okej, pre svega, izvinjavam se čitaocima što smaram sa ovom temom, ali evo, nekoliko poslednjih dana i pominjanja problematike i očigledno živog, ne čak ni besnog, ali vrlo animiranog repliciranja ljudi, uključujući i ovo poslednje, očekivano arogantno (pogledajte samo poslednji komentar upućen blogerki sonji m) od strane gospodina savetnika predsednika republike i člana predsedništva ds nebojše-ehabiojecooltip krstića;
upućuju sve na to da nam ova tema svima negde okupira misli i opterećuje nas.
neću trošiti previše reči na crnu stranu karaktera vladavine ds, samo prisustvo nebojšino ovde na blogu i njegov arogantan i ciničan pristup ljudima ovde oslikavaju, prilično kompletno, i odnos vrha ds prema srpskom elektoratu. za to imam samo veliki prezir.
pitanje je, međutim, šta je naš interes na kolektivnom planu (da ne kažem nacionalnom, da me gospođe-slušateljke peščanika ne počaste epitetom "srBskog" nacionaliste)? recimo, ukratko, da je interes da dođemo do nivoa na kojem je eks-država bila 70-ih i 80-ih, do nekog prihvatljivog nivoa egzistencije, tipa, plate u skladu sa cenama, dakle negde oko 1200-1500 evra, i opšte, da ne osećamo krivicu kada izađemo iz zemlje u svet zbog toga što smo iz srbije. bolje rečeno, da uopšte budemo u situaciji da izađemo iz zemlje...
... kako bilo, slažem se potpuno sa učesnicima rasprave, poput Cult-a, Dr M, i drugih, njima sličnih glasova, da je neophodno izaći na izbore i glasati za demokratsku opciju. ja lično neću glasati za koaliciju preokret, iz ličnih razloga, ali ne smatram da je ta vrsta izbora protraćen glas, odnosno pozdravljam.
... problem ostaje sa nama kojima kao jedini proevropski izbor ostaje ta crna ds, takva kakva je, sa svim dulićima, milosavljevićima, šutanovcima i njima sličnim mamlaz-menima. mi imamo samo dva izbora pred sobom, dakle, da učinimo svoje papire nevažećima, ili, kao da smo zarobljeni u lošem i nekvalitetnom braku, bez ljubavi i strasti, ali sa čoporom male dece, ipak biramo da ostanemo u tom braku dece radi tako da od njih izgradimo normalne ljude a ne nekoga ko će biti prepušten udarima života zbog toga što nema oba roditelja uz sebe tokom odrastanja, da gutamo sve loše i nastavljamo dalje, zbog njih;
odnosno da izađem iz ove metafore, i kažem da glasamo ipak tako zbog višeg interesa, dolaženja do te normalnosti na kraju tunela, bez obzira na ove govnare iz vlasti što nam se podsmevaju u lice i bogate na patnjama jadne, devastirane ratovima i tranzicijom, demokratske srbije...
... i mada bi bilo dobro da završim ovde tekst, želim da primetim još jednu stvar, a to je da smo mi iz dijaspore, dakle, malo iznad srpskog proseka imućniji i uspešniji ljudi, katastrofalno loše povezani i organizovani između sebe. ali, valjda se i jad otadžbine oslikava i na našim odnosima.