Hemoroidi su veoma neprijatni čvorići koji prave probleme u vašoj guzi. Oni se najčešće pojavljuju uz osećaj svraba, ali mogu postati bolni i uzrokovati krvarenje. Ponekad hemoroidi mogu da izazovu zatvor, a priča se da su zabeleženi i smrtni slučajevi. Svako može da dobije hemoroide i sigurno ćete u svom životu sresti nekog hemoroida. Oni se razlikuju po veličini i mogu biti unutrašnji ili spoljašnji. U Srbiji su, takozvani unutrašnji hemoroidi, svuda oko nas i mahom su na vlasti ili na nekoj drugoj bitnoj društvenoj poziciji. Izuzetno ih je teško odstraniti i skloni su mutaciji. Mi živimo u vremenu hemoroida.
UVOD
Još kao mali maštao sam da napišem knjigu. Dok je moja starija sestra bila u školi, tajno sam uzimao njenu pisaću mašinu i, u početku, sa dva prsta kucao svoje prve romane u pokušaju. Posle nekoliko strana sam odustajao, jer napisati roman je veliki posao za koji nisam imao strpljenja. Kasnije sam razmišljao da pišem petparačke ljubavne romane, pošto su oni kraći, ali sam i od te ideje odustao. Biti autor takvih romana i nije neka posebna čast, a moja motivacija da napišem knjigu ogledala se jedino u tome da sam svetu hteo da dokažem da sam pametan. Danas u Srbiji svaka šuša može da napiše knjigu i to sigurno nije dokaz pameti, ali mnogo lepo izgleda kada ispod mog imena na vizit karti piše "književnik". Pošto je roman bio veliki zalogaj za mene, okrenuo sam se kraćoj formi - pričama, tako da je pred vama jedna zbirka koja je nastajala u periodu od 2006. do 2009. godine na Blogu B92.
U početku beše Queeria blog, za koji smo pisali moj nekadašnji kolega Boban Stojanović i ja. Nastao je u junu 2006. godine i u (pre)više navrata bio središte raznih skandala. Taj blog je bio prvi prostor u nekom srpskom mejnstrim mediju gde su gej aktivisti slobodno objavljivali svoje tekstove, što je u tom trenutku bilo izuzetno važno. Posetioci bloga su u početku imali otpor prema eksplicitno gej tekstovima, gde se istopolna osećanja ne cenzurišu niti skrivaju, da bi se vremenom navikli na tu činjenicu i prihvatili je. Veoma brzo, naš blog je postao jedan od najčitanijih na sajtu B92, što je posebno godilo našem egu i doprinelo da postanemo medijske zvezde. Pojedini tekstovi su izazvali pažnju medija, koji su na osnovu njih razrađivali određene teme. Neki su zbog svoje skandaloznosti završavali na naslovnim stranama Kurira i drugih tabloida, a zbog nekih smo dobijali otvorene pretnje smrću. Pored toga, blog je bio mesto za druženje, koje nas je virtuelno i/ili privatno spojilo s mnogim divnim ljudima. Pre svega bih izdvojio Biljanu Srbljanović, Biljanu Cincarević, Marka Vidojkovića, Jelenu Milić, Vesnu Knežević Ćosić, Svetozara Cvetkovića, Jelicu Greganović, Srđana Mitrovića, Nebojšu Milenkovića, Jasminu Tešanović, Dejana Restaka, Ivanu Konstantinović i mnoge, mnoge druge.Blog je za mene mesto gde sa drugim ljudima mogu da podelim svoje frustracije vezane za život u Srbiji i da podelim svoja osećanja. Brzo sam shvatio da mnoge ljude bole i nerviraju slične pojave u našem društvu, što je bilo sasvim dovoljno da se ne osećam usamljenim u svom mišljenju.
Boban je u oktobru 2008. godine napustio blog zbog neslaganja sa uređivačkom politikom, a virtuelno pero predao meni. U martu 2009. godine napustio sam Queeria centar, tako da je Queeria blog preimenovan i nastavio sam da blogujem pod svojim imenom i prezimenom. Do sada je objavljeno preko 250 tekstova od kojih su se neki našli u ovoj knjizi.
Najzad sam ispunio svoj dečački san i napisao knjigu. Samo još da postane obavezna lektira, pa da budem miran.
Pisac: Predrag M. Azdejković
Izdavač: RED BOX BEOGRAD
Izdanje: 2011. God.
Povez: MEKI, 290 str.
Knjiga se može naručiti preko sajta: http://redbox.rs/?p=271