Bio sam obecao u jednom komentaru u jednom od mojih prethodnih blogova da cu se setiti da 4. novembra 2011. obelezim 20 godina od izlaska jednog od najznacajnijih albuma dvadesetog veka.
Naravno, potpuno sam bio zaboravio na to, ali ipak nisam bio zaboravio potpuno posto sam se evo setio, a posto takodje nikad ne zaboravim da ispunim obecanja (kad ih se setim) evo danas, 8. novembra, stavljam u etar ovaj mali tekstic da podsetimo one koji za ovo vec znaju, a i da mladji narastaj (hteo - ne hteo) nesto nauci...
Sad, nema potrebe da se nesto previse objasnjava, slusajte pesme na youtube, ali dacu samo dva svoja licna dozivljaja ove prelepe ploce.
Prvi je da nisam mogao da verujem da pored Sonic Youth bilo ko moze da pravi jos bolje tako bozanstveno-melodicnu buku, koja ne samo da vas odvodi na neko daleko mesto, vec koja i istinski prija usima, i uljuljkava mozak u blago talasanje da vam se od slusanja i bukvalno vrti u glavi.
Drugi je kada sam ih tada (pre 20 godina) gledao uzivo, mislim da je bio Kilburn National u Londonu, gde su ne samo opravdali ocekivanja, nego su i sebe i sve nas u publici popeli na jedan visi nivo muzicke percepcije... Mladici i devojke na bini celo vece nisu dizali pogled sa svojih cipela, ali su briljantno proizvodili zvuke i zvukove koji do tada, a ni od tada, nisu mogli da se cuju u ovom nasem kutku galaksije...
Nekad je muzika zaista nesto znacila, i nekad su albumi stvarno bili gateway izmedju svetova. Danas... ...smo izgleda samo ostareli... ali nismo ostali bez ljubavi....
Loveless...