Neko tamo je odlučio da je više bilo dosta. A pošto izgleda da je taj neko od onih koji o takvim stvarima mogu da odluče, ziceraši slobodno mogu da polože svoje uloge.
Problem na severu Kosova će biti pacifikovan, i upravo gledamo kako se to dešava. Mada perifernim vidom, ovoga su ipak svesni i u srpskoj vlasti i u srpskoj opoziciji, a ne bih podcenio ni količinu shvatanja situacije koju na tu temu imaju Srbi sa severa. Kosova.
Srpska vlast, to se iz svemira vidi, ne zna šta da radi sa ovom činjenicom. Nalazi se u paradoksalnoj situaciji da, bar javno, pokušava da zadovolji želje tačno onih koji joj rade o glavi i o fotelji i koji nikada nisu i u skoroj budućnosti neće glasati za nju. A da zbog toga istovremeno gubi mogućnost da ublaži probleme i (realne) strahove onih koji su joj prirodni saveznici u biračkom telu, onih na čije se glasove ova vlast prirodno i jedino naslanja: na onu većinu mirnih, pristojnih i nenasilnih građana koju zanima da budu bezbedni i da žive u kakvom - takvom ekonomskom blagostanju i sigurnosti.
O jedinoj mogućnosti koja je ovoj vlasti u ovom realnom svetu ostavljena otvorenom, a to je potpuno redefinisanje politike (ne samo prema Kosovu!), nema u vladajućoj koaliciji ni reči ni grimase. Suprotno optužbama nac opozicije, ja ne mislim da je tu na delu prosti nedostatak ideje i organizacije: ima tu i iskrenog, nacionalnog - poraženog - poniženog nedostatka volje da se šta takvo učini.
Za to vreme, nacionalističkoj opoziciji bi šljunak revolucija trebala da bude nešto kao kec na jedanaest. Ona te događaje zaista tako i vidi, po svim zakonima predizborne podmetačine pokušava i da iskoristi, ali i kec na jedanaest ima svoja ograničenja. Dobra karta može pomoći samo onima u čiju nesposobnost biračko telo nije baš potpuno uvereno, i zbog sprovođenja čijih ideja već nije dovoljno ispaštalo. Kako to sa ovim doktorskim strankama nije slučaj, one rade jedino - i sve - što zapravo mogu, praveći svima štetu ali ne i sebi korist. Vlast javno guraju u sukob sa onim što se za hladnog rata nazivalo zapadom, a koji će ona - ako i kada zaista uđe u njega - izvesno izgubiti i pri tome zadugo pokopati mogućnost ostvarenja svih sopstvenih ideja. Istovremeno, vajni opozicionari ispod žita dodatno usijavaju glave dole na barikadama, što će pre ili kasnije doneti nove ljudske žrtve. Pri tome nemaju smisleni odgovor ni na jedno podpitanje, tipa a šta ćemo da uradimo kao drugi korak, kad nas otkače zbog prvog koraka kojeg ste predložili. I sada - mala digresija, baš onako iskreno razmišljajući - da sam ja neki Rus sa svim svojim ekspanzionističkim poslovnim i političkim interesima, i ja bih i seirio i javno navijao za ove koji su od opisane provenijencije, i još pri tome i više zadrti i više nesposobni od onih drugih.
Nekada davno, govorio sam poznanicima iz Hrvatske nešto kao lako je meni u Novom Sadu da budem opozicija, u Kninu se to ne sme i za to se mora imati bar malo razumevanja. I sada je tako (mada se prvi deo rečenice nije pokazao kao sasvim tačan, no to sad nije tema), samo što je umesto Knina, u pitanju sever Kosova. Naravno da moje (ili vaše, čitaoče) razumevanje za razloge tih ljudi tu neće puno pomoći: onima koji su tako željno Srbiji donosili Slobu, Vojvodini i tom istom Kosovu oduzimali autonomiju a Beogradu otvorenost i prestoničnost, gresi prošlosti su stigli na naplatu. Ne mislim da se tu radi o uređenju neke kosmičke pravde, da je kosmos baš toliko pravedan sve se ovo ne bi ni dešavalo, ali da dela od danas utiču na ono što će nam biti sutra - to bismo sebe radi iznova mogli da naučimo bar mi koji smo dovoljno distancirani od svega i koji stvari vidimo u malo krupnijem planu.
Ostaje naravno pitanje šta će biti dalje... Ovakva politika, sa obe strane fluidne granice vlasti i opozicije, donosi samo produbljivanje osnovnog problema: srpska elita, bez argumenata i bez državne snage, pokušava da uzme - u naše ime - više nego što nam to, po merilima koja vladaju izvan naših granica, pripada. A kada je tako, kada zveri od spolja namirišu budalinu krv, mi postajemo nešto kao debeli klinac na ulici, koga maltretira kako ko stigne. To će tako biti i dalje, i dalje ćemo se ljutiti i na Ruse što nam malo-malo otimaju užinu sve govoreći kako smo jaki i dobri i neophodni i kako treba da se tučemo sa onim zapadnim rmpalijama čim oni namignu, a i na ekipu sa zapada koja nam lupa čvegere sve govoreći kako smo ružni i debeli plus nam u potvrdu toga još daju i na pravi način iskrivljeno ogledalo. I dalje ćemo se ljutiti i na jedne i na druge što na sebe primenjuju drugačije kriterijume nego na nas - ne zbog samih tih kriterijuma, nego zbog toga što nas to na dnevnoj bazi podseća koliko smo mali i neugledni, u očima sveta nedostojni poštovanja.
Ima bitaka koje su izgubljene. Za onoga koji ju je izgubio nije prijatno, ali jeste vrlo korisno da to razume i da toj činjenici primeri svoje ponašanje, ambicije i planove.