Evo dobismo i nove zakone za raznorazne izbore, za glavni nam grad Beograd i dobro je što se zakoni menjaju, što prate promene, ali nije dobro što ova vlast donoseći nove, krši već postojeće i važeće, nije dobro što se ponaša poput Miloševićevog režima, pa nove zakone prilagodjava svojim stranačkim potrebama, a ne potrebama gradjana, preduzeća, potrebama života.
Pored predsedničkih izbora, koji su pored Kosova, tema No 1. provlače nam se stvari koje nekako nisu predmet medija i gradjanstva, a itekako nas se tiču.
Evo, npr, idu nam novi lokalni izbori zakazani za 11.maj ove godine. Oni su u senci ovih velikih predsedničkih, kao da nas “lokal” ne zanima. Kao da se svi bavimo samo visokom politikom, a da nas se ne tiče rešavanje problema infrastrukture, kao da nas se ne tiče gasifikacija, kao da nas se ne tiče toplifikacija, kao da nas se ne tiče snabdevenost grada i gradjana…i more drugih svakodnevnih, egzistencijalnih, pitanja.
Elem za nove lokalne izbore, menjaju nam se pravila igre. Veliki su se dogovorili šta im više odgovora te tako “zavedoše” čist proporcionalni sistem (što će reći glasaš samo za partiju, a ne i za ličnost ), pa im i to nije bilo dosta, već podigoše i census, pa im i to nije bilo dosta, pa “ugasiše” tek jednokratno prava gradjana da na neposredan način sebi izaberu gradonačelnika. Prevedeno na jezik običnog čoveka, koji se ne bavi izborima, koji ne pravi razliku izmedju proporcionalnog / većinskog / mešovitog sistema, koji ne ume da pravi kalkulaciju, ali zna šta je ko i kako radio, to znači da je PARTOKRATSKI SITEM nadvladao potrebe gradjana Srbije za daljom demokratizacijom i decentralizacijom društva i države, to znači da su stranke (čitaj lideri), ponovo dobile onu vrstu moći protiv koje smo se borili, kada smo od Miloševića tražili da Srbija bude pluralistička. Ali avaj, demokratske snage (?) u Srbiji procenile su da je igranja sa demokratijom bilo dosta, te da će unutar jednog uskog kruga ljudi ponovo biti odlučivano o svemu, što nas se tiče??? Neko će staviti primedbu na ove moje reči, dokazujući mi da je demokratija moguća i sa proporcionalnim sistemom (što ja i ne sporim, samo u onim državama gde je proces demokratizacije prilično poodmakao, jer on nikada ne može biti niti završen, niti savršen), da je moguće dobiti dobrog gradonačelnika i bez neposrednih izbora ili suprotno od toga da je moguće dobiti lošeg gradonačelnika na neposrednim izborima (što ja takodje ne sporim, eto, npr, Palmu će u Jagodini gradjani ponovo izabrati ne - posredno ili kako god, pa neka im ga, onda).
Ipak ove promene nisu plod razmišljanja ili iskustva stranaka i poslanika, već su došle jedino kao rezultat analiza i kalkulacija kako će njihova partija ili njihov kandidat lakše sačuvati ili tek osvojiti odredjenu poziciju. Za gradonačelnika je, na neposrednim izborima, potreban KANDIDAT, izgradjena ličnost, afirmisana u nečemu, u nekoj oblasti, prepoznatljiva ličnost, “junak bez mane i straha” koji sme da stane “na crtu” kako to voli da primeti aktuelni predsednik Srbije, Boris Tadić.Ali kada nema neposrednih izbora, onda nam kandidat nije ni potreban (napravićemo ga ako ustreba), tu je PARTIJA, šta će nam kandidat!
Podigoše nam tako i cenzus na lokalu, za svaki slučaj, da se slučajno gradjani ne okupe mimo znanja, volje i stranačke kontrole,
E pa dobro! To smo lepo zamesili, ali ostali su nam mediji, koji bi eventualno mogli pomisliti da su zaista nezavisni, profesionalni i objektivni!!? Šta sa njima? Ne samo da smo se deklarativno i stranački zalagali, kako za oslobadjanje medija od agresivnog i bahatog političkog uticaja, već smo se na to i zakonski obavezali, pa i naložili da se proces privatizacije medija okonča do 31.12. jedne, pa onda sledeće, pa onda “nikada godine”. Kako izvrdati zakone koje smo sami donosili i usvajali, kako izvrdati zakone po kojima su neki mediji već privatizovani, a sačuvati za sebe one medije koji će nam za izbore biti neophodni?
I onda jedna mudra glava reši zbrku celu.
Donećemo takav zakon o glavnom gradu-Beogradu, koji će Beogradu i samo Beogradu, omogućiti da IPAK bude osnivač pojedinih medija. Dakle i krajnje konkretno, za npr. “Studio B” važiće samo zakon o glavnom gradu, a svi drugi koji se odnose na medije i privatizaciju važiće na ostalom delu Srbije…FUCK YOU (ovako lepše i finije zvuči nego u srpskoj varijanti) rekoše tvorci dvostrukih aršina, ali šta ćemo sa onim medijima koji se još nisu privatizovali? Šta ćemo sa onim medijima koji su se privatizovali, ali to možda ne bi uradili ili hteli, da su unapred znali da će biti izuzetaka. Možda bi i oni da budu izuzetak koji će i dalje krckati budžetska sredstva, uz potrebnu dozu poltronstva, poniznosti i poslušništva!!!
Platica redovna, kakva takva, radio ne radio, svira ti radio….Mashala!
Šta ćemo sa institucijama koje su dužne da prate ne-zakonitost zakona? Šta ćemo sa Ustavom Srbije, po kome smo, bar deklarativno svi jednaki i svi sa istim šansama, u svemu, šta ćemo sa mnogim zakonima, sa kojima je Zakon o glavnom gradu u nesaglasnosti? Šta ćemo sa onima koji su takav Zakon o glavnom gradu predložili i usvojili?
Pa da, svi smo mi izgleda pomalo Velimir Ilić, koji je svojevremeno kršeći zakon rekao da zakon o javnim nabavkama nije dobar, pa ga se on zbog toga i ne pridržava, uprkos činjenici da je važeći, Hoće li onda svako od nas, poput predsedničkog kandidata Velimira Ilića kršiti zakon koji nam je na putu do ostvarenja nekog cilja? Ili će se to odnositi samo na Beograd i Velju?
Postoji li neko u ovoj državi (ako to ona uopšte jeste) ko hoće, može, ume i sme da kod nadležnih sudova proveri pravnu valjanost Zakona o glavnom gradu?
Na sličan način se može postaviti pitanje i privatizacije sportskih klubova, posebno institucija kakve su “Partizan” i “Zvezda”, ali i drugi, naravno. Nije valjda da se u ta osinja gnezda ne sme dirati, a posebno ne uoči bilo kojih izbora. Nije valjda da ćemo lakše pro-dati NIS Rusima, nego NJIH – NEKOME?
Dokle će sportski klubovi na jednoj strani isisavati budžetska sredstva, a na drugoj poslovati u skladu sa privatnim interesima moćnih pojedinaca i tajkuna?
Dokle ćemo podmazivati masnu gusku?
Srbija je baš bogata država!