Ovih dana je vest da su neki „fini momci" s „fantomkama" na glavi spalili bosansku zastavu u znak protesta što eminentni bosanski muzikant, ranije deklarisan kao srbomrzac, nastupa u NAŠOJ Areni. I gle čuda, iza fantomiziranih spaljivača sa zida smeši se lik Ratka Mladića. I nikom ništa. Nema istrage. Hajde prvo da se dogovorimo da li je paljenje zastave kažnjivo ili nije? Eto, onog glumca što je spalio američku zastavu pred Bajdenov dolazak prvo su utamničili, pa su mu pisali presudu. Na fudbalu zapališe albansku zastavu, pa ništa. Sad bosansku.
Spaljivanje zastave možda jeste demokratski čin, ali spaljivanje bilo čega s „fantomkom" na glavi meni tako ne deluje. Nešto se ne sećam da smo se kao nacija ovajdili što su neki naši u naše ime palili ambasade... Ako izuzmemo nekoliko pari patika.
Da se razumemo, ni taj Dino, što se sad ponaša fino, nije cvećka. Gospodin Edin Dervišhalidović jeo je govna - nije da nije. Baš kao što i mi Čorbu za trku imamo. Ne radi se o tome. Ekstremista i huškača je bilo i biće. Problem nastaje kad oni postanu društveno poželjni.
I kako sad - oni ne daju našim pevaljkama da gostuju, a mi glumimo dobre Samarićane? Pa baš tako. Prvo treba počistiti u svom dvorištu, a ako komšijama ne smeta njihov sopstveni drek, to je već stvar patologije.
Koliko znam, jedino je paljenje badnjaka deo srpske tradicije koji treba da odagna tamu i zgreje porod. Paljenje ambasada i zastava neće nas ugrejati ni prosvetliti. Naprotiv.
Trend da se razni Naši, 1389, Dveri i Crveni Kmeri pitaju o organizaciji javnih skupova seli se, izgleda, i na oblast kulture. Kako je krenulo, moraćemo pre kupovine CD da pošaljemo SMS NAŠIM nadležnim da daju saglasnost. Meni se čini da su oni deo nečijeg genijalnog plana „glasajte za mene jer samo ja mogu da ih držim pod kontrolom".