Bili smo planirali prolazak kroz Beograd sa zadržavanjem od nedelju dana, koliko da malo predahnemo, servisiramo bicikle, vidimo se i prostimo sa mojim prijateljima. Međutim, ispostavilo se da smo umorniji nego što smo mislili i da imam(o) mnogo više poslova nego što smo očekivali, tako da smo ostali duplo duže.
Jurili smo tamo i vamo da popravimo, doradimo ili dokupimo delove za naše makine, viđali se sa prijateljima, poznanicima i svim milim i dragim ljudima koji su želeli da nas pozdrave, kao i sa predstavnicima sedme sile koji su bili raspoloženi da čuju našu priču.
Stigli smo taman na vreme da prisustvujemo prezentaciji o srpskoj ekspediciji na Tibet biciklima, a bili smo i na sedmoj beogradskoj Critical Mass, gde smo sreli mnoge moje prijatelje. Brajan se upoznao sa svojim sunarodnikom koji već sedam godina živi u Beogradu. Ovde je došao iz revolta, kada je u San Francisku za guvernera izabran Švarceneger. Ništa neobično, kaže Brajan; zna mnogo sličnih priča.
Napravili smo i četirihiljaditi kilometar od početka naše ture. Mali jubilej zatekao nas je između dva groblja u Ruzveltovoj, pa smo odabrali da se fotografišemo kod gorblja oslobodilaca Beograda. Još samo deset puta toliko -- i obišli smo svet.
U danima koji su usledili sreli smo se s mojim, a od marta, kada ih je upoznao, i Brajanovim prijateljima. Ipak, vrhunac je predstavljao oproštajni parti u organizaciji Ciklo Sveta Srbije. Došlo je iznenađujuće mnogo ljudi, i većina na biciklima, uprkos košavi koja je dva dana ranije opet počela da duva. Odviknuti od priče sa puno ljudi i toliko snažnih emocija, po završetku partija bili smo umorniji nego nakon najtežih celodnevnih uspona, ali blaženi i srećni na način na koji nismo bili poslednja tri meseca, od početka ture. Eh, kada bismo sa nama mogli da povedemo sve naše prijatelje, to bi bilo kompletno ispunjenje sna o življenju života punim plućima i punim srcem svaki dan.
Bilo je dovoljno vremena i da se malo promovišemo putem medija: gostovali smo kod Mire Adanje-Polak, snimili prilog i dali intervju za portal MONDO MTS, kao i za 24 sata. Žao nam je zbog TV Prve i Happy TV-a, na kojima smo otkazali/odbili gosotovanje jer nismo imali dovoljno vremena za snimanje i/li odlazak u studio. Ekipa Jutarnjeg programa Studija B našla je solomonsko rešenje da uradi prilog s nama i da nam ne oduzme skoro nimalo vremena tako što će snimiti naš polazak iz Beograda.
A krenuli smo u četvrtak, 10. novembra, baš na moj rođendan. Vozi(će)mo kroz Srbiju, Bosnu, Hrvatsku i Crnu Goru, pa Albaniju, Grčku i Tursku, a zatim ko zna kojim sve drumovima. S jedne strane, sada nam je lakše jer se već dobro poznajemo i prilično nam je jasno šta nas sve očekuje. S druge, biće nam neuporedivo teže jer se polako udaljavamo s evropskog kontinenta, a i zima samo što nije stigla. Ali u ostvarivanju snova nema lakšeg puta i prečica, jedino je važna snaga želje da se izdrže sva iskušenja. Nadamo se da je naša dovoljno jaka.
Gledana kroz brojke, naša "karpatska tura" do dolaska u Beograd izgleda ovako:
*90 dana na drumu
*80 dana kampovanja
*77 dana kampovanja na divlje
*3 dana kampovanja u zvaničnim kampovima
*10 dana noćenja u krevetu
*ispedalano 3.800 km
*najviši uspon - Urdele ili Transalpina, 2.165 mnv
*najkraća dnevna vožnja 3 km
*najduža dnevna vožnja 95 km