Kako iz Srbije naći posao i zaposliti se u Nemačkoj? Zbog istih pitanja koja povremeno dobijam e-mail-om, reših da napišem par reči o ovoj temi a ostali neka dopune svojim iskustvima. Procedura se ne razlikuje previše ni za druge profile tako da ovaj tekst nije vezan strogo samo za IT-jevce. Činjenica da je za IT sektor lakše naći posao od mnogih drugih kao i da ljudi koji se time bave u Srbiji imaju prilično više plate u odnosu na neki prosek, ipak ako se neko i pored toga reši da zapuca u Nemačku, ovde može naći ukratko uputstva šta i kako treba da uradi.
Prvi korak je najvažniji a to je da li stvarno želite da odete? Mnoge posle odlaska drma nostalgija što je valjda i normalno mada ima i onih koji posle prve poste Srbiji zaključuju da je nostalgija ipak bolje rešenje. Ima dosta profila koji nedostaju Nemačkoj, IT je samo jedan od njih. Pre same potrage treba odlučiti u koji deo Nemačke želite da odete pa onda shodno tome da tražite posao u tom delu. Iako kod nas važi što južnije to tužnije, u Nemačkoj nije baš tako. Na samom jugu Nemačke se nalazi Bavarska koja važi za jednu od najbogatijih oblasti, što se tiče zarada ali i što se tiče troškova. To ide jedno s drugim.
Poređenja radi, ako uzmemo da je Minhen grad veličine Beograda, u vreme kada sam ja tražio posao za moj profil na jednom (samo jednom) web sajtu sam našao preko pet stotina pogodaka. U tom trenutku u Beogradu je bilo nekoliko oglasa na koje bih mogao da se javim. Možda nije stvar koja može da se poredi s obzirom šta se sve kod nas dešavalo ali to je čisto orijentacije radi koliko mogućnosti ima.
Prva stvar koju treba da uradite je da pronađete posao na Internetu. Ima mnogo web sajtova na kojima možete da tražite ono što vas interesuje. Ja preporučujem ovaj, ovaj i ovaj. Zadnji web sajt je zapravo sajt nemačkog zavoda za zapošljavanje. Tu možete isto da pretražujete poslove to ključnim rečima i regijama u Nemačkoj. Ima dosta korisnih saveta a sadržaj je na nemačkom i engleskom jeziku.
Kada pronađete ono što vas interesuje treba da pošaljete sve dokumente. Naravno uvek obavezan CV, reference, diplomu, neki traže i propratno pismo. O ovome ima mnogo tekstova na Internetu tako da neću previše da ulazim u detalje oko ovog dela. Ovo su samo par smernica: u CV-je vrlo poželjna slika kandidata, Nemci iz nekog razloga često to i eksplicitno traže; format CV-ja treba da bude pregledan, ja preferiram ovaj format a ima i mnogo primera na Internetu kako ga popuniti; uvek proveriti CV sa nekim spelling check-erom pre slanja CV-ja; propratno pismo nije uvek obavezno ali ako vas neki posao posebno interesuje, dobro je imati ga; znanje nemačkog nije neophodno ali ja naravno uvek poželjno, dobar broj oglasa traži dobro znanje nemačkog pa razmislite da li ćete se na takve oglase javljati; vodite računa odakle ste pronašli oglas, uvek u e-mail-u stavite link na sajt gde ste videli oglas kako bi i vama kasnije lakše bilo da pratite za šta ste konkurisali, ovo je naročito korisno ako konkurišete na mnogo mesta odjednom itd. Lista je predugačka pa da skratimo.
Posle prvog intervjua (prvi intervju je najčešće telefonski, preko Skype-a itd.) firma obično traži da sledeći intervju bude u prostorijama firme tako da treba biti spreman na to. Najčešće firme pokrivaju ove troškove a i vodite računa što se tiče firmi koje pitanje putnih troškova ignoriše. Sada postoje i low cost avio kompanije koje lete iz Beograda do nekih gradova u Nemačkoj. Za veliki broj firmi konverzacija na engleskom nije problem ali ćete vremenom morati da naučite nemački što je i normalno. Tako da je pametno da pomenete da hoćete da naučite jezik čak i ako iz nekog razloga nećete ili ne možete.
Kada se sve kockice slože, potpisujete ugovor sa firmom. Raspitajte se o troškovima života i koliko šta košta. Naročito kolike su cene iznajmljivanja stanova kao najveća stavka. Ugovori su manje više standardni tako da nema previše pasusa pisanih sitnim slovima. Uvek se ugovara bruto godišnja plata tako da imate u vidu neku cifru pre potpisivanja ugovora. To ne znači da je sve gotovo, to je tek početak. Ugovor sa firmom je ulazna karta za Nemačku. Porez na platu je oko 40% tako da znate šta ćete dobiti kada država uzme svoje.
Sledeći korak je da sakupite potrebne papire i da odete u Beograd u nemačku ambasadu da ih predate. Na sajtu same ambasade ima sve objašnjeno šta vam je od papira potrebno. Dobro proverite da li imate sve što se traži u onoliko kopija koliko ambasada traži.
Nemojte da zaboravite da od poslodavca potražite kompletan opis posla na koji ste konkurisali. Dovoljno je čak da odštampate samo oglas sa Interneta ali ne bi bilo loše da to bude lepo skockano na memorandumu firme. Za bilo koji posao konkurencija je tu, manja ili veća, pa ako je poslodavac izabrao baš vas onda ne bi bilo loše da se i oglas za posao prilagodi vašem profilu. Ovim se drastično povećava verovatnoća da ćete dobiti sve potrebne papire koji vam trebaju. Ukratko, treba da se vidi zašto ste vi tako posebni za taj posao za koji konkurišete.
Procedura u ambasadi obično traje 6-8 nedelja, mada na njihovom sajtu piše da može da traje 8-12 nedelja.
Da bi mogli zvanično da dođete u Nemačku da radite potrebno je da to odobri njihov zavod za zapošljavanje (Arbeitsamt). Zavod mora da potvrdi da je vaš profil deficitaran. Ova procedura najduže traje. Otprilike oko četiri do pet nedelja. To je uključeno u onih dva-tri meseca čekanja papira od ambasade. Ostatak ode na putešestvija dokumenata od jedne službe do druge, policijsku proveru ko ste i šta ste itd.
Kada sve službe u Nemačkoj završe svoj posao, odgovor stiže u ambasadu. Obično ambasada konktaktira ljude kada je sve završeno i zakazuje termin kada možete da dođete po svoju vizu. U Austriji to rade e-mail-om.
Kada završite sa ambasadom onda vam ostaje da se spakujete i “put pod noge”. U Nemačkoj kada nađete stan, treba da prijavite svoje boravište (Meldebehörde) i da se registrujete u kancelariji za strance (Ausländerbehörde).
U kancelariji za strance ćete da dobijete svoju boravišnu vizu (Aufenthaltstitel). Ranije je to bila nalepnica u pasošu, isto kao viza, samo sa par dodatnih podataka a sada je to elektronska čip kartica sa biometrijskim podacima, odnosno eAT (elektronischer Aufenthaltstitel) kartica. Izrada ove kartice traje od 5-6 nedelja. Kao “zamenu” za boravišnu vizu ćete dobiti papir koji se zove Fiktionsbescheinigung i koji će vam omogućiti da radite dok čekate izradu svoje eAT kartice. Više o eAT karticama možete naći ovde.
U zavisnosti od dela Nemačke ove kancelarije (Meldebehörde i Ausländerbehörde) se mogu nalaziti u istoj ustanovi ili ne. U Bavarskoj se nalaze u ustanovi koja se zove Kreisverwaltungsreferat tako da tu možete da završite ove obaveze (i mnoge druge). Na kraju vam ostaje samo da radite :-).
Još jedan detalj koji može biti bitan je ako poželite da menjate posao u roku kraćem od tri godine kada ste ušli u Nemačku, moraćete da tražite odobrenje od kancelarije za strance (Ausländerbehörde) a oni će dalje od zavoda za zapošljavanje (Arbeitsamt). To će opet da traje četiri do pet nedelja i može se desiti da izgubite vizu ukoliko u Nemačkoj vaš kadar nije deficitaran, pa vodite računa o tome.
Inače za lekare lep opis ove procedure postoji ovde.
Ostali
Za mnoga zaminanja postoji verovatnoća da će poslodavci tražiti neki dokaz i potrebnoj kvalifikaciji izdat od neke njihove ustanove. Ima oko šezdesetak zanimanja koja nemaju ovaj problem. Više o tome možete da vidite ovde. Da bi dobili “procenu” koliko vaša diploma vredi u nemačkom obrazovnom sistemu možete da se obratite ovoj službi. Treba proveriti koliko može ta procedura da traje a inače košta oko 100EUR. Pa puno sreće ako se rešite na ovaj potez.