za učenike I razreda, nakon naučenih 18 slova
(A, M, T, G, E, Š, O, S, U, R, P, I, N, J, Nj, B, V, Z):
"Smisli i napiši priču".
Divan domaći, ma lepota jedna!
Deca koja su znala već sva slova i pre nego što su u školu pošla, uživaće dok ga rade.
A deca koja ne znaju sva slova, već samo onih 18 što su u školi radili... bolje bi im bilo da imaju roditelje koji će umeti da smisle priču umesto njih, samo sa tim slovima.
A deca čiji roditelji ne znaju da čitaju i pišu... pa, ta deca nisu ni važna, jel. Ko im kriv što imaju nepismene roditelje. Čemu ih i spominjati?
Jadno moje i nesrećno dete kad mu u životu zapade ovakva majka glupača koja nije htela pre škole da ga tera da na silu boga uči da čita i piše kad već sam nije hteo i kad je pružao otpor, nego ga je puštala da se igra, naivno verujući da će sve što treba da nauči - naučiti u školi. O, zemljo otvori se, progutaj me, kad ga nisam bičem terala pre škole da čita i piše! Šta sam očekivala? Da mi neko drugi uči dete?! Kao da ne znam da živim u državi Uradi-Sam! Kakva sam ja to majka?! Poslednja sam i treba me streljati za primer svim ostalim majkama!
***
PRIČA:
Propisi su propisi
Moja mama je najgori štreber i puno piše po internetu. Nju mnogo nerviraju oni koji krše propise u Srbiji. To je bezobrazno ponašanje. Ona se bori za poštovanje propisa. I ja imam poriv da saznam sva slova i veštinu pisanja, pošto sa tim znanjem mogu pisati Ministarstvu prosvete. Još mogu napraviti i svoj sajt na internetu za pobunu protiv kršenja propisa u obrazovnim ustanovama. S obzirom na trenutno stanje u Srbiji, sve je to veoma bitno znati.
PS: Ovo je sastav moje mame. Ja znam samo osamnaest slova, i nisam mogao sam.