Prva asocijacija na oktobar mi nije ponavljanje jedne te iste priče oko 5.10., nije ni zima, neće biti ni smrt Stiv Džobsa, koliko god da sam imao lepo mišljenje o njemu. Ima neka narodna pesma (ili je možda okarakterisana kao zabavna): "kad dođe oktobar...", e pa meni kako dolazi oktobar kreće euforija oko nove evroligaške sezone KK Partizana (u glavi mi se vrti i melodija evroligaške himne I feel devotion)
Pre četiri godine pisao sam blog o toj novoj sezoni i potcenio tim koji stigao do Top 8 faze. Dve godine kasnije Partizan je opet promenio tim (otišao je trio TNT), a igrali smo Final 4 u Parizu.
Kada sam se vratio iz Pariza napisao sam pesmu koja je dole.
U sredu Partizan igra prvu utakmicu Hali Pionir. Evroliga u Beogradu startuje 20.10. Prva utamica u ABA (NLB ili kako već) ligi je dobijena superiorno. Tim deluje kompaktno, te sa dobrom četvorkom i produžavanjem NBA lokauta, može mnogo toga. I bez mnogo toga, mi ćemo ga bodriti.
Vidimo se u Pioniru!
Pesma o Parizu
Te večeri sam sve emocije izmenjao.
Tresao se na početku,
zatim skakao od sreće,
a na kraju se potpuno se skenjao.
Sutradan sam prvi put video
Ajfelov toranj i Kapiju.
Za mene nije bila trijumfalna.
Ni toranj mi se nije svideo.