Nа 22. sesiji Igmаnske inicijаtive u Pаlаti Srbijа u Beogrаdu govorili su predsednici Srbije, Hrvаtske i Crne Gore i predsedаvаjući Predsedništvа Bosne i Hercegovine kаo i komesаr Evropske unije zа proširenje Štefаn File.Tom prilikom predsednici su potpisali zajedničku izjavu pod nazivom "Partnerstvo za evropsku budućnost regiona".
U govorima svih učesnika dominirala je želja i uverenje da se Balkan konačno debalkanizuje i civilizuje, da se uradi sve kako se ružna istorija više nikada ne bi ponavljala. U tom smislu je istaknuta ideja “skandinavizacije Balkana” na osnovama sličnim tzv. Nordijskom modelu saradnje Skandinavskih zemalja.
Najjači dojam ostavila su, kako se i očekivalo, izlaganja predsednika Tadića i Josipovića, jasnoćom i razumnim pristupom problemima, ali i osvrtom na aktuelna zbivanja.
Predsednik Tadić je rekao da današnji lideri država i regiona, iako nemaju ličnu odgovornost za događaje iz devedesetih, imaju odgovornost za sadašnjost i budućnost, a to podrazumeva zatvaranje problema iz prošlosti i to tako da se nijedno od otvorenih pitanja u regionu ne sme rešavati na način koji bi ponovo doveo u konflikt narode bivše jugoslavije i njihove države.
Podvukao je da izbori koji nas očekuju ne smeju biti instrumentalitovani i ne smeju urušiti osnovne vrednosti na kojima počivaju naše države i EU.
U istom duhu govorio je i predsednik Josipović i poželeo da ključne reči, na ovakvim skupovima i inače budu: odgovornost, povjerenje, kompromis, hrabrost, optimizam i samopouzdanje. I on je upozorio da „U našim zemljama uvijek netko ima izbore i to je, nažalost, mnogima prilika da kroz jačanje negativne retorike i poticanju niskih strasti pokušaju gradit svoju izbornu poziciju. Mislim da zajednički napor, ne samo naših politika, nego i javnosti mora tome učiniti kraj”
Verujem da kada bi se oni pitali da bi se odnosi i praksa relativno brzo normalizovali, ali svako ima svoje patriJote i nacionaliste po zanimanju, što kombinovano sa primitivizmom, kriminalom, eksploatacijom nesrećne nedavne i dalje prošlosti predstavlja ogromnu prepreku.
Sve u svemu, izgledi za skandinavizaciju Balkana su verovatno taman toliki kao i izgledi za balkanizaciju Skandinavije.
Skandinavija: obuhvata površinu od 672.976 km² ( plus 1,927.817 km² vodene površine u sastavu Grenlanda), ima ukupno 25,546.051 stanovnika, a ukupni BDP iznosi 1,435.443.208.293 dolara.
Balkan, površine 527.597 km² i 44,103.344 stanovnika (ne računajući turski deo), a ukupni BDP je 538,709.201.418 dolara (takođe ne računajući udeo dela Turske na Balkanu)
Za razliku od balkanskih, skandinavske države imaju mnogu dužu tradiciju nezavisnih država.
Danska je država u kontinuitetu od 8. veka, Švedska još od rimskog doba, Norveška nezavisna od 1814.godine, Finska i Island od 1918.godine, Grenland ima široku autonomiju u sastavu Danske 0d 2009.godine, svoj grb, zastavu i himnu, Farska ostrva takože autonomiju od Danske od 1948.godine, svoj grb, zastavu, himnu, Olandska ostrva imaju službeni jezik švedski a široku autonomiju od 1921, u Finskoj kojoj pripadaju.
Deo Balkana bio je skoro 500 godina pod Otomanskom okupacijom, a deo pod Austro-ugarskom.Grčka je postala nezavisna država 1821.godine, Srbija i Crna Gora i formalno 1878.godine, Bugarska 1908., Albanija 1912., a ostale sadašnje države su postale nezavisne tek krajem XX veka raspadom SFRJ. . Dakle, objektivni su uzroci zbog čega je, za razliku od Skandinavije, na Balkanu je još uvek prisutna predoziranost i opijenost istorijom, neiživljenost nacija, neizživljenost država, neizžvljenost intelektualnih, političkih i verskih elita, zatrovanost medija i istorijskih udžbenika.Uostalom, i istorije se mnogo razlikuju. Možda je upravo ta neizživljenost i bila neizbežnost koja je dovela do krvavog rasturanja SFRJ.
Balkan je preživeo mnogo više trauma nego Skandinavija, tako da je skoro nemoguće praviti poređenja u prošlosti i sadašnjosti ali to nikako ne znači da ne vredi pokušati da se razmišlja o budućnosti Balkana po Nordijskom modelu.
Svakako,treba imati u vidu da su oni ovo što imaju gradili preko 100 godina i bez mnogo međusobnih trzavica,da su imali i imaju visok standard, pa da ih nije zadesila nesreća kao SFRJ da se nakon 50 godina ratom raspada, da nemaju sve traume koje je Balkan padom kununizma, sankcijama i tranzicijom pretrpeo.
Ima mnogo sličnosti ali i drastičnih razlika između Balkana i Skandinavije. Uostalom, jedno vreme je i veći deo Balkana bio ujedinjen na osnovama na kojima počiva Nordijski.
Naravno, problemi i izazovi su slični samo je nivo njihove problematičnosti i pretnji dijametralno različit.Dovoljno je navesti samo nivo privrednog razvoja i standarda, a time povezano i sve ostale izazove kao što su socijalni status, siromaštvo, nivo zdravstvene, socijalne, penzione zaštite i solidarnosti.Uz to ide i obrnuta srazmera kriminala, korupcije, mafijašenja, ekstremizma, nasilja, sigurnosti, političke i opšte kulture. Stanje je takvo da ono što se u skandinavskim država smatra devijantnim socio-psihološkim ponašanjem i pojavama to na Balkanu još uvek ima nacionalna i patriotska obeležja čak artikulisana i političkim strankama.
Narodi Skandinavije su približno slišni i različiti koliko i južnoslovenski na Balkanu, s tom razlikom što oni imaju mnogo duži period bez mežusobnih ratova a i kada su se razdvajali činili su referendumom a ne ratom.
Verujem da, kada bi napravili anketu kod svih naroda na Balkanu niko ne bi priznao inferiornost svog u odnosu na bilo koji drugi narod pa ni Skandinavce ali bi na pitanje možemo li barem za 30 godina da uspostavimo međusobne odnose kao oni ,odgovor bio veoma višeslojan,
višedimenzionalan i komplikovan, pun opravdanja izgovora ali svi mislimo da smo pametni kao i drugi pa još i pametniji. Balkan živi na principima onoga što je Crnjanski s pravom kritikovao a to je kada se o političkim pitanjima umesto mozga pita zavist i inat.
Ipak , polazeći od one stare kineske mudrosti da"Ako želiš znati svoju prošlost, gledaj svoje sadašnje stanje. Ako želiš znati svoju budućnost, gledaj svoje sadašnje delovanje." i da se do trajnog mira dolazi kroz razumevanje a ne kroz sporazume, svakako vredi ohrabrivati sve one koji se zalažu za konačno pomirenje, razumevanje, sporazumevanje i život bez ratova upravo onako kako su to uradili Skandinavci.
Za to je, pored dobre volje i iskrenih namera, potrebno biti barem malo pametan pa pojmiti zbog kojih gluposti se sve na ovim prostorima ratovalo a ništa se nije ratom rešavalo, dok su ljudske i materijalne žrtve bile ogromne.
Uostalom, samo na prostoru bez čvrstih granica, razdvajanja i podela, bez obzira na države, regije,entitete, autonomije, distrihte i druge moguće forme, Srbi će biti ono što je Pašić rekao
mali narod ali najveći između Beča i Carigrada.
E to je bio za vreme Jugoslavije, a i svi drugi narodi koji su živeli u jednoj državi,i što reče Sidran "Da je Jugoslavija bila sto puta gora nego što je bila, opet bi bila sto puta bolja od svega što je nakon nje nastalo.To što mi živimo, to u čemu živimo, to još nema svoga naučnog imena."
Da bi se to ponovo postiglo ne treba obnavljati Jugoslaviju ni državnu zajednicu ali tako visok nivo regionalne saradnje bio bi pravi lek za civilizacijski oporavak Balkana. Jugoslaviju su stvarali najbolji i napametniji Srbi, Hrvati , Slovenci i ostali, a rasturili su je najgori i najlošiji Srbi, Hrvati i Slovenci i ostali.
Zamislimo Balkanski savet koji bi bio analogan kao što je Nordijski savet ima 87 članova, koji se svake godine biraju u nacionalnim parlamentima, i to:Danska 16; Farska ostrva (Danska)2; Grenland (Danska)2;Finska 18; Olandska ostrva (Finska) 2; Island 7; Norveška 20; Švedska 20 .
Pa da se tu nađu delegacije Slovenije, Hrvatske, Srbije, CG,Bugarske, Grčke, Albanije, BiH, pa entiteta iz BiH, pa distriha Brčko, pa Kosova po istim načelima kao što su Farska, Olandska ostrva i Grenland.
Dakle, vredi raditi na tome jer ko nije krenuo nije ni stigao.
I na kraju se setih one priče kad Mujo priča Hasi o tome da pljeskavica i pivo koštaju dvije banke, a kad ga pita „đe to ima“ ,on mu odgovori da “nema niđe al bi bilo dobro“.
Tako sam ti ja i u ovom pogledu pesimistički optimista.
Pomirenje i saradnja ključ za Evropu
PS. zbog dužine teksta “Nordijski model saradnje” stavljam u formi komentara, pa koga interesuje da i to pročita.