Ujedinjena crkva na uglu Šerburn i Karlton ulica balansira zahvaljujući solidnoj gradnji iz 19-og veka
između raznovrsnih kongregacija - crnih adventista, korejanskih prezbiterijanaca, opskurnih misionara, homoseksualaca iz kraja, beskućnika i volontera, meditacionih Budista, rekreacionih mačevalaca, plesača i gimnastičara... Kao klikeri pod staklenim stopalima žagor i kotrljanje malo poguraju na ovu stranu, malo na onu drugu, ali široki gospodski kukovi i visoki zidovi sa rozetama samo namignu i ne daju privilegiju tako poželjne lokacije pljunute usred euforije i bede metropolisa.
Simfonijski orkestar dobrovoljaca nastupa par puta godišnje, uvek u dobrotvorne svrhe, i ujedno održava tradiciju staru više od četvrt veka. Dirigent, solisti, duvačka sekcija, violine... svi su tu besplatno, i o svom trošku. Danju rade svoje poslove, inženjerske, doktorske, učiteljske, transakcije održavaju pozicije i status, ali nakon što se dugački radni sati završe, oni se okupe, i posvećeno vežbaju. Ima žutih, belih, crnih, mladih i starih, i svako će ispričati kako je zalutao u taj orkestar ljubitelja klasike, ne samo muzičke. Ovde je u pitanju klasicizam jedne naročite crte u ljudskom karakteru, one koja sjaji u mraku kao signal sigurne luke, i ima duboke korene, široka vrata, tople šake. Nastupi nisu događaji sezone, i ima i većih i boljih orkestara takve vrste, nisu ni prilozi naročito velikodušni - jedva da sakupe hiljadu dolara - i drvene klupe standardno škripe. Savremena evolucija urbanih crkava u okupljališta i srca zajednica tako raznorodnih kao one nabrojane na početku izaziva podozrivost kod podozrivih, radost kod veselih i naivnih, i olakšanje kod najvećeg broja ostalih. Ali kad hladno veče ućuti, i publika zauzme svoja mesta, dirigent završi sa pričom (iako bi još; pun je anegdota o nastanku svakog komada i biografiji kompozitora, entertainer u svakom pogledu), i muzičari se prihvate svojih instrumenata, blagost i lepota ushite. Jer dirljivo je, biti na tom mestu gde se susreću siromašni i bogati, privilegovani i ljudi bez adresa, i niko nikome ništa ne nudi niti potražuje. Zvuk je jasan i čist, i poruka direktna - nagriženi porocima, zavedeni iskustvima, pomućeni izborima, ljudi uvek mogu i više i bolje, ali postoji nešto i više i bolje od toga: umeju da zadive. Savršena tačka susreta, o tome se radi. Sa sobom, sa drugima. Dođeš praznih ruku, ostaviš nešto od sebe, i odeš dalje punog srca.
Na svakom koraku spotičemo se o dobre stvari. Vredi pasti, ili sesti na ulicu. Pogledati o čemu se radi, ući kroz otvorena vrata. Kiss, kiss, razumemo se.