ili - Važno je zvati se Zoran.
Zoran Milanović, Zoran Janković (koji je dakako rođen u Srbiji, celo Selo ga još pamti, odmah se videlo da će biti veliki čovek, sve je bilo na b92...) poslednjih nedelja su se nametnuli kao "teme" u regionu. Velike stvari su dosegli "Zorani" i nije ni čudo, što se pisalo, pričalo o njima...
Ali ovo što je Šprajc učinio je ipak kategorija više...
Novinarska profesija je teška. Večito na ivici nekome se zameriti a ti kojima se može zameriti imaju moć, novac... i dakako mogućnosti da "uguše" svaku negativnu priču o sebi. Bilo izgladnjivanjem, bilo nasiljem. Naravno, ima i onih koji su "skloni nezameranju" pa se ulaguju, dodvoruju, laskaju moći i novcu... Sramota profesije, pa i kad su većina...
Hrvatsku medijsku scenu ne pratim previše. Simpatične voditeljke (ah taj naglasak), Aleksandar Stanković nedeljom u 2, nesimpatična Hloverka (ah ta "sklonost nezameranju")... i to bi bilo to.
Ime Zorana Šprajca sam se potrudio da zapamtim tek pre neki dan, posle ovog priloga koji započinje rečima: "A sada, ne našom voljom, malo o nama."
Naravno, nisam poverovao Šprajcu da je govorio "o nama" već sam ga slušao dok priča o novinarstvu, nezavisnosti profesije, nacionalnim interesima...
I naravno, Šprajc je "suspendiran" (formalno sasvim OK odluka, glavni urednik HRT-a je fizički pokušao da ga spreči da pročita šta ima reći "o nama") ali suštinski je uprava HRT-a krenula klizavim putem "nezameranja".
Hvala Šprajc!!!!
Toliko od mene.
Dodatak: pošto je krenulo prebrojavanje krvnih zrnaca, pa je nekima bitno što je Šprajc (možda) Srbin, prilažem trci normalnosti još 2 konja, koji su jako lepo objasnili koliko se može zajebati "kolektiviranjem"...
.........................................................................................................................
Zato što se moje ime upotrijebilo uzalud bezbroj puta;
Zato što me niko nije pitao da li pripadam „nama" ili „njima";
I zato što smatram da hrvatski narod u BiH, kao i drugi narodi, nisu ovce ni puki glasački zbir kojeg se ništa ne pita;
MI,
Luna Kalaš i Saša Madacki,
u svojoj vjeri i na svojoj zemlji, duboko zabrinuti ignorisanjem našeg bića i postojanja, te manipulativnim tumačenjem našeg identiteta;
Z A B R A NJ U J E M O
strankama, vjerskim zajednicama i njihovim poglavarima te svim nacionalnim kulturno-prosvjetnim i dobrotvornim društvima, i njihovim članovima, kao i onima koji obnašaju rukovodeće funkcije:
DA:
u svojim obraćanjima (počevši od 15. 12.2011) neovlašteno koriste kolektivitete, poput: „Hrvati", „Svi Hrvati", „Hrvati u Bosni i Hercegovini", „hrvatski narod", „treći entitet", „Herceg-Bosna", „majorizacija Hrvata" i slične sintagme koje impliciraju suglasnost i pristanak Lune Kalaš i Saše Madackog na tekuću politiku bh. stranaka sa hrvatskim predznakom (a koje su toliko puta mijenjale mišljenje i mogu uključivati: separatističke, viktimizacijske, destruktivne, lažne, manipulativne i sve ostale izjave koje ne služe pomirenju, demokratizaciji i progresu bh. društva /a ne samo hrvatskog u njemu/).
U obraćanjima, u kojima se pominje gore navedeno,
Z A H T I J E V A M O
da se doda slijedeća napomena:
„... izuzev Lune Kalaš i Saše Madackog."
(Naprimjer: „Svi Hrvati u Bosni i Hercegovini su...." - Zamijeniti sa: „Svi Hrvati u Bosni i Hercegovini su... izuzev Lune Kalaš i Saše Madackog")
Svako potencijalno interpretiranje i re-interpretiranje našeg osjećanja hrvatskog identiteta smatrat ćemo direktnim kršenjem Zakona o zabrani diskriminacije BiH.
Ovu zabranu izdajemo ponukani činjenicom da se ni jedan pojedinac ne može pridružiti kolektivitetu bilo koje vrste, a da ga se prethodno ne pita o tome.
A, ovaj proglas izdajemo iz jednostavnog razloga: Ne želimo da niko govori u naše ime, osim nas samih.
Potpisnici: Luna Kalaš i Saša Madacki, građani
Napomena: Nije loš mesec ovaj decembar. Tri Čoveka su su učinila jako lepe i velike stvari na tako malom prostoru Balkana