Autor: Rodoljub Šabić
Upotreba SMART kartica u okviru tzv. BUS Plus benefit programa u gradskom prevozu je, rekao bih, postala veoma interesantna tema. U prilog tome da se radi o temi o kojoj javnost nema dovoljno informacija govori činjenica da mi se u poslednje vreme s tom temom u vezi sve češće obraćaju predstavnici medija ali, što je posebno interesantno, i ne mali broj građana. A čak i neki „fanovi" poverenika šalju mi poruke da su iznenađeni zbog toga što tim povodom Poverenik za (informacije i) zaštitu podataka o ličnosti ništa nije preduzeo, pa mislim da je to dobar razlog da i ovde na blogu o tome napišem nekoliko rečenica.
Još letos, u postupku prethodne provere povodom obaveštenja o nameri uspostavljanja zbirke podataka o ličnosti pod nazivom „Evidencija vlasnika pretplatnih legitimacija za korišćenje javnog gradskog prevoza u Beogradu" Poverenik je upozorio izvođače projekta na obaveze koje proizlaze iz Zakona o zaštiti podataka o ličnosti.
A početkom ovog meseca Poverenik je Društvu za marketing i usluge „Apex Solution Technology", d.o.o. iz Beograda ponovio upozorenje. Tim povodom održano je i nekoliko sastanaka predstavnika Poverenika sa rukovodiocima preduzeća.
Upozorenje se u najkraćim crtama svodi na dve stvari.
Prvo, s obzirom da se u ovom slučaju radi o obradi podataka na osnovu pristanka lica o čijim se podacima radi, ta lica moraju biti potpuno upoznata sa svim elementima obrade, što podrazumeva njihovo prethodno obaveštavanje o obradi podataka i njihov izričit pristanak na obradu. Lica čiji se podaci obrađuju moraju biti upoznata ne samo sa pogodnostima koje mogu imati, već i sa eventualnim pravima koje davaoc benefita rezerviše za sebe, kao što je npr. mogućnost korišćenja podataka u reklamne i markentiške svrhe, mogućnost ustupanja trećim licima i sl., a njihov pristanak mora biti pribavljen u zakonom predviđenoj formi.
Drugo, apsolutno je neophodno garantovati privatnost lica koja pretplatne karte koriste i isključiti mogućnost praćenja njihovog kretanja, odnosno utvrđivanja vremena i mesta kretanja građana na osnovu parametara koji bi bili isti u obe baze podataka koje se formiraju. Mora se, dakle, isključiti svaka mogućnost „uparivanja" podataka iz dva data centra, jednog u kome se vode podaci o pretplatniku i drugog u kome se vode podaci o saobraćaju.
Moji saradnici su, u neposrednim kontaktima sa rukovodiocima izvođača projekta, dobili uveravanja da će po upozorenju u potpunosti biti postupljeno. Razume se, odmah pošto projekat počne faktički da funkcioniše ovlašćena lica Poverenika će izvršiti neposredan nadzor i ukoliko nalozi iz upozorenja ne budu poštovani Poverenik će zabraniti obradu podataka. Nadam se, voleo bih, naravno, da za to ne bude potrebe. I bez ikakve intervencije Poverenika, moralo bi biti nesporno da su neke stvari nedopustive, isključene. Mogućnost masovnog praćenja građana, u svakom slučaju. Moraju postojati granice privatnosti koje „veliki brat" ne može dovoditi u pitanje. Bar ja tako mislim, a na odgovor na pitanje da li sam u pravu ipak ćemo morati još malo da sačekamo.