ga mogli pobediti kanarinci. Drugačije su ptice kružile nad njegovom glavom...
...Događaj se samo upola dogodio ukoliko ne nađe svog pesnika.Oktobarska revolucija je našla svog pesnika u Majakovskom...
...Nikada nijedan pesnik neće izdržati pretvaranje svojih reči u delo, ma kakve bile te reči. Isuviše je buke, pogrešaka, otpadaka. Možda će ovaj vek videti još mrtvih pesnika, ako ima pesnika..."


naravno da, po vama, nema veze sa klasnim polozajem jerbo 54000 svakako apstrahuje brigu i svest o klasnoj podeli, naravno na ustrb nizih klasa.

Vaš izbor je da iznosite predrasude o meni, a neminovna posledica je onda - nemogućnost komunikacije. Dešava se. Stalno.
Milica Tomić Milica Tomić 18:51 10.01.2008

Re: Da ponovim


Tako je.
A sada razmisli: da li umetnik može da postoji izvan "neumetničke ralnosti"? Ako je neko umetnik, da li to znači da je oslobođen društvene realnosti, da ne kažem zbiljnosti? Da li činjenica da je neko umetnik njega oslobađa od rasističkih predrasuda, klasne eksploatacije, ideološke pripadnosti. Da li je umetnik nadljudsko biće? Nije.
A sada se spremite za jedan jeziv citat, nešto strašno što može da potrese one sa slabijim srcem, pa se istima ne preporučuje:
"Svaki čovek živi u određenom klasnom položaju i nema nijedne misli koja nihje obojena tim položajem"
kineski pesnik Mao Ce Tung


Preporuka za citat!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana