Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Ljubav| Muzika| Reč i slika

"Creepin`...

trener92 RSS / 13.01.2012. u 15:38

 

"Dаn što je potkopаo nаš rаstаnаk.


Dаn osjаjen i blаg i užаsаn poput mrаčnog аnđelа.


Dаn, kаdа su nаše usne živele u nаgoj bliskosti
poljupcа.


Neizbežno vreme prelilo se
iznаd uzаludnog zаgrljаjа.


Oboje smo rаsipаli strаst, ne zа nаs, nego zа blisku

sаmoću.


Dаnjа svetlost nаs je odbаcilа; noć je zаčаs pаlа.


Pošli smo do ogrаde pritisnuti mrаkom što gа već
Dаnicа blаži.


Kаo što se čovek vrаćа s dаleke livаde, jа se
vrаtih iz tvog zаgrljаjа.


Kаo što se čovek vrаćа iz zemlje mаčevа, jа se vrаtih
iz tvojih suzа.


Dаn koji je živo urezаn, kаo sаn,
među drugim dаnimа.


Tek kаsnije sаm dohvаtio i nаdmаšio
noć i plovidbe.

Oproštaj


Bôr′hĕs

*

Uvek sam se pitao : Da li neko sme, može da bude iskren, ako izražava osećanja?

Da govori, piše, a da se reči neće pogrešno shvatiti, bez obzira kako ih izgovoro ili napisao?
Spopale me neke čudne misli, neke dileme,  pitanja na koje

nemam odgovore. I nije prvi put.

Suočen nekom sumnjom, ili bolje slutnjom,  da možda grešim,  jer nikada nisam mogao da se pretvaram, mogu da prećutim, ali ne mogu da sakrijem osećanja koja se probude asocijacijom, pesmom, slikom i to prenesem i reči koje mogu da to opišu ( ako mogu uopšte da opišu),  reči koje govore o onom za šta mislim da je jedino vredno da se pominje u životu, o ljubavi.

Da li je pogrešno pisati o onome što osećaš ? Ne znam, možda jeste i neće biti prvi put da grešim.


"Grešio sam mnogo i sad mi je žao
i što nisam više i što nisam luđe
jer samo će gresi kada budem pao
biti samo moji sve je drugo tuđe" ...

što kaže Duško Trifunović


Ne krijem ((kao zmija noge)), pišem (kažem ) ono što osećam u nekom trenutku, iskreno
a
."Ljudi praštaju sve osim iskrenosti?" vrlo moguće.Sve više sam ubeđen u to.
Možda bih trebao napisati nešto sasvim drugačije a materijala za to ima , naravno ukoliko se osvrnem na ono što me okružuje, o ovoj svakodnevnoj ... Ipak, ne. Bar ne sada

 

"Radoznalost je ubila mačku", moguće da ima, nažalost, neke simbolke u filozofskoj misli, neke bolne istine;

samo bih to rekao ovako: moguće da je radoznalost ubila mačku, pre bih rekao da je ispoljeno nepoverenje u mačiju iskrenost, uništila, čak, i sam, lep početak prijateljstva.

 

Ustvari, tačnije ili još bolje rečeno, "mogućeg" lepog prijateljstva., prijateljstva koje u svojoj suštini ne traži ništa, ne očekuje ništa drugo, do: poverenje. Ono suštinsko, istinsko, što je potreba svakog bića;
tragamo dok ne pronađemo biće ( ili ono nas pronađe ) koje ima dušu blisku našoj;

ili bolje rečeno otkrijemo ono što nedostaje dok, u potrazi ka slobodi: misli, duha i težnjom za konačnom ispunjenjem duše;

probijajući se kroz zgusnutu maglu, okruženi mnoštvom silueta, od kojih se odbijamo, primajući udarce, stremimo, pronalazimo deliće snage koju nam daje nada u poverenje bez sumnji, podozrenja., umišljenih, iskonstruisanih zaključaka ( nastalih usled površnih, pogrešnih pretpostavki ), mogućih, bez čitanja između redova, bez preispitivanja "šta se to nalazi, šta se to krije iza onoga što je rečeno, što je tu...?";

odnos sa drugim, dragim bićem, uvek počinje I zasniva u iščekivanju i da li na to ( počev od banalnih stvari ) imamo pravo?

I koje pravo, ustvari , s kojim pravom nešto iščekujemo?

Da li je sebično, jer nadamo se, očekujemo nešto kažu da je to u suštini svakog bića ( kod nekog više, kod nekog manje izraženo)?

Jedino što znam, da to što nedostaje iščekujemo od nekog drugog I nadamo se da takvo isto osećanje iščekivanja , ima I to neko biće do koga nam je stalo;

kada je tako, kada naiđete na srodnu dušu, začujete pravi simfoniju, sklopljenu od predivnih tonova, muzike koja vas ponese  " izvan granica svega za šta ste do tada znali u nešto o čemu niste mogli ni da sanjate; da,   onda se bez premišljanja, bezuslovno predajete sa potpunim poverenjem, bez ikakvih sumnji, strahova I nadate se da će to biti uzajamno, jer drugačije I ne može da bude.

Bez iskrenog poverenja je nemoguć odnos između dva bića;

bolje reći takav odnos je neodrživ. onakav kakav bi želeli, kakav bi nas načinio potpunim,
( mislim na kvalitetan odnos bez obzira na, ponekad ili često različite poglede koje upučujemo na ono što nas okružuje) ,

ustvari ili tačnije, moguće je uspostaviti takav odnos, samo je to odnos "sa kojim smo suočeni", kao izbor, nužni, manje zlo;

odnos koji u nama neprestano odražava sliku onoga što nismo mi, zaista i uistinu, to je nešto pritvorno, lažno, nepoželjno:

to ( često ) shvatimo kasno, kada smo već, možda, na izmaku snaga, kada smo već, možda, izgubili hrabrost da tragamo dalje, kada ( ponekad) iscrpljeni u magnovenju posežemo za onim za šta  umislimo da je ono što je pored nas, naša vodilja, naša muza, nektar koji će nas opiti I osloboditi stega,

a i tada, još više,
preživljavamo nemirno, ispunjeni zebnjom, kao kakva lovina, koja reaguje istiktivno, večno na oprezu,
večito sputanih misli da iskažemo osećanja, ona iskrena, koja nas čine zadovoljnim, bićem, bez straha da ćemo biti ismejani, poniženi, neshvaćeni ;

ponekad , to i radimo ali u samoći, što nas sve dalje odnosi, jer čujemo samo odjek misli o osećanjima koja bi toliko želeli da podelimo sa nekim, ko bi bio tu, naš, ko bi razumeo.;

u takvoj samoći, tako pomračeni osetimo te misli gde rikošetiraju nemilosrdno razbijajući nas u paramparčad, rastačući nas na delove, kao talasi što razbijaju olupinu o hridi, dok se kanačno ne raspadne;

tada, tog časa (neminovno da će taj trenutak doći, doći pre ili kasnije) kada postanemo užasnuto svesni svog naličja, u svom odrazu sa zaprepašćenjem ustvrdimo, da je
( a da ne znamo kako je to počelo i kada ) od sve te napregnutosti, "došlo do zamora materijala", razotkrivanja, I sa stravičnim strahom sagledamo ruševinu, ruinu koja je preostala od nas, zgarište ostataka nečega što smo bili;

Kažu, još, da se može graditi na ruševinama, tako kažu "večiti optimisti" ne znam, možda;

 


"Pre vremena ili izvan vremena (oba izraza su neprikladna) ili na nekom drugom mestu koje ne pripada prostoru, postoji jedna nevidljiva, a možda i providna životinja koju ljudi traže i koja traži nas.

Znamo da se ne može izmeriti. Znamo da se ne može opisati jer su oblici koji se u njoj sjedinjuju beskrajni
Neki su tražili u ptici sačinjenoj od ptica; neki su tražili u reči ili slovima te reči; neki su je tražili, i traže je, u kjnizi starijoj od arapskog jezika na kome je napisana, starijoj čak od svih stvari; neko je traži u rečima

Ja Sam Onaj Koji Jesam.

Kao univerzalni oblici sholastike ili Vajhedovi arhetipovi, javlja se iznenada. Kažu da nastanjuje ogledala i da onaj koji gleda sebe vidi nju. Neki je vide ili opaze u prijatnom sećanju na neku bitku ili u svakom izgubljenom raju
Pretpostavlja se da njena krv struji u tvojoj krvi, da je sva bića rađaju i da ih je ona rodila, i da je dovoljno okrenuti klepsidru da bi se izmerila njena večnost.

Vreba nas u Ternerovim sutonima, u pogledu neke žene, u drevnom ritmu heksametra, u nekoj zori, u mesecu na horizontu ili iz metafore.

Izmiče nam, svakog trena. Rimljaninova izreka nestaje, noći izjedaju mramor

Dugo traganje


Bôr′hĕs


"Radoznalost je ubila mačku", sve više mislim da je moguće da ima, nažalost, neke simbolke u filozofskoj misli, neke bolne istine;
samo bih. rekao: moguće da će radoznalost ubiti mačku, ali pre bih rekao da će ispoljeno nepoverenje u mačiju iskrenost, uništiti mačiju ljubav.

 


Jer mačka je takva, ona ne zna za kompromise, ako je želite, ili vas prihvata takve kakvi ste ili ne. Nema lažne ljubavi, lažnog prijateljstva kod mačke, ili iz nekog interesa, kakvog god, ona se predaje takva kakva je i prihvata vas isto tako. I ne zahteva ništa dugo od vas, osim poverenja. Kada se to poverenje stavi pod sumnju ili iskrenost mačke posmatra pod lupom, onda ste je jako povredili i ( moguće nepovratno) izgubili.


Mačka vas može sačuvati od svakojakih pacova koji bi da vas unište ili od keretina koje bi da vas rastrgnu, ali ...
ako više volite kerove , onda sve ovo i ne treba da vas dotiče, ustvari kada malo bolje pogledam, uopšte i nije važno 

 

Atačmenti

Tagovi



Komentari (50)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 16:08 13.01.2012

jako mi se dopao vas tekst

o ovome, nesto slicno, sam i ja pisao pre neki dan.
osecanja ne treba kriti, jer ako ih krijemo znaci da cemo ih i ugusiti sto nekada nije dobro. a nekada je to potrebno jer nas ta osecanja, kakva god bila vode ka ponoru.

ovo mi se dopalo:

Jer mačka je takva, ona ne zna za kompromise, ako je želite, ili vas prihvata takve kakvi ste ili ne. Nema lažne ljubavi, lažnog prijateljstva kod mačke, ili iz nekog interesa, kakvog god, ona se predaje takva kakva je i prihvata vas isto tako. I ne zahteva ništa dugo od vas, osim poverenja. Kada se to poverenje stavi pod sumnju ili iskrenost mačke posmatra pod lupom, onda ste je jako povredili i ( moguće nepovratno) izgubili.


i mislim da je to istina...


A to što se dešava da reči posle nekog vremena izgube smisao, ne znači da smo potonuli u laži. Samo navodi na pomisao da i neke reči imaju ograničen rok trajanja. Kao da su hrana ili lek. I dobro je što u trenutku kad ih izgovorimo ili napišemo ne znamo da pored datuma proizvodnje upišemo rok važnosti. Mada svi bismo voleli da traju zauvek. A taj rok, ako je ograničen, često je kraći od trajanja emocija koje ipak bar ostavljaju svoje neizbrisive tragove na duši. Na kraju, uvek najviše bole neizgovorene i nenapisane reči.
apacherosepeacock apacherosepeacock 16:27 13.01.2012

Re: jako mi se dopao vas tekst

Jer mačka je takva, ona ne zna za kompromise, ako je želite, ili vas prihvata takve kakvi ste ili ne. Nema lažne ljubavi, lažnog prijateljstva kod mačke, ili iz nekog interesa, kakvog god, ona se predaje takva kakva je i prihvata vas isto tako. I ne zahteva ništa dugo od vas, osim poverenja. Kada se to poverenje stavi pod sumnju ili iskrenost mačke posmatra pod lupom, onda ste je jako povredili i ( moguće nepovratno) izgubili.


...i jos mnogo, mnogo toga.


trener92 trener92 20:46 13.01.2012

Re: jako mi se dopao vas tekst

Velimir Mladenovic

o ovome, nesto slicno, sam i ja pisao pre neki dan.


Najvažnije je da reči budu iskrene u trenutku kada ih izgovorimo ili napišemo. I treba da se rode baš onda kada su začete stvarnim emocijama.

Odličan tekst Velimire, hvala.

"Čovek reši da nacrta svet.
Tokom godina ispunjava prostor ucrtavajući pokrajine, kraljevstva, planine, zalive, brodove, ostrva, ribe, kuće, instrumente, zvezde, konje i ljude.
Pred smrt on otkriva da taj strpljivi lavirint linija ocrtava njegov sopstveni lik."

Bôr′hĕs

Keep that same old feeling




trener92 trener92 20:52 13.01.2012

Re: jako mi se dopao vas tekst

apacherosepeacock



...i jos mnogo, mnogo toga.


"Tačno u tom trenutuku čovek pomisli:
Šta ne bih dao za sreću
Da budem pored tebe na Islandu
U velikom nepomičnom danu
I da delim sadašnjost
Kao što se deli muzika
Ili ukus ploda.
Tačno u tom trenutku
Čovek je bio sa njom na Islandu."

Nostalgija za sadašnjicu

Bôr′hĕs


Scracth

mlekac mlekac 16:26 13.01.2012

Maca je preslatka!

A inace, znas i sam


trener92 trener92 21:01 13.01.2012

Re: Maca je preslatka!

mlekac
A inace, znas i sam




" Kada nas ubija nesreća,
za tren nas spašavaju
sićušne pustolovine
pažnje ili sećanja:
ukus nekog ploda, ukus vode,
to lice što nam san otkriva,
prvi novembarski jasmini,
beskrajna čežnja busole,
knjiga za koju smo mislili da je izgubljena,
pulsiranje heksametra,
kratki ključ koji nam otvara neku kuću,
miris biblioteke ili santala,
drevno ime neke ulice,
boje neke geografske karte,
neočekivana etimologija,
glatkost uređenih nokata,
datum za kojim smo tragali,
brojanje dvanaest nerazgovetnih otkucaja,
iznenadni fizički bol.
Ima osam miliona sintoističkih božanstava
koja putuju zemljom, tajnovita.
Ti skromni numeni nas dotiču,
dotiču nas i napuštaju".

Šinto

Bôr′hĕs

Imagine

mlekac mlekac 22:49 13.01.2012

Re: Maca je preslatka!

trener92


Šinto

Bôr′hĕs


Ta ljubav
Tako žestoka
Tako duboka
Tako nježna
Tako očajna
I neizbježna
Lijepa je kao dan što je
I ružna kao vrijeme
Kad vrijeme očajno je
Ta ljubav tako stvarna
Ta ljubav tako slijepa
Tako smiješna
Što drhti od straha kao dete u tami
I tako sigurna u sebe samu
Kao čovjek miran za noći duge
Ta ljubav koja je plašila druge
I tjerala ih da govore
I tjerala ih da blijede
Ta ljubav koju vrebaju
I koju slijede
Jer smo vrebali njih
Progonjena gažena ranjena dotučena zaboraljena odbačena i kriva
Jer smo je proganjali gazili ranjavali tukli odbacivali i zaboravljali
Sva ta ljubav
Još uvijek tako živa
I suncem obasjana
Tvoja je
I moja
Ljubav nekdanja
Uvijek nova
Nepormijenjena
Stvarna poput cvijeta
Uzdrhtala kao ptica
Živa i topla poput ljeta
Oboje možemo otići
I ponovo se vratitit
Možemo zaboraviti
I ponovo usniti
Probuditi se stariti patiti
Usnuti ponovo
Sanjati o smrti
Probuditi se smiješiti se smijati se
I podmladiti se
Naša ljubav ostaje ovdje
Tvrdoglava kao mazga
Živa kao želja
Surova kao pamćenje
Glupa kao kajanje
Nježna kao sjećanje
Hladna kao mramor
Lijepa kao svjetlo danje
Krhka kao dijete
Gleda nas nasmijana
I govori nam ništa ne govoreći
Slušam je drhteći
I vičem
Vičem za sebe
Vičem za tebe
I preklinjem te
Za tebe za mene za sve koji se vole
Koji su se voljeli
Zovem je očajem
Za tebe za mene i za sve one
Koje ne poznajem
Ostani ovdje
Tu gdje jesi
Tu gdje si bila
Ostani ovdje mila
Ne miči se
Nemoj otići
Mi koji smo ljubili
Zaboravili smo te i ubili
Ali ti nas ne zaboravi
Imali smo samo tebe
Ne dopusti da budemo stranci
Sve dalji jedni drugome
I ma gdje da se skrivaš
Javi na da si živa
Jednog dana u kutu neke šume
U šumi uspomena
Javi se podmlađena
Pruži nam ruku
I spasi nas.

Ta ljubav
Jacques Prévert

Prevod Zvonimir Golob




A, da! Muzicka pozadina
trener92 trener92 09:17 14.01.2012

Re: Maca je preslatka!

mlekac

Hvala mlekac i za ovo

A, da! Muzicka pozadina

mlekac mlekac 10:11 14.01.2012

Re: Maca je preslatka!

trener92
mlekac

Hvala mlekac i za ovo

A, da! Muzicka pozadina


Ma to sam htela odmah da ti okacim kao komentar, al' dok sam iskopala knjigu i nasla vremena da prekucam tekst...
trener92 trener92 16:18 14.01.2012

Re: Maca je preslatka!

mlekac

Ma to sam htela odmah da ti okacim kao komentar, al' dok sam iskopala knjigu i nasla vremena da prekucam tekst...


Pošto si bila vredna


"Klepsidra

Ne od vode, od meda biće poslednja kap klepsidre.
Videćemo je kako blista i uranja u tminu,
ali u njoj će biti blaženstva koja crvenom Adamu dade Neko ili Nešto.
Uzajamna ljubav i tvoj slatki miris,
čin razumevanja vasione, pa makar i pogrešnog,
onaj trenutak u kome Vergilije sastavlja svoj heksametar,
voda žedi i hleb gladi, meki sneg u vazduhu,
dodir knjige koju tražimo u nemarnosti polica,
radost sablje u boju, more koje slobodno brazdaše Engleska,
olakšanje što kroz tišinu čujemo očekivani akord,
sećanje dragoceno i zaboravljeno,
umor, trenutak u kome nas rastače san."

Bôr′hĕs

Yust can't leave you're love alone
blau.punkt blau.punkt 17:46 13.01.2012

chains to break

Has someone taken your faith?
Its real, the pain you feel
The life, the love you'd die to heal
The hope that starts the broken hearts
You trust, you must
Confess


Is someone getting the best, the best, the best, the best of you?

trener92 trener92 21:05 13.01.2012

Re: chains to break

blau.punkt



"Šta ne bih dao za sećanje
na prašnjav puteljak sa niskim ogradama
i visokog konjanika što zoru ispunjava
(pohaban dugački pončo)
jednoga dana među danima ravnice,
jednoga dana bez datuma.
Šta ne bih dao za sećanje
na majku koja posmatra jutro
na estansiji Svete Irene
a ne zna da će se zvati Borhes.
Šta ne bih dao za sećanje
da sam se borio kod Sepede
i video Estanislaa Del Kampa
kako pozdravlja prvi kuršum
s radošću hrabra čoveka.
Šta ne bih dao za sećanje
na kapiju skrivenog letnjikovca
koju je moj otac zatvarao
pre no što bi se izgubio u snu
i koju je zatvorio poslednji put
četrnaestog februara 38.
Šta ne bih dao za sećanje
na Hengistove čunove
kako kreću sa peščanih obala Danske
da osvoje ostrvo
koje još Engleska ne beše.
Šta ne bih dao za sećanje
(imao sam ga i izgubio)
na jedno zlatasto Tarnerovo platno
široko kao muzika.
Šta ne bih dao za sećanje
da sam čuo Sokrata
kad je pred veče kukute
s vedrinom ispitivao problem
besmrtnosti,
naizmenično navodeći motive i razloge
dok se plava smrt penjala
iz već studenih nogu.
Šta ne bih dao za sećanje
da si mi rekla da me voliš
i da nisam spavao do zore,
bestidan i srećan."

Elegija o nemogućoj uspomeni

Bôr′hĕs


Soul Shadows
abrasax abrasax 01:21 14.01.2012

Re: chains to break

Elegija o nemogućoj uspomeni

Bôr′hĕs

Soul Shadows



Uh, bre, treneru, Borhes, Šinto, Šifra, Crusadersi, na ovo zimsko veče, baš me protrese...

...I pljušte lomni koraci po ljuskama tišine,
još kruže svodom odjeci tražeći ti ime...javascript:;

Ti
na kiši lovi, ne stoj, krikom se odzovi, a ptici toj u krletki očnoj
»zbogom« reci, u visine...




abrasax abrasax 01:21 14.01.2012

Re: chains to break

Elegija o nemogućoj uspomeni

Bôr′hĕs

Soul Shadows



Uh, bre, treneru, Borhes, Šinto, Šifra, Crusadersi, na ovo zimsko veče, baš me protrese...

...I pljušte lomni koraci po ljuskama tišine,
još kruže svodom odjeci tražeći ti ime...javascript:;

Ti
na kiši lovi, ne stoj, krikom se odzovi, a ptici toj u krletki očnoj
»zbogom« reci, u visine...




trener92 trener92 08:44 14.01.2012

Re: chains to break

abrasax
Elegija o nemogućoj uspomeni

Bôr′hĕs

Soul Shadows


...I pljušte lomni koraci po ljuskama tišine,
još kruže svodom odjeci tražeći ti ime...javascript:;

Ti
na kiši lovi, ne stoj, krikom se odzovi, a ptici toj u krletki očnoj
»zbogom« reci, u visine...




abrasax kao i uvek "laka na obaraču" ( to se kod nas kaže : "odjedared dvared"

Uh, bre, treneru, Borhes, Šinto, Šifra, Crusadersi, na ovo zimsko veče, baš me protrese...


Upotrebom navedenih "sastojaka" dobijamo onu pravu i dobru

chain reaction

"Molim bogove svoje
ili sveukupnost vremena
da moj život zasluži zaborav,
da moje ime bude Niko kao Odisejevo,
ali da neki stih potraje
u noći naklonjenoj sećanju
ili u jutrima ljudi.
"


abrasax abrasax 14:31 14.01.2012

Re: chains to break

"odjedared dvared


Abra četiri pištolja

"Molim bogove svoje
ili sveukupnost vremena
da moj život zasluži zaborav,
da moje ime bude Niko kao Odisejevo,
ali da neki stih potraje
u noći naklonjenoj sećanju
ili u jutrima ljudi."javascript:;




mirelarado mirelarado 18:50 13.01.2012

Тренеру:)

Иако знамо све последице искрености и радозналости, оне су део људске природе. Не можеш побећи.

trener92 trener92 21:11 13.01.2012

Re: Тренеру:)

mirelarado
Иако знамо све последице искрености и радозналости, оне су део људске природе. Не можеш побећи.



"Kad bih svoj život mogao ponovo da proživim
pokušao bih u sledećem da napravim više grešaka,
ne bih se trudio da budem tako savršen,
opustio bih se više.
Bio bih gluplji nego što bejah,
zaista, vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatao.
Bio bih manji čistunac.
Više bih se izlagao opasnostima,
više putovao,
više sutona posmatrao,
na više planina se popeo
više reka preplivao.
Išao bih na još više mesta
na koja nikada nisam otišao,
jeo manje boba, a više sladoleda,
imao više stvarnih, a manje izmišljenih problema.
Ja sam bio jedan od onih
što je razumno i plodno proživeo
svaki minut svog života:
imao sam, jasno, i časaka radosti.

Ali kad bih mogao nazad da se vratim
težio bih samo dobrim trenucima.
Jer, ako ne znate, život je od toga sačinjen,
od trenova samo; nemoj propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikada nikuda nisu išli
bez toplomera, termofora, kišobrana i padobrana.
Kad bih opet mogao da živim
lakše bih putovao.
Kada bih ponovo mogao da živim
s proleća bih počeo bosonog da hodam
i tako išao do kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao,
više sutona posmatrao, sa više se dece igrao,
kada bih život ponovo pred sobom imao.
Ali, vidite,
imam 85 godina,
i znam
da umirem."

Bôr′hĕs


Mirela

Hard times
mirelarado mirelarado 23:35 13.01.2012

Re: Тренеру:)

Mirela


Хвала, Тренеру. Нарочито за Тешка времена. Песма - завештање заправо није Борхесова. Неко му је узвратио за све његове литерарне позајмице и поигравања другим књижевним текстовима. :) Ова засигурно јесте његова:

ZLATO TIGROVA
Do časa žutog zalaska
koliko ću puta videti
moćnoga bengalskog tigra
kako korača tamo-amo
suđenim putem iza gvozdenih rešetaka
ne sluteći da su mu one tamnica.
Kasnije dolaze drugi tigrovi,
plameni tigar Blejkov;
kasnije dolaze druga zlata,
ljubavni metal što beše Zevs,
prsten što svake devete noći
rađa devet prstenova, a ovih devet drugih
i tako u beskraj.
Sa godinama me napustiše
ostale lepe boje
i sada mi ostaje samo
mutna svetlost, neprozirna tama
i prvobitno zlato.
O zalasci, o tigrovi,
O blistanja mita i epike.
O još dragocenije zlato, tvoja kosa
za kojom žude ove ruke.

trener92 trener92 01:05 14.01.2012

Re: Тренеру:)

mirelarado

Песма - завештање заправо није Борхесова. Неко му је узвратио за све његове литерарне позајмице и поигравања другим књижевним текстовима. :) Ова засигурно јесте његова:


Stari dobri Borhes,


"Hodao je tamo-amo, nežan i koban,
ispunjen beskrajnom snagom,
sa one strane čvrstih gvozdenih šipki
i svi smo ga gledali.
Bio je jutrošnji tigar, iz Palerma,
i tigar sa Istoka, i Blejkov tigar i Igoov i Šir Kan,
i tigrovi koji su bili i koji će biti
i isto tako tigar arhetip,
jer jedinka, u njegovom slučaju,
jeste čitava vrsta.
Pomislili smo da je krvoločan i lep.
Nora, devojčica, rekla je:
Stvoren je za ljubav."

Sunshine In Your Eyes Mirela
AlexDunja AlexDunja 21:59 13.01.2012

trener & blue, ola:)

Some of you might not agree ‘cause you probably likes a lot of misery
But think a while and you will see...
Broken hearts are for assholes



dakle, ne postoje broken hearts,
za nas nindže:)))
blau.punkt blau.punkt 22:34 13.01.2012

Re: trener & blue, ola:)

kad ti blue dodje mnindže
pa kad ti skinem taj oklop kornjačin

ima da pozeleniš kao sto umeš
pa da utanjiš kao što umeš

pa da napišeš jednu od onih tvojix
?misliš da se ne sećam, onih utanjenih

onih, u kojima se zarozaš u reči okraćale
koje nikako da nadvise ambise brokenovog ti harta

videćeš ti, znaš, kad ti blue dodje


AlexDunja AlexDunja 22:41 13.01.2012

Re: trener & blue, ola:)

videćeš ti, znaš, kad ti blue dodje



ionako mi nedostaje inspiracije za te utanjene:))
velkoM
blau.punkt blau.punkt 23:02 13.01.2012

Re: trener & blue, ola:)

ionako mi nedostaje inspiracije za te utanjene:))


evo, evo, nešto





AlexDunja AlexDunja 23:10 13.01.2012

Re: trener & blue, ola:)

Well if the river was a whiskey
Now I was a diving duck

samo to mi pada na pamet:)
blau.punkt blau.punkt 23:30 13.01.2012

Re: trener & blue, ola:)

nije loše za početak to sa patkom:)

a vidi šta mi je ćera danas pokazala

totalno odlepih na izvedbu, o lyrics da ne govorim


AlexDunja AlexDunja 23:37 13.01.2012

Re: trener & blue, ola:)

potpuno su slatki,
olskul, skroz

i toga će uvek biti

edit:
saću se nateram, u sledečih par dana da napravim jednu čizi,
utanjenu hartbrejkin, kao da se stvarno desilo:))

i da objavim sa sve muzikom:)
trener92 trener92 23:55 13.01.2012

Re: trener & blue, ola:)

AlexDunja


Znači ti ne slušaš ove nove hitove, nego tog...napr. Zappa-u?!!!!
dakle, ne postoje broken hearts,
za nas nindže:)))

Hm, pa nije tako loš, onako je , mislim, pa u redu ti je taj nindža Zappa , ja sam se zaglibio ovde...

Rural Renewal
AlexDunja AlexDunja 00:00 14.01.2012

Re: trener & blue, ola:)

Rural Renewal

a nije ti lošo

edit:
vračar kao bojno polje.
puca sa sviju strana
trener92 trener92 00:54 14.01.2012

Re: trener & blue, ola:)

edit:
vračar kao bojno polje.
puca sa sviju strana

Svi su podivljali, ostalo viška municije.

Mogu da zamislim moju tetku,(sama je, sestra nije kod kuće) mora da je šou , ona beži pod krevet kad počne da grmi a ne ovo), valjda su se utišali do sada.
rape70 rape70 03:02 14.01.2012

Piši...

PIŠI ti je zbog; ...pa nema te čoveče!?
...a zbog; ljubavi, rastanka, Duška Trifunovića,... za tebe meni možda i najlepša ikad...
trener92 trener92 09:14 14.01.2012

Re: Piši...

rape70
PIŠI ti je zbog; ...pa nema te čoveče!?



Nema me, nema pa nestanem, tako ti je to moj rape, skoro pa kao

"Vuk

Tajnovit i siv u konačnoj polutami, ostavlja tragove na obali reke što mu je utolila žeđ ždrela i čije vode ne ponavljaju zvezde.
Noćas vuk je usamljena senka, traga za ženkom i hladno mu je.
To je poslednji vuk Engleske. Tor i Odin to znaju.
U svojoj visokoj kuli kamenoj kralj je odlučio da satre vukove. Već je iskovano moćno železo tvoje smrti.
Saksonski vuče, uzalud si se rodio. Nije dovoljno biti krvožedan. Ti si poslednji.
Proći će hiljadu godina i jedan starac sanjaće te u Americi.
Ni od kakve koristi neće ti biti taj budući san.
Sada te opkoljavaju ljudi koji u šumi pratihu tragove koje si ostavljao, tajnovit i siv u konačnoj polutami."

Bôr′hĕs

...a zbog; ljubavi, rastanka, Duška Trifunovića,... za tebe meni možda i najlepša ikad...


Jeste jedna od najlepših, kao i ova

Pristao sam biću sve što hoće,

iako, ja sam još uvek ovde:

A Healing Coming On
stefan.hauzer stefan.hauzer 14:52 14.01.2012

.

hey , coach

ako više volite kerove , onda sve ovo i ne treba da vas dotiče, ustvari kada malo bolje pogledam, uopšte i nije važno


zavisi na koje mačke tačno misliš - akomerazumeš ?
trener92 trener92 16:33 14.01.2012

Re: .

stefan.hauzer
hey , coach

ako više volite kerove , onda sve ovo i ne treba da vas dotiče, ustvari kada malo bolje pogledam, uopšte i nije važno


zavisi na koje mačke tačno misliš - akomerazumeš ?


hm, da, nisam bio precizan, mačaka ima raznih, jedno im je zajedničko, bez obzira akomerazumeš

"Postoje četiri priče.
Prva, najstarija, govori o utvrđenom gradu koji opsedaju i brane hrabri ljudi. Branioci znaju da će grad biti prepušten maču i ognju i da je njihova borba uzaludna; najugledniji među napadačima, Ahil, zna da je njegova sudbina da umre pre pobede. Stoleća su dodala magijske elemente.

Govorilo se da je Jelena Trojanska, zbog koje su vojske ginule, lep oblak, senka;
govorilo se da je veliki šuplji konj u kome se behu sakrili Grci takođe priviđenje. Homer neće biti prvi pesnik koji je ispričao tu priču;
neko je, u XIV stoleću, napisao ovaj stih koji je ostao u mom sećanju:
The borgh brittened and brent to brondes and askes.
Dante Gabrijel Roseti je izgleda smatrao da je sudbina Troje bila zapečaćena u onom trenutku kada je u Parisu zaplamtela ljubav prema Jeleni;
Jejts će izabrati trenutak kada se spajaju Leda i labud koji je bio jedan bog.

Jedna druga priča koja se nadovezuje na prethodnu, govori o jednom povratku. O povratku Odiseja koji se, posle desetogodišnjeg lutanja opasnim morima i boravka na začaranim ostrvima, vraća na svoju Itaku;
o povratku božanstava Severa, koja, nakon propasti Zemlje, gledaju kako ova izranja iz mora, zelena i svetla, i nalaze izgubljene šahovske figure sa kojima su nekad igrali.

Treća priča govori o jednoj potrazi. U njoj možemo videti varijantu prethodne forme.
Jason i Runo; trideset Persijančevih ptica prelaze gore i mora i ugledaju lice svoga boga Simurga koji je svaka od njih i sve. U prošlosti svaki poduhvat je bio uspešan. Neko bi, na kraju, ukrao zabranjene zlatne jabuke; neko bi, na kraju, zaslužio da osvoji Gral.
Danas je potraga osuđena na neuspeh.
Kapetan Ahab nalazi kita, a kit ga rastrže. Džejmsovi i Kafkini junaci mogu se nadati samo porazu. Toliko oskudevamo u hrabrosti i u veri da je happy ending danas samo industrijsko podilaženje.
Ne možemo da verujemo u raj, ali verujemo u pakao.

Poslednja priča govori o žrtvi jednog boga.
Atis u Frigiji osakaćuje sebe i ubija; Odin, žrtvovan Odinu; Sam Sebi. Visi na drvetu čitavih sedam noći i ranjen je kopljem; Hrista raspinju Rimljani.
Postoje četiri priče.
Tokom vremena koje nam preostaje nastavićemo da ih pričamo, izmenjene."

Četiri ciklusa


Bôr′hĕs
stefan.hauzer stefan.hauzer 18:39 14.01.2012

Re: .

sve te razumem.

zivot je prica , a prici ima mnogo .
ali bitno da je postojao jedan lik - i to kakav lik !
umeo je da prica sjajne price.
svbobo svbobo 18:48 14.01.2012

...

Hey,Coach!
"Ljudi praštaju sve osim iskrenosti?" vrlo moguće.Sve više sam ubeđen u to.

Bzvze...
Uvek sam se pitao : Da li neko sme, može da bude iskren, ako izražava osećanja?

Može!











trener92 trener92 23:23 14.01.2012

Re: ...

svbobo

Hey,Coach!

Hey svbobo
"Ljudi praštaju sve osim iskrenosti?" vrlo moguće.Sve više sam ubeđen u to.....
Bzvze...


"Ako se simbol zamisli kao neodvojiv od umetničke intuicije, on je sinonim za samu intuiciju, koja uvek ima idealan značaj.
Ako se simbol zamisli kao odvojiv, ako se, s jedne strane, može izraziti simbol, a s druge ono što se simbolizuje, opet se upada u intelektualnu grešku;
pretpostavljeni simbol jeste izlaganje apstraktnog pojma, jeste alegorija, jeste nauka, ili umetnost koja imitira nauku. Ali, moramo biti i pravedni prema alegorijskom žanru i upozoriti da je on u nekim slučajevima neškodljiv. Iz Oslobođenog Jerusalima se može izvući neka pouka;
iz Adonisa, od Marina, pesnika požude, opažanje da neumeren užitak završava u bolu;
pred neku statuu vajar može staviti natpis koji kaže da je to Nežnost ili Dobrota. Takve alegorije, koje su dodate završenom delu, ne mogu mu naškoditi.
To su izrazi koji se spolja dodaju drugim izrazima.
Jerusalimu se dodaje jedna stranica u prozi koja izražava drugu pesnikovu misao; Adonisu jedan stih, ili jedan redak koji izražava ono što pesnik želi da otkrije; kipu reč nežnost ili reč dobrota."
Benedetto Croce


Put it where you want it


"Od gvožđa, od ogromnih krivih gvozdenih spona treba da je noć,
da je ne rastoče i potope mnogobrojne stvari što su ih moje
prepune oči videle, tvrdi predmeti koji je nepodnošljivo
nastanjuju.
Moje telo zamorilo je rampe, temperature, svetlosti:
u vagonima dugačke zelezničke pruge, na klupi sa ljudima koji se
mrze,
na krivoj oštrici predgrađa, u zagušljivom letnjikovcu sa
vlažnim statuama,
u noći prepunoj konja i ljudi. Svet ove noći ima širinu zaborava
i tačnost groznice.
Uzalud se trudim da zaboravim na telo i bdenje neprestanog
ogledala koje ga
rasipa i vreba. I kuću što ponavlja svoja dvorišta i svet koji
se produžava
do tog raštrkanog predgrađa sa ružnim ulicama gde se vetar
umara, sa sramnim blatom. Uzalud čekam raspored i simbole što
prethode snu. Svetska istorija se nastavlja: jedva primetni
pokreti smrti u zubnom karijesu, kruženje moje krvi i planeta.
(Mrzeo sam gnusnu vodu bare,bila mi je nepodnošljiva ptičja
pesma u predvečerje.)
Milje i milje umora u južnom predgradu, milje prljave i bestidne
pampe, milje
zagađenosti, ne žele da odu iz mog sećanja.
Poplavljene skupine kuća, straćare nagomilane kao psi,
bare od kužnog srebra: ja sam njihov omraženi stražar.
Žica, nasuta zemlja, mrtva hartija, otpaci Buenos Ajresa.
Večeras verujem u strašnu besmrtnost: nijedan čovek nije umro u
vremenu, nijedna
žena, niko, jer ova neizbežna stvarnost od gvožđa i blata mora
pobediti ravnodušnost
i zaspalih i mrtvih - makar se skrivali u raspadanju ili
vekovima - i osuditi
ih na užasno bdenje. Nezgrapni oblaci boje vinskog taloga
osramotiće nebo; osvanuće iza mojih spuštenih
očnih kapaka."

Nesanica

Bôr′hĕs



svbobo svbobo 00:35 15.01.2012

Re: ...

Hey svbobo
"Ljudi praštaju sve osim iskrenosti?" vrlo moguće.Sve više sam ubeđen u to.....
Bzvze...

Bzvze je jer , kao što neko reče...
Iskrenost je jedini način varanja koji gdekad još uspeva.

a onda kada ne uspe...onda uslede sva ta pitanja i ubeđenja!
Fakat...skloni smo da vrtimo oko tih stvari u nedogled slepo verujući u svoju definiciju iskrenosti bez i malo želje da preispitamo ceo doživljaj u vezi iste i još manje ostavljenog prostora da priznamo sebi upad u tu "intelektualnu grešku"...
no...
kao što umetnik reče...
"pusti nešto narodno-ponašaj se prirodno"

trener92 trener92 00:52 15.01.2012

Re: ...

"pusti nešto narodno-ponašaj se prirodno"


Ops! to sam baš malopre slušao ( šta ti je koincidencija ili već šta li je, iako sam slušao malo dužu verziju)


Iskrenost je jedini način varanja koji gdjekad još uspjeva.

Ovo mi se dopada zato što je apsolutno tačno

Fakat...skloni smo da vrtimo oko tih stvari u nedogled slepo verujući u svoju definiciju iskrenosti bez i malo želje da preispitamo ceo doživljaj u vezi iste i još manje ostavljenog prostora da priznamo sebi upad u tu "intelektualnu grešku"...


Da, ipak je to jače od nas, rekao bih prevelika su očekivanja da odolimo iskušenju u nekom trenutku

pa da idemo onda na nešto narodno
svbobo svbobo 01:33 15.01.2012

Re: ...

Da, ipak je to jače od nas, rekao bih prevelika su očekivanja da odolimo iskušenju u nekom trenutku

Naravno...bilo bi monotono da nije tako...

Ne bih se složio da išta što je plod naše mašte ili iskrenosti sme biti jače od nas samih!
Mogao bih do sutra o tome...iskreno-naravno!
no...kao što BIRKE reče...

That's all of me !




stari92 stari92 12:55 15.01.2012

'оће се смирите више,ил'

trener92
"pusti nešto narodno-ponašaj se prirodno"


"intelektualnu grešku"...


pa da idemo onda na nešto narodno

ће сечем,зајутре,струју на свима
Има да седите на уличну расвету да се грејете и,ако,
прислоните еустахијеву трубу (чекић,наковањ и узенгију) наБандерУ
ће си чујете :

поз.Др.
trener92 trener92 23:24 15.01.2012

Re: 'оће се смирите више,ил'

stari92


»Kad bi duh morao opet da misli o već mišljenom, sama osetljivost čula bi ga navela da misli o tom čulu, zatim da misli o mišljenom, zatim o mišljenju mišljenog,... i tako dalje u beskraj.”

Leibniz

pozzzz
kick68 kick68 23:59 14.01.2012

.

Ono suštinsko, istinsko, što je potreba svakog bića;
tragamo dok ne pronađemo biće ( ili ono nas pronađe ) koje ima dušu blisku našoj;

...remember people, no matter who you are, and whatever you do to live, thrive and survive, there are still some things that make us all the same: you, me, him, them -- everybody, everybody!
Everybody needs somebody
Everybody needs somebody to love
trener92 trener92 01:10 15.01.2012

Re: .

kick68


"Petsto godina posle Hidžre Persija ugleda sa svojih minareta
navalu pustinjskih kopalja, a Atar iz Nisapura ugleda ružu i
tiho joj reče kao da razmišlja, ne kao da se moli:
- Tvoja neodređena lopta mi je u ruci.
Vreme nas oboje povija
i zaboravlja u ovo predvečerje izgubljenog vrta.
Tvoja sićušna suština u vazduhu je vlažna.
Neprestana plima tvog miomirisa
penje se do moga starog lica
koje se naginje, ali znam da si dalje
nego ono dete koje te je ugledalo u snoviđenju,
o tu, u ovom vrtu, jednoga jutra.

Belina sunca može biti tvoja,
o zlato meseca, o rumena čvrstino pobednog mača.
Slep sam i ništa ne znam, ali slutim da su putevi mnogi.
Svaka stvar je beskrajne stvari.

Ti si muzika, zvezdano nebo,
palate, ulice, anđeli, ružo duboka,
bezmerna, bliska, koju će
Bog pokazati mojim očima mrtvim."

The unending rose
Susani Bombal


Bôr′hĕs

Mystique Blues



houp houp 21:08 15.01.2012

noći izjedaju mramor


‎...dođi, rasvetliću,
dođi, daću te
sebi a i tebi,
ti preodgojena,
teška.

Paul Celan,Svilom zastrto nigde


trener92 trener92 23:48 15.01.2012

Re: noći izjedaju mramor

houp

‎...dođi, rasvetliću,
dođi, daću te
sebi a i tebi,
ti preodgojena,
teška.

Paul Celan,Svilom zastrto nigde






Noć nam nameće svoju volšebnu rabotu.
Razatkati svet,
beskrajna račvanja posledica i uzroka što se gube u toj vrtoglavici bez dna, vremenu.
Noć želi da noćas zaboraviš svoje ime, pretke i poreklo, svaku reč ljudsku i svaku suzu, ono čemu te je mogla naučiti java,
varljivu tačku geometara, liniju, ravan, kocku, piramidu, valjak, loptu, more, talase, svoj obraz na uzglavlju, svežinu nove posteljine... carstva, Cezare, Šekspira i ono što je najteže,
ono što voliš.
Začudo, jedna tableta može izbrisati kosmos i uspostaviti haos."

San

One Day

"Pretnja

To je ljubav. Pokušaću da se sakrijem ili pobegnem.
Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu.
Lepa maska se promenila, ali, kao i uvek, jednistvena je.
Čemu moji talismani: bavljenje književnošću, nepouzdana erudicija,
učenje reči koje je koristio oštri sever da opeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke,
obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mera moga vremena.

Već se vrč razbija na izvoru,
već čovek ustaje na cvrkut ptice,
potamneli su oni koji gledaju sa prozora,
ali tama nije donela spokoj.
To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas,
čekanje i sećanje, užas življenja u budućnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.

Ima jedan ulični ugao kojim se ne usuđujem da prođem.
Vojske me već opkoljavaju, horde.

(Ova soba je nestvarna; ona je nije videla.)

Ime jedne žene me odaje.

Boli me jedna žena svuda po telu."

Bôr′hĕs



houp houp 00:01 16.01.2012

Re: noći izjedaju mramor

trener92


Očajanje nema krila,
Ni ljubav ga nema,
Ni lice,
I ne govore,
Ja se ne pokrećem,
Ja ih ne gledam,
Ja im ne govorim.

Ali samo znam dobro da sam živ,
Kao i moja ljubav
I moje očajanje.

Paul Éluard,Nagost istine

trener92 trener92 00:18 16.01.2012

Re: noći izjedaju mramor

houp


"Nisam siguran da postojim,
u stvari. Ja sam svi pisci
koje sam poznavao,
svi ljudi koje sam sreo,
sve žene koje sam voleo;
svi gradovi koje sam posetio...
Nisam ni u šta siguran,
ne znam ništa...
Možeš li zamisliti da čak ne znam
ni datum svoje smrti?"

Bôr′hĕs

*cause
zoja444 zoja444 12:45 16.01.2012

NG

treneru, sve najbolje u ovoj godini i svim ostalim.
trener92 trener92 14:59 16.01.2012

Re: NG

zoja444
treneru, sve najbolje u ovoj godini i svim ostalim.


Hvala zoja444 na lepim željama, tebi takođe puno lepih trenutaka


"Gledati reku od vremena i vode i sećati se da je
vreme druga reka, znati da nestajemo kao reka i
da lica prolaze kao vode.

Osećati da je bdenje drugi san što sanja da ne sanja
i da je smrt koje se boji
naša put ona smrt svake noći, koja se
zove san.

Videti u danu ili godini simbol dana
čovekovih i njegovih godina, pretvoriti
razaranje godina u muziku, žagor i
simbol.

Videti u smrti san, u smiraju sunca tužno
zlato, takva je poezija, besmrtna
i siromašna. Poezija se vraća kao zora i
smiraj sunca.

Ponekad u suton neki lik
gleda nas iz dubine ogledala;
umetnost treba da je poput ogledala
koje nam otkriva naš sopstveni lik.

Pripovedaju da je Odisej, sit čudesa,
zaplakao od ljubavi videći obalu Itake
zelene i smerne. Umetnost je poput Itake
sva od zelene večnosti, ne od čudesa.

I kao beskrajna reka koja prolazi i ostaje,
odraz istog nepostojanog Heraklita,
istog i drukčijeg, kao beskrajna reka.

Pesnička umetnost

Bôr′hĕs



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana