Namerno nisam hteo da napišem i stonoga, jer bi se mnogi zakačili za to i priča bi dobila sasvim drugu dimenziju, suština bi, narodski rečeno, otišla u materinu!
U ukrštenim rečima pod, recimo 5 vodoravno, piše književni pokušaj a ima četiri prazna polja. Kad rešiš ukrštenicu, ispada da je književni pokušaj = esej. Ej bre burazeru sastavljaču ukrštenica, enigmato, uzmi Vujaklijin Leksikon stranih reči i izraza i pročitaj šta je čovek napisao pored odrednice esej: (eng. essay, fr. essai, tal. saggio, lat. exagium), posle pojave Montenjevih Essais (1580) naziv za kraću raspravu o nekom naučnom, umetničkom, književnom ili javnom pitanju, koja je pisana tečno, lako razumljivo, strogo književno i nimalo površno.
E pa ja se odlučih da napišem esej koji neće biti kraća rasprava o nekom naučnom, umetničkom, književnom ili javnom pitanju, iako će u eseju biti od svega toga pomalo ili pomnogo a trudiću se, daću sve od sebe, da to ne bude esej-papazjanija i nimalo površan. Pišem esej o osobi, individumu, personi.
Elem, osoba o kojoj pišem esej je ženskog pola/roda, poznata je ne samo blogerkama i blogerima bloga B92, već mnogo šire. Uzevši u obzir samo one njene aktivnosti koje su meni poznate, Šiva je za nju mala maca! Prvo ću navesti suvoparne i šture a neophodne podatke. Udata je, majka je troje dece, novinarka je i književnica.
Napisah u naslovu stoglava, ali... Ona ima samo jednu lepu, kovrdžave kose, glavu. E, ali, Catch 22! Ta njena glava sadrži u sebi sto a verovatno i više glava, koje svojim mentalijama pokrivaju ogromna i razuđena područja ljudskog delanja u dijapazonu od banalnih svakodnevnih kućnih poslova, geografskih odrednica, do lokalne, regionalne i svetske politike, kulture, umetnosti, književnosti...Svaka od njenih sto i više glava je neprekidno uključena, radi, ne sto na sat, nego hiljadu u minuti, mislim, obrtaja. Obrtaja primanja informacija, analiziranja, razvrstavanja, ažuriranja, tumačenja, filtriranja... kroz sto i više mozgovnih sita i rešeta. Plasira ih tek kad su dobro i pošteno prosejane. Kada ih takve izbaci na svetlo dana ili noći, deluju pre svega pouzdane i istinite a opet nekako sveže i lepršave, duhovite i iskričave.
Bez obzira da li piše za svoju dušu ili izveštava, piše po zadatku, njeni tekstovi su ubedljivi. Duhovita i mangupče, vesela i temperamentna, u trenucima kada smatra da je pravda u opasnosti ili je napadnuta, ume da bude sekantna, jezičava, čak opajdara ali borac koji barata samo argumentima i duboko veruje u svoje rekacije. I to se najčešće dešava na tuđim blogovima, retko na njenom ali i u životu. Istine radi, moram da napišem/kažem da u tome nije usamljena. Ima(m) još najmanje dve blogerke, moje drugarice, koje takođe ne mogu a da ne reaguju kad neko pređe granicu pristojnosti i elementarne učtivosti. Dešava se da i poneki pripadnik slabijeg (muškog) pola prizove pameti prekrdašitelje i troladžije besmislene provenijencije ali naglasak ipak stavljam na pripadnice jačeg pola, kojem i osoba o kojoj pišem ovaj esej, pripada.
Teško da će se na ovom zemaljskom šaru naći neko nepogrešiv, te to ne tvrdim ni za nju a verujem da će se ona složiti. Ovo iznosim samo kao činjenicu bez potrebe da pronalazim njene (retke) greške, nastale pre svega u žaru polemike i iz želje i potrebe da odmah, trenutačno reaguje.
Mnogi vole da čitaju njene tekstove, bilo na blogu, bilo u knjigama ali nije zanemarljiv ni broj onih drugih, koje nerviraju pre svega njeni obiteljsko-dnevnički tekstovi. A meni su ti njeni obiteljskofamilijarnoporodični tekstovi veoma dragi i rado ih čitam. Njen najveći kvalitet je taj, što se ona sprda, šali, zafrkava, zeza...prvenstveno sa sobom a onda na red dolaze i ostali. To je toliko veliko i retko ne samo na našim prostorima, nego i mnogo šire. Svi smo mi sujetni ali retki od nas, kao ona npr, uspevaju da sujetu drže pod kontrolom. Zezajući se na svoj račun, ona je dobila neograničeni kredit da može da se zeza i na svačiji, pa i na račun svojih najmilijih. Da me neko ne bi pogrešno shvatio, ona to radi, čini, piše, sa urođenim joj humorom, (toliko nedostajućim) duhom, ljubavlju, neskrivenim osećanjima...bez i trunke namere da ikoga povredi. Do srži je pozitivna, njeni tekstovi su nabijeni dobrim namerama. Znam je i u tz privatnom životu, kad se sretnemo, pijemo kafu ili šta već, Priči nikad kraja!
Često se zapitam kako uspeva da postigne to sve što radi, kad većini ljudi za jedan njen radni dan, nije dovoljno ni nekoliko godina?! Možda je tajna u njenoj nesvakidašnjoj energiji, u: Sve što mogu da uradim danas, uradila sam juče, u ljubavi kojom je okružena i ljubavi koju neštedimice deli, u beskrajno radoznaloj devojčici koja još uvek čuči u njoj, u zreloj ženi koju zanima sve što je bilo, što je i što će biti...Iako pomno prati sve što se dešava ili je u nagoveštaju u galimatijasu u kojem živimo, ne prestaje da brusi svoja mentalna oruđa. Kako god, želja mi je da što duže poživim i nastavim da se saplićem o njene tekstove na blogu i u njenim knjigama, već izdatim i onim koje će tek napisati. Kod nje me najviše privlači, pored svega gore navedenog, činjenica da je i dalje normalna, prirodna, ono što jeste i što nastavlja da ide tim putem, jer ne može i neće drugačije. Uzgred i samo uzgred, ona voli što joj objavljuju knjige i to nimalo ne krije. Sebe ne smatra književnicom u onom IsidoraMojsilovićkaHabjanovićka smislu, naprosto ima potrebu da, pored milijardu poslova koje iz sekunde u sekundu obavlja, i piše. I to čini, da se ponovim, na najbolji mogući način. Podseća me na Toni Parsonsa koji piše naizgled tako lako, lepršavo i čitljivo a govori o veoma važnim stvarima, najvažnijim stvarima, odnosima u porodici.
Da ne bude zabune, ovo nije panegirik, ovo je kao što sam napisao u naslovu, esej...ili, ovaj esej je moje iskreno mišljenje o stoglavoj (i više), storukoj, stonogoj Jelici Greganović. Siguran sam da sam izostavio mnogo stvari koje bi još tačnije i preciznije opisale sve njene kvalitete (mane ostavljam vama), ali esej je kratka forma pa smatram da sam rekao/napisao dovoljno.
P.S. Nadam se da sam uspeo da ovo ne bude esej-papazjanija i nimalo površan. A da je pisan tečno, lako razumljivo, skoro da sa siguran u to, strogo književno...to ćete vi prosuditi.