Društvo| Obrazovanje| Porodica| Zdravlje| Životni stil

Protiv fizičkog kažnjavanja dece

antonacci RSS / 09.01.2012. u 10:12
pd_spank_071128_mn.jpg 
 
Smeta mi to što se smatra da je nasilje prema bilo kome dozvoljeno zato što je "deo naše kulture", umesto da se trudmo da taj deo uklonimo iz naše kulture. Smeta mi to što razni stručnjaci (možda nedostaju znaci navoda?) u javnosti govore da roditelji imaju pravo da fizički kažnjavaju svoju decu samo zato što naša tradicija to prihvata, umesto da se postavi pitanje: kakva je to tradicija i kakva je to kultura koja propagira nasilje kao vaspitni metod? I kakvi su to ljudi koji smatraju da je sasvim primereno da roditelji tuku svoju decu, a posle se zgražavaju kad ta ista deca psima seku šape, mačke nabijaju na kolac, nastavnike tuku na časovima, a svoje međusone nesuglasice rešavaju  noževima i pištoljima?
 
Prenosim u celini zvanično saopštenje DEAPS-a (Društva za dečju i adolescentnu psihijatriju i srodne struke Srbije) povodom sve češćih (neosnovanih) napada na predstojeću zakonsku zabranu fizičkog kažnjavanja dece.
 
SAOPŠTENJE

 

U poslednjih nekoliko meseci sve češće pojedini stručnjaci u medijima iznose ideje da je fizičko kažnjavanje dece neophodno sredstvo u vaspitavanju. Ovi stručnjaci promovišu svoj stav kao stav stručne javnosti i zagovaraju protivljenje donošenju zakona o zabrani fizičkog kažnjavanja, sve do najavljivanja pozivanja na građansku neposlušnost u slučaju usvajanja zakona.

Članovi DEAPSA, na osnovu dugogodišnjeg iskustva u radu sa decom sa problemima mentalnog zdravlja, a posebno sa žrtvama zlostavljanja i zanemarivanja, i na osnovu rezultata brojnih naučnih studija i longitudinalnih istraživanja u zemlji i inostranstvu odgovorno tvrde da fizičko kažnjavanje ima negativne posledice po dobrobit i razvoj deteta, kako neposredne, tako i dugoročne. Primena fizičke kazne kao vaspitnog sredstva povezana je sa češćim problemima mentalnog zdravlja (sniženo samopouzdanje, češća depresivnost, slabija postignuća u učenju i sl.) i problemima u ponašanju i socijalnim odnosima (teškoće u samokontroli, lošiji relacije sa roditeljima, vaspitačima i nastavnicima, češće ispoljena pojačana agresivnost i drugi oblici društveno neprihvatljivog ponašanja i sl.). Brojna istraživanja su ukazala da fizičko kažnjavanje deteta ne dovodi do dugoročne ili trajne promene u ponašanju, već da je kratkoročno rešenje koje je dugoročno praćeno brojnim negativnim posledicama po razvoj deteta i po odnos roditelj - dęte. Ne postoje dokazi koji bi ukazali na pozitivan ishod primene telesnog kažnjavanja.

Stručnjaci koji se u medijima izjašnjavaju protiv zakona o zabrani fizičkog kažnjavanja dece kao argument iznose neophodnost da roditelj postavlja pravila i granice u ponašanju i da će zabranom fizičkog kažnjavanja roditelj izgubiti tu važnu poziciju u odnosu sa detetom, da će dete postati ravnopravno sa roditeljem ili čak, po nekima, jače od roditelja. Kao stručnjaci koji se bave decom i dečjim razvojem podsećamo na dve osnovne dimenzije roditeljstva: osećajni odnos prema detetu i nadzor nad detetovim ponašanjem. Nadzor nad detetom uključuje red i strukturu, odnosno postavljanje pravila i granica, ali na način koji ne počiva na strahu od roditelja ili strahu od roditeljske ljutnje i kazne. Disciplinovanje dece fizičkim kažnjavanjem ne pomaže detetu da nauči poželjne obrasce ponašanja i razvije unutrašnju kontrolu, jer koristi spoljašnju kontrolu , demonstrira moć i dominaciju roditelja i uči dete da je upotreba fizičke sile dozvoljena, ako dolazi iz pozicije moći. Fizičko kažnjavanje ne uči dete da poštuje roditelja, jer predstavlja, s jedne strane, izraz bespomoćnosti i nekontrole roditelja, a s druge strane, nepoštovanje deteta. Ako se podsetimo da je dečji razvoj niz stalnih interakcija između deteta i okruženja, jasno je da deca uče ono sa čim žive. Život sa nasiljem i nepoštovanjem uči decu nasilnom rešavanju problema i neuvažavanju drugih osoba, a što je u suprotnosti je sa istinskim ciljevima roditelja: da dete odraste u stabilnu osobu odgovornu i prema sebi i prema dugima. Postoje metode postavljanje granica zasnovane na pozitivnoj disciplini, koje omogućavaju detetu da doživi pozitivne i negativne posledice ponašanja i da razvija odgovornost za svoje ponašanje u sigurnom okruženju roditeljske ljubavi, prihvatanja i uvažavanja. Odgovornost stručnjaka koji se bave decom i institucija društva je da obuče roditelje kako da delotvorno reše najčešće teškoće sa decom na način koji će biti u najboljem interesu deteta .

Podsećamo na činjenicu da rana iskustva iz odnosa roditelj - dete imaju krucijalni značaj za razvoj ličnosti deteta jer na osnovu njih dete gradi sliku o sebi i sliku o svetu oko sebe. Jedan od argumenata zagovornika fizičkog kažnjavanja dece je da mala deca ne razumeju objašnjenja kada je nešto opasno i da su strah i bol jedini delotvorni načini učenja. Iskustva zasnovana na doživljaju straha i bola od osobe od koje dete očekuje sigurnost ostavljaju trajne nepovoljne posledice po kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj deteta.

U medijima je zastupljeno i tumačenje da bi donošenje zakona o zabrani fizičkog kažnajvanja narušilo autoritet roditelja i zadiralo u najintimniju vezu roditelj-dete. Cilj zaštite dece od fizičkog kažnjavanja nije osuda roditelja i ugrožavanje autoriteta, već podrška i pomoć roditeljima da ojačaju svoje roditeljske veštine i auroritet zasnovan na uzajamnom poverenju i poštovanju. Odgovorno roditeljstvo uključuje i toplinu i nadzor nad ponašanjem deteta, a strategije nadzora koje pozitivno usmeravaju decu i uče ih poželjnom ponašanju i nenasilnom rešavanju problema u odnosima.

Zbog svega navedenog DEAPS podržava društvene i zakonske akcije koje imaju za cilj osiguranje bezbednog i podržavajućeg okruženja za rast i razvoj dece i prevenciju svih oblika zlostavljanja i zanemarivanja dece.

 

Predsednistvo DEAPSa

 

U Beogradu, decembar 2011.



Komentari (601)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

maca22 maca22 19:49 13.01.2012

600

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana