Počelo je tiho. Građani jedne banje u Srbiji se pobunili jer imaju u komšiluku neke agresivne azilante. Onda smo saznali da je neka tetka iz NEgleske preko fejsbuka upoznala nekog tipa iz neke zapizdine koji je emigrirao u Srbiju, pa je sela u avion i došla u Azil Banju gde je bila razočarana ponudom , ona ili on, ne sećam se, i prekinula ad hok veridbu sa ograničenim dejstvom. Tu doše do nedefinisanih okolnosti pri kojima ona bude a silovana neki budu pohapšeni. I to je početak zapleta. Nastavak je da su se lokalni Srbi pobunili preko novina da azilanti, koji su tu smešteni mimo svoje i volje "gostoljubivih" žitelja banje, kradu, upadaju u stanove, nose ogromne noževe, smrde, kenjaju, drogiraju, jedu žabe, muve, slonove, ... i kao takvi pretstavljaju pretnju za njihovu modernu banjsku sredinu. Tabloidi su podržali tu priču sa još jezivijim primerima (videti pod raspirivanje verske i nacionalne netrpeljivosti) dok su promoćurniji pojedinci i medijske kuće takvo ponašanje nazvali (pravim) imenima u rasponu od ksenofobije, peko rasizma pa do fašizma.
U duhu proslave 15 godina od bušenja režima Slobodana Miloševića i prve demokratske lokalne vlasti u mom Nišu do koje se došlo protestima i građanskom neposlušnošću stanovnici Azil Banje su organizovali proteste "Azilanti mrš u pičku materinu", slali pisma svima (od 1389, preko naših do Koštunice) a bogami zaključali nejač u kuće remeteći nastavni plan i program po školama.
Srpska vlada je preko dežurnog mađioničara, poznatijeg i kao Sreten Ljajić koji je potezom dostojnim čarobnjaka Mandraka rešio problem Azil Banje i obećao da će ih premestiti u Azil Aleksinac, Novi Azil Pazar i ne-znam-gde-beše-još i to u napuštene vojne (kao da ima drugih) kasarne. Ali ne lezi vraže. Slobodarski Aleksinac je ustao na noge lagane i podigao u vis transparente, taze pristigle brzom poštom iz Azil Banje, na kojima je, već znate, pisalo "Azilanti mrš u pičku materinu". Novi pazar je oćutao. Valjda nisu ozbiljno shvatili genijalni plan "evropsle" vlade.
Sad tu zaustavljamo sliku i ton i selimo se u grad svetlosti iz nekih razloga još uvek Pariz. A ne Azil Pariz. Ja bio pre par dana i sve sam se nešto ustreso. Gledam avionsku kartu nisam li doleteo u Banju Koviljaču. Bre svuda neki kao iz novna... Ovi azilanti. Ali deca idu u školu, pekare rade, taksi, ... Jedino štrajkovali vozači autobusa ali iz nekih drugih razloga siguran sam. Ne da sam čitao novine nego su svi listom bili tamnoputi... Ono azilantski tamni.
I šta sad? Mi kao hoćemo u Evropu ali pod našim uslovima. Možemo mi da menjamo mesto boravka to jest da se utrišemo bogatijim zemljama na socijalnu pomoć i po neko na posao a kad dođu kod nas... Znate već parolu.
Dragi Nacibanjci, od kad je sveta i veka biloje migracije. Ko god je probao da je zaustavi i da se obračuna sa "ovi mi nisu po volji" ili je doživeo neuspeh ili je nosi Staljinove ili pak Hitlerove brke. Mislim stvar nije otišla toliko ali ovo su prvi koraci i kuvanja. A setite se osnovnog načela mnogih humanih ljudi: Ponašaj se prema drugima kako bi voleo da se ljudi ponašaju prema tebi.
beleške na margini:
Čudo je alkohol. Na tajnoj lokaciji sa inspektorom neću da kažem iz kog grada, sedeo sam sa policajcem resorno zaduženim baš za azilante. Ostavio je namerno nedorečeno, ali mi je i dao odgovor na pitanje "šta radite sa azilantima koje nafatate na granici ili drugde?". Da ne grešim dušu ali učinilo mi se da je sugerisao da ih voze na granicu susedne, pardon susjedne zapadne države i opraveljaju ih gde nema onih infra crvenih kamera.