Izborna kampanja za predsednika/cu Srbije konačno ulazi u svoju završnu fazu. Jos samo dan i sa medija će se skloniti svi oni likovi koji pevaju, pucaju ,gordo i uspravno brane 15 % teritorije, nude 15 % teritorije ,prodaju javna preduzeća, ne prodaju javna preduzeća, piju rakiju, jedu prasetinu, čestitaju novu godinu & božić, bajram & hanuku, miluju decu, miluju krave, rukuju se sa penzionerima i malim i velikim privrednicima, spasavaju kučiće& mačiće, zapošljavaju nezaposlene,udomljavaju beskućnike silaze u rupe u zemlji i na žalost se vraćaju, kunu & proklinju, obećavaju & prete i uopšte rade sve te besmislene stvari koje ne služe i ne vode ničemu ,a mnogo koštaju sve građane ove zemlje. Konačno će prestati i pritisak na javnost koja je izluđene reklamnim kampanjama, bilbordima, tv emisijama i međusobnim svađama predsedničkih kandidata i tučama njihovih aktivista. Ne prođe ni jedan dan ni jedan sat, a da me neko od njih ne pita za koga ću i zašto glasati, a za koga neću,da mi ne uputi idiotsko pitanje o tome ko koga podržava, a ko koga minira, da ne pokuša da me ubedi da glasam baš za njegovog/njenog kandidata jer je baš on jedini koji se razliku od svih ostalih koji može da porazi zlo,donese promenu ili kazni zlo koje se već desilo. Na te apokaliptično – mesijanske poruke partijskih vernika moj je odgovor uvek isti. Na predsedničke izbore ne izlazim još od kobnog glasanja za Vojislava Koštunicu, 24. septembra 2000. koje sebi neću nikad oprostiti uprkos činjenici da sam glasao protiv Miloševića i sedenju na ruci. Zašto? Jednostavno zato što mislim da između gomile kandidata te kandidatkinja nema velike razlike i da zapravo ljudi ne bi trebali da izađu na ove izbore i da tako pokažu našminkanim i retuširanim paunima sa bilborda ,malih i velikih ekrana šta o njima misle. Najviše zbog toga što nam se natura budalasta priča o tome kako je nužno glasati jer se time ostvaruje jedno od osnovnih građanskih i ljudskih prava. Istina je međutim neznatno drugačija Naime parlamenarna demokratija, ne oslikava već dugo (ili od samog početka) volju naroda a, izbori koji čine srž njene istine ne mogu dovesti do promena, a još manje doneti istinski boljitak društvu. Učestvovanje u njoj predstavlja dobrovoljno pristajanje na to da se bude nasamaren. Dakle, upravo odgovornost – odgovornost prema sebi i drugima, i, u krajnoj liniji, odgovornost prema društvu u celini – zahteva od nas aktivno apstiniranje od izbora.
Izbori postoje upravo zato da se promene spreče, i da osnove društva ostanu netaknute, jer uprkos svim promenama koje se na izborima mogu potencijalno zbiti, priroda sistema se ne menja. Parlamentarna demokratija ne afirmiše pojedinca kao nosioca sopstvenih interesa, nego kao politizovanog građanina koji se opredeljuje za stranke (u ovom slučaju kandidate), levo, desno ili u centru. Svoje autentične interese pojedinac podređuje političkim strankama, a on postaje njihov objekt, s kojim se manipuliše.
Demokratija koja se svodi na redovne izbore predstavnika i na pravo građanina da svojim glasom utiče na taj izbor, isključivo posredstvom političkih stranaka, je nepotpuna, više deklarativna nego stvarna. U situaciji kada svaki punoletan građanin ima i pasivno i aktivno biračko pravo, tek jedan u sto hiljada ima i stvarnu šansu da bude kandidovan i izabran.
Vladajućoj klasi potrebne su političke slobode, da bi sama mogla da bude slobodna u odnosu prema potčinjenim i eksploatisanim slojevima društva i da bi na taj način svoje konkretne ciljeve prikazala kao opštedruštvene.
Parlamentarna demokratija tako, s jedne strane radikalno ograničava građanina u mogućnosti da neposredno utiče na rešavanje svojih životnih problema, a s druge strane uz parlamentarne proizvodi i otuđene centre moći, stvarnu vlast, koju obavlja vladajuća oligarhija u ime i za interes krupnog kapitala. Područje na kojem se prostire vanparlamentarna vlast obuhvata najveći deo konkretnih interesa građana, kao što je odlučivanje o uslovima, sredstvima i plodovima rada i o raspodeli društvenog bogatstva. Građanin nema nikakav uticaj na takvu vanparlamentarnu vlast i praktično je lišen demokratskih i ljudskih prava upravo u onim segmentima u kojima je životno najzainteresovaniji. U Srbiji je ovo posebno izraženo jer nas konstantno teraju da biramo manje zlo, a to je prevara, jer i dalje ostajemo u domenu zla (nacionalizma). Zato neću u tome učestvovati jer ne pristajem da me ucenjuju nacionalisti različitih boja koji suštinski vode istu politiku. Svaki sledeći izbori predstavljaju nam se kao presudni, sudbinski ,odlučujući u borbi za demokratiju ,evropske integracije, bolji život, a u suštini radi se o tome da oni koji vladaju ostanu čvrsto ušančeni na svojim položajima.
U čemu su razlike među predsedničkim kandidatima sem u frizuri ? U čemu je kvalitativna razlika između politike Velje Ilića, Tome grobara, Borisa Tadića ili Čede Jovanovića i dva DB kandidata ?
Svi predsednički kandidati u centar svoje politike stavljaju državu a ne građane. To nam govori da se kolektivna histerija u Srbiji nije okončala, već da je samo promenila obličje, jer se opšti zanos nacijom i njenom savršenošću transformisao u veličanje države. Pitanje hoće li ubijanje u ime nekakvog imaginarnog srpstva sada ustupiti mesto nekom budućem klanju u ime naše svete državotvornosti je suvišno. Hoće, naravno. Zato je lažan izbor Čeda ili Boris u prvom krugu baš kao što će u drugom krugu biti lažan izbor Toma ili Boris. Dok su siromaštvo i beda u društvu sve veći, dok se radnici i radnice bore za goli život, u kojem su tri obroka dnevno postali nezamisliv luksuz, klovnovi sa malih ekrana obećavaju - pravnu državu, prosperitet ? Danas je 400 radnika iz zrenjaninskog Šinvoza i Beka stiglo u Beograd. Oni su zbog bezakonja i pljačke okupirali svoja radna mesta. Ti ljudi više od dvadeset meseci nisu primili platu a njihov višegodišnji rad nestao je u džepovima novopečenih vlasnika i onih koji su im njihov rad prodali. Ti ljudi sigurno neće izaći u nedelju na izbore jer znaju da glasanjem za one koji su im uništili živote neće ništa postići. Zato nemojte glasti ni za koga jer njihova dela govore umesto njih. Nemojte glasati ni za koga jer birate Srbiju bez kraduckanja i nameštenih tendera ne želite da živite u zemlji koja je podeljena na feude i kojom upravljaju lokalne harambaše. Nemojte glasati ni za koga jer ste svim srcem protiv onih koji su vas terali u ratove da bi vas kasnije opljačkali. Nemojte glasati ni za koga jer ste zaista za Srbiju u kojoj će svima biti dobro,a ne samo onima na vlasti. Nemojte glasati ni za koga jer ćete jedino tako biti u mogućnosti da se izborite za jaku i stabilnu Srbiju jer ćete osporiti legitimitet onima kojima je 11 juli dan kao i svaki drugi, legitimitet onih iza kojih stoje inspiratori ratova i zločina počinjenih u naše ime i preko naših leđa. Konačno nemojte glasati ni za koga jer znate da je život zaista zakon i vama, a ne samo intelektualnoj eliti i kultur rasistima koji vas ne uvažavaju jer ste nedovoljno obrazovani ili nemate mogućnost da se školujete ili daleko bilo, smatrate da ne mora i ne sme baš sve da se privatizuje. Zato cu od izbora da apstiniram i da ih namerno i svesno miniram, kao sto kaze neinteligentni slogan jedne od organizacija koja pozivaju na izbore, isto to toplo preporucujem i vama.