Opšte je poznata činjenica da svetom, iz senke, ne vladaju masoni, rozenkrojceri i narko bosovi nego bibliotekari. Kako niste znali? Pa da, loš nam je PR. Ni direktor moje škole ne zna da sam ja najbitnija osoba u školi, a to nam na svakom seminaru kažu. I ja im verujem! Zato ću da vam, u sitna crevca, prepričam kako je izgledala Smotra stvaralaštva školskih bibliotekara u organizaciji Društva školskih bibliotekara Srbije.
(ko izdrži do kraja bloga, vodim ga na Sajam knjiga i kupujem ušećerenu jabuku!)
Dakle, potrpasmo se nas četiri u raspadnutog juga i pravac gimnazija u Mladenovcu... fina, čista, ljubazan direktor, još bolja bibliotekarka, učenici izveli prigodan program - od skečeva o lepoti i važnosti čitanja do spleta pop rok pevanija (divni neki dugokosi omladinci i omladinke što sviraju Poker fejs od Ledi Gage kao da sviraju Metaliku:) i dva kolca (onaj što svira gitaru, vodi i kolo i izgleda je glavni dasa u gimnaziji:) Sakupio se bibliotekarski krem iz čitave Srbije..mlađe bibliotekarke izgledaju kao manekenke (npr. koleginica Jelena iz Rače...s kojom sam ogovarala blogokolegu Lambrosa, a ona ga sve vreme zvala Aca:), a i mi starije se dobro držimo...da ne padnemo:))) Ipak, postoji nešto što nam je zajedničko (a što je skoro umrlo u Srbiji) - mnogo volimo posao kojim se bavimo. Jeste da stalno kukamo kako smo Pepeljuge, svašta radimo (mirođija smo u svakoj školskoj čorbi), a niko nas ne ferma ni tri posto, ali mi od škole uzimamo ono najbolje i prilično smo zaštićeni od svega lošeg. Nisam još čula da je neka bibliotekarka bila bijena na radnom mestu ili parkingu, ali nikad ne reci nikad:) Tema ovogodišnje smotre je bila bibliotekar kao saradnik i dati su zanimljivi primeri dobre prakse. Zaključak je da je vreme bibliotekara koji samo katalogizira i izdaje knjige odavno prošlo i da se za bolji položaj moramo izboriti sami (a kad je bilo drugačije?). Slaba vajda od Ministarstva i rukovodstva škole, mi smo ti koji od njih moramo da napravimo saradnike. Da im se nametnemo, postanemo neophodni, menjamo stvari iznutra. Ponekad to znači samo da budu obavešteni o onome što inače radimo. A ponekad priznanje da smo i mi sami inertni, malodušni i čekamo gotova rešenja, uz minimum truda.
Jedan od puteva je aktivno uključivanje bibliotekara u nastavu. Primeri sa smotre iliti bibliotekarske zvezde:
1. Jasmina Nikolić iz Školske uprave je pričala o neophodnosti da bibliotekari budu deo razvojnih timova u školi, tima za inkluziju i samovrednovanje (kao da već nismo, samo nas ne doživljavaju kao saradnike nego administrativne operativce)
2. Predrag Đukić iz Biblioteke grada Beograda je još jednom naglasio važnost saradnje školskih i gradske biblioteke i naveo primere iste (s nestrpljenjem čekamo njihove nove seminare, ne samo da su izuzetno korisni za svakodnevni rad nego su i besplatni:)
3. Slavica Horvat iz OŠ„Drinka Pavlović" iz Beograda je predstavila saradnju sa izdavačem - rezultat je niz kreativnih radionica pisanja i druženja sa piscem i profesorom Mihajlom Pantićem.
4. Zorica Smiljanić iz OŠ„Pavle Savić" iz Beograda je predstavila primer saradnje sa profesorima srpskog jezika - kroz osvajanje „džokera", čitanjem dodatne literature, učenici dobijaju mogućnost da povećaju ocenu iz tog predmeta. Nešto poput „Čitalačke značke" i „Oštrog pera" koji već postoje u praksi naših biblioteka, ali sa konkretnom nagradom za učenika na kraju (tj, onom koju oni i njihovi roditelji najviše vole:)
5. Slavica Gomilanović iz OŠ„Đura Jakšić" iz Oreškovice je predstavila elektronski kurs o medijskoj pismenosti gde je bibliotekar bio deo tima, a ostvarena je i međuškolska saradnja. Vrlo zanimljivo, ali je od 70 polaznika, njih 20-oro završilo kurs i na pitanje šta im se najviše dopalo, odgovor je bio - Završna proslava:) Izgleda su naši učenici naviknuti da ih neko stalno nadgleda dok rade, čim se zahteva samostalnost u nalaženju informacija i neka vrsta kreativnosti, interesovanje se gubi. No, i to se uči, pa eto smernica u kom pravcu škola treba da se razvija.
6. Primer odlične saradnje razrednog starešine i školskog bibliotekara je stigao iz OŠ „Đorđe Krstić" iz Beograda, gde su Olga Vasić i Jelena Volarov, uz klince iz škole demonstrirale kako se ruše predrasude i razvija tolerancija i poštovanje različitosti - izveli su mali igrokaz i pokazali plakat koji je nastao na radionici. Učenik Pavle Jovanović iz iste škole je pobedio i na likovnom konkursu koje je povodom ove smotre raspisalo DŠB (bila je upriličena i mala izložba radova u mladenovačkoj biblioteci).
7. Vesna Filipović iz OŠ„Vasa Pelagić" iz Leskovca je predstavila primer saradnje sa nastavnicima razredne nastave kroz organizaciju i sprovođenje takmičenja đaka prvaka u čitanju.
8. Mile Penković iz OŠ"Desanka Maksimović" iz Niša i njegov kolega profesor istorije su uspešan primer saradnje na obradi nove nastavne jedinice - biblioteka je mesto istraživanja izvora, resursa, dramatizacije, zabave, a bibliotekar neophodni deo nastavnog procesa.
Iako se u savremenoj školi informatička pismenost podrazumeva, neretko profesori i dalje ne koriste računar. Bibliotekarke su druga priča. One nataknu naočare na nos i udri: od elektronskog kataloga, preko PP prezentacija na smotri do elektronskih kurseva (a ima i nas blogerki:)
Za kraj sam ostavila jedan izuzetan primer. Da vam ne prepričavam, osnove se vide u ovom članku. Imali smo čast da upoznamo Sebastijana, njegovog učitelja Darka, socijalnu radnicu iz OŠ"BrankoPešić" Jasminku Vukojević i bibliotekarku Ljiljanu Đorđević - neverovatan i uspešan tim. Sistem funkcioniše onoliko dobro koliko ga mi kao pojedinci pokrećemo i poštujemo. Ne mogu svi da budu uspešni u svemu, suština je da se razviju postojeće sposobnosti i interesovanja do maksimuma - i učenicima, i profesorima...i bibliotekarima.
Na kraju smo se iznagradjivali (najbolja školska biblioteka - Dom učenika „Petar Drapšin" i najbolji bibliotekar - Valerija Jovanov, OŠ"Sonja Marinković iz Zrenjanina), pohvalili, družili sa piscem Draganom Stanković, izljubili i otišli u nove radne pobede...
Možda nije popularno, ali super je biti vezni igrač:)