Draga moja! Ne znam. Ne znam kako da uđem u tvoj zabran i napravim raspored koji želiš. Čujem, u prolazu, pre neko veče: 'Postala sam samoj sebi faca!', i zacaklim... Ne znam. Možda da kreneš od misli koje si umela da sklopiš nad nečim svojim.
Priče? O da. Priče protresaju kuglu…
Balon
- ili: o romanu koji ne želi da počne.
Ne dišem. Povremeno uzdahnem. Oslobađam dijafragmu nepotrebnog vazduha. Otkud znam da li je to moguće. Tako osećam. Pojeo sam i preradio par balona; očekujem da će jednoga trenutka želeti napolje. Možda u obliku koji mi odgovara, možda ne… Sva čekanja su nedisanja. Ja dosledno i netremice slažem zalihe vazduha i nadam se najboljem. Iako ne znam šta to u mom nedisanju znači. Mislim da će mi balon pomoći. Kada ga naduvam. Biće veliki. Moguće da će po njemu biti ispisan šaren i zabavan tekst o tome šta sam čekao. Ako vam je potrebno da zamislite kako odlećem, balonom punim vazduha, mogu vam izaći u susret. Ja ne volim da letim. Iako to umem. Nema razloga da mi ne verujete. Čudesno je šta se sve može, od vazduha! Kada ga ima.
_______________________________________________________________________
Ne znam, draga moja. Probaj: da dišeš sporije. I samo za sebe. Izgovaraj lagano: 'Ovo je moj kiseonik. Nema razloga da ga dajem nekome ko ga ima previše. Ili naprosto ne zna šta bi sa njim.'
Odgovornost drugog je njegova odgovornost. I ova rečenica ne znači ništa. Ako ne odlučiš da zatvoriš svoj krug i osetiš kako je blaženo neprobojan. I kada ga raskriliš! Zato što ti vladaš balonima. I to je tvoja odgovornost.
_______________________________________________________________________
Na kraju i malo za naslov:
matematika
Sloboda je bogato jednostavna + hoda ne plašeći se raspuštenih pertli / uhvaćena u obruč bez rama i lebdeći na svom mestu = srcoliko osmehnuta u tvom liku.
_______________________________________________________________________
Kako kaže bebedžej: Danas slušamo: