"It is rock n roll! It is not T.S. Eliot"
(Will Sheff, Okkervil River)
Ne mogu više da podnesem ovu politiku. Gde god da se okrenem samo jedna tema dominira u raznim oblicima - politika. Malo Kosovo, malo EU, malo kandidati, malo izbori, malo izdajnici.
Jutros, mi je BUKVALNO pripalo muka od tolike količine.
Zato odoh ja malo u neke druge priče, koje ne smetaju, koje opuštaju, u kojima nema vređanja, pretnji, optužbi, gde su svi jedno.... Elem:
Wil Sheff je lider sastava Okkervil River, Austin, Texas, USA grupe koja je u poslednje vreme uspeva da učini od mene da ponovo podetinjim.
Uvodnu rečenicu, pevač i gitarista, zapravo lider ovog sastava, je rekao u trenutku kada su njegove pesme i stihovi zapravo čitav njegov rad, opisani kao "literalni". To je zapravo posledica činjenice da su Okkervil River jedan zaista fenomenalan rok bend, s tekstovima koji možda nekad izlaze iz one proste dimenzije rock and rolla i ulaze u onu poemsku čarobnost Nick Cave-a. Ali, Sheffu ipak to samo izlazi ispod kože, ti stihovi, svi akordi i rifovi...
Ne zna se šta je kod njih lepše slušati, da li "Unless it's kicks" gde čujemo onaj pravi, sirovi rudimentarni garage rock, gde energija akorda raste kako se pesma približava sopstvenom kraju, gde bubnjevi udaraju jednim intenzitetom koji ne može a da vas ne istrese iz gaća, i konačno kako pesma ulazi u klimaks, čini vam se da je taj klimaks istinit, muzika je već potpuno u vama i ne preostaje vam ništa nego da se bacate po podu i uvijate kao što se i nekad radilo pre skoro 20 godina kada smo bili u teen fazonu. To je pesma o nadmoći muzike, a sam Šeff za nju kaže da je "himna benda".
Ili mozda "Girl in the Port", jednu melnaholičnu gitarsku, laganu pesmu, za jednu laganu vožnju po ravnom putu u kojoj se ta pesma može vrteti satima, a inače je prosto tužna stvar o devojci od koje je sada ostao samo spomenik u luci.
To je onaj od bendova koje samo treba staviti u cd player, posle toga možete je slušati i slušati i slušati i slušati...Da se razumemo, rock and roll je dao mnogo lepše glasove od Sheffovog, no nije sve u glasu, ima tu nešto i u emociji, treba to osetiti.
Najbolje star kod umetnosti je što ne možete da je objasnite, pogotovo onda kada vam se svidja. Kako da objasnimo lepo? O tome se pisalo nadugačko i naširoko, od antike do danas. Kako da objasnimo šta je to što nas je pokrenulo....
To se samo oseti, vidi se fluid medju ljudima koji dele iste vrednosti, to je grupa koja se kod amerikanaca zove "fandom". To je ono kada se nadjete sa srodnim dušama, i što vas je manje to bolje, kao na koncertima nepozantih singers-song autora koje često u Beograd dovede Ivan Lončarević (klanjam ti se, o brate!. Da, to je jedan mali zadimljeni prostor, to su ljudi koji su tu zbog muzike, mi se tu svi znamo, a u stvari niko nikog ne poznaje. To je Fandom!
Okkervil river sviraju ono što se danas zove američki folk, to su divne priče o gubitnicima, ljudima bez identiteta koji tumaraju u gomili, priče o životu i smrti, izgubljenim sinovima...
Okkervil river je grupa koja je obeležila 2007. godinu. Za mene je to potpuno i neverovatno otkriće. A njihov album "The Stage Names" je apsolutno najboji album koji je rok muzika dobila u prošloj godini!
Sviraju već deset godina. The Stage Names im je bio peti, a pre toga hronološki su se redjali:
2002 Don't Fall in Love with Everyone You See
2003 Down the River of Golden Dreams
ps.
Bend je dobio ovo inspirativno ime prema kratkoj priči ruske spisateljice i unuke Alekseja Nikolajeviča Tolstoja, Tatjane Tolstaje o reci Okervil kod St. Petersburga.
ps1
U medjuvremenu, 2001. dvojica najboljih drugara Will Sheff i Jonathan Meiburg (gitarista) osnivaju još jedan bend Shearwater. Na počertku to je bio skup pesama sa smetlišta, ostavljenih izvan albuma koje je objavljivao Okkervil River, pesme koje su njih dvojica volela, da bi se kasnije i sam Meiburg uključio u autorstvo. Dosad su objavili četiri albuma.