Kako se stvari komplikuju spolja, tako postaju sve jednostavnije iznutra.
Što ljudi oko mene više viču, zahtevaju, mole i naređuju, to ja više šapućem, odbijam, radim i odmahujem glavom...
I slušam Belle&Sebastian.
Nije to nikakav isprazni eskapizam, ni kukavičluk, ni lenjost.
Prosto više nemam vremena za velike reči.
Samo sitna dela.
I poneko zadovoljstvo.
U datim okolnostima
to se čini
kao
svakodnevno
čudo.
Ništa ne znam o samom bendu, iako su informacije samo na jedan klik miša daleko. Prosto sam nezainteresovana za lične priče umetnika. Dovoljno mi je što tamo neki Škoti pevaju o meni. Ne znam ni imena albuma (iako su neverovatno poetični), ni set liste na koncertima. Ništa što bi ovo činilo ozbiljnim prikazom. Ali tačno se sećam trenutka kad ih je Cvex dovukao u kuću, pa smo ih slušali zajedno, pa pojedinačno, pa s decom, pa s prijateljima, pa kad vozimo, pa kad se ljubimo, pa kad se svađamo, pa kad spremamo kuću, pa kad plačem, kad dejdrimujem, kad se prepirem sa onom drugom bocvenom, onom što misli da je mnogo pametna i da joj je sve jasno (mukica:), kad se razbolim/mo, pa se zarozam i kad blistam, pa se, kao nekim kosmičkim hijaluronom, zategnem...i rastegnem...do novog pucanja. Dakle, običan život.
Ništa posebno.
Takva vam je i njihova muzika. Ništa posebno. Jedna te ista pesma na sto načina. Melodična, blaga, nežna. Lirska, što bi se reklo. U principu sve što ja, na prvi pogled, nisam. Ali me gađa nepogrešivo tamo gde jesam.
I ne pušta.
Ko misli da je to lako i da bi mogao isto tako (i još bolje!)...
nema pojma:)
Okamova britva ili Okamova oštrica je princip koji se pripisuje engleskom logičaru i franjevačkom frataru iz 14. veka, Vilijamu Okamskom. Princip nalaže da objašnjenje bilo kog fenomena treba da pravi što je manje moguće pretpostavki, eliminišući one pretpostavke koje ne utiču na zaključke hipoteze ili teorije, koja je u pitanju. Ovaj princip se često opisuje latinskom izrekom: entia non sunt multiplicanda praeter necessitatem, u grubom prevodu: entiteti se ne smeju umnožavati više nego što je neophodno. Alternativna verzija glasi: pluralitas non est ponenda sine necessitate, u prevodu - umnožavanje ne treba pretpostavljati, ukoliko za to nema potrebe.
Princip Okamove britve se vrlo često parafrazira na sledeći način: ako su svi ostali kriterijumi jednaki, najjednostavnije rešenje je najbolje. Drugim rečima, kada je više konkurentskih teorija jednako u ostalim pogledima, princip predlaže da se izabere teorija koja uvodi najmanje pretpostavki i postulira najmanje entiteta.
(prevod je rogobatan, ali ne umem bolje od wikija:)