Nisam siguran zasto ali sam u zivotu na neke krupne stvari uveg gledao kroz analizu nekakvih naizgled nevaznih situacija. Evo upravo se skoro desilo nesto sto me je dodatno duboko razocaralo u tu pricu koja se zove danasnja Srbija.
Posle izvedene pesme "Mima", koju je Toza verovatno godinama cuvao zapisanu negde u svom dnevniku, Ivan Ivanovic, nas proslavljeni hiper-ultra-poznati voditelj emisije Vece sa ..., kaze Tozovcu:
- Pa nije ti losa pesma!
a Toza mu odgovara sa:
- Mogao si i nesto lepse da kazes.
Ivana Ivanovica nije napravila popularnim njegova duhovitost i sarm vec publika koja ga gleda.
Kada je zavrsio pesmu, Tozovac spusta harmoniku i skoro da jedva ustaje podupiruci se desnom rukom. U tom trenutku, kada je ovaj tako puguren, antipaticni, nevaspitani, iskompleksirani Ivan mu kaze (ponavljam)
- Pa nije ti losa pesma!
Mislim da bi svako ko pokusava da nesto uradi i stvori sa svojim pozrtvovanjem i radom u Srbiji trebalo duboko da se zamisli nad ovakvim primerom. Siguran sam da ovakvih situacija ima na hiljade ali ova je konkretno bila moj "okidac" za donosenje ovakvog misljenja.
usput: Mima je remek delo, a Toza ziva legenda. Vrsta koja polako izumire u nasoj srbiji.