(crtice o iskustvima s tradicionalnom medicinom...
... i raznim drugim kućnim čarolijama - od ajvara preko šnenokli do domaćeg sapuna)
Gost autor: mrale54
Kao klinac bih fasovao bronhitis čim u obući ugazim u baricu i noge mi budu mokre desetak minuta.
Mog'o sam ceo da budem mokar od kiše, ništa - ali noge...
Vodali me po lekarima, kljukali lekovima... i obaveznih desetak dana u krevetu.
A, volelo to da gacka po baricama - pa to ti je!
Volelo i da trči boso preko leta! (Ma šta "volelo" - voli i sad boso!)
I - očas posla posekotina. Svako malo.
Hanzaplast se pojavio dve decanije kasnije.
Šta je poenta ove pričice, pitate se vi?
Pa - jednostavno - BABA!
Evo i zašto.
U slučaju bronhitisa, malo ugrejane komovice, pa umočena kuhinjska krpa i stavljena na grudi, pa preko toga peškir, krevet - spavanje, i ujutru - k'o nov!
Što se posekotina tiče - izgnječim jedan list bokvice na posekotinu i drugi stavim odozgo, na ranu i - krvarenje prestaje za 15 sekundi!
Otkud znam za ovo? Opet - BABA!
Da, da, takozvani "bapski lekovi"! Doduše, ne bih o "krilima slepog miša i žabljim žučnim kesama ili stidnim dlačicama zmije belouške", već malo ozbiljnije.
Vrlo ozbiljno govoreći, ja bih o dijabetesu tipa 2!
"Ponosni" sam nosilac titule jednog od vlasnika dotične muke, pa, k'o velim da podelim svoje iskustvo u borbi sa tom pošasti, koja, kako vidim ima sve veći broj pripadnika. Ili, bolje rečeno - sapatnika!
Pre 4-5 god. ustanove mi gore pomenuto stanje sa cifrom 14,3 do 16,6! Endokrinolog prepiše "Diaprel MR" i "Glukophage 1000". Krenem terapiju i vidim da spadne do, nekih 11,6 il 12,1. Dijeta se podrazumeva! Redovna terapija takođe!
Logično, od familije i prijatelja dobijem savete tipa "susam u jogurt uveče, pa piješ ujutru", "čičoka", "kim" i - ništa! Mislim, ne mogu sad da se setim svih saveta koje sam probao, i, opet ništa! Izmađu 11 i 12 zakucano! Zavareno! Da ne pričam da je tu bilo padanja na trotoar - iz čista mira, ko je upućen - zna!
Elem, posle izvesnog vremena, a, ko drugi nego - jedna BABA, na pijaci mi kaže - "uzmi, sinko, ovu boraniju i SVAKI DAN pojedi po 2-3 komada, ali PRESNE (nekuvane!) pa ćeš videti!"
Posle 20 dana - šećer PAO na 6,2!!!
Gornja granica normale!
Kako sam se osećao - ne treba ni pominjati!
Znam da BOLEST neće nikad nestati, niti biti izlečena, zato sam i upotrebio izraz "ustanove mi gore pomenuto stanje", jer stanje možemo da menjamo!
Ako, već, ne možemo da sprečimo da se posečemo, možemo bokvicom zaustaviti krvarenje!
Možda ovo neće pomoći baš svima, ali, verujem, većini hoće i zato sam ovo sve i pisao, nadajući se da će i vaši komentari biti nekom od pomoći tj. postujte te "bapske recepte" koje ste probali ili znate provereno da rade posao ili ste, makar samo čuli za to! Ko zna kome bi to moglo pomoći!
Ovim nikako ne želim da omalovažim medicinu i farmaceutski deo iste (apsurdno je očekivati da će bilo koji biljni preparat zalečiti prelom kosti bez gipsa, itd.), već, poučen iskustvom svima poznatog "Jomelopa" (kad mi se ćerka, sa 11 meseci, izgorela po stomaku, 9% kože I NEMA ožiljaka!) koji je izazvao čuđenje mnogih vrhunskih stručnjaka, što je, onda, kad se desio slučaj sa malom, promenilo moje shvatanje tih "bapskih lekova"! Verujem da postoji još mnogo takvih "znanja" među nama, pa je ovo pokušaj razmene i nepotonuća u zaborav istih!
P.S. Da dodam. Pošto sveže boranije nema zimi, ja prob'o s "Frikom"-ovom zamrznutom (ona seckana, u kesi, samo malo blanširana).
Radi posao!!! Samo je odmrznem i, uz TV, grickam umesto semenki. Divota!
P.P.S. A, zašto naslov "Suve šljive i orasi..."
Pa, mi stariji, znamo da je to stari oblik "vijagre" u Srbalja, a neki članci pokazuju da određeni sastojci u istoj potiču baš iz te dve voćke! (doduše u mnogo većij koncentraciji)
Ma, znale su te "babe" mnogo što šta...