Ove godine smo se stavili na raspolaganje bukvalno svim medijima. Nismo odbili nijedno gostovanje ili intervju koji je zatražio neki domaći ili strani novinar. Pristali smo i na gostovanja i intervjue sa ekstremnom političkom partijom „Dveri" koja tvrdi da je pokret koji poziva na nenasilan otpor (!?), a doživeli smo i pitanja tipa „Da li se osećate odgovornim za eventualne žrtve na Paradi ?" (TV PINK).
Što se tiče interesovanja, svakako ga ima više nego prošle godine i više je novinara koji su zaista dobronamerni, čak i kada uređivačka politika nije baš naklonjena Paradi ponosa. Postoje redakcije koje se baš nijednom nisu javile (npr. „Večernje novosti"), a postoji i dosta onih koji svakodnevno prate Prajd, iako to čine svako na svoj način (B92, Blic, Press, Alo, Danas). Pokušaj da se kroz saradnju sa medijima tokom izveštavanja o Paradi eliminiše govor mržnje je veliki zalog za budućnost, naročito onda kada tema ne bude Parada ili LGBT populacija.
Interesovanje za akreditacije je takođe veliko i biće akreditovano preko 300 novinara. Naravno da se svi nadamo da će oni mnogo više izveštavati o samoj povorci nego o nasilju ili huliganima. Prošle godine to nije bio slučaj i to je jedna od lošijih činjenica koja je propratila Prajd 2010. Na to organizatori ne mogu uticati, kao što nisu mogli ni prošle godine. Poražavajuće je i perverzno je da samo slike krvi i nasilja postoje u novinskim i drugim izveštajima iz prošle godine. To veoma otežava pripremu ove, ali verovatno i neke naredne Parade.
I za kraj deo konverzacije sa novinarkom iz jednog od prethodnih blogova, za koju većina ne veruje da uopšte postoji u srpskom novinarstvu:
X: „Da li je tačno da je koordinacioni sastanak zemalja EU organizovala ambasada Norveške ?"
Ja: „Norveška niti je članica EU, niti je organizovala takav sastanak"
X: „Ali ja sam čula da je udeo te zemlje veliki u mirenju. Čula sam da je norveški ambasador organizovaomirenje vas i gospodina Krstića"
Ja: „Ali rekoh vam da mi nismo u nikakvom sporu, ni na blogu, a ni drugačije"
X: „A u vezi Parade ?"
Ja: „I to sam vam rekao. On je napisao veoma afirmativan tekst."
X: „A da li vas je u Ambasadi Norveške nagovarao da odustanete od Parade, a sve uz posredstvo te zemlje ?"
Ja: „Gospodina Krstića ne poznajem lično, nisam bio sa njim u norveškoj ambasadi, a ni on ni bilo ko drugi me nije odgovarao od Parade, niti ja imam mandat za to."
X: „A zbog Kosova ?"
Ja: „Zbog Kosova bi patriote trebale da otkažu nasilje, a ne mi Paradu"
X: „Od njih sam čula da će ih primiti Demokratska stranka. Mislim na „Obraz"
Ja: „Mislim da ste ponovo neozbiljni. Demokratska stranka je ozbiljna partija."
X: „Pa evo Vučić će da primi „Dveri", zašto onda DS ne bi mogao „Obraz" ?
Ja: „Zato što su ljudi ozbiljni".
X: „Gospodine Miletiću, odgovorite mi iskreno, da li su DS i SPS vam ponudili da budete Poverenik ukoliko ne bude Parade ?"
Ja: „Poverenici ističe mandat 2015.godine, a i nisam baš neki materijal za trgovinu".
X: „Čudno, ja sam čula da ona odlazi početkom godine, a da je vama ponuđeno da dođete na njeno mesto."
Ja: „Nije, a vama savetujem da nađete nove izvore, ovi su vam potpuno bezveze".
X: „ Pa moram da proverim, to je posao novinara".
Šta reći, a ne nasmejati se. Prajd. NORMALNO.
note: Potpisnik ovih redova smatra herojem svakog novinara (a ima ih u različitim redakcijama) koji svoj posao radi na profesionalan način i sve to za prilično lošu platu