Međutim par komada skupe garderobe koji neobično štrče iznad ostalih odevnoh predmeta sa sobom nose drugi problem. Kako sad kad izlazimo u noćni provod da obučemo bilo šta drugo? Komad garderobe deset puta skuplji od bilo kog drugog iz ormara te doslovno doziva da ga obučeš. Moja maslinasto zelena majica "Ed Hardi" ima na grudima glavudžu tigra dok je Jovanina haljina crno bela u zebra stilu. Da budem iskren nisam ni primeto da je par odlazaka na večeru ili u diskoteku sa suprugom ćelavi kolumnista krupne građe odeven uvek u isto, najskuplje dok je njegova prelepa supruga maskirana u koko šanel zebru od 800 američkih novčanica.
Kad sam ja bio mali učili su nas da je Jugoslavija velika zemlja, da smo velesila u proizvodnji mnogih stvari. U onim statistikama koje smo učili iz geografije uglavnom smo bili prvi u Evropi a treći u svetu za šta god se uhvati čovek. Posle kad sam malo putovao uvideo sam da to nije baš tako. Učili su nas i da je naša obala razuđena i pogodna za turizam dok je italijanska glatka i da tamo turizam ne biva. Pa čak i da je strujanje vode takvo da ono što izađe iz naših kanalizacionih cevi ide gore prema Hrvatskoj, pa Sloveniji, pa zavija ulevo i direkt drajv se spušta Italijanima na turističku sezonu.
Takođe je bilo aktuelno da odelo ne čini čoveka. Kroz život sam saznao da to nije baš tako. Recimo statistike su pokazale da lepi ljudi lakše prodaju neki proizvod, visoki imaju veće šanse da budu na rukovodećim mestima, a uredni i lepo odeveni bolje napreduju. Upošte ljudi koji vas analiziraju nisu toliko temeljni da bi o nekom stekli utisak samo po delima nego se vrlo često pecaju i na gatderobu, izgled, držanje, dikciju i mnoge sitne stvari koje sa ne mogu podvesti samo pod govor tela i način odevanja.
Poznata je stvar da imamo samo jednu priliku da pred nekim ostavimo prvi utisak. I u tih prvih 5 sekundi se kod našeg sagovornika ili osobe koja je samo u prilici da nas vidi formira načelna slika o nama. Uredan, elegantan, zategnut, ... to su sve atributi koji dobro dođu da se na nekog ostavi pozitivan utisak.
Nije isto oblačenje i ponašanje kada se javljaš na konkurs za posao ili kada sa nekim imaš poslovan sastanak. Kad se javljaš na oglas za posao moraš da ostaviš utisak da znaš to čime treba da se baviš, da nisi očajan glede dobijanja posla, da nisi odrpana li ni preskupo odeven. Ne retko ljudi daju 100 eura da iznajme skup sat za poslovni sastanak od koga očekuju puno ili za konkurisanje za kredit kod banke.
Evo na primer naši fudbaleri su kao putujuća postavka cirkusa "Lui Vuiton" na srpaski način. Bespogovorno se ponašaju kao da su pevačice i kite se brendiranim pederušama i torbama, umesto da se bave sportom koji ih lebom rani i zbog koga ih narod (ne)voli.
Što se mene tiče, ja sam prilično komforan po pitanju odevanja. Volim farmerice i majice bez kragne, a ako je moguće sa nekim printom preko celih grudi. Na nogama malkice elegantnije patike, a sako, ako baš moram da nosim oblačim na majicu. Kada situacija zahteva košulju nju nikad ne uvlačim u pantalone. Ako moram da priznam, mali fetiš su mi majice i patike. Uvek imam barem 50 ako ne i 70 majica i barem 10 pari patika. Naravno ne bolujem od cene već kupujem na sniženjima i ne skuplje od 15 eura. Za patike i do 30. Priznajem da mi se desio i jedan kupoholičarski incident kada sam, u trenucima žešćeg skoka šoperskog adrenalina, kao omađijan ušao u ranju i kupio neku Ed Hardi majicu za 200 dolara. U istom cugu sam uzeo i neke Porše patike slične, veoma paprene, cene. Tako je i moja supruga prošla sa Šanel haljinom za 800 dolarjev. I to je to od potrošačkih ispada. Ništa skupi satovi, preskupe cipele, ...
Međutim par komada skupe garderobe koji neobično štrče iznad ostalih odevnoh predmeta sa sobom nose ozbiljan pritajeni problem. Kako sad kad izlazimo i noćni provod da obučemo bilo šta drugo? Odevni predmet deset puta skuplji od bilo kog drugog iz ormara te doslovno doziva da ga obučeš. Moja maslinasto zelena majica "Ed Hardi" ima na grudima glavudžu tigra dok je Jovanina haljina crno bela u zebra stilu. Da budem iskren nisam ni primeto da je par odlazaka na večeru ili u diskoteku sa suprugom ćelavi kolumnista tigar krupne građe odeven uvek u isto, najskuplje dok je njegova prelepa supruga maskirana u koko šanel zebru od 800 američkih novčanica.
Majami Bič kao i mnoge metropole ima jako razvijen noćni život kao industriju ali i prateće industrijice koje žive od provoda drugih ljudi. Setili se ljudi, pa ima neka dva sajta, neki Majami večeras tačka kom, i salveta tačka kom, koji imaju fotografe koji patroliraju gradom, od kluba do kluba, od restorana do restorana i slikaju poznate ali i lokalno poznate. Ja sam kao izbacivač sam sve vreme bio u onoj trećoj grupi, nepoznatih pa nisam ni bio slikan te me nije ni interesovalo da posećujem te sajtove. Međutim Jovanu, koja retko izlazi, zainteresovalo pa sam morao i ja, po službenoj dužnosti da učestvujem u kolektivnom gledanju sajtova "ko je ko u noćnom životu Majamija". Gledamo tako Jovana i ja kako smo se proveli prošlog, pretprošlog i ranijih meseci a na svim slikama ona zebra ja tigar. Tigar i zebra svuda. A zadesilo se da dok smo gledali slike da sam na sebi ima0 baš tog Ed Hardija sa tigrom i u trenutku donesem odluku da je nikad više ne obučem i overim jednim cepanjem majice. Dok je Jovana sva zbunjena gledala muža koji kao lud čovek cepa garderobu sa sebe i ponavlja "Jebali me tigar i zebra", ja sam iz ormara izvukao i one crne Porše patike i makazama rasekao pertle i onaj tako zvani jezik, samo da bih bio siguran da nikad više neću da ih obujem. Zebra je imala sreće da preživi ovaj moj napad arhiviranja modnih detalja jer je moja supruga sopstvenim telom blokirala prilaz njenom ormaru sa stvarima. I pored obećanja da ću joj kuptiti četri haljine od po 200 dolarjev hrabra žena se nije pokolebala pred čovekom u iscepanoj majici sa velikim makazama u rukama.
Tako sam ja zvanično prestao da pratim modu. A ona ako hoće nek prati mene. I da iskoristim da prodam foru iz moje prve knjige (ono jeste da ih imam samo dve ali ovo "moja prva knjiga" zvuči kao da sam ispisao pun regal). Samo tvrd kurac i crne cipele nikad ne izlaze iz mode. Zato ja i dan danas kupujem crne cipele... da sparim modne detalje.
Izvor: ckm.rs
Autor: Strongman