Životni stil

VLADIMIR, LEPTIRI I JOŠ PONEŠTO

vladimir petrovic RSS / 29.12.2011. u 10:48

Volite li leptire?

Jedan Vladimir, izuzetno zanimljiv i višestruko obdaren čovek, mnogo je voleo leptire. Najpre iz hobija, da bi, s vremenom, to interesovanje poprimilo naučničku dimenziju (lepidopterologija).

Taj samouki lepidopterist bavio se, u dokonosti, i pravljenjem šahovskih problema (znate ono - mat u dva/tri poteza, bez mogućnosti odbrane!). Međutim, imajući u vidu da se od nečega mora živeti, jedno vreme (dvadesetak godina) radio je kao profesor svetske književnosti na nekim američkim univerzitetima, na kojima se proslavio svojim književnim (ne)preferencijama. Istovremeno, pisao je knjige, i to dobre knjige, a bavio se i prevođenjem, tako da je ostvario značajno književno delo.

U pitanju je Vladimir Vladimirovič Nabokov, koji slovi za američkog pisca ruskog porekla. Bio je jedan od velikih pisaca XX veka.

A zašto sam se njega setio?

Iz dva razloga: prvo, ovih dana sam počeo čitati njegovu knjigu Bleda vatra (Pale Fire), u izvanrednom prevodu Davida Albaharija. (Volim dobre prevode!). Drugo, ja se Nabokova obično setim kada vidim da neko (s pravom) slavopojno piše o - Dostojevskom. Jer je poznato da je za genijalnog Dostojevskog Nabokov izvoleo izreći izuzetno rđave kvalifikacije.

Kada sam prvi put pročitao te njegove arogantne napade na Dostojevskog bio sam šokiran. Pritom sam shvatao, naravno, da je jedna stvar ne voleti nekog pisca, makar i Dostojevski bio u pitanju, ali je potpuno druga stvar kada jedan glasoviti profesor svetske književnosti koristi svoju katedru i poruči urbi et orbi da Dostojevski ne vredi - ni po lule duvana! Taj narcisoidni čovek od Nabokova, činilo mi se, namerno omalovažava Dostojevskog.

Poznato je da u istoriji svetske književnosti ima slučajeva da jedan genijalni pisac napadne drugog genijalnog pisca, kao što je svojevremeno Tolstoj izrekao teške optužbe na račun - Šekspira. („Pročitavši jedno za drugim Šekspirova dela koja se smatraju najboljim: 'Kralja Lira', 'Romea i Juliju', 'Hamleta', 'Magbeta'; ne samo da nisam uživao već sam osetio neopisivu odvratnost, dosadu i nedoumicu; da li sam bezuman ja koji nalazim da su ništavna i, prosto, loša dela koja čitav obrazovani svet smatra vrhuncem savršenstva, ili je bezumno što obrazovani svet pripisuje takav značaj Šekspirovim delima..."). Meni, zapanjenom Mladoturčinu, tada su rekli da „veliki ne vole velike", pa sam bio spreman da zaboravim taj „nestašluk" Tolstoja. Ipak, priznajem da mi je bilo teško da olako pređem preko „nestašluka" Nabokova (tada mi on i nije bio mnogo poznat), odnosno preko njegovog nazivanja Dostojevskog „osrednjim", pa čak i „potpuno beznačajnim piscem". Uz to ga je još smatrao "jeftinim, senzacionalističkim, nespretnim i vulgarnim". Bez veze! - mrmljao sam sebi u bradu.Čemu ta olimpijska oholost, kako bi rekao moj drugar Dušan, to aristokratsko unižavanje drugih?

Ponavljam: svako ima pravo da ne voli Dostojevskog. Ali, rukovodeći se osnovnim principima decentnosti, ne bi smeo omalovažavati stvaraoca za koga sve značajnije svetske enciklopedije (i internetski portali) beleže da je „један од највећих писаца свих времена" (... один из самых значительных и известных в мире русских писателей и мыслителей... Russian novelist whose psychological penetration into the darkest recesses of the human heart, together with his unsurpassed moments of illumination, had an immense influence on 20th-century fiction... Il est généralement considéré comme l'un des plus grands romanciers russes, et a influencé de nombreux écrivains et philosophes...). Kako bi se to danas reklo, Dostojevski uživa ogroman „globalni prestiž", bez obzira što se uvek nađu neki kojima se ne sviđa. Neka im je!

S tim u vezi, podsećam i da mnogi učeni ljudi ukazuju da nijedan pisac nije tako suvereno uticao na modernu književnost kao - Dostojevski. Niče je pisao da je Dostojevski jedini čovek koji ga je nečemu naučio u psihologiji. A o Dostojevskom su nadahnuto pisali (ili su čak sebe ubrajali u njegove učenike): Franc Kafka, Oskar Vajld, Teodor Drajzer, D. H. Lorens, Tomas Vulf, Knut Hamsun, Tomas Man, Ketrin Mensfild, Virdžinija Vulf, Isidora Sekulić, Andre Žid, Štefan Cvajg, Vilijam Fokner, Ernest Hemingvej, Leonid Leonov, Maksim Gorki, Lav Šestov, Dmitri Mereškovski, Alber Kami i mnogi drugi.

Borhes kaže: „U predgovoru jednoj antologiji ruske književnosti Nabokov izjavljuje da nije našao nijednu stranicu Dostojevskog koja bi zaslužila da bude uvršćena. To znači da o Dostojevskom ne treba suditi na osnovu jedne stranice nego na osnovu čitavog zbira koji sačinjava knjigu".

Da pomenem i da je bivši blogokolega Predrag Brajović pisao, u svom eseju „Književna jeres", da se treba samo nasmejati Nabokovljevim tiradama protiv Dostojevskog, jer i on sam je bio svestan da njegov pokušaj „da raskrinka" Dostojevskog mnoge iritira - što mu je, izgleda, i bila namera.

A da li je Nabokov bio tako nemilosrdan samo i jedino prema Dostojevskom? Ne. Nije voleo ili je u najmanju ruku smatrao drugorazrednim i pisce kao što su Breht, Fokner, Kami, Sartr, Man, Lorens, Servantes, Balzak, Golsvordi, Konrad, Mom, Pirandelo, Drajzer, Kazancakis,  Lorka, Tagor, Paund, Gorki, Pasternak, Rolan i dr. To što su neki među njima bili i dobitnici Nobelove nagrade (što on, Nabokov, nije bio), njemu ništa nije značilo, govorio je "da tu nagradu mogu mačku o rep okačiti".

Za njega je, recimo, Servantes grozan sadista, a u sali pred oko 6.000 studenata on je izvadio iz torbe Don Kihota i - teatralno ga iscepao u sitne parčiće. Odvratna knjiga, rekao je s gnušanjem. To što mnogi eminentni kritičari smatraju da baš ta knjiga spada u prvih pet najboljih knjiga ikada napisanih na svetu, njemu nije ništa značilo.

Pa koga je on uopšte voleo i cenio?

Vrhunskim piscima je smatrao Flobera, Prusta, Džojsa, Kafku, Stivensona, s tim što je voleo samo neka od njihovih dela. Imao je razumevanja i za pisanje Džejn Ostin. Što se Rusa tiče, redosled je bio ovakav: Puškin, Tolstoj, Gogolj, Čehov i Turgenjev.

Zanimljivo je da je posebno voleo Andreja Bjelog (Андре́e Бе́лыe), malo poznatog ruskog pisca; njegovu knjigu Petersburg ubrajao je u četiri najveća romana XX veka. Rekao je: "Po mojoj oceni, najveća prozna remek-dela XX veka jesu: Džojsov Uliks, Kafkin Preobražaj, Bjelov Petersburg i prvi deo Prustove bajke U potrazi za izgubljenim vremenom". Tačka.

A po onoj izreci da čovek obično primećuje ono što mu odgovara, ja sam naleteo na ovo savremeno rusko viđenje Nabokova. Profesorka Nina Kruščeva, praunuka Nikitina, napisala je knjigu o Nabokovu (Nina L. Khrushcheva: Imagining Nabokov - Russia Between Art and Politics); međutim, kako Njujork Tajms  lepo primećuje, mada izjavljuje da ga voli, ona ga olako opanjkava: zbog njegove uobraženosti, hladnoće i emfatičke ravnodušnosti prema svima nama, običnim svetom, koji je izvan njegove genijalnosti; zbog njegovog potcenjivanja ruske tradicije i tzv. socijalne literature; zbog njegovog nemanja srca, neublažene bahatosti, taštine i izveštačenosti, te izvrnutog gledanja na druge pisce; zbog njegovog nedostatka fizičkog heroizma, za razliku od Osipa Mandeljštama, stradalog u gulagu: zbog njegovog aristokratskog porekla i još mnogo čega. Profesorka je dosta u pravu, ali ja shvatam, ruku na srce, da to ne umanjuje sveukupan značaj Nabokova.

Naime, ja se ne slažem sa načinom na koji je Nabokov provokativno (i često preoštro) kritikovao mnoge druge pisce. Ali, nikakvo neslaganje me ne sprečava da veoma volim tog velikog pisca, svojevrsnog književnog čarobnjaka, da cenim oštrinu njegovog duha, njegov smisao za humor i odvažnost njegove inteligencije. U pitanju je briljantan čovek, erudit, intelektualno provokativan, sa neverovatno strašću da brani svoje stavove.

Nabokov je danas najpoznatiji po Loliti. Znate, reč je o onoj knjizi, po mnogima skandaloznoj, o ljubavi postarijeg profesora prema nepunoletnoj nimfeti, koja počinje ovako: „Lolita, svetlosti mog života, ognju mojih prepona. Moj greše, dušo moja" (što je u originalu:Lolita, light of my life, fire of my loins. My sin, my soul***). Pisao je on dobre knjige pre i posle Lolite, ali ga je baš ta knjiga (zajedno sa filmom slavnog Stenlija Kjubrika, za koji je on lično pravio scenario, dozvoljavajući neka odstupanja od knjige) učinila svetski poznatim i - bogatim. To mu je omogućilo da digne ruke od profesure. Naravno, nije išlo lako sa Lolitom, koja je u startu imala neslavnu sudbinu. Američki izdavači su redom odbijali da je objave, te je štampana u Parizu. A oni koji su je među prvima pročitali smatrali su je "najsramnijom knjigom koja je ikada objavljena", odnosno pornografskim i pedofilskim štivom. Stoga je u mnogim zemljama zabranjivana, na neko vreme. Međutim, danas se Lolita smatra jednom od boljih knjiga XX veka (obično se uključuje u liste 100 najboljih knjiga svih vremena).

(Ako volite Jeremiju Ajronsa pogledajte ovaj klip dobrog filmskog rimejka Lolite).

Nabokov kaže da Lolitu smatra svojom najtežom knjigom, prvenstveno zato što tretira temu koja je njemu daleka i nema veze s njegovim emotivnim životom (tako je rekao da je Luis Karol, autor Alise u zemlji čuda, voleo devojčice, što nije slučaj sa njim  - Moreover, Lewis Carroll liked little girls. I don't), pa je posebno zadovoljan sobom što je uspeo da iskoristi svoj kombinatorski talenat kako bi sve ispalo realno. Mnogo se kolebao i čak je jedno vreme nameravao da spali njen rukopis, što nije učinio na preporuku - mudre supruge. Bio je iznenađen kada je knjiga uopšte bila objavljena, ali kasnije nikada nije zažalio što je napisao. Naprotiv.

Kao veliki poklonik Puškina, Nabokov je rešio da, i pored toga što je bilo nekoliko dobrih engleskih prevoda Evgenija Onjegina, pruži svoj poseban doprinos. Stoga, u periodu od preko deset godina, prevodi 5500 redova na engleski. U dilemi između rime i razuma, kako on kaže, prihvata ovo drugo, dajući umnogome bukvalan prevod tog stihovanog romana, ali sa obiljem opširnih komentara za svaku stancu. Tako je Onjegin u njegovoj obradi štampan (verovali ili ne?) u četiri velika toma, svaka knjiga sa preko pet stotina strana. Međutim, mnogi su taj prevod dočekali na nož, smatrajući ga previše - ekscentričnim. Branio se: „Moj prevod jeste, naravno, bukvalan; vernosti prenosa žrtvovao sam sve: eleganciju, milozvučnost, jasnost, dobar ukus, moderan jezik, pa čak i gramatiku". A da bi pokazao koliko mu je stalo do tog prevoda, rekao je da će otići s ovog sveta ponosan na svog Onjegina, te će voleti da ga potomstvo pamti po Loliti i - tom prevodu Onjegina. Dalje je izjavio da tim prevodom „vraća dug" majci Rusiji, Rusiji svog detinjstva i rane mladosti, koju je bio primoran napustiti u 19. godini, da se više nikada u nju ne vrati.

Na kraju, da kažem da je sam Nabokov rekao da od dvadesetak svojih romana najviše ceni ove: Dar (od onih pisanih na ruskom, pod pseudonimom Vladimir Sirin), i Lolitu i Bledu vatru, na engleskom. Da dodam i to da je većina njegovih knjiga prevedena na srpski.

------------------

*** Uvek se nasmejem kada se setim da je Umberto Eko, inspirisan Lolitom, napravio duhovitu parodiju Nonita, u kojoj, umesto devojčice, imamo dečka opsednutog starijim damama (nonna na italijanskom je bakica, pa je ta priča na engleski prevedena pod nazivom Granita - granny, grandmother). Priča počinje: Nonita, cvete mog mladićstva, muko mojih noći! Da li ću te ikada ponovo videti?(Nonita. Fiore della mia adolescenza, angoscia delle mie notti. Potrò mai rivederti).

P. S.

Želim vam Srećnu Novu 2012. godinu!

Atačmenti



Komentari (100)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vladimir petrovic vladimir petrovic 10:50 29.12.2011

Neobavezna dopuna

Evo nekih zanimljivosti/trivijalnosti iz životopisa Vladimira Nabokova:


- Na stereotipno pitanje šta voli/ne voli, lakonski odgovara: “Prezirem glupost, pritiske, zločin, nasilje, laku muziku. S druge strane, najveća zadovoljstva osećam kada pišem i lovim leptire”. A pritom, da bi dodatno pojasnio šta mu sve ide na nerve, dodaje pesnički: “Prezirem stvari kao što su džez, kretena u belim pantalonama koji muči crnog bika prošaranog krvlju, tričarije apstraktiste, narodne maske primitiviste, progresivne škole, muziku u supermarketima, bazene za plivanje, grubijane, gnjavatore, klasno svesne Filistejce, Frojda, Marksa, lažne mislioce, naduvane pesnike, varalice i ajkule”.

- Mada Džojsovog Uliksa smatra najboljim romanom XX veka, ne voli Portret mladog umetnika, a još manje Fineganovo bdenje.

- Kod Tolstoja najviše voli Anu Karenjinu, zatim Smrt Ivana Iljiča, dok mrzi Vaskrsenje i Krojcerovu sonatu. Za Rat i mir kaže da je predugačak, te da je pisan za „prosečnog čitaoca“, pretežno mladog, kao i da ima lošu umetničku strukturu. (Kod Dostojevskog najviše mrzi Braću Karamazove i Zločin i kaznu; jedino mu se, donekle, sviđa Dvojnik).

- U slikarstvu, ne voli Maljeviča i Kandinskog. Kao ni Šagala (čije slike smatra nedozvoljivo primitivnim i grotesknim). Voli Baltusa.

- Za T.S. Eliota kaže da nije uvek prvorazredan, dok Ezru Paunda definitivno smatra - drugorazrednim (the not quite first-rate Eliot and a definitely second-rate Pound), s tim što za njega s uživanjem dodaje i da je – pravi lažnjak (the pretentious nonsense of Mr. Pound, that total fake).

- Prezire i sve što je Hemingvej napisao „o zvonima, loptama i bikovima“; jedino voli njegovu priču Ubice (The Killers) i „onu divnu novelu o ribarenju“.

- Ceni Rob-Grijea (Robbe-Grillet) i Borhesa.

- Guvernante su ga naučile engleski pre nego ruski, a zatim francuski, već u petoj godini, tako da ta tri jezika smatra jednako „svojim“. Na pitanje koji je najlepši, odgovora: „Moja glava kaže da je to engleski, srce da je to ruski, a uho da je to francuski“. (My head says English, my heart, Russian, my ear, French).

- Ondašnja Sovjetska enciklopedija je Vladimira Vladimiroviča Nabokova, ne mogavši da ga baš ne pomene (šezdeset godina je bio zabranjen u SSSR), kategorisala kao “американский писатель”, u stilu – daleka mu lepa kuća! - mada je bio napisao osam romana na ruskom jeziku pre nego što je počeo pisati engleski. Danas, pak, ruski mediji uglavnom pišu: русский и американский писатель, поэт, переводчик, литературовед и энтомолог.

- Sam je preveo Lolitu na ruski i radio na tome da se švercuje u Rusiju, preko turista, trgovaca i diplomata. (Tamo, i danas, kada je Lolita manje/više prihvaćena drugde u svetu, ima povremenih zahteva za njenu zabranu).

- Slagao se sa stavom poznatog američkog kritičara Edmonda Vilsona da je Tolkinov Gospodar prstenova - mladalačko đubre (a juvenile trash). Inače, sa Vilsonom je bio u decenijskom intenzivnom prijateljstvu; do razmimoilaženja došlo je zbog Vilsonovog hladnog prijema Lolite, kao i oštre javne kritike prevoda Evgenija Onjegina.


- U svakom njegovom romanu pominju se, naravno, leptiri (neko je izračunao da je to ukupno 570 puta). Jedna novootkrivena vrsta nosi njegovo ime (Nabokovljev plavi, Lycaeides idas Nabokovi, kao na ovoj fotografiji), ali jednom je dao i ime svoje supruge, a nekima i imena nekih svojih romanesknih junakinja (“Lolita”, “Ada”, “Mashenka”). O njegovom bavljenju leptirima napisano je više knjiga.

- Bio je veoma privržen supruzi Veri, čije ime je uvek pisao sa francuskim akcentom – Véra. Imali su jednog sina, Dmitrija, koji je školovan za operskog pevača. Međutim, zbog teže saobraćajne nesreće morao je napustiti posao operskog pevača. Usput, prevodio je očeva dela sa ruskog na engleski, i obratno, često uz očevu pomoć. Nije se ženio, nema potomstva; danas ima oko 77 godina i jedini je izršilac očevog testamenta. A da je Véra Nabokov bila izuzetna ličnost, an utterly remarkable woman, a ujedno i zagonetna osoba, govori i činjenica da je nedavno napisana i njena romansirana biografija, što se retko događa suprugama književnika (Stacy Schiff: Véra (Mrs Vladimir Nabokov): Portrait of a Marriage). Nadživela je svog muža za četrnaest godina, a oboje su sahranjeni na groblju u Montreu, u Švajcarskoj, u kome su proveli petnaestak poslednjih godina života, živeći sve vreme u hotelskom apartmanu, sa divnim pogledom na Lemansko jezero.

- Kada se raspao SSSR, sin Dmitri posetio je St. Petersburg i kuću rođenja svog oca. Gradski organi su mu stavili tu kuću na raspolaganje, s tim da bude Muzej V. V. Nabokova (Санкт-Петербургский музей В. В. Набокова), sa ličnim predmetima, knjigama i leptirskim zbirkama Nabokova i njegove supruge. (Nabokov nije ni u snu mogao predvideti da će nekih dvadesetak godina posle njegove smrti ružičasta kuća italijanskog tipa, od finskog granita, dobiti spomen–ploču s njegovim imenom i mali muzej). Adresa je: Больша́я Морска́я у́лица № 47.
docsumann docsumann 20:39 29.12.2011

Re: Neobavezna dopuna

imam druga izuzetnog basistu i ritam gitaristu, koji jednostavno ne podnosi Hendriksa.

iako cijenim njegovo sviračko umjeće, savršen sluh i istančan muzički ukus, ovaj njegov antihendriksovski stav nikako ne mogu da prihvatim.
xy puta smo kenjali i razglabali o tome ...

često pomislim da je ovaj njegov stav obično insistiranje na ekskluzivitetu

toliko o Dostojevskom

p.s. nisam čitao Lolitu ... čini mi se zbog njene izvikanosti ... Poziv na Pogubljenje mi je remek dijelo, a Očajanje je odličan roman.

inače čitao sam da su ta njegova predavanja o svjetskoj književnosti bili posebni hepeninzi ... neponovljive intelektualne bravure ovjekovečene u zabilješkama njegovih studenata.
Kazezoze Kazezoze 21:41 29.12.2011

Re: Neobavezna dopuna

Očajanje je odličan roman.

davno sam čitao...jel to sa dvojnikom koji uopšte ne liči na orginal :)
uzgred, čini mi se da u svom autobiografskom romanu "govori, sećanje" (jel se tako beše zvala knjiga, da ne guglam) spominje i još jednu svoju ljubav - fudbal.
to je iz perioda dok je bio u nemačkoj, mislim da je bio golman nekog lokalnog kluba.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:45 29.12.2011

Re: Neobavezna dopuna

docsumann
... nisam čitao Lolitu ... čini mi se zbog njene izvikanosti

Svakako preporučujem Lolitu. Neka ne smeta njena izvikanost, koju ja potpuno razumem.

Čitalac treba, bar ja tako mislim, da se izdigne iznad nekih predrasuda, te da ne žudi samo za "normalnim" zapletima.

S tim u vezi, ja ne bih ulazio u elaboriranje, ne želim da vređam osećanja onih koji se groze i kada im se pomene tema iz Lolite, ali potajno verujem, kada bi im ta knjiga bila dostupna, onda kada su odmorni i dobro raspoloženi, da bi sami uvideli kako je to pravo remek-delo književnog stvaralaštva.

inače čitao sam da su ta njegova predavanja o svjetskoj književnosti bili posebni hepeninzi ... neponovljive intelektualne bravure ovjekovečene u zabilješkama njegovih studenata.


Sva ta njegova predavanja (o Džojsu, Kafki, Prustu, Floberu, Gogolju, Stivensonu i Dostojevskom), mogu se nabaviti, u srpskom prevodu, "u svim boljim knjižarama" u Beogradu. Nisu ni skupa, u pitanju su male knjižice.

Usput, sećam se kako se jednom Nabokov, pripremajući se za predavanja, požalio samom sebi kako se mnogo namučio radeći na - Gogolju. Naime, konstatovao je da ga je pisanje o Gogolju na engleskom zamorilo više nego što je očekivao, da je to bilo "kao kada bi Englez pisao o Šekspiru na - ruskom".

Kad već pominjem prevođenje, evo jedne njegove opaske oko prevođenja s jednog na drugi jezik: "Prevođenje ruskog na engleski je malo lakše nego prevođenje engleskog na ruski, a deset puta lakše nego prevođenje engleskog na francuski" (Translating Russian into English is a little easier than translating English into Russian, and 10 times easier than translating English into French).

Opet, prevođenje je prilično individualna stvar, odnosno ono što je jednom lakše drugom može da bude teže i sl.

Evo jedne zanimljive slike koju je pravio Gabriel Picart:





docsumann docsumann 21:48 29.12.2011

Re: Neobavezna dopuna

davno sam čitao...jel to sa dvojnikom koji uopšte ne liči na orginal :)


taman taj
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:04 29.12.2011

Re: Neobavezna dopuna

Očajanje je odličan roman.

Kazezoze
... davno sam čitao...jel to sa dvojnikom koji uopšte ne liči na orginal :)


Da. Baš tako, govori se o dvojniku (doppelgänger). knjiga je napisana "u ruskom periodu", još 1936. godine, pa je sam Nabokov preveo s ruskog (Отчаяние) na engleski.



R. W. Fassbinder je 1978. godine napravio film po toj knjizi, sa Dirkom Bogartom, koji se može ovde u celosti odgledati:




spominje i još jednu svoju ljubav - fudbal.
to je iz perioda dok je bio u nemačkoj, mislim da je bio golman nekog lokalnog kluba.


Da. Pored toga, bavio se i tenisom, zapravo je bio instruktor tenisa i neko vreme tako zarađivao za izdržavanje. (I u Loliti nesrećni protogonista-profesor daje časove tenisa devojčici Loliti, samo da joj ne bi bilo dosadno, premda nju tenis nije zanimao).
JJ Beba JJ Beba 23:26 29.12.2011

Re: Neobavezna dopuna

imam druga izuzetnog basistu i ritam gitaristu, koji jednostavno ne podnosi Hendriksa.

stim čovekom jednostavno nešto nije u redu

često pomislim da je ovaj njegov stav obično insistiranje na ekskluzivitetu

i ja tako gledam na to, jedan od onih što uživa u tome da prkosi nekom opšte prihvaćenom stavu

čoveče da neko ne podnosi hendžu



dovodim u sumnju da je dobar basista/ ritam git.

edit
super blog
JJ Beba JJ Beba 23:40 29.12.2011

Re: Neobavezna dopuna

- U svakom njegovom romanu pominju se, naravno, leptiri

zanimljiva ta opsesija leptirovima.
nije bio zadovoljan sobom? želja za menjanjem, promenom - metamorfoza?
hmmm
vladimir petrovic vladimir petrovic 00:25 30.12.2011

Re: Neobavezna dopuna

JJ Beba
... zanimljiva ta opsesija leptirovima.

U meri u kojoj su zanimljive i mnoge druge opsesije.
nije bio zadovoljan sobom? želja za menjanjem, promenom - metamorfoza?

Ovo prvo pitanje je, da prostiš, prilično neumesno.
Gledano sa filozofske strane, onaj ko je zadovoljan sobom - ne misli.
Ne smej se, to ozbiljno kažem, jer pravi umetnik/stvaralac ne može biti zadovoljan sobom. Zadovoljstvo sobom je za običan svet, he, he, he...

Ovo drugo i treće, sa istim značenjem (metamorfoza) bi moglo biti ispravno.
Naime, proces metamorfoze bi trebalo, sam po sebi, da svakog uzbuđuje.

(Uzgred, jedno od najčuvenijih Nabokovljevih predavanja na Kornelu jeste ono o Kafkinom Preobražaju, odnosno Metamorfozi. Njegovi slušaoci kažu da je kredom crtao po tabli kako se čovek pretvara u - insekta sa tolikim žarom da su bili zapanjeni. I to je tražio od studenata. Da crtaju Bubu u koju se Gregor Samsa pretvorio; dakle, kod Kafke je Nabokova baš interesovala Metamorfoza, a ne Zamak ili Proces ili Amerika, itd.).



Naravno, ovo sam istipkao tek onako, ono što mi je prvo palo na pamet, a u podsvesti mi stoji da je čovek voleo leptire jer je voleo lepotu. I letenje.

Šta ti misliš o operi Madam Baterflaj?


JJ Beba JJ Beba 00:50 30.12.2011

Re: Neobavezna dopuna

Ovo prvo pitanje je, da prostiš, prilično neumesno.
Gledano sa filozofske strane, onaj ko je zadovoljan sobom - ne misli.

oh, ja sam mislila na neke probleme psihološke prirode


U grčkoj mitologiji leptir je boginja Psiha

Šta ti misliš o operi Madam Baterflaj?

sve najbolje



kaolavanda kaolavanda 09:41 30.12.2011

Re: Neobavezna dopuna

Uzgred, jedno od najčuvenijih Nabokovljevih predavanja na Kornelu jeste ono o Kafkinom Preobražaju, odnosno Metamorfozi. Njegovi slušaoci kažu da je slikao po tabli kako se čovek pretvara u insekta sa tolikim žarom da su bili zapanjeni.




meni izgleda kao da je i ovde to pokušao... ili sam postala opsednuta metamorfozom
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:55 30.12.2011

Re: Neobavezna dopuna

Šta ti misliš o operi Madam Baterflaj?

Baš je dobro ispalo što sam te (nenamerno) isprovocirao sa pitanjem, okačila si dva izvrsna klipa. Hvala.

JJ Beba
... U grčkoj mitologiji leptir je boginja Psiha

U (novo)grčkom leptir ima milozvučan naziv: πεταλούδα (petaluda).
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:12 30.12.2011

Re: Neobavezna dopuna

Uzgred, jedno od najčuvenijih Nabokovljevih predavanja na Kornelu jeste ono o Kafkinom Preobražaju, odnosno Metamorfozi. Njegovi slušaoci kažu da je slikao po tabli kako se čovek pretvara u insekta sa tolikim žarom da su bili zapanjeni.

kaolavanda
... meni izgleda kao da je i ovde to pokušao... ili sam postala opsednuta metamorfozom


Ispravio sam ono moje brzopleto "slikao po tabli", jer se, očigledno, radi o neveštim crtežima.

Kao što sam naveo u tekstu, Nabokov je bio rigidan i prema mnogim svetski poznatim slikarima, ali je imao poseban pik na jadnog Šagala:



A meni je ovo lepa slika svadbe, odnosno Mlade (La Mariée).
Mladoženje mi nije žao, da sam na njegovom mestu, ja bih bio još manje primetljiv.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 11:14 29.12.2011

:)

uzivam citajuci svaki vas blog i uvek mnogo toga, novog, saznam.
hvala.
i vama srecni praznici. :)
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:30 29.12.2011

Re: :)

Velimir Mladenović
... uzivam citajuci svaki vas blog i uvek mnogo toga, novog, saznam.
hvala.

Hvala tebi.

Pošto ti povremeno pišeš blogove na francuske teme, iskoristiću ovu priliku da kažem nešto u vezi sa prvim objavljivanjem kontrodiktorne Nabokovljeve Lolite u - Parizu.

Nije to bilo posve slučajno, jer Nabokov je umnogome bio Frankofil (i sama knjiga ima puno referenci na francuskom, još malo kao Rat i mir). Međutim, pošto je pet američkih izdavača odbilo rukopis Lolite, on se setio - Francuza i obratio jednom opskurnom pariskom izdavaču za pomoć. Taj izdavač je prihvatio molbu - radilo se o izdvaču specijalizovanom u izdavanju erotičnih/pornografskih knjiga na engleskom jeziku, uglavnom namenjenih turistima i drugim dokonim posetiocima Pariza. Tako je knjiga štampana. Kad je knjiga tajno prokrijumčarena u Englesku, onda je uticajni Nedeljni literarni dodatak londonskog Tajma, sa poznatom britanskom hipokrizijom, doneo ubitačan osvrt, u kome je navedeno da se radi o izuzetno sramotnom štivu. To uzbudi puritansku britansku kulturnu javnost, i počne da trese više nego puritansku Ameriku do koje doprli glasovi o toj zloj knjizi. Onda Britanski MUP zatraži od francuskih nadležnih organa da zabrane knjigu. A Francuzi se tada prave blesavi, kao - oni nisu ni razumeli o čemu se u knjizi radi jer je (mada usred Pariza) knjiga štampana na engleskom, pa je naknadno zabrane (naravno, zabrana je trajala samo neko vreme). Onda će je zabraniti Vel. Britanija i Amerika, takođe.

Sve ovo najviše govorim zato što se tada pojavio jedan britanski pisac, kao da ga je sam Bog poslao, koji je digao svoj glas, u pravo vreme, i bukvalno spasio Lolitu, odnosno mnogo učinio za tu čudnu knjigu. Radi se o Grejamu Grinu (Graham Greene). Taj uticajni pisac je, govoreći o najboljim knjigama u 1955. godini, rekao da je Lolita jedna od njih, knjiga koja je potajno štampana u Parizu i koja je uzbudila duhove u Vel. Britaniji, a moralnu paniku u Americi. (Kako je Grin došao do te knjige od opskurnog pariskog izdavača koji se specijalizovao za pornografske stvarčice namenjena dokonim posetiocima – nije poznato??). Elem, ta preporuka Grina – da se radi o izvrsnoj knjizi, pomogla je da se dvaput promisli o Loliti, i utrla put njenoj budućoj popularnosti. Kasnije su se javili još neki dobri poznavaoci književnosti i Lolita je s protokom vremena stekla pravo građanstva.

Zaslugu Grina Nabokov nikada nije zaboravio. Jer čim je bio čuo ono što je Grin rekao za njegovu knjigu, stupio je s njim u vezu, iz zahvalnosti, objašnjavajući svoj mizeran položaj: „Jadna moja Lolita prolazi kroz rđavo vreme“, kukumavčio je. „Knjiga se nikome ne sviđa – ni onima koji su očekivali umetnost, ni onima koji su očekivali goli seks, a kojima je ona ispala dosadna“ (My poor 'Lolita' is having a rough time," he lamented. The novel fell between two stools. Those who picked it up looking for art were horrified; those in search of sex were bored).

Najzad je sve ispalo dobro. Amerikanci će Lolitu štampati tek 1958. godine, kada će postati best-seler. A onda će knjiga namamiti slavnog režisera Stenlija Kjubrika da po njoj napravi film, uz određene izmene (izmenili su da devojčica umesto 12 ima 15. godina, a glumila ju je glumica od 16. godina, pa je sve nekako prošlo). I sve je to donelo bogatstvo i slavu Nabokovu.

By the way, ja volim književno stvaralaštvo Grejama Grina.





st.jepan st.jepan 03:56 30.12.2011

Re: :)

Velimir Mladenovic
uzivam citajuci svaki vas blog i uvek mnogo toga, novog, saznam.hvala.i vama srecni praznici. :)

Potvrdjivam i potpisivam!
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 22:23 30.12.2011

Re: :)

hvala, ovo nisam znao.
smem li da znam odakle vam ovi podaci?:)
nikola_kovac nikola_kovac 12:09 29.12.2011

Шуман/Вагнер

Jer je poznato da je za genijalnog Dostojevskog Nabokov izvoleo izreći izuzetno rđave kvalifikacije.


Ово ме је подсетило на Шумана који је за Вагнера написао како "није добар музичар". Што је за пристојног Шумана била изразито рђава квалификација.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:58 29.12.2011

Re: Шуман/Вагнер

Nikola_Kovač
... Ово ме је подсетило на Шумана који је за Вагнера написао како "није добар музичар". Што је за пристојног Шумана била изразито рђава квалификација.


Nabokov, koji svakako nije patio od skromnosti kada je reč o njemu samome, priznavao je da mu je muzika - daleka. Ne samo da nije bio muzikalan, nego je muzika bila za njega "španska sela". Posebno mu je išla na nerve laka muzika koja se non-stop pušta u američkim robnim kućama i po liftovima u većim zgradama, a o džezu da i ne govorim.

Pomalo tužno priznavao je: “Nemam osećaja za muziku, što mi je jako žao”(I have no ear for music, a shortcoming I deplore bitterly). Zatim je dodavao: "A kada idem na neki koncert, što se događa jednom u pet godina, ne mogu da se koncentrišem na ono što slušam ni pet minuta. Onda me počnu nervirati pokreti muzičara…".

Čudio se kako se dogodilo da on, tako nemuzikalan, dobije sina koji je – izuzetno muzikalan, odličan pevač, koji se školovao za muzičara. "Ima predivan bas i obećavajuću opersku karijeru… meni je drago zbog njega, ali kao da nije moj sin… Naravno, ja sam svestan paralela između muzike i literature, naročitu u strukturi, ali šta ja mogu da radim ako moj sluh i um odbijaju da sarađuju! Nedostatak muzičke obdarenosti nadoknađujem – šahom, odnosno pravljenjem šahovskih problema”.

Niko nije savršen, tešio se inače narcisoidni Nabokov.
nikola_kovac nikola_kovac 00:13 30.12.2011

Замена теза

Milan Novković Milan Novković 12:12 29.12.2011

Troubled, tortured ...

...Prezirem .... laku muziku. S druge strane, najveća zadovoljstva osećam kada ... lovim leptire...

... soul, u potrazi za izgubljenom harmonijom
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:03 30.12.2011

Re: Troubled, tortured ...

Milan Novković
... soul, u potrazi za izgubljenom harmonijom

Ovo si lepo primetio.

Pada mi na pamet da neki tu žudnju za harmoničnošću pokreta vide u balerinama-leptiricama.

Naravno, kao što ima raznih leptirica, ima i raznih balerina:



(Sliku je pravio Fernando Botero, za koga se, pored ostalog, kaže:
Botero depicts women, men, daily life, historical events and characters, milestones of art, still-life, animals and the natural world in general, with exaggerated and disproportionate volumetry, accompanied by fine details of scathing criticism, irony, humor, and ingenuity).

Pitam se da li su u pravu cinici koji tvrde da je lepota - u očima posmatrača.
reanimator reanimator 12:18 29.12.2011

...

Što bre ne volim tu vrstu ljudi! Našao se pozvanim da izrecenzira celu književnu scenu (i deo slikarske), a ovamo ladno raskida prijateljstvo zbog hladnog prijema Lolite!?
blogovatelj blogovatelj 16:55 29.12.2011

Re: ...

Što bre ne volim tu vrstu ljudi! Našao se pozvanim da izrecenzira celu književnu scenu (i deo slikarske), a ovamo ladno raskida prijateljstvo zbog hladnog prijema Lolite!?


Bravo majstore.
Vladimiru zelim zdravlja u sledecoj i mnogim narednim godinama. A i ostalima.
Odlican blog Vladimire. Vrhunski.
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:22 29.12.2011

Re: ...

Reanimator
...Što bre ne volim tu vrstu ljudi! Našao se pozvanim da izrecenzira celu književnu scenu (i deo slikarske), a ovamo ladno raskida prijateljstvo zbog hladnog prijema Lolite!?


Blogovatelj
... Bravo majstore.
Vladimiru zelim zdravlja u sledecoj i mnogim narednim godinama. A i ostalima.
Odlican blog Vladimire. Vrhunski.


Da. Ja sada uviđam da sam malo prenaglašeno istakao njegove stroge i često zlobne ocene koje je davao za kolege - ostale pisce.
Nekima će to možda zasmetati, smatrajući da bi bilo pametnije da sam se okrenuo Nabokovu kao književnom stvaraocu i samo govorio o njegovim knjigama, a ne o njemu kao čoveku.

Pisao sam o tome sve u pokušaju da ga bolje shvatim, jer ja njega, kao što sam zaključio u tekstu, veoma volim. Volim kao pisca., jer su mu knjige odlične, nema zbora, pa sam spreman da mu "progledam kroz prste" te nestašluke, odnosno njegovu prepotentnost. Kažu da su svi veliki književnici - teški!

Ah, da, setih se i ovoga. Nedavno sam čitao "Floberovog papagaja" od Džulijana Barnsa (Julian Barns: Flaubert's Parrot), britanskog pisca koji je sada u modi (ove godine je dobio Bukera, najvišu britansku književnu nagradu). Taj tip, koji je inače poznat kao frankofil i dobar poznavalac Flobera, na jednom mestu piše:

"Zašto nas književno delo nagoni da tragamo za piscem? Zašto ne možemo da ga ostavimo na miru? Zašto nam same knjige nisu dovoljne? Zar ne verujemo da su reči dovoljne? Zar mislimo da ostaci nečijeg života sadrže neku dodatnu istinu? Kada je Robert Luis Stivenson umro, njegova dadilja, praktična Škotlanđanka, počela je ispotiha da prodaje kosu za koju je tvrdila da ju je odsekla piscu pre četrdeset godina. Oni koji su u to verovali, koji su to tražili, koji su tragali za tim, nakupovali su je dovoljno da njome napune čitavu jednu fotelju..." A potom, kroz celu knjigu "Floberov papagaj" Barns iznosi more trivijalnosti i zanimljivosti iz života Flobera...

Dakle, ima ljudi koji, kada vole nekog pisca, onda znaju mnogo i o njemu kao čoveku, a ne zadržavaju se striktno na njemu kao književnom piskaralu.
-------
Blogovatelju: hvala.

reanimator reanimator 18:26 29.12.2011

Re: ...

Ah, da, setih se i ovoga. Nedavno sam čitao "Floberovog papagaja" od Džulijana Barnsa

Ja ga čitam juče i danas Petroviću, ovo je neki znak! Šta si u horoskopu?
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:32 29.12.2011

Re: ...

Reanimator
... Petroviću, ovo je neki znak! Šta si u horoskopu?


Rak.

mirelarado mirelarado 19:15 29.12.2011

Re: ...

Da pomenem i da je bivši blogokolega Predrag Brajović pisao, u svom eseju „Književna jeres", da se treba samo nasmejati Nabokovljevim tiradama protiv Dostojevskog, jer i on sam je bio svestan da njegov pokušaj „da raskrinka" Dostojevskog mnoge iritira - što mu je, izgleda, i bila namera.


Пошто се овде, на твом блогу, Владимире, окупљају љубитељи књижевности и литерарни зналци, искористићу прилику да препоручим свима да прочитају споменути есеј Предрага Брајовића у целини. Надам се да ће и вас навести на мало дубље размишљање о односу према литерарним, али и свим другим великанима и ауторитетима. Да ли уочавање њихових недостатака, мана, слабијих страна, умањује њихов значај, или је дејство управо супротно? Да ли мање волимо родитеље кад одрастемо и схватимо да нису савршени и безгрешни? Постоје уметничка дела која су величанствена и ненадмашна, иако нису савршена. Постоји ли, уопште, савршенство?

П.С. Одличан блог, Владимире.
antioksidant antioksidant 21:05 29.12.2011

Re: ...

Šta si u horoskopu?


sve po proceduri
nikola_kovac nikola_kovac 21:07 29.12.2011

Re: ...

sve po proceduri

mirelarado mirelarado 21:43 29.12.2011

Re: ...

antioksidant
Šta si u horoskopu?


sve po proceduri


Мислим да грешите. За Владимира протокол налаже да се почне од: "Како је изгледала твоја гувернанта?"
topcat topcat 21:57 29.12.2011

Re: ...

Šta si u horoskopu?


"Како је изгледала твоја гувернанта?"


Što bi na to rekla cijenjena Isidora? ; )


(Pozdrav Pižonu, sretni praznici. )
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:14 29.12.2011

Re: ...

Mirelarado
... Пошто се овде, на твом блогу, Владимире, окупљају љубитељи књижевности и литерарни зналци, искористићу прилику да препоручим свима да прочитају споменути есеј Предрага Брајовића у целини. Надам се да ће и вас навести на мало дубље размишљање о односу према литерарним, али и свим другим великанима и ауторитетима. Да ли уочавање њихових недостатака, мана, слабијих страна, умањује њихов значај, или је дејство управо супротно? Да ли мање волимо родитеље кад одрастемо и схватимо да нису савршени и безгрешни? Постоје уметничка дела која су величанствена и ненадмашна, иако нису савршена. Постоји ли, уопште, савршенство?

П.С. Одличан блог, Владимире.


Kao i obično, izvrstan komentar!
Pozdrav Predragu Brajoviću!

mirelarado mirelarado 00:53 30.12.2011

Re: ...

Срећни празници, Владимире.

vladimir petrovic vladimir petrovic 09:50 30.12.2011

Un peu trop avec la beauté?


Kako su lepi!

Kako da ih čovek ne voli!?

Mada nemam bosanske krvi da bih se divio svemu što je šareno, osećam da ovakav prizor deluje - božanski.

Ja potpuno razumem Vladimira Nabokova.

I opsesije mogu biti dobre, ako se dobro usmere.



Treba li insistirati na lepoti? Pa i previše? (N’en fait-on pas un peu trop avec la beauté?)
Da.
(Izgleda da sam ja jedan od onih u čijoj izvedbi čak i kada idu na previše ne ispadne maksimalno; uvek može još).
mirelarado mirelarado 10:13 30.12.2011

Re: Un peu trop avec la beauté?

Trebali li insistiratiti na lepoti? Pa i previše? (N’en fait-on pas un peu trop avec la beauté?)
Da.


Можда су нам лептири толико лепи и због тога што знамо да је њихова лепота тако кратког века, тек неколико сати, дана, или месеци. Ево једног, "уловљеног" фотоапаратом, у новембру:


alselone alselone 10:15 30.12.2011

Re: Un peu trop avec la beauté?

Можда су нам лептири толико лепи и због тога што знамо да је њихова лепота тако кратког века, тек неколико сати, дана, или месеци. Ево једног, "уловљеног" фотоапаратом, у новембру:


Najbolje volem one sumske leptirOVE, one divlje koji se ne plase ljudi i slecu po glavi i telu dok se seckas planinom. To je deci posebno zanimljivo.
gordanac gordanac 10:30 30.12.2011

Un peu trop avec la beauté?

...et n'est pas contraire :))

vladimir petrovic:
I opsesije mogu biti dobre, ako se dobro usmere


Vladimire, Vladimire, opsesije su dobre samo zato što ne mogu biti usmerene
Da to može, Nabokov ne bi bio ni pisac ni lovac na leptire, ljudi ne bi bili tragači za lepotama, a i zaljubljivanje bi bilo sasvim endemska pojava, takoreći - poremećaj.

O opsesijama (i samoobmanama kojima počinju) ima jedna zanimljiva priča (i knjiga)



A naziv knjige "The Folly of Fools" jedan moj gari mi je preveo kao "Svaka samoobmana ima svoje veselje"



vladimir petrovic vladimir petrovic 11:24 30.12.2011

Re: Un peu trop avec la beauté?

Gordanac
... opsesije su dobre samo zato što ne mogu biti usmerene

E pa onda je to prejako za mene!
Možda je bilo bolje reći: pasija, premda ima zlodela počinjenih i iz - pasije! Daleko bilo.

Šalu po strani, ja sam za - (koliko-toliko) kontrolisanje. Ako ne može, pa se lako izgubi glava, čak i za nešto izuzetno lepo, onda je sve džabe.

... a i zaljubljivanje bi bilo sasvim endemska pojava, takoreći - poremećaj.

ovo nije daleko od istine, znam neke što se baš tako zaljubljuju! Do poremećenosti.

"The Folly of Fools" jedan moj gari mi je preveo kao "Svaka samoobmana ima svoje veselje"

Odlično. Ovo me već zanima, bez ironije. O samoobmani treba napisati blog, jer to nije nešto maligno. Da nema samobmanjivanja, život bi bio nepodnošljiv, ili skoro.

Zainteresovaću se za The Folly of Fools.
gordanac gordanac 11:53 30.12.2011

Un peu trop avec la beauté?


...recherche de la beauté est une obsession

vladimir petrovic
Gordanac
... opsesije su dobre samo zato što ne mogu biti usmerene

E pa onda je to prejako za mene!
Možda je bilo bolje reći: pasija, premda ima zlodela počinjenih i iz - pasije! Daleko bilo.

Šalu po strani, ja sam za - (koliko-toliko) kontrolisanje. Ako ne može, pa se lako izgubi glava, čak i za nešto izuzetno lepo, onda je sve džabe.

... a i zaljubljivanje bi bilo sasvim endemska pojava, takoreći - poremećaj.

ovo nije daleko od istine, znam neke što se baš tako zaljubljuju! Do poremećenosti.

"The Folly of Fools" jedan moj gari mi je preveo kao "Svaka samoobmana ima svoje veselje"

Odlično. Ovo me već zanima, bez ironije. O samoobmani treba napisati blog, jer to nije nešto maligno. Da nema samobmanjivanja, život bi bio nepodnošljiv, ili skoro.

Zainteresovaću se za The Folly of Fools.


Iz zbirke fotografija kojima je obeležena 2011 (drugi deo) i prvi deo (nema leptira, ali ima što-šta što liči:
Fotografija broj 16, tek kao dokaz da je opčinjenost leptirima - opšta strast :)
(A butterfly hoaver over a flower as smoke rises around the Lee Valley Recreational area in the Apache National Forest during back burn operations as the Wallow Fire continues to burn June 12 in Big Lake, Az. The wild fire which is reported as 45 percent contained has spread over more than 600 square miles as it crossed the border into New Mexico, destroying over twenty structures, the majority in the rjavascript:;esort town of Greer, and threatened thousands more. (Kevork Djansezian/Getty Images)


Samoobmane su utešne, katkada, ali imaju i veliku manu - snažne su koliko i jedan udar leptirovih krila, osim u slučajevima kad jedan lepet takvih krila na kakvom usamljenom ostrvu izazove ogroman uragan na nekom od okeana (ovo je inače zaista moguće i prva je rečenica jedne nenapisane knjige koja se zove "Orkan leptira" )

Pasija je, ipak, nešto drugo, bez obzira da li se vezuje za religijska značenja ili ima sadržaj rutinskog posvećenja nečemu (nikad nekome). I ta bi reč mogla u naslov jedne nenapisane knjige "Pasija po Fjodoru". To bi i Nabokov pročitao :)

Bio je (i na žalost više nije) jedan koji je svoj band nazvao "Poslednja igra leptira" (Nenad "Leptir" Radulović), a meni se dopadalo kako je svirao i pevao...i muzika ume da bude - opsesija, bar kod onih pravih, dobro je to, Vladimire, to sa opsesijama koje ljudima ne daju da budu ono što ustvari nisu, kad ih sve drugo tera - baš na to, da budu ono što nisu

JJ Beba JJ Beba 15:09 30.12.2011

Re: Un peu trop avec la beauté?

I opsesije mogu biti dobre, ako se dobro usmere.

uhhhh

o anksioznostima & opsesijama, leptirićima u stomaku mogli bi do vaskrsa al' ne bih da upropastimo blog i nasekiramo Vladimire ...Ipak su praznici, duh božića....



vladimir petrovic vladimir petrovic 15:23 30.12.2011

Re: ...

Šta si u horoskopu?

AO, NK
... sve po proceduri


Samo se vi zezajte.

Ako vam je krivo što vi niste rakovi, tu vam ja ne mogu pomoći. Tešite se da imate druge bogomdane privilegije...
gordanac gordanac 15:29 30.12.2011

:)



ima JJ Beba pravo, posebni su dani, evo na poklon avatar za sve radoznale, neobične, opsesivne i ine...
Srećna Nova, Vladimire, kad sledeća stigne ko zna gde ćemo biti i da li ćemo se uopšte setiti da smo i ove bili...
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:32 30.12.2011

Re: ...

Mirelarado
... Како је изгледала твоја гувернанта?

Topcat
... Što bi na to rekla cijenjena Isidora? ; )


Još ćete me naterati da poverujem da su guvernanta plus Isidora bile jedna osoba, sa likom Julie Andrews!



JJ Beba JJ Beba 15:52 30.12.2011

Re: :)

ima JJ Beba pravo, posebni su dani, evo na poklon avatar za sve radoznale, neobične, opsesivne i ine...

mirelarado mirelarado 16:29 30.12.2011

Re: ...

Još ćete me naterati da poverujem da su guvernanta plus Isidora bile jedna osoba, sa likom Julie Andrews!



Шта да кажем, осим:


nikola_kovac nikola_kovac 23:07 30.12.2011

Re: ...

Ako vam je krivo što vi niste rakovi,


Ил' што НАС Ре није питао за хороскоп!
sokodbuba sokodbuba 12:45 29.12.2011

Kolekcionar



U ranim tinejdžerskim danima prezirala sam Dostojevskog, a volela Nabokova. Dostojevski me ljutio, nervirao, pitala sam se ma šta je ovom, kakvo je to mračilo, koji su to ljudi, budale, svaki njegov lik bio mi je prosto odvratan i glup i iritantan, a radnja patetična. Čitala sam njegova dela u više navrata u raznim uzrastima opet i opet, da bi mi sada njegovo delo izgledalo upravo suprotno onome kako mi je izgledalo u najranijoj mladosti. Nabokova volim i dalje, ali ga ne smatram revolucionarnim, samo dobrim piscem. Sada mi se čine revolucionarnim pisci koji se ne bave uopšte sobom, koji su poništili ego do te mere da ga ne registrujem čitajući.

Interesantan je roman Kolekcionar, Džona Faulsa, o kolekcionaru leptirova koji ulovi Mirandu, studentkinju. Ima tu i Nabokova i Šekspira i još svačega. Kolekcionari su jedna čudna sorta i pomisao šta oni imaju kada imaju me pomalo plaši. Mrtvi leptiri su mi naročito odbojni, kao i mrtvo cveće, herbarijum.
nsarski nsarski 12:59 29.12.2011

Re: Kolekcionar

Interesantan je roman Kolekcionar, Džona Faulsa, o kolekcionaru leptirova koji ulovi Mirandu, studentkinju.


I film je dobar:
kick68 kick68 18:52 29.12.2011

Re: Kolekcionar

Interesantan je roman Kolekcionar, Džona Faulsa, o kolekcionaru leptirova koji ulovi Mirandu,

Bravo. Pretece me:) Moj primerak:

pomisao šta oni imaju kada imaju me pomalo plaši.

..And the awful misuse of money...It sickens me every time I think of all the money Caliban has won; and of all the other people like him who win money... They only got to have a little...and they become beastly :)
Secam se predstave Lolita sa Tanjom Boskovic i Predragom Ejdusom i ljudi koji su demonstrativno napustali salu. Ja nisam. Bila je sokantnija od filma.
Srecna Nova! (kad pre poce cestitanje:)
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:16 29.12.2011

Re: Kolekcionar

Sokodbuba
... Nabokova volim i dalje, ali ga ne smatram revolucionarnim, samo dobrim piscem. Sada mi se čine revolucionarnim pisci koji se ne bave uopšte sobom, koji su poništili ego do te mere da ga ne registrujem čitajući.


Odličan komentar.

Kao što već gore rekoh, moja namera je bila da ukažem na širu ličnost Nabokova, za koga svi manje-više znaju da je dobar pisac. (Kada se želi reći kako neki dobri pisci nisu bili nagrađeni Nobelom, pominje se neizbežno i njegovo ime, zajedno sa Džojsom, Borhesom i još nekima). Pritom, izneo sam neke trivijalnosti iz njegovog života, polazeći od toga da one nisu potpuno beznačajne.

(Evo još jedne trivijalnosti iz života bračnog para Nabokov: nisu imali osećaj za - nekretnine, tako da nikada nisu posedovali stan/kuću u svom vlasništvu; uvek su stanovali u motelima/hotelima, ili u tzv. profesorskim kolonijama dok je Vladimir bio professor u SAD. Kada su se preselili iz Amerike u Švajcarsku, stanovali su u apartmanu hotela Palace u Montreu, sa divnim pogledom na jezero. Tu su oboje, kada im je došlo vreme (odvojeno) i umrli. Lepo. S druge strane, to me je podsetilo na činjenicu da, dok su oni luksuzno živeli, jadni FMD, genijalni Fjodor, pri kraju života morao je nositi suknje svoje supruge u zalagaonicu, kako bi našao malo para da on i žena spoje kraj s krajem. Svako nosi svoj krst...).

Nisam čitao Faulsovog Kolekcionara (koji, kao fikcija, svakako sadrži moguća preterivanja), ali znam da među kolekcionarima ima čudaka.

Ja sam počeo sa Nabokovljevim omalovažavanjem velikog FMD - koga ni danas ne razumeju i vole – svi, ali koji jeste genije. Ja sam od onih koji su FMD voleli od prve, i nikada mi nije bio dosadan. Ako mi je po neki put zasmetalo nešto u njegovom pisanju, govorio sam sebi da je greška - u meni, da ga ne razumem i da ću kasnije to bolje shvatiti. Tako je i bilo.

A dobro je da ga svi ne vole. Uostalom, kao što je Lao Ce govorio „ako svi vole tao, onda to nije tao“. Drugim rečima, ako bi svi voleli FMD, onda on ne bi bio to što jeste.

Tako sam ja kasnije shvatio, ono što je govorio i Brajović, da je Nabokov hteo da iritira. A opet, teško mi je da shvatim da je čovek sa takvom inteligencijom mogao do kraja života ostati pri ranije iznesenim stavovima, u svojstvu nadobudnog profesorčića, na minornim američkim univerzitetima, osim da skrene pažnju na sebe.

Slažem se, dakle, da među kolekcionarima ima čudaka, ali ne bih o tome šire govorio ovom prilikom. Ipak, ima nagoveštaja da je Nabokov, svesno i nesvesno, odavao utisak – kolekcionara.

U duši, on je bio samotnjak, kao i većina velikih ljudi. Zar Ibzen nije govorio "da je čovek najjači kad je - sam"?

Ja, koji volim šah, pomenuo sam kako je Nabokov pravio odlične šahovske probleme. Međutim, ima mišljenja da je on dosta slabo igrao šah, ali je pravio odlične šahovske probleme. To neki shvataju kao bežanje od druženja (za tango je potrebno dvoje), da mu je više odgovaralo da u samoći duma i duma, i nađe zanimljive šahovske izazove. (O zadrtim šahistima/sastavljačima šahovskih problema ima dobrih knjiga, zar ne?)

Dalje, sam Nabokov je u jednom intervjuu (na ukazivanje da ga mnogi ne smatraju baš interesantnom osobom za intervjue - Interviewers do not find you a particularly stimulating person. Why is that so?)odgovorio da on nije društvena osoba, da ne pripada grupama, itd. Drugim rečima, najbolje se oseća sa knjigama i svojim leptirima, u obaveznom društvu svoje zagonetne supruge. (I pride myself on being a person with no public appeal. I have never been drunk in my life. I never use schoolboy words of four letters. I have never worked in an office or in a coal mine. I have never belonged to any club or group. No creed or school has had any influence on me whatsoever. Nothing bores me more than political novels and the literature of social intent).

Ja, koji neskromno sebe smatram ispravnim, ne volim one koji se (baš) nikada nisu opili, nikada nisu opsovali, premda nisam preterivao i bivao svesno (i duže) na onoj drugoj strani.

Bilo kako bilo, Nabokov jeste veliki pisac.

Toliko za sada.

Koristim priliku da podsetim da je Nabokov uticao na mnoge druge pisce, uključujući i na našeg Danila Kiša.
expolicajac expolicajac 10:53 30.12.2011

Re: Kolekcionar

U ranim tinejdžerskim danima prezirala sam Dostojevskog,

Ih, da si samo Dostojevskog, bilo bi dobro ....
sokodbuba sokodbuba 11:53 30.12.2011

Re: Kolekcionar



S druge strane, to me je podsetilo na činjenicu da, dok su oni luksuzno živeli, jadni FMD, genijalni Fjodor, pri kraju života morao nositi suknje svoje supruge u zalagaonicu, kako bi našao malo para da on i žena spoje kraj s krajem. Svako nosi svoj krst... ).


Zanimljivo je da 1917. godine, zbog poznatih okolnosti, Vladimir Nabokov i njegova porodica dolaze na imanje svojih prijatelja na Krimu, gde su ostali skoro dve godine. Tamo je on preduzimao ekspedicije na leptire i moljce, i stvorio značajnu kolekciju i kasnije objavio rezultate u britanskom časopisu Entimolog. Zatim su napustili Rusiju i preko Carigrada otišli u Englesku. On i brat su se upisali na studije, a roditelji su se smestili u Berlinu, gde i on dolazi posle diplomiranja, pa 1937, zbog nacizma dolaze u Pariz, i onda 1940. odlazi u Ameriku. Stičem utisak da ga osim njegovih ličnih posebnosti i zadovoljstava nije zanimalo ništa drugo, niti ga se ticala bilo kakva opštost. Teme kojima se bavio Dostojevski su ključne teme koje se tiču čitavog čovečanstva i ne određuje ih neutralnost, a Vladimirove teme se tiču, čini mi se, najviše Vladimira i možda retkih ličnosti koje dele slične opsesije i poglede. Evo šta je kazao o Čehovu:

''Do you really think that Chekhov is Chekhov because he wrote about "social phenomena," "readjustments of a new industrial middle class," "kulaks" and "rising serfs" (which sounds like the seas)? I thought he wrote of the kinds of things that gentle King Lear proposed to discuss in prison with his daughter.''

A evo šta je Lir kazao svojoj ćerci Kordeliji u zatvoru:

King Lear:

No, no, no, no! Come, let's away to prison:
We two alone will sing like birds i' the cage
When thou dost ask me blessing, I'll kneel down,
And ask of thee forgiveness: so we'll live,
And pray, and sing, and tell old tales, and laugh
At gilded butterflies, and hear poor rogues
Talk of court news; and we'll talk with them too,
Who loses and who wins; who's in, who's out;
And take upon's the mystery of things,
As if we were God's spies: and we'll wear out,
In a walled prison, packs and sects of great ones,
That ebb and flow by the moon.

Nije da nema Ujka Vanje ovde, posebno one Sonjine intonacije, ali je i Čehov sigurno čitao Šekspira :)
sokodbuba sokodbuba 11:59 30.12.2011

Re: Kolekcionar



Ih, da si samo Dostojevskog, bilo bi dobro ....


Haha tačno, mnogi su bili pogubljeni bez milosti i ikakve krivice, ali ko ne misli sa 14 godina da je on vrhovni u vasioni
jinks jinks 14:28 29.12.2011

...

Taj narcisoidni čovek od Nabokova


Nevezano za Nabokova ... Negde sam cuo da se sva zla ovog sveta (ako se tako moze reci), pocev od svakog smrtnog greha pojedinacno, pa nadalje, mogu logickom dedukcijom svesti na neku, odnosno, neciju narcisoidnost.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:32 29.12.2011

Re: ...

Jinks
... Negde sam cuo da se sva zla ovog sveta (ako se tako moze reci), pocev od svakog smrtnog greha pojedinacno, pa nadalje, mogu logickom dedukcijom svesti na neku, odnosno, neciju narcisoidnost.

Od ovoga bi se mogao napraviti zanimljiv blog. Budi mi gost!






docsumann docsumann 22:01 29.12.2011

Re: ...

Negde sam cuo da se sva zla ovog sveta (ako se tako moze reci), pocev od svakog smrtnog greha pojedinacno, pa nadalje, mogu logickom dedukcijom svesti na neku, odnosno, neciju narcisoidnost.


čini mi se da se isti logički postupak može primjeniti i na dobrotu

Nabokov, šahovski problem, mat u 2 poteza ... bijeli počinje

jinks jinks 09:17 30.12.2011

Re: ...

Od ovoga bi se mogao napraviti zanimljiv blog.

I meni tako deluje.

čini mi se da se isti logički postupak može primjeniti i na dobrotu

Nabokov, šahovski problem, mat u 2 poteza ... bijeli počinje

Ustvari, kada sam postavio komentar nesto slicno je i meni palo na pamet.

I jedino sto sam uspeo da zakljucim je da ljubav prema sebi ne predstavlja isto sto i narcisoidnost. Jer narcisoidnost u sustini nije ljubav, vec izgleda nesto sasvim drugo.

Na primer, zbog toga sto je ipak izgleda tesko nauciti da volite sebe, dok je nasuprot tome verovatno mnogo lakse biti narcisoidan.
kaolavanda kaolavanda 09:35 30.12.2011

Re: ...

Na primer, zbog toga sto je ipak izgleda tesko nauciti da volite sebe,


jer ima tu i barem okeančić mana za zavoleti (prihvatiti).

dok je nasuprot tome verovatno mnogo lakse biti narcisoidan.


jer su tu mane isključene kao opcija...






jinks jinks 10:28 30.12.2011

Re: ...

kaolavanda
Na primer, zbog toga sto je ipak izgleda tesko nauciti da volite sebe,


jer ima tu i barem okeančić mana za zavoleti (prihvatiti).

dok je nasuprot tome verovatno mnogo lakse biti narcisoidan.


jer su tu mane isključene kao opcija...


Mozda zbog toga sto ljubav mozda meri nekim opstim arsinima, dok ovo drugo nekim svojim, koji su samoproglaseni za opste.

kaolavanda kaolavanda 13:34 30.12.2011

Re: ...

Mozda zbog toga sto ljubav mozda meri nekim opstim arsinima, dok ovo drugo nekim svojim, koji su samoproglaseni za opste.

Pa to. I onda problem: ali-kako-svi-ne-vide-da-sam-savršen-kad-jesam
blau.punkt blau.punkt 14:41 29.12.2011

zato i ne volim

da znam ista o piscima, a najmanje trivije.
naravno da znam, ali ne volim sto znam.

cesto ta saznanja "umanje" divljenje prema delu

i nekako, nazalost: samo uvidim da su svi oni gomila sujetnih genijalnih ludaka, pa mi to katkad tesko padne na u knjige zaljubljene stomacne leptirice..

a sad 1 pitanje za "igru":

Kada sam prvi put pročitao te njegove arogantne napade na Dostojevskog bio sam šokiran. Pritom sam shvatao, naravno, da je jedna stvar ne voleti nekog pisca, makar i Dostojevski bio u pitanju, ali je potpuno druga stvar kada jedan glasoviti profesor svetske književnosti koristi svoju katedru i poruči urbi et orbi da Dostojevski ne vredi - ni po lule duvana! Taj narcisoidni čovek od Nabokova, činilo mi se, namerno omalovažava Dostojevskog.


sta mislite, da su nekim cudom na blogu, kako bi se to zavrsilo ?? :)
da li bi dostojevski uvredjeno napustio "building", ili bi "sekirom" kao njegovi likovi presekao blogbi et orbi objave sujetnog kolege sa vip terase..

eh, ti pisci..
sto (bre) ne pisu i ne cute ?

samo da dodam (nabokovu):
potonuti u dostojevskog je sasvim posebna vrsta potonuca i citaocev um mora biti marijanski dubok..

zoja444 zoja444 16:19 29.12.2011

Re: zato i ne volim

i nekako, nazalost: samo uvidim da su svi oni gomila sujetnih genijalnih ludaka, pa mi to katkad tesko padne na u knjige zaljubljene stomacne leptirice..


a kakve veze ima ako su i takvi? neko bas to voli. uvek je bilo i uvek ce i biti tako.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:07 29.12.2011

Re: zato i ne volim

blau.punkt
... da znam ista o piscima, a najmanje trivije.
naravno da znam, ali ne volim sto znam.


Ljudski je, valjda, da ponešto i znamo o autoru kome smo poklonili pažnju.
Ujedno, shvatamo da što je veće delo to je veća mogućnost da je stvaralac bio u neku ruku - čudak! Kažu da jednostavni ljudi ne prave genijalna dela.

Ovo mi je zanimljivo
naravno da znam, ali ne volim sto znam.

i natera me da se setim jedne Nabokovljeve izjave.

On je bio majstor jezika. Pročitavajući njegove intervjue ovih dana, naišao sam na ovakvu konstataciju: Being aware of being aware of being (grubo: biti svestan da si svestan da postojiš), koja me je i zbunila i nasmejala. Poprima ton filozofiranja, a opet je u suštini jedna obična opaska u stilu: znam da znam da znam!



Svoje bavljenje leptirima Nabokov je ozbiljno shvatao.
Jednom je izjavio: "Da sam kojim slučajem ostao da živim u SSSR, sigurno je da ne bih mogao opstati kao pisac, ali verujem da bih opstao kao - entomolog, odnosno lepidopterist".

blau.punkt
... samo da dodam (nabokovu):
potonuti u dostojevskog je sasvim posebna vrsta potonuca i citaocev um mora biti marijanski dubok..




kaolavanda kaolavanda 21:53 29.12.2011

Re: zato i ne volim

Kažu da jednostavni ljudi ne prave genijalna dela.


Svašta se priča, Vladimire.

Kol'ko kiselog grožđa oko Nabokova... muzika, pa šah, pa crtanje, pa Nobel...



Vladimire, iznervirao si me :) Sad sam se setila svih nekvalitetnih, a drskih, bučnih, prodornih, prepotentnih... kolega (u pitanju je Univerzitet umetnosti), o kojima ne razmišljam već nekoliko godina... i sad mi se samo švrćkaju po glavi

Preporučih tvoj tekst

vladimir petrovic vladimir petrovic 22:41 29.12.2011

Re: zato i ne volim

kaolavanda
... Vladimire, iznervirao si me :)

Dobro je. Da nisam, ne bi se javila!

Hvala za lep crtež Nabokova, njegovoj dragoj Veri, sa francuskim akcentom.

Pošto je bio opsednut leptirima, on ih je video i tamo gde ih drugi ne naslućuju. Tako je od crteža zečice iz Plejboja, od njenih ušiju, on napravio - leptira:



P. S. Alrequinus, Arlequinus!

Nabokovljev poslednji roman je Pogledaj, pogledaj Arlekine (LOOK AT THE HARLEQUINS!), i predstavlja svojevrsnu parodiju autobiografije. U njoj on ponovo govori o svom dvojniku, jednom od tih svojih doppelgänger.

Njegova fantazija je umnogome arlekinska, sa mnogo boja.



kaolavanda kaolavanda 12:26 30.12.2011

Re: zato i ne volim

Dobro je. Da nisam, ne bi se javila!



Njegova fantazija je umnogome arlekinska, sa mnogo boja.


Od početka čitanja tvoje priče o odbojnoj ličnosti Nabokova, meni se nameće jedan drugi umetnik abnormalno verlikog ega, i poganog karaktera... Pikaso.

E, taj... (uh, pažljivo biram reči), neka bude samo taj genije, bez epiteta, ipak, toliko je veliki, da sam uspela da zanemarim svu rugobu karaktera, i da mu se divim, i divim, i divim... tačnije, njegovom delu. Zbog njega sam i odustala od idealizovanja umetnika. Zbog njega više ne verujem da su plemenitost, i umetnost u uzročno-posledičnom odnosu. Međutim: živeli izuzeci!

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:42 29.12.2011

U odbranu majstora iz Petrograda


"Sinoć sam ponovo čitao petu knjigu drugog dela Braće Karamazovih, poglavlje u kom Ivan vraća ulaznicu za vasionu koju je Bog stvorio, i uhvatio sam sebe kako nekontrolisano jecam.

Zašto?

Ne radi se o tome da saosećam sa Ivanovim prilično osvetoljubivim stavovima. Nasuprot njemu, verujem da je najveći od svih doprinosa političkoj etici dao Isus kada je ponižene i uvređene među nama pozvao da okrenu i drugi obraz, presekavši time začareni krug osvete i odmazde. Pa, zašto me onda Ivan i protiv moje volje dovodi do suza?

Daleko moćnije od srži njegovih argumenata, koji po sebi nije jak, deluju akcenti očaja, ličnog očaja jedne duše nesposobne da podnese užase ovog sveta. Upravo je Ivanov glas, takav kakvog ga je stvorio Dostojevski, a ne njegovo rasuđivanje, ono što me tako na prečac razoružava.

Ono što čovek prepoznaje, čak i dok sluša Ivanove reči, čak i dok pita da li Ivan stvarno veruje u to što govori, čak i dok pita da li bi i sam želeo da ustane i pođe za njim i vrati sopstvenu ulaznicu, čak i dok pita, šokiran, kako je moguće da jedan hrišćanin, Dostojevski, sledbenik Hrista, dopusti Ivanu tako moćne reči – čak i usred svega toga, ostaje mu prostora da pomisli, Slava budi!

Napokon i to da vidim svojim očima, bitku uzdignutu na najvišu ravan. Ako ikom bude dato da porazi Ivana, bilo rečima ili primerom, onda će i reč Hristova biti zanavek osvećena!

Slava tebi Fjodore Mihajloviču! Neka ti ime za veke vekova odzvanja u dvoranama besmrtnika!"

John Maxwell Coetzee, majstor iz Cape Towna, matematičar, pisac, Nobelovac....("Dnevnik loše godine" )
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:12 29.12.2011

Re: U odbranu majstora iz Petrograda


"Sinoć sam ponovo čitao petu knjigu drugog dela Braće Karamazovih, poglavlje u kom Ivan vraća ulaznicu za vasionu koju je Bog stvorio, i uhvatio sam sebe kako nekontrolisano jecam.

Zašto?

Ne radi se o tome da saosećam sa Ivanovim prilično osvetoljubivim stavovima. Nasuprot njemu, verujem da je najveći od svih doprinosa političkoj etici dao Isus kada je ponižene i uvređene među nama pozvao da okrenu i drugi obraz, presekavši time začareni krug osvete i odmazde. Pa, zašto me onda Ivan i protiv moje volje dovodi do suza?

Daleko moćnije od srži njegovih argumenata, koji po sebi nije jak, deluju akcenti očaja, ličnog očaja jedne duše nesposobne da podnese užase ovog sveta. Upravo je Ivanov glas, takav kakvog ga je stvorio Dostojevski, a ne njegovo rasuđivanje, ono što me tako na prečac razoružava.

Ono što čovek prepoznaje, čak i dok sluša Ivanove reči, čak i dok pita da li Ivan stvarno veruje u to što govori, čak i dok pita da li bi i sam želeo da ustane i pođe za njim i vrati sopstvenu ulaznicu, čak i dok pita, šokiran, kako je moguće da jedan hrišćanin, Dostojevski, sledbenik Hrista, dopusti Ivanu tako moćne reči – čak i usred svega toga, ostaje mu prostora da pomisli, Slava budi!

Napokon i to da vidim svojim očima, bitku uzdignutu na najvišu ravan. Ako ikom bude dato da porazi Ivana, bilo rečima ili primerom, onda će i reč Hristova biti zanavek osvećena!

Slava tebi Fjodore Mihajloviču! Neka ti ime za veke vekova odzvanja u dvoranama besmrtnika!"

John Maxwell Coetzee, majstor iz Cape Towna, matematičar, pisac, Nobelovac....("Dnevnik loše godine" )


Hvala, mnogo hvala, Vojislave za ovo ukazivanje.

nsarski nsarski 23:31 29.12.2011

Dan kao leptir

Ovaj komentar sam napisao, Horatio, kao odgovor tebi na drugom blogu, ali mi je stalo da cujem tvoje misljenje, pa ga ovde skoro identicnog ponavljam.

Como una mariposa: American Samoa. To je grupa ostrva koja se racunaju u americku teritoriju (ne pitaj me kako, i nije ni vazno), a nalazi se na Pacifiku u Mikroneziji. (Nesto kao Havaji).
Oni su pre oko 120 godina trazili da budu sa iste strane datumske granice kao Kalifornija, njihov znacajni trgovinski partner. E, sada su se odlucili da se prebace na drugu stranu, i da imaju isti datum kao Australija i Kina, njihovi jos znacajniji trgovinski partneri danas.

Konkretno, nocas, ce Samoa da promeni datum - znaci nece imati ovaj petak! Samoanci ce da legnu u krevet u cetvrtak i probudice se u subotu! Petak im je odleteo kao leptir.
Takodje, Samoanci su 2009. godine odlucili da predju na voznju levom stranom ulice, kako bi se usaglasili sa Australijom i Hong Kongom.
Petrovicu Horatio, retko se desava da covek odjednom izgubi ceo dan u zivotu - zamisli da ti je na taj datum rodjendan! Blog bi o tome mogao da se napise, zar ne?
Zivot je kao mariposa (leptir) koga Vladimir toliko voli.

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 00:25 30.12.2011

Re: Dan kao leptir

nsarski

Petrovicu Horatio, retko se desava da covek odjednom izgubi ceo dan u zivotu


Šta je jedan dan spram svih godina koje su nam pojeli skakavci?

Dobri običaji nalažu da se na ras­kršću sta­re i nove go­di­ne pri­ja­tel­ji­ma i po­zna­ni­ci­ma poželi sreća.... Usuđu­jem se, me­đu­tim, da ovom prili­kom za­ne­ma­rim tra­di­ci­ju i da pred­me­tom svo­jih želja ne učinim sreću nego – ra­zum.
vladimir petrovic vladimir petrovic 00:36 30.12.2011

Re: Dan kao leptir

Nsarski
... Petrovicu Horatio, retko se desava da covek odjednom izgubi ceo dan u zivotu - zamisli da ti je na taj datum rodjendan! Blog bi o tome mogao da se napise, zar ne?

Mogao bi.
I bio bi zanimljiv.

Zivot je kao mariposa (leptir) koga Vladimir toliko voli.


Još ćeš me ti napraviti da se osetim kao THE LIT GEEK.



Edit:

U osmoj glavi Lolite, postoji ova rečenica, koja mi se dojmila:

I, on my part, was as naive as only a pervert can be (što je prevedeno kao: Sa svoje strane, ja sam bio naivan kao što samo izopačenik može da bude).

nsarski nsarski 00:49 30.12.2011

Re: Dan kao leptir

Još ćeš me ti napraviti da se osetim kao THE LIT GEEK.

A sta je lose u tome, Horatio? I'm proud to be one of them.
marco_de.manccini marco_de.manccini 02:09 30.12.2011

Једноставна чињеница у геометрији простора

Прочитао сам "Злочин и казна" пре око годину дана. Остао сам потпуно равнодушан, па и благо разочаран.

Ово је тај толико хваљени Достојевски?

Немам намере да тражим кривицу ни код њега ни код себе. Неке праве се мимоилазе.

И нисам му неки пар али, ето, Набоков није сам.

vladimir petrovic vladimir petrovic 10:02 30.12.2011

Re: Једноставна чињеница у геометрији простора

marco_de.manccini
... Прочитао сам "Злочин и казна" пре око годину дана. Остао сам потпуно равнодушан, па и благо разочаран.

Kasno si ga čitao.
Неке праве се мимоилазе

Tačno. Znam jednoga čije prave idu na Mirjanu Bobić-Mojsilović.
A jedan drugi svake noći sanja curu koja lični na Lejdi Gagu. Možda je i ona.
I deluju srećno i zadovoljno.

Nota bene: Moj drugar Dušan kaže da postoje dela, uključiv i od FMD, koja nije dovoljno samo jednom pročitati.

P. S. Pozdravi Njanju i sinčića.
---------------------------------------------
Edit:

... али, ето, Набоков није сам

Znam da nije sam.
U tekstu sam naveo (da se ne bi poverovalo da sam ja jedini) dugačku listu poštovalaca velikog Fjodora, na čelu sa Ničeom.

Da se našalim na svoj račun: svaki put kada se složim sa nekim Ničeovim stavom, moja Monika, sa neodoljivim osmehom, kaže: "Ako ste Niče i ti, Vladimire, na istoj liniji, onda si ti na dobrom putu!".

Nemam ja ništa protiv onih koji ne vole Dostojevskog.
Mada ja kažem da bih mogao sastaviti izuzetno dugačku listu onih koji vole tog genijalca, siguran sam da je lista onih koji ga ne vole daleko duža, jer je poznato da, svuda oko nas, uvek ima više onih koji ne znaju nego onih koji znaju. Njihovo je carstvo nebesko.

Ne ubijajte me u pojam.


alselone alselone 10:17 30.12.2011

Re: Једноставна чињеница у геометрији простора

Moj drugar Dušan kaže da postoje dela, uključiv i od FMD, koja nije dovoljno samo jednom pročitati.


Sve knjige od FMD koje sam procitao do sada su zasluzile da se procitaju jos jedared. Pogotovo dve - Idiot i Zapisi iz mrtvog doma (moja omiljena).
Milan Novković Milan Novković 15:41 30.12.2011

Re: Једноставна чињеница у геометрији простора

Kasno si ga čitao.

To je interesantna pojava!

Ja sam ga preskočio u lektiri (nisam čitao lektiru), pa porčitao dvaput između 25-30 godine.

I cool mi, ne kao Tolstoj naravno, ali cool. Sad ću da razmislim dal da čitam po ponovo

A ovu tvoju primedbu sam "osetio" na svojoj koži kad sam poslednji put, pre par godina, otišao u Dalijev muzej u Figerasu - PREKASNO, i pokvario sam lepo poređana sećanja pre toga.

Potpuno si u pravu, neke stvari ne treba raditi, po poslednji put, prekasno!
marco_de.manccini marco_de.manccini 15:57 30.12.2011

Re: Једноставна чињеница у геометрији простора

Ништа ниси покварио, Милане. За разлику од случаја Достојевски, за Далија сам сигуран где је грешка. Слике су му глупе. Виђао сам тинејџерске постере са једнорогом и лептирима које су боље. И дубље.
nikola_kovac nikola_kovac 23:04 30.12.2011

Re: Једноставна чињеница у геометрији простора

Слике су му глупе.


А што морају да буду паметне?
marco_de.manccini marco_de.manccini 01:21 31.12.2011

Re: Једноставна чињеница у геометрији простора

па, сад, не мора, али ја се палим на паметне.
blogovatelj blogovatelj 05:20 31.12.2011

Re: Једноставна чињеница у геометрији простора

Sve knjige od FMD koje sam procitao do sada su zasluzile da se procitaju jos jedared. Pogotovo dve - Idiot i Zapisi iz mrtvog doma (moja omiljena).

P{rava umetnost - prave knjige, prave slike, muzika, filmovi. sve to mora da se ponavlja do u nedogled i pri svakom ponavljanju nailazimo na nove momente.
To i jeste ono sto remek dela odvaja od dela koja nisu remek. Ono sto nije remek jednog dana, pre ili kasnije, postane dosadno, predvidivo.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:57 31.12.2011

Re: Једноставна чињеница у геометрији простора

marco_de.manccini
... За разлику од случаја Достојевски, за Далија сам сигуран где је грешка. Слике су му глупе. Виђао сам тинејџерске постере са једнорогом и лептирима које су боље. И дубље.


Mene ne čudi što Marko kaže da ne voli Salvadora Dalija, i kaže da su njegove slike glupe, i to iz dva razloga. Prvo, sećam se da je on to neskriveno rekao još negde ranije, na početku pojavljivanja na ovom blogu (ili nam je to indiskretno saopštila Njanja). Drugo, mada Dali slovi za velikog slikara, definitivno ima mnogo onih koji ne vole njegove slike; takvih ima ne samo među onima koji ne mare mnogo za slikarstvo, već i među poznavaocima te umetnosti. Što se mene lično tiče, ja volim samo neke Dalijeve slike.

Kad već pominjem Dalija, sećam se da je Jan Gibson, izvrstan sastavljač "monumentalne" biografije Federika Garsije Lorke, pisao i biografiju Dalija, sa provokativnim naslovom „Sramotni život Salvadora Dalija“ (Ian Gibson: The Shameful Life of Salvador Dalí). Kao što naslov upućuje, ključ za razumevanje Dalija jesu njegova osećanja srama, kojima je bio opsednut od detinjstva do smrti. (Dali suffered from almost paralizing bouts of shame as a child, and struggled, not always successfully, to work around or overcompensate for them). Autor Gibson Dalija uglavnom posmatra sa aspekta dve osobe koje su bile izuzetno uticajne u njegovom životu – najpre pesnika Lorke, a zatim supruge Gale (The Shameful Life of Salvador Dalí reexamines the roles of the two most important individuals in the artist's life: the Spanish playwright and author Federico García Lorca and the enigmatic, libidinous Gala, the Russian émigré whose marriage Dalí broke up and with whom he subsequently lived in unconsummated bliss and terror. This is a truly incandescent life of the surrealist artist who caught the imagination of the twentieth century). To što je Dali bio veliki hvalisavac ("The world will admire me. Perhaps I'll be despised and misunderstood, but I'll be a great genius, I'm certain of it" je OK, znam i druge hvalisavce, koji nisu umetnici.

Preporučujem Marku de Mančiniju da pročita ovu Dalijevu biografiju, kao i Dalijevu autobiografiju "Tajni život Salvadora Dalija" (The Secret Life of Salvador Dali), u kojoj okosnicu čini, moglo bi se reći, ona Dalijeva rečenica: “Razlikujem se od ludaka po tome što nisam nezdrav" ("The only difference between me and a madman is that I'm not insane".


Da kažem još ovo. Kao što ima nekih koji ne vole sve što je pravio Dali, ima, naravno, ljudi koji ne vole ni sve što je pravio – Pikaso. (Kaolavanda, ne ljuti se, ne grdi me što ovo kažem, u stilu: ko si ti, Vladimire, da sudiš o Pikasu?. Ovo molim zato što sam video da ti veoma voliš Pikasa; volim ga i ja, ali ima stvarčica kod njega koje mi se ne sviđaju). Naime, u prevelikom opusu Pikasa ima itekako „nepametnih“ slika, kako bi Marko rekao. Isto važi i za njegovu grnčariju. A opet, Pikaso je, nesporno, umetnik nad umetnicima. Naravno, kao i kod drugih poznatih plodnih stvaralaca, ni kod Pikasa nije bilo zlato sve što je napravio. S tim u vezi, Amerikanci imaju jednu pogodnu frazu: Some are great and some are slight, but all are from a master. S tim se slažem.
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:59 31.12.2011

Re: Једноставна чињеница у геометрији простора

marco_de.manccini
... али ја се палим на паметне


Volim ovu izjavu.

Skoro da mi dođe da bodlerovski uzviknem:
A toi, hypocrite lecteur, - mon semblable, - mon frère!

I ja se palim na pametne.
(A naročito se palim na pametne žene. Ovo nije fraza, ovo je iz srca. Naravno, volim i pametne muškarce).
Milan Novković Milan Novković 11:21 31.12.2011

Re: Једноставна чињеница у геометрији простора

Ono sto nije remek jednog dana, pre ili kasnije, postane dosadno, predvidivo.

I remek dela, neminovno, bojimo raznim svetlima u zavisnosti gde smo, kad smo i šta smo.

Primer: U srednjoj školi više-manje pojma nemamo, i više nam je važno koliko će rukav košulje da nam proviri ispod sakoa od tokova misli umetnika kao što je Dostojevski.

U ranijim dvadesetim mi, kobajagi, sve znamo! Poneka osoba interesantnog pola iza nas, nešto od toga i nesrećno, poneko pijanstvo, nestašluk razni - po znanju, pameti i hormonima taman ideala sirov materijal za rad.

Ali, Dostojevski zna mnogo više i radi odlično nad nama.

U 54. iza nas je svašta, što fikcije, a što hard-core zbilje, od hipoteka i kratkoročnih dugova do guše, preko dece o kojoj treba brinuti do nekih opipljivo dragih nam (u čijem prisustvu smo proveli značajno vreme) u tužnom telu ili u večnim lovištima.

Ni remek dela ne mogu da se istrgnu iz tog zagrljaja jedinstva pisca i čitaoca.
Milan Novković Milan Novković 11:23 31.12.2011

Re: Једноставна чињеница у геометрији простора

Naravno, volim i pametne muškarce)

Ko ih ne bi voleo, samo da nisu tako tvrdi, dlakavi i tihi
gordanac gordanac 11:45 31.12.2011

Једноставна чињеница у геометрији простора

...ali su nam prostori kokanda - isti, pa baš zato potpuno različiti :)

Milan Novković:
Primer: U srednjoj školi više-manje pojma nemamo, i više nam je važno koliko će rukav košulje da nam proviri ispod sakoa od tokova misli umetnika kao što je Dostojevski.

U ranijim dvadesetim mi, kobajagi, sve znamo! Poneka osoba interesantnog pola iza nas, nešto od toga i nesrećno, poneko pijanstvo, nestašluk razni - po znanju, pameti i hormonima taman ideala sirov materijal za rad.

Prvi put čujem za takvu listu prioriteta u srednjoj školi, to s košuljama, rukavima itakoto, msleeeeeem - Fjodor je jedan od obaveznih prioritetnih srednjoškolskih fokusa, (kad, ako ne tad?!) tako su meni kazali, pa mora da je tako i bilo... (a i razgovori o svemu u tim danima - neprocenjivo, baš kao i danas )

Milan Novković:
U 54. iza nas je svašta, što fikcije, a što hard-core zbilje, od hipoteka i kratkoročnih dugova do guše, preko dece o kojoj treba brinuti do nekih opipljivo dragih nam (u čijem prisustvu smo proveli značajno vreme) u tužnom telu ili u večnim lovištima.

I to ti je sad kao razlog da odjednom uopšte ne brineš o "košuljama, rukavima, pijanstvu, nestašlucima, i inom što ne ume da prati Fjodorove misli...."?!

Idi,bre, Milane, kad bi ti bio iole u pravu, Nabokov NIKAD ne bi napisao "Lolitu", a o leptirima i da se ne govori, niko nikad ne bi bio nazvan "jeretikom", a ljudi bi bili "skockani & samosvesni" za bilo koje doba života, sve si mi tu nešto pomešao, zbiberio nespojivo i onda se "izvukao" na - tok vremena.
Jes`, paz` da je tako.


Milan Novković Milan Novković 12:55 31.12.2011

Re: Једноставна чињеница у геометрији простора

razlog da odjednom uopšte ne brineš o "košuljama, rukavima, pijanstvu, nestašlucima, i inom što ne ume da prati Fjodorove misli

Ne, nije mi bila namera da budem isključiv

Nego se težine i dubine raznih značenja pomeraju kako živimo, na nivou pojedinca pa onda nekog kolektiva.

Nisam ja bio razočaran kad sam otišao u Figeras po 4. put, nego sam nešto lepše živeo dok to nisam uradio ...

Čak sam i ovo loše rekao, nije ni to slučaj, nego sam morao da radim neke stvari na silu.

Npr non-stop skrećem sebi pažnju na "vidi tehniku" način.

Koliko ovakve sitnice mogu da budu subjektivne ima mnogo primera.

Tehnika ko tehnika, reći će mnogi, s punim pravom. I razumem ih, i ja i dalje mogu da stavim staru audio traku i sve je cool.

Ali mi se baš zalomilo, slučajno, da davno kod "likovnjaka" vidim Pikasove pokušaje u tinejdžerskim godinama (njegovim tinejdžerskim, mojim "odraslim", ranim tridesetim) i pokušaje nekih drugih, superiornih tinejdžera, po mom mišljenju, a danas manje poznatih (više se ni ne sećam, sećam se samo utiska).

Pošto sam ja amater posmatrač u početku je lako racionalizovati nejasno u nama tako što, prosto, prihvatimo delove mišljenja neamaera oko nas.

Ali ostane neki crv sumnje i čovek se pomalo bori sa nejasnim kroz život.

Da se vratim na paralelu sa šumom na audio traci - taj šum nisu umetnici tu stavili, nego tehnika i operativa posle njih. Tako da je šum nebitan u odnosu na naše "sazrevanje", delo je uvek isto što se šuma tiče, pa je tako nebitan i na odnos autora i konzumenta, pa na značenje i raspodelu tog značenja.

"Šum" na slici ili u literalnom delu je autor tamo "stavio" i mi kao pojedinci imamo, normalno, različit odnos prema tome kako godine prolaze.

A ne moramo, bar ne u nekoj velikoj meri, u pravu si, i to ne zavisi samo od pojedinca do pojedinca, nego i od dela do dela kad je jedan pojedinac u pitanju.

Zavisi koji se fragment, ili grupa fragmenata iz dela uglavio u nas, koliko se "integrisao" i kakve je pipke pustio u nekoj našoj mentalnoj matrici, i kako je posle rastegnut i "defrmisan".

A svaka ta naša mentalna matrica je jedinstvena, pošto svi imamo jedinstvene živote, pa je dinamična na svoj način, svaki novi fragment, svega novog oko nas drmusa i "deformiše" ovu matricu.
gordanac gordanac 13:09 31.12.2011

Једноставна чињеница у геометрији простора

...možda sve to jeste "jednostavna činjenica", ali - you lost me completely, ništa ovo ne razumem šta si mi rekao, do mene je, sasvim sigurno, očigledno pod istom pojmovima ne podrazumevamo ista značenja (ili je nešto "totally differnet" što ne kapiram )

Hoću reći - ne znam izgleda da pročitam šta si mi napisao, mea culpa:

Milan Novković Milan Novković 13:32 31.12.2011

Re: Једноставна чињеница у геометрији простора

Једноставна чињеница у геометрији простора

Pojedinci, svako kao prostor, se menjaju! U dimenzionalnosti, odnosu dimenzija, pa i u aksiomima

Pa tako i činjenice u njima, kao dualitet objektivnog i subjektivnog!

Pa, tako, iako ima mnogo jednostavnih činjenica ima mnogo više onih kompleksnih, i u strukturu i u dinamici.

Meni autori i umetnička dela, uglavnom, spadaju u kompleksno, sa manjom dozom jednostavnog

U tom komplesnom prostoru, npr: meni se osnovni "kvalitet" Dalija nije promenio u ova 4 odlaska u njegov muzej.

Promenili su mi se više slojevi nadgradnje
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:37 31.12.2011

Re: Једноставна чињеница у геометрији простора

Na moje slaganje sa Markom u tome da se i ja palim na pametne, te Milanovu šaljivu opasku, kada su muškarci u pitanju:

Milan Novković
... Ko ih ne bi voleo, samo da nisu tako tvrdi, dlakavi i tihi

hteo bih da dodam i ovo, o čemu sam ja indiskretno i ranije govorio:

Na ovom blogu ima mnogo pametnih ljudi, sa vrlo zanimljivim tekstovima, ali su mi neki među njima bliži od drugih. Tako su mi, u proteklom periodu, bili posebno bliski Predrag Brajović (koga sam pominjao u ovom postu o Nabokovu) i Jaril, koji su otišli, ili se bar odavno više ne javljaju.

Ponavljam, ima i drugih kojima se divim, ali pomenutu dvojicu sam najviše "primao", odnosno divio im se.

Usput, podsećam da sam ranije pisao blog o jednom profesoru Trešnjiću, fenomenalnom čoveku, od koga sam mnogo učio, mada on nije prestajao (valjda je to profesorska manija) da mi dobronamerno prigovara kako sam često brzoplet, te da mi govori ono toliko poznato "Dig deep, Vladimir!", mada se ja često lomim kopajući duboko, a on opet tvrdi da može još dublje, i tako to.

Kako uskoro nastupa Nova godina, spremiću se da idem u još dublje kopanje!

Mom profesoru Trešnjiću želim srećnu Novu 2012. godinu.
kaolavanda kaolavanda 18:43 31.12.2011

Re: Једноставна чињеница у геометрији простора

Kako uskoro nastupa Nova godina, spremiću se da idem u još dublje kopanje!


Srećno!

JJ Beba JJ Beba 22:23 31.12.2011

Re: Једноставна чињеница у геометрији простора

Naravno, kao i kod drugih poznatih plodnih stvaralaca, ni kod Pikasa nije bilo zlato sve što je napravio. S tim u vezi, Amerikanci imaju jednu pogodnu frazu: Some are great and some are slight, but all are from a master

i ako se moderna umetnost meri od i prema pikasu, i ako je ikona i bla, bla, bla bla, ni ja ne volim sve od pikasa. volim plavi i crveni period a od kasnijih faza volim neke slike koje su zaista veličanstvena remek dela, ali mnogo toga od tog slikstrava smatram stvralačkim prolivom - ono zamaže jednu crtu i voila slika skupa milion škuda, svi padnu u nesvest

aleksanadar aleksanadar 10:07 30.12.2011

* * *

Volite li leptire?


Веома!


Robert Schumann: Papillons




vladimir petrovic vladimir petrovic 11:33 30.12.2011

Re: * * *

Volite li leptire?

Aleksanadar
... Веома!

Znao sam!
A Ofenbahov Le Papillon?
jasnaz jasnaz 10:10 30.12.2011

++

jedan.kub jedan.kub 00:11 31.12.2011

Re: ++

Odlican tekst.
Citala sam sve od Dostojevskog, od Nabokova samo Lolitu.
Gde nalazis podatke o piscima?
Umetnici su prilicno sujetni i sama umetnost, literatura, muzika, slikarstvo je stvar ukusa.
Uvek ce neko biti za, neko protiv, pa mislim da autori koji nisu naisli na opste odobravanje kriticara, ne treba da se osecaju povredjeno sto nisu pogodili svaciji ukus.
Nabokova cu citati ali Dostojevskog vise necu, ma koliko bio veliki pisac.
Zelim ti srecnu i inspirativnu novu godinu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:46 31.12.2011

Veliki a čudan Nabokov

Velimir Mladenović
... smem li da znam odakle vam ovi podaci?:)

jedan.kub
... Gde nalazis podatke o piscima?


Umesno pitanje.
Ja sam u ovom postu o Nabokovu dao više linkova na izvore iz kojih sam delimično crpeo informacije u velikom piscu. Nisam dao još više linkova iz proste bojazni da ne smaram, polazeći od toga da linkove ljudi nerado otvaraju.

Naravno, kada nekog autora volim, ili me on dovoljno zanima, onda čitam o njemu sve što mi dođe do ruke, odnosno što mi je dostupno. Ne uzimam sve "zdravo za gotovo", svakako, ali volim da imam dosta podataka da bih, po svom instinktu i intelektu, odabrao ono "što pije vodu".

Tako sam za biografiju Nabokova dao link na Kirjasto (solidan finski portal o piscima), zatim sam dao link na osvrt iz Njujorktajmsa na knjigu profesorke Nine Hruščove (redovno čitam New York Times i Le monde, online) itd.

Kako je Nabokov dosta kontroverzna ličnost, ima mnogo informacija o njemu. Najpre, tu su kritički osvrti na njegove knjige, ali i njegovi - intervjui.

Ja sam veoma pažljivo čitao njegove intervjue, koji su dosta sređeni na Netu, pod brojevima od 1-20. Dobijaju se tako što se otkuca Nabokov's interview. (06) s tim što se ovaj broj 06 menja po želji, do broja 20.

Naročito sam obratio pažnju na jednog njegovog bivšeg studenta (Alfred Appel, Jr.), koji se mnogo bavio Nabokovim, pa je napisao i knjigu tumačenja Lolite, sa objašnjenjima, prevodima francuskih fraza itd. tako da je čitanje Lolite učinio prilično lakšim. To je intervju pod brojem 6.

Znam da smaram, ali ne mogu a da ne dam neke bisere iz pomenutih intervjua (neka mi se oprosti što ih ne prevodim), na koje sam se već pozivao ili koje sam direktno koristio, nazivajući to "zanimljivosti/trivijalnosti":

- Ever since the days when such formidable mediocrities as Galsworthy, Dreiser, a person called Tagore, another called Maxim Gorky, a third called Romain Rolland, used to be accepted as geniuses, I have been perplexed and amused by fabricated notions about so-called "great books". That, for instance, Mann's asinine Death in Venice or Pasternak's melodramatic and vilely written Zhivago or Faulkner's corncobby chronicles can be considered "masterpieces," or at least what journalists call "great books," is to me an absurd delusion, as when a hypnotized person makes love to a chair.
----------------------------------------
- Non-Russian readers do not realize two things: that not all Russians love Dostoevski as much as Americans do, and that most of those Russians who do, venerate him as a mystic and not as an artist. He was a prophet, a claptrap journalist and a slapdash comedian. I admit that some of his scenes, some of his tremendous, farcical rows are extraordinarily amusing. But his sensitive murderers and soulful prostitutes are not to be endured for one moment-- by this reader anyway.
-------------------
- Actually, I never liked A Portrait of the Artist as a Young Man. I find it a feeble and garrulous book. .. Ulysses towers over the rest of Joyce's writings, and in comparison to its noble originality and unique lucidity of thought and style the unfortunate Finnegans Wake is nothing but a formless and dull mass of phony folklore, a cold pudding of a book, a persistent snore in the next room, most aggravating to the insomniac! The real puns are in Finegans Wake-- a tragic failure and a frightful bore.
----------------------------------
- I happen to find second-rate and ephemeral the works of a number of puffed-up writers-- such as Camus, Lorca, Kazantzakis, D. H. Lawrence, Thomas Mann, Faulkner, Thomas Wolfe, and literally hundreds of other "great" second-raters.
-------------------------------------------
- "Incidentally, I frequently hear the distant whining of people who complain in print that I dislike the writers whom they venerate such as Faulkner, Mann, Camus, Dreiser, and of course Dostoevski. But I can assure them that because I detest certain writers I am not impairing the well-being of the plaintiffs in whom the images of my victims happen to form organic galaxies of esteem. I can prove, indeed, that the works of those authors really exist independently and separately from the organs of affection throbbing in the systems of irate strangers”.
---------------------------------------------------------
- Your use of the word "reality" perplexes me. To be sure, there is an average reality, perceived by all of us, but that is not true reality: it is only the reality of general ideas, conventional forms of humdrummery, current editorials. Now if you mean by "old reality" the so-called "realism" of old novels, the easy platitudes of Balzac or Somerset Maugham or D. H. Lawrence-- to take some especially depressing examples-- then you are right in suggesting that the reality faked by a mediocre performer is boring, and that imaginary worlds acquire by contrast a dreamy and unreal aspect. Paradoxically, the only real, authentic worlds are, of course, those that seem unusual. When my fancies will have been sufficiently imitated, they, too, will enter the common domain of average reality, which will be false, too, but within a new context which we cannot yet guess. Average reality begins to rot and stink as soon as the act of individual creation ceases to animate a subjectively perceived texture.

Kako da čovek ne voli takvog čoveka Nabokova, koji Balzakovo pisanje smatra plitkostima, koji prezire Tomasa Mana, koji smatra Kamija autsajderom a Foknera nesposobnjakovićem, itd. itd. A sve je počelo sa jadnim Fjodorom, kao što sam naveo u ovom svom postu.

Basta.
oddworld oddworld 14:40 31.12.2011

Knjiga = Puškin, Tolstoj, Dostojevski.

E sada... kada bi se ja igrao Eci-Peci-Pec, da izaberem jednoga koga ću da blatim, jer je bilo kakva pompa bolja od nikakve, rekao bih sebi: "Ne, nema tu Eci-Peci-Pec, u vezi zadnjeg bi i mogli da ti oproste, dok bi kod ove dvojice ispao Klaun u najavi".

Preporuka.

P.S.
Bez omalovažavanja onih, kojima su prva pomisao na knjigu neki drugi velikani, ili istih.

Edit:
Sve najbolje u Novoj Godini!
nurudin nurudin 21:46 31.12.2011

Svako dobro tebi i ostalim blogerima

Vladimire, bilo je uzivanje u novogodisnjoj noci citati sjajan blog.
milisav68 milisav68 22:25 31.12.2011

100

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana