Gradnja kuće Derevjankinovih ili moba na čečenski način

dunjica RSS / 12.01.2008. u 18:15


Na periferiji našeg sela nalazi se skromno radničko naselje Čeremuški, izgrađeno zajedničkim snagama radnika iz Groznoga i studenata iz Jaroslava/Ukrajina.

Na gradilištu Čeremuškina upoznali su se Stepan iz Jaroslava i Nina iz Groznog. Svidjelo im se naše selo, pa se odlučiše nastaniti u njemu.

Zapravo bilo je tako da Ninina familija nije htjela ni čuti za Stepana, a i Stepanovi su odbijali prihvatiti Ninu. Za mladi par bilo je to veliko opterećenje jer nisu znali kuda će, kako planirati zajedničku budućnost, gdje „zabaciti sidro“ i započeti zajednički život? Tako dođoše na ideju da u našem selu sagrade svoj dom. Stepan je zidar, a Nina štukaterka, pa što ne bi započeli gradnju?

Uzeše kredit, a od općine dobiše komad u korov zaraslog zemljišta na kraju sela, na kraju niza novoizgrađenih kuća.

Živjeli su u šatoru. Po povratku s posla i nedjeljom posvećivali su se gradnji kuće, koja je veoma sporo napredovala.

Skoro svi susjedi u ulici su bili crnoputi Čečeni, karakteristično markantnog oblika nosa, čiji jezik ni Stepan ni Nina nisu razumjeli. A Stepan susjedima nije vjerovao. Pribojavao se da samo čekaju prikladni trenutak kada bi s njegovog gradilišta mogli pokrasti materijal koje je kupio za kuću. Ako bi se to dogodilo, kako bi ikada mogao dokazati da je odnešeno s njegovog gradilišta? Zbog toga je Stepan, kada kod mu je bilo moguće, nastojao noću čuvati gradilište.

Nina ga je isprva zbog toga ismijavala. Kasnije je sprdnja prešla u ljutnju, da bi se na kraju sramila što je takav. "Tako nešto se u Zakavkazju ne događa", uvjeravala ga je. Naravno, bilo je lopovluka, ali što se tiče njihovih susjeda, dala bi ruku u vatru da su to pošteni ljudi. Doduše, njena uvjeravanja nisu mogla odagnati sumnje i bojazni što su pritiskale Stepanovo srce. Često su se svađali zbog toga.

Jedne noći dok je bdio na gradilištu, Stepan je klonuo i čvrsto zaspao. Kada se probudio, imao je što i vidjeti – strahota! Dva susjeda, u svojoj drskosti, ni ne pokušavajući proći neopaženo, tovarili su NJEGOVE cigle na ručna kolica i odvozili ih! Krađa u pol bijela dana!

Zacenjen od gnjeva i vičući iz sveg glasa, Stepan je zgrabio prvo što je moglo poslužiti kao batina i pojurio za kradljivcima: "Puštajte to ili ću zvati policiju!" A onda, čudno; pogled mu pade na skelu oko kuće i tu ugleda drugih dvoje susjeda, one od prekoputa. Zasukanih rukava i u radničkim, od kreča i maltera umrljanim hlačama, stajali su na skeli: jedan od njih zidarskom kutlačom nabacujući malter, a drugi slažući cigle jednu do druge. Dva druga susjeda, oni sa suprotnog kraja ulice, radili su na isti način pokrajnji zid.

Stepan se osvrne niz ulicu i imao je što i vidjeti: neki raštrkani po putu, a neki upravo izlazeći iz svojih kuća i dvorišta, mnogo seljana odjevenih u radnu odjeću hitalo je prema njemu. "Ovdje smo da pomognemo", konačno mu se obratio jedan suseljanin. "Kod nas se dobrosusjedska pomoć naziva BELHI", dodaše drugi.

Stepanov bijes je u trenutku ustupio mjesto osjećaju duboke sreće. Položivši ruku na grudi, tu negdje oko srca, duboko se naklonio svima prisutnima: "Hvala vam! Čast mi je da ste mi dozvolili zadržati vas sve u dragocjenom i lijepom sjećanju!"

Susjedi na njegove riječi uzvratiše osmijehom. "BELHI je stara kavkaska tradicija dobrosusjedske pomoći, pri čemu etnička pripadnost onoga kome se pomaže, kao i pomagača, ne igra nikakvu ulogu. I nakon dva rata koji su među ljudima posijali neprijateljstva i nepovjerenje, koji su nam donijeli jad i čemer, ova tradicija se održala. Mi smo jednostavni ljudi, zemljoradnici, ali ne želimo dozvoliti da se itko osjeća usamljenim ili zapostavljenim. BELHI se njeguje i prenosi na mlađe generacije, jer smo uvjereni da zajednička budućnost ovisi o svakom pojedinom, da ako svako da svoj, koliki god, doprinos miru, svijet mora postati bolje i ljepše mjesto za život."

Stepan i Nina su nedugo potom uselili u svoj novi dom i dobili dvoje djece. Nakon nekoliko godina su odselili za poslom u Ukrajinu. Njihovi susjedi iz Čeremuškina se nadaju da će se opet vratiti.

(Hvala Natalji Pavlovoj, nastavnici i savjetnici za odgoj i obrazovanje iz Groznog/Čečenija, na ovoj priči.)



Komentari (29)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 18:48 12.01.2008

Dunjice,

Lepa priča:)))

Šta je to 'štukaterka'...?
dunjica dunjica 19:19 12.01.2008

Re: Dunjice,

Margos,
stukatura su oni gipsani ukrasi na zidovima i stropovima, a stukateri/ke oni koji ih izradjuju. Ovako npr:
margos margos 00:48 13.01.2008

Re: Dunjice,

HVALA :))
garcon garcon 20:39 12.01.2008

:O)

:O)
Jeremija Jeremija 21:29 12.01.2008

?

otkud toliko tekstova o čečenima na ovom blogu? da neće srbija, kao ruska gubernija, stupiti u uniju i sa čečenijom, pored belorusije?
dunjica dunjica 21:48 12.01.2008

Re: ?

Jeremija,
ako bacis pogled na moje dosadasnje postove, lako je uociti da se ne bavim srpskom politikom. Pisem o onome sto me zanima i o cemu imam sto reci.

Ovo je drugi post u kojem prenosim price iz Cecenije, plus jedan iz Gruzije, a koje su na Blogu kao primjer i ohrabrenje da je i u uvjetima mrznje, ratova i neprijateljstava ljudskost moguca. Tko hoce, vidi odmah da su price univerzalne i da su se mogle dogoditi bilo gdje. Ovdje se doduse radi o stvarnim ljudima s imenom (ponekad je spomenuto i prezime) i na taj jednostavan nacin sam htjela da odam priznanje i dam javnost hrabrosti, ljudskosti i mudrosti koje su pokazali.
Jeremija Jeremija 22:13 12.01.2008

Re: ?

lako je uociti da se ne bavim srpskom politikom

znam da se ne baviš srpskom politikom, ne bavim se ni ja, ali se ona bavi nama. ja kao štit od srpske&ostale politike, uključujući i globalnu, a da bi sačuvao ovo malo zdrave pameti, koristim šalu i ironiju. ovog puta ona nije bila zlonamerna, pogotovo prema simpatičnim čečenima iz priče ili onom o čemu ti pišeš i ne samo u ovom postu. ok, dunjice?
dunjica dunjica 22:21 12.01.2008

Re: ?

OK, Jeremija. Ipak moram skrenuti paznju da se srpska politika, kao ni ja njom, tako ni ona mnome ne bavi. Nije ni teoretski, ni prakticno moguce, kao sto je lako primjetiti.
Pozdrav!
Jeremija Jeremija 00:53 13.01.2008

Re: ?

Bavi se, bavi... ako ne srpska, onda neka druga politika. Bave se politike ljudima, ali ne način da im učine život lepšim i srećnijim, već da vladaju njima. Bave se i kad ne mislimo da se bave i kad mi ne želimo da se bavimo njom, a ni ona nama. Da zakllučim: neka politika se bavi i dunjicom.
dunjica dunjica 10:35 13.01.2008

Re: ?

Jeremija,
ja sam od onih koji smatraju da su ljudi politička bića. U tom smislu se bavim politikom, onom koju bih ispravnije nazvala aktivnim građanstvom, ovdje u zemlji u kojoj živim.
Jeremija Jeremija 16:38 13.01.2008

Re: ?

?
dunjica dunjica 17:10 13.01.2008

Re: ?

Jeremija, može li konkretnije pitanje, da znam na što trebam odgovoriti?
Jeremija Jeremija 19:17 14.01.2008

Re: ?

Gde god živeli deo smo globalnog sela, hteli ili ne, manje ili više trpimpo posledice globalne politike. O suptilnijim uticajima tragova politike i političkih lomova iz našeg kolektivnog i individualnog pamćenja da ne govorimo. Konkretno pitanje: misliš li zaista da u naše vreme može egzistirati čovek, koji na bilo koji način ne trpi uticaje politike, bez obzira na njegovu totalnu apolitičnost, odnosno otsustvo bilo kakvog ličnog političkog angažmana, pa čak i u formi aktivnog građanstva?
dunjica dunjica 10:54 15.01.2008

Re: ?

Jeremija,
sad tek ne razumijem. Ja sam govorila da je čovjek, da se izrazim rječnikom ITja, po defaultu političko biće. Neki su toga svjesni i artikuliraju to kao aktivno građanstvo. Oni koji nisu svjesni, treba ih osvijestiti.

Tu ne mislim na čovjeka kao onoga koji "trpi utjecaje politike" (kako pišeš), znači kao objekt političkih utjecaja (da ne kažem turbulencija), nego prije svega na to da je naše ponašanje i djela češće no što mislimo politički statement. Znači, htjeli ili ne, mi smo i politički akteri, svako ponaosob.

Na konkretnom primjeru stvarnosti u kojoj živim to izgleda ovako: moje ponašanje kao potrošač ima veze s politikom, kupujem li u velikim trgovačkim lancima ili od direktnih proizvođača, kod onih koji obezbjeđuju humane uvjete rada ili onih koji iskorištavaju svoje zaposlene? Kupujem li lokalne proizvode? Kupujem li proizvode koji su nastali djecjim radom u nemogućim uslovima i sramno plaćene satnice? Dalje, moje ponašanje u odnosu na okolinu: angažiram li se da bi moja okolina postala bolje mjesto za život svih građana, ekološki, ali i socijalno? Angažiram li se u institucijama lokalne samouprave? Angažiram li se u školi odn. vrtiću moje djece, gdje je čak roditeljsko učešće eksplicitno poželjno? Kako se odnosim prema siromaštvu u svojoj okolini? Kako se odnosim u situacijama kada sam svjedokom fizičkog ili mentalnog nasilja? Šta činim kada vidim nepravde u svojoj okolini, pa i šire u društvu? U krajnjoj liniji, kako se odnosim prema susjedima (o tome je ipak ovdje na blogu riječ)? Primjera je mnogo, sigurna sam da sam sada malo pojasnila svoj stav.

Meni se čini da govorimo isto, ali negdje se dogodio kurzschluss, pa jedno drugom objašnjavamo (ubjeđujemo?) istu stvar.
Jeremija Jeremija 08:32 19.01.2008

Re: ?

E sad sam razumeo i time potvrdio onu staru: pametnom su i dve reči dosta.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 22:28 12.01.2008

Lepa prica

od Dunjice se nista drugo i ne moze ocekivati ...
steta samo sto smo mi prezauzeti polikom i izborima pa nemamo vremena za (pre)lepe price

pozz&preporuka
dunjica dunjica 23:09 12.01.2008

Re: Lepa prica

Vaso, long tajm, no si. Bas sam se pitala, koji su tvoji putevi zadnjih mjeseci? I onda, hopla, eto Vase da mi šmajhla. Hvala! I ne pretjeruj, molim te ;-)

A da se lokalna politika ugnjezdila i zauzela sve pore ovog bloga, da. I da joj se daje preveliki znacaj u odnosu na ostale aspekte zivota, da. Je li to narod zaboravio da ima zivota i izvan (srpske) politike?
Belius Belius 23:00 12.01.2008

Simpatična priča

Pozdrav,

BelHius
dunjica dunjica 23:03 12.01.2008

Re: Simpatična priča

BelHius

Otkriven si! Sada znamo oklen ti nick;-)
AlexDunja AlexDunja 23:59 12.01.2008

love 4 u

preporuke, i sve :))
kako je jednostavno i lepo:))
obecavam pjesmicu za malo kasnije:))
sam, da nesto zavrsim:))
angie angie 04:28 13.01.2008

dunjice,

kranje simpatichno!:))
nikola svilar nikola svilar 12:28 13.01.2008

stepan

evo i ja se zahvaljujem nataliji pavlovoj na lepoj prici dunjice (kao i vama) ali i zbog jos jedne stvari
podsetila me na ovo prelepo ime - imao sam u detinjstvu druga koji se zvao stepan i bio je ukrajinac.
imam neke likove u romanu bez imena i mozgam koja bih im imena dolelio a g. natalija mi je upravo pomogla. :)
dunjica dunjica 12:33 13.01.2008

Re: stepan

E, pa, Nikola, da nazdravimo u to ime!
nikola svilar nikola svilar 12:34 13.01.2008

Re: stepan

blog je zaista cudo. lepo je biti ovde :)
Rabadabdab Rabadabdab 13:19 13.01.2008

Komšije i visoka politika

To što radim u svojoj okolini ima značaj. Nisam žrtva visoke politike. Zato što mir i demokratija počinju sa komšijama.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 14:00 13.01.2008

...

podsetilo me na priču gorana markovića od prošle nove godine.

pogrešne asocijacije
i
predrasude
su čudo.

al' ljudi su ipak najveće.
: )
dunjica dunjica 10:57 15.01.2008

Re: ...

Snežana,
možeš li me, molim te, podsjetiti na priču GM?
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 12:53 15.01.2008

Re: ...

evo linka
priča je, naravno sasvim drugačija
al' meni budi iste asocijacije
dunjica dunjica 13:13 15.01.2008

Re: ...

Hvala, Snežana! I meni se čini da je riječ o istom principu

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana