Foto (4) © Ksenija Putilin
Nekoliko automobila kreće se kroz prvu novembarsku hladnoću nad ravnicom požutele trave (a samo dan ranije sam uživao u kafi na toplom miholjskom suncu), mestimično prošaranom brežuljcima s pokojim šumarkom sađenih četinara. Niva na čelu se zaustavlja, za njom i ostali i, odmah potom, dvadesetak ornitologa od Vardara pa do Triglava žurno pretražuje tmurno nebo.
Učesnici BirdLife radionice Wings Across the Balkans, nalazimo se unutar Ovčeg polja, na severu Makedonije – za koje niste nikada čuli, osim ako nemate rodbinu u tom kraju. I ja sam prvi put ovde, ali bar deceniju i po slušam legende o ovom mestu.
Gavranovi iznad nedalekog brda, pa mišar i… razlog našeg zaustavljanja, retki orao krstaš jedri iznad brda (Orelski krilja kak da si metneh, i v nashi strni da si preletneh…), da potom sleti na sam vrh. Ovo je jedna od najboljih i najekskluzivnijih ekoturističkih destinacija na čitavom Balkanu. Sa druge strane opažamo još dva krstaša, pre nego što nas hladnoća ne otera u toplu čauru automobila, u kome se tiho, ali brzo, čuje:
Across the dark and dusty plain
Where scars of old dry rivers run…
(za dalje, kliknite na link dole)
Malo kasnije, nedaleko puta leti par ovih orlova. Zaustavljena kola bezmalo prouzrokuju zagušenje – ili bi ga bar prouzrokovali da je bilo još nekog saobraćaja. Neki od okupljenih ornitologa ovu pticu vide po prvi put. Unutar 45 minuta smo posmatrali onoliko krstaša koliko ih ima u čitavoj Srbiji.
Uska asfaltna traka kroz suvu travu, pred nama... krupan soko! Sva kola staju, osmatram nešto što na prvi pogled liči na sivog, ali mi prebrzo okreće rep i odleće. Mišljenja drugih su išla u pravcu mnogo ređeg krškog sokola, ali je prebrzo otišao da bi bili sigurni. Za utehu, jedan stepski soko se pojavljuje i dobro pokazuje.
Lokalni put vijuga pobrđem i završava u polunapuštenom selu oronulih i urušenih kuća. Stojimo na mostu iznad omanje rečice, obala ukrašenih sjajnožutim lišćem kroz koje se poput miša kreće jedan carić (isti onaj koji je, po legendi, postao car ptica jer je jahao na leđima orla...), osmatramo i čekamo. I bivamo nagrađeni – surim orlom na brdu više sela! Pa još jednim, i još jednim, ukupno tri različite ptice.
Dobrano smrznuti – ali s osmehom na licu, sedamo u kola...
…Towns asleep by empty roads
Churches rise from crooked roofs…
U Srbiji više nigde ne možete u istom danu na istom području da vidite krstaša i surog orla. Ugroženi stepski soko se još relativno dobro drži, ali ne pamtim kada je neko video krškog – ni ja ga nisam nikada posmatrao u Srbiji (hmm... pa čak niti u Evropi). Komentarišem to makedonskoj koleginici, koja mi kaže: „Mi smo možda razmaženi – na tom terenu smo svake nedelje.“
The flames are in the fireman's eye
Orange in the engines glow
Gleaming pistons whirling cranks
Wait for dawn the rooster's crow
Više o radionici ovde, a kao jedan od učesnika, moram da se zahvalim Makedonskom ekološkom društvu na sjajnoj organizaciji i gostoprimstvu.
Obilazak Ovčeg polja bio je sastavni deo aktivnosti na projektu Wings Across the Balkans, koji na čitavom području zapadnog Balkana vodi BirdLife International, uz finansijsku podršku Evropske komisije.