Srbija predgrađa, vaspitavana na balvanima i barikadama, nebeska i mitska Srbija, prepuštena sama sebi, očigledno nije u stanju da se samoartikuliše - baš kao što ni oni koji su propustili da se tom vrstom artikulacije bave na vreme u toj i takvoj Srbiji danas nemaju nikakav autoritet.
Između preambule Ustava, mantri o tome da "taj narod dole najbolje zna šta je u njegovom interesu", između višedecenijske politike zasnovane na:
1. nećemo
2. ne damo i
3. ne pristajemo
i današnje želje vlasti da za vlastitu političku konfuziju krivce pronađu upravo u toj i takvoj Srbiji negde se, očito, zagubila i naša evropska budućnost. Konfuzne poruke ne mogu imati nikakav drugačiji feedback osim umnožavanja konfuzije.
Šta god da se desi 9. decembra očigledno je da su Srbiji neophodni: nova retorika, nova politika (novi političari!!!), nove institucije, novi (politički i javni) moral... slobodno dopunite niz...