Onda sve ostalo.
1. Prvo smo dovukli bebisiterku sa polomljenom rukom da glumi fikus i čuva decu koliko da ne iskoče kroz prozor, a mi se zaputili na rođendansku žurku žene moga druga. Taman smo okupirali kikiriki i đus votku, kad zvoni telefon - mali urla, boli ga uvo. 'Ajmo kući, pa pravac dežurni ORL. Aperacija se završila oko 2 noću, provod je bio ne-vi-đen! (nazovite me usred noći, skinite se do pola, recite svoje simptome, postavljam dijagnozu i izdajem terapiju telefonski! Studirala sam književnost, ali sam dopisana članica Tiršove i Institucije za majku i dete, kako reče sinak - Tamo su mi, seko, davali inkluziju!)
2. Bolovanje sam prekraćivala čitanjem. Neočekivano zanimljiv je ispao roman Tigrova žena, autorke Tee Obreht (rođeno Barjaktarević, preuzela dedino prezime). O knjizi više ovde, a ja vam prenosim deo koji me je razbucao (iako je sasvim u pozadini osnovne priče o ratu, bombardovanju, besmrtnom čoveku i tigrovoj ženi).
Jednog predvečerja, nedelju dana pred ispite, sredinom semestra, deda me je upitao jesam li iole razmišljala o vlastitoj specijalizaciji, kao da je, evo, odmah tu iza ugla. Imala sam odgovor za njega: „Pedijatrijska hirurgija."
„Onda ćeš morati da zaboraviš na Boga", rekao je on.
„Šta ti to znači?", upitala sam ja. Nisam se mogla setiti kad je poslednji put pomenuo Boga.
Dugo mu je trebalo da upita: „Jesi li bivala nekad duže s decom?"
Nije gledao u mene, pa nije video kako sam slegla ramenima. Posle nekog vremena, opet sam slegla ramenima, kucnula po knjizi olovkom. Na kraju, upitala sam: „Zašto?"
On se ispravio, odmakao stolicu od stola i protrljao se po kolenima. „Kad umiru ljudi, umiru u strahu", kazao je. „Sve što im je potrebno uzimaju od tebe, i tebi je kao doktoru posao da im to daš, da ih utešiš, da ih držiš za ruku. Ali deca umiru onako kako su i živela - u nadi. Ne znaju šta se dešava, pa zato ništa i ne očekuju, ne traže od tebe da ih držiš za ruku - ali zato je na kraju potrebno tebi da ona tebe drže za ruku. S decom, sam si samcit. Razumeš?"
Tea Obreht ima 26 godina i sa 12 godina je otišla iz Beograda. Faktički je Amerikanka, tamo je odrasla i školovala se, piše na engleskom. Ali govori o balkanskim prostorima sa priličnim poznavanjem i razumevanjem, namerno izbegavajući prava imena gradova i dogadjaja iz dalje i bliže istorije, dajući priči univerzalnu notu. Ima tu i asocijacija na narodnu poeziju, slovensku mitologiju, verovanja, kompozicija prepliće različite vremenske tokove, a ne raspada se, jezik i stil su iznenađujuće zreli. Jeste da je pretrpano (mogla su tri posebna romana da se napišu - valjda je mladalački htela da pokaže šta sve zna) i da je prevod na srpski prilično problematičan, ali vredi vremena provedenog u čitanju.
Link na intervju sa autorkom, pa završavam priču o tigrovoj ženi.
3. Onda smo opet doveli polomljenu bebisiterku, u nadi da ćemo biti bolje sreće. I bi svetlo! Dubioza kolektiv u raspadnutoj Hali sportova, zvuk očajan, sve zveči, ne razaznaješ vokale, ali brateee, sestro i netjaci...svi k'o jedan - ruke gore, tapši, tapši, skači, skači, do iznemoglosti (puna dva sata!), urlaj VLAST i POLICIJA/MITO i KORUPCIJA...VRATIĆE SE VALTER/JEBAĆE VAM MATER...mix ska, rege, gitare, poneki narodnjački sempl u kemp fazonu, vokali kao izmišljeni za tu vrstu muzike, spešl gest Marko Marković - Guča trubač roker/rasta...u stvari, nisu oni toliko dobri kolika sam ja paljevina:) Negde na pola sam shvatila da se gušim od dimčine i srca u grlu - Jozo, daj vode! - kh, kh, kh...trči u hodnik, mali rigoleto u kantu za đubre, umijem se i k'o nova! Cvex kaže da je bilo baš šarmantno, valjda je to ta ljubav :)
4. Kad mi je bio rođendan, bibliotečki patuljci su mi napisali pesmu. Sad mogu i u penziju.
5. Za Novu godinu smo napravili savršenu žurku u spavaćoj sobi. Naizmenično smo DJ-isali Cvex i ja, a deca su molila da prekinemo, jer njega boli stomak, a ona se oznojila i ne može više. Pih, neće se ti naigrati po diskotekama. Ona je dobila elektronsku tablu za crtanje kao novogodišnji poklon i sad očekujte seriju najnovijih zmajeva avatara. Kako je to jedna zabavna stvarčica! Savet budućim roditeljima: uvek kupujte deci ono što ste i sami želeli:)
U 2012. nas Cvetkoviće čeka gomila problema, znam.
Čekam ih.
Onda ću, kad baš zagusti, da pročitam ovu priču o običnom životu.
Da ga proslavim.
Što i vama želim, drugari.