Snažan osećaj nemoći koji me obuzima od juče u 11 časova koči mi misli. Plašim se da emocije nadvladaju racionalnost. Mom prijatelju su slomili vilicu, drugom povredili mokraćne kanale, a to je jedna od nabolnijih povreda. Zbog svakog povređenog policajca kog sam video na snimcima, gomilao se u meni bes koji teško mogu da racionalizujem.
Imamo dva aspekta koja moraju da se sagledaju kroz sve informacije do kojih i vi i ja dolazimo samo na osnovu onoga što nam serviraju mediji. Priče iz krugova bliskih MUP-u su obično tendeciozne i vrlo često predstavljaju subjektivni odraz objektivne stvarnosti.
Prvi aspekt je profesionalan.
Gledajući snimke i direktna uključenja Studija B – a neznajući planom MUP-a obuhvaćena mesta grupisanja snaga za dejstva – mogu zaključiti da su predviđene snage za intervenciju bile grupisane na dobrim lokacijama i da su u samom dejstvu pokazali visok nivo profesionalizma. Svaka upotreba sredstava prinude u takvim situacijama mora biti odobrena od strane rukovodica štaba koji formiran na nivou MUP-a. Bez odobrenja, rukovodilac jedinice koja se nalazi na toj lokaciji ne sme da izda naredbu o upotrebi sredstava prinude. To, otprilike, znači da se odgovorni starešina radio vezom obrati štabu podnoseći izveštaj o situaciji i tražeći odobrenje za upotrebu određene mere. Dok se štab ne javi – trpe se posledice.
Štab prima informacije kako od neposredno odgovrnih starešina na bilo kojoj lokaciji, ali i od operativnog sastava – kako kriminalističke policije tako i od kordinatora BIA – koji je zadužen da informiše o saznanjima operativaca BIA sa terena.
Rukovodilac štaba je u stalnoj vezi sa direktorom policije i ministrom, ili licima koja su u njihovo ime ovlašćena da daju konačne naredbe.
U tom toku informisanosti i liniji odgovornosti dolazi do onog momenta koji je kritičan za izvršavanje svake akcije.
Kada se baci jedan kamen, iskustvo rukovodioca na terenu i koordiniranost informacija opertainvog sastava i BIA, presudni su za dalji sled događaja. Bačen kamen pojedinaca, može biti početak ludila, ili, pak, neuspeo pokušaj idiota. Kad dugo radite taj posao, sem iskustva, steknete i strah od komentara u štabu da ste paničar ili bilo šta drugo što naša pandurska logika može da izmisli.
Dobra procena prvog bačenog kamena određuje broj stradalih policajaca u kordonu. Surovo ali istinito. Možda sam uprostio tok događaja, ali prostor i pažnja čitalaca mi nalažu da primenim generalizaciju, tako da se izvinjavam onima koji mogu opravdano da stave primedbu na ovaj deo teksta.
Takođe, kad razmatramo profesionalizam, mora se obratiti pažnja i na prethodna operativna saznanja. Štab se formira najmanje tri dana pre održavanje skupa visokog rizika. Svaki pojedinac u štabu, po liniji rada, prima i obrađuje informacije dobijene iz cele Srbije i o tome obaveštava rukovodioca. Na osnovu toga donose se odluke koje opet moraju biti odobrene od strane direktora policije i ministra. Svi predlozi mera koje se mogu preduzeti moraju imati zakonski okvir, kojim se određuju dalje aktivnosti.
Treći deo je procena štaba – gde locirati jedinice policije koje dolaze iz drugih delova Srbije na izvršenje zadatka u Beograd? Vrlo je bitno da su jedinice raspoređene na prostoru gde se relativno dobro snalaze, a za to je obavezno komandno izviđanje i upoznavanje sa situacijom. To je deo taktičke pripreme koji podrazumeva obučenost komandnog sastava jedinice koja dolazi van Beograda.
Dalja analiza profesionalnog delovanja odvela bi u preveliko detaljisanje koje bi zamaglilo cilj ovog mog pisanja. Opšta ocena profesionalnog delovanja, bez drugog aspekta, a prema sagledavanju realnih izveštaja sa terena, koje su dostavili komandiri i rukovodioca sektora je 4.0, na skali do 5
Razlog što nije viša, jeste broj povređenih kolega.
Drugi aspekt je politički.
Polazeći od osnovne pretpostavke da je policija deo izvršne vlasti, a znamo da se izvršna vlast dobija na izborima, logično je zaključiti da će policija postupatu u cilju sprovođenja aktuelne političke ideje.
Tu dolazimo do nečega što treba da objasne politički analitičari. Ja ću dati svoje viđenje uz ogradu da sam, ipak, samo policajac.
Ono što pokušavam da intelektualno obradim, pre svega za sebe, jeste – Šta to dovodi do neverovatoga eksponiranja političkog ekstremizma u našoj Srbiji?
Politika je odredila da se minimalizuje represija prema HULIGANIMA ( čitaj bitangama, nedoklepanim majmunima i nesretnim adolescentima). Iskorišćeni su i izmanipulisani.
Druga politika je iskoristila i izmanipulisala te nezadovoljne i nemoćne.
Licemerno do apsurda.
Postoje dva oblika snage. Jedan je snaga argumenata, a drugi argumenti snage. Svako u normalnom demokratskom društvu može da demokratski izabere šta hoće da istrpi. Ja sam bio spreman da uspešno kroz život koristim i jedan i drugi oblik, ali da i trpim konsekvence svog izbora.
Svaki od mojih kolega koji su povređeni je zapravo žrtva apsurda koji trenutno vlada Srbijom. Svaki izmanipulisani HULIGAN je žrtva tog istog apsurda.