Na današnji dan| Putovanja| Sport| Život

... O donjoj sekciji, ulazu 17, redu G, sedištu broj 358

MightyNora RSS / 16.01.2012. u 17:09

Zamisli nešto što je za tebe veoma bitno. Na primer, lični cilj koji za tebe stvarno predstavlja izazov. Koji, kada bi ga ispunio, bio bi siguran da je sve moguće u životu. Nešto što te pokreće. Nešto što je stvarno vredno tvog rada i truda. I što ga tačnije predstaviš u svojoj glavi, tačnije će se manifestovati, tako da budi precizan. I kada na kraju znaš tačno šta je to, dodeli mu simbol. Dodeli mu znak koji će da predstavlja ceo tvoj cilj odjednom. Tačnije, njegovo ispunjenje. Oseti ga celim telom kao da se sada dešava. Onda ga nacrtaj na papiru iz velike sveske i postavi ga ispred sebe na nekoj razdaljini. Na tolikoj razdaljini, i na toj visini, tako da bude realan. Ni preblizu, ni predaleko. Ni prevelik, ni premali. Potaman je reč. Potaman. Ono što je najbolje je da ćeš tačno znati mesto na kome treba da bude, bez greške...

*****

"We shall not cease from exploration...
and the end of all our exploring
will be to arrive where we started...
and know the place for the first time."
- T.S. Eliot, "Little Gidding"


"After the game is before the game."
- S. Herberger


"Dobar dan."
"Dobar dan." - odgovorih.
"Izvinite što ste malo čekali... Putne isprave, molim."
"Nema problema" - izgovaram nehajno. Sa istom dozom nezainteresovanosti čekam da završi papirologiju.
"A gde ste se vi uputili?"


Ova rečenica me dočekala sasvim nespremnog. Pitanje, na koje sam mislio da je odgovor više nego očigledan. I valjda baš zbog toga, umesto da mu odgovorim, moj mozak je potrčao do mesta odakle je sve počelo.

Imao sam 13 godina i prvi put sam tražio da se vidim sa direktorom moje osnovne škole. Čekao sam na vratima njegove kancelarije dok je završavao neke potpise. Pogledao me je i rekao: "Tražio si me za nešto?"


"Da" - rekoh - "mi se, znate, igramo tu iza kantine tenisa. Sa plastičnim reketima. I sunđerastom lopticom. Nikome ne smetamo."


"Znam, primetio sam." - preseče me. "Tačnije, skrenuli su mi pažnju, malo ste glasni. Smetali ste nekim nastavnicima."


"Pa, to se desilo jednom. A nismo posle pravili buku." - ućutah da vidim reakciju.


"Dobro, i, treba Vam nešto?" - spojio je tri odvojena toka misli u jednu rečenicu - izjavna, uzvična i upitna. Rekoh, nema više okolišanja, da ja njega pitam pa šta bude.


"Znate kako, mi svaki put crtamo taj teren, onom velikom kredom od siporeksa. Ona se najbolje oslikava na betonu. A nama je najzgodnije da igramu tu iza kantine. Samo tu možemo da postavimo mrežu kako treba. Nego, ta kreda se lako skida. Uglavnom nam traje samo jedan, dva dana maksimum. Svaki put posle treba da premeravamo teren i to traje. Pa smo mislili da autolak sprejom označimo dimenzije jednom na betonu i onda možemo samo da pojačavamo kredom kako nam i treba. Znate kreda pomaže da se vidi da li je loptica pala na liniju ili ne..." - dodao sam objašnjenje ne bi li celo pitanje imalo više smisla.


"Dakle, vi biste da sprejom označite teren u školskom, a?"


"Pa, da."


Direktor zaćuta, nakrivi glavu i reče:"U redu, iscrtajte, samo nemoj da mi pravite buku i da mi se nastavnici opet žale. Za to ćete da mi brišete taj sprej posle kako znate i umete. Jasno?"


Mislio sam da nema šanse da nam dozvoli da sprejom to uradimo. Pa, to se bre ne skida. Samo kad si ti dozvolio, sve ostalo ćemo da sredimo, pomislio sam tada. "Sve jasno i hvala puno." - odgovorih.

Gledano iz ove tačke, trebao sam verovatno da mu se mnogo više zahvalim. Mnogo, mnogo više. Zato i jeste bio direktor osnovne škole. Znao je kada pravila treba da se pogaze. I stvarno, Veliko Hvala mu na tome.


Gde sam se uputio? Pa, vidiš to umnogome zavisi od toga odakle si krenuo.... - tek je tada moj mozak pokrenuo zupčanike i krenuo u odgovor. Nasmejah se i rekoh mu destinaciju.

*****

Od tog trenutka na dalje igram tenis. Prvih godinu dana smo nas četvorica stvarno proveli iza školske kantine na priručno napravljenom terenu koji je bio otprilike veličine 2/3 pravog. Sa plastičnim reketima i sunđerastom lopticom. I super smo se provodili iako niko od nas nije imao pojma o tenisu. Ponekad su nam dolazili Steva i Uroš. Iako mlađi od nas oni su već išli na časove tenisa. Već dugo bogami. Gledali su nas kako igramo i zabavljala ih je naša nespretnost. Ali deca su deca - a šta dete zna šta je 500 kila.


Učenje tenisa iziskuje određen sled. Jako liči na učenje čitanja. Ustvari proces je takoreći identičan. Prvo moraš da naučiš slova. A da bi znao stvarno da čitaš moraš da znaš sva slova. Tako je i u tenisu - prvo naučiš osnovne udarce. A najosnovniji od svih osnovnih je - bekhend.


"Uroše, a da ja probam taj tenis pa da vidim kako će da mi ide?" - pitao sam jednog dana.
"Kakav ti ono bekhend imaš?" - odgovori pitanjem on i ukrivo-ispitivački me pogleda.


Vidite, jako je bitno da se ovde napravi razlika. Forhend nije prirodan udarac. Forhend je kontrolisan jer sam pokret nije prirodan. Moramo da zapnemo ruku i u jednom trenutku da je uputimo u željenom pravcu. Napred. I svi ga lupaju sa više ili manje uspeha. Tj, svako može da ga lupa. Možda ne izgleda lepo, ali kod svakoga će forhend da donese više uspeha u ubacivanju loptice u teren.


Bekhend je, nasuprot gore spomenutom, vrlo prirodan pokret. Ruka sama pokušava da se vrati u prvobitan prirodni položaj. Onaj koji je za nju normalan. Zato je i tako teško odigrati ga. Jer te ruka vodi, a ne ti nju. Ustvari, igra se celim telom. Ima tok. Fluidnost. Tu se vidi razlika da li stvarno imaš osećaj za lopticu, postavljanje, tajming... Bekhend iziskuje da NE RAZMIŠLJAŠ. Zato je prirodan. I kada se jednom savlada, a zahteva samo telesnu inteligenciju, izgleda kao savršenstvo. Što ustvari i jeste.


"I još dve stvari" - reče Uroš - "odmah se odluči da li ti je zgodnije da ga igraš jednom ili sa dve ruke, to se teško kasnije menja. To ti je jedna. A druga je da znaš da je to snažniji udarac od forhenda. Zapamti to."
"Kako to misliš ‘snažniji'?" - zvučao sam zbunjeno, jer to i jesam bio.
"Pa, recimo ovako, bekhend zbog prirodnosti i fluidnosti samog pokreta ima veći potencijal u snazi. Kada udariš pravi bekhend, ali onaj bekhend kakav treba da se izvede, znaćeš na šta sam mislio."


Bekhend sam, od tada pa na dalje, uvek igrao jednom rukom.

*****

Kada jednom ovladaš slovima, možeš da počneš da čitaš reči. Kada ste mali to uglavnom izgleda što u celoj reči prvo pročitaš slovo po slovo i onda celu reč odjednom. Problem je u tome što kao deca nemamo pojma šta smo upravo od slova pročitali. Tačnije, prepoznajemo sva slova, ali ne možemo da ih sastavimo u reč.


„Šta ovde piše, hajde kao što smo učili, slovo po slovo."
„A - S - T - R - A" - je bilo naziv prodavnice čije ime sam upravo sricao.
„Bravo, bravo, a šta je cela reč?"
Posle par sekundi tišine, na sav glas sam rekao „Avijon!"


Isto tako i u tenisu. Znamo šta je sklop malih pokreta koji čini celinu, ali to nikako ne možemo da spojimo u fluidnost. I to traje. I zna da bude frustrirajuće. Jer smo sve faze tog pokreta naučili. Znam gde mi stoji ruka pri zamahu, udarcu, izmahu, gde stoje noge, gde gledam, u koji položaj sve vraćam. Ali da spojim to u celinu?!?! Avijon!


Posle nekog vremena i to prođe. Kako počneš da sklapaš slova u reči u jednom trenutku sasvim prirodno, tako počneš da udaraš loptu na takav način da ona odjednom počne da pada tamo gde si ti hteo. I tada si prošao početnu granicu učenja tenisa. Ako do tada nisi odustao, tada više nećeš. Jer tek tada postane zanimljivo. Tada prestaneš da razmišljaš o tome kako udaraš loptu i počneš da razmišljaš o tome gde hoćeš da lopta padne. Veliki pomak sa egzekucije na strategiju odigravanja.


Za mene su samo tri pravila "održala vodu" posle svih ovih godina:


- Tenis se igra nogama, a ne rukama. Ma šta god ko god rekao, ovo je verovatno najveće učenje koje možeš da imaš pre nego što počneš da igraš tenis. Oko 90 posto napora koji se ulaže je u trčanje, stizanje i nameštanje na loptu. Iako ne može da se igra bez udarca, on je tek šlag na tortu, a torta je stići do lopte.


- Svaka lopta koja je pala u teren je dobra lopta. Ovo zvuči kao nešto što samo sebe objašnjava, ali verujte mi nije. Da bih ovo shvatio trebalo je da prođe oko 10 godina bavljenja tenisom i verovatno najbliže objašnjenje je da svako može i mora da ima svoj stil igre. Nebitno kako to tačno izgleda na terenu, koliko neko bio amater ili profesionalac, koliko znao o tenisu ili ne, ponoviću - svako može i mora da ima svoj stil igre. Može - ako hoće da proba, a Mora - ako hoće bilo šta više. I opet, to nije samo to. =)


- Tenis nije samo ono što se dešava u vremenu odigravanju poena. Sve ono što se vidi od tenisa (na TV-u npr) je ustvari samo 30-40% tenisa koji se stvarno odvija na terenu. Ovo je direktno povezano sa prethodnim pravilom i ne bi ga dalje objašnjavao. U prevodu, mnogo je kompleksnije i dublje nego što se vidi na prvi pogled. Toliko, da to prelazi granice tenisa i zadire u nešto sasvim drugo. A drugo ćemo da ostavimo za drugi put.


Tek pošto sam izvajao sopstvenu sliku toga šta je tenis bio sam u stanju da čitam cele rečenice. I da proživim smisao. A smisao dolazi samo iz iskustva.


Samo iz iskustva. Ovo je, ustvari, jedna priča o iskustvu.

*****

Par godina pošto sam počeo da treniram bio sam na ulazu u prvi tim svog kluba. Ali to se nikako nije dešavalo. Uvek sam igrao dubl mečeve, a neki drugi su igrali singl table. Ok, imao sam 16-17 godina, iako mi je tenis išao dobro, nisam imao dovoljno dobru igru da se nosim sa svakim, a sa druge strane bilo je nekih starijih koji su u tom trenutku mogli bolje. I to je sasvim ok. Počeo sam kasno da treniram. Mnogo kasno da bih se profesionalno bavio tenisom. Možda da sam imao mnogo para sam i mogao da nadoknadim to vremesko kašnjenje početka, ali nisam. Tako da onda radiš najbolje što možeš sa tim čime imaš.


Pošto su u klubu shvatili da ne mogu sa trenutnom postavom da naprave bilo kakav pomak u našoj ligi, uradili su radikalan korak. Unajmili profesionalce koji su nas uveli u prvu saveznu ligu. Uz veliku pomoć publike naravno. Ne bih sada opisivao kako je to tačno izgledalo, ali možete da zamislite, na primer, navijanje za Srbiju na Davis Cupu. Pa to smanjite na lokalni nivo. Pa ga malo uprostite, zabiberite i posolite. Od dodataka po želji. Ja uvek stavljam majonez.


Kada je želja jaka, i kada vam pomogne još jedno 50-tak vatrenih pristalica, sve je moguće. I tako mi uđosmo u prvu ligu.


Igrao sam na turnirima. I dobijao i gubio. Da budem iskren, da sam hteo nešto da postignem morao sam mnogo više da dobijam. Ali jedan meč pamtim i dan danas. Taj dan smo mi, derani, igrali za naš klub protiv Partizana ili Zvezde. Da me ubijete ne pamtim ko je tačno bio. Pošto je u smeni sezona kada smo ušli u prvu ligu klub preuzeo lokal patriota, zaljubljenik u tenis, pa još sa punim buđelarom, a u to vreme to nije mogao da bude bilo ko, on je rešio da nam pruži šansu. Nije bilo više profesionalaca. Mi smo postali profesionalci preko noći. Igrao sam singl tablu za svoj klub u prvoj saveznoj.

nekada.jpg


A pošto, kao što neko reče, uspeh preko noći dolazi posle 10 godina napornog rada, a mi nismo imali te godine iza nas, nismo se baš ni proslavili. Nisu baš bili ni oduševljeni rezultatom kada smo se vratili nazad. Ali to je bilo manje bitno. Pustili su oni nas da i dalje igramo.


Mada je, posle toga, ostala jedna ideja u mojoj glavi.
Kako stvarno izgleda kada staneš preko puta profesionalca na ATP turniru? Kako izgleda taj udarac i da li bih mogao da ga vratim? Ako sam se nosio sa nekim tu likom iz Beograda (možda ne slavno, ali vrlo dobro) kako izgleda kad staneš oči u oči sa pro tour igračem koji je izvojevao mnogo pravih pobeda? Koliko brzo ide ta serva i da li bih reternirao u teren?


U tom trenutku sam poželeo da igram na ATP turniru. Kako god to izgledalo sumanuto to sam hteo. I nisam znao kako to da izvedem. Jedno 15 godina.


E sad, pošto svemir ne može da prodre tamo gde je ljudska ruka napisala pravilnike i zakone, on mora da se sa tim izbori na drugačiji način.

*****

"It's called a changeover. The movie goes on, and nobody in the audience has any idea."
- Narrator, Fight Club

2008. Leto. Četvrtkom igram tenis sa Stankom. On super igra i sada se već ozbiljno nadigravamo. A super je termin - četvrtak od pola 7. Taman kidnem sa posla kada treba i kući samo presvlaka. Igramo na 25 Maju. Još uvek starom 25 Maju. Ko zna zna. Ko ne zna - šta da mu radim. Naš teren je broj 5.


Toga dana Stanko dobro igra. Igram i ja ok. Negde u pola meča ja se zatrčavam na mrežu posle pristojnog napada. Stanko nekako stigne, ali jedva potkači lopticu reketom. Loptica u velikom luku jedva pređe mrežu i pada mi na bekhend.


Ne znam zašto. Samo sam prosuo bekhend po njoj. Tako da je trag loptice na šljaci bio veći nego kada serviraš. I ja i Stanko smo mu prišli i zbunjeno gledali u njega. Jer taj udarac nije bio normalan.


"Šta to bi?" - prvi izusti Stanko


"Valjda perfektan bekhend. Onako kako je planiran da se igra. Ali nemoj ništa drugo da me pitaš jer nemam pojma." - odgovorih ja i slegnuh ramenima.

*****

"There is nothing lost when you follow what your heart is craving for."
- Unknown, Discovery channel

2008. Jesen. Stojimo na terasi Slavica, Milomir, Bilja, Marko i ja. Učimo o ciljevima. Pita me Slavica da zamislim jedan veliki cilj. Ne zadatak, već cilj. Razlika je prevelika. Jedno je osećaj, a drugo je aktivnost. I ja joj kažem. Hoću da odem na sva 4 Grend Slama. Na centralni teren. I da doživim sva četiri.


Ona će na to: "Pa, to nije cilj. Odeš i onda šta?"


"Možda za nekog drugog nije, za mene jeste. Meni je cilj da odem i doživim to što drugi samo gledaju. A zahteva mnogo para, planiranja i mogućnosti. I mnogo zadataka između. Ja igram tenis predugo da bi to tek bio zadatak. To je za mene uživanje."


Slavica me pogleda, oceni me i shvatila je da je to za mene veliko. Onda samo reče:
"Aha, ok razumem. Hoćeš da radiš na tome?"


Sledeće što znam je da sam napravio plan kako da ostvarim to. Kroz vežbu.


"A gde bi prvo voleo da odeš? Na koji tačno?" - pitala je preciznosti radi. Preciznost igra veliku ulogu u postavljanju ciljeva.


"Pa ne znam, cilj mi je da posetim sve, mada ako bih mogao da biram verovatno prvo onaj najdalji. Ako odem na ova tri, na taj nikada neću da odem. Tako da sada znam. Prvo tamo."


"A kada? Tačno?" - uz osmeh nastavi Slavica


"Pa za jedno 4 godine je realno."

*****

"After the game is before the game."
- S. Herberger

Mart 2009. Ceca, tada koleginica a sada i veliki prijatelj, i ja se dogovaramo kako da idemo kući sa posla. Idemo zajedno. Taksijem. Nije došla kolima. Ok, zovem ja taksi. Plavi. Kao što i inače zovem. Šalju kola za 7 minuta. Gužva na Novom Beogradu oko 5 pa ne može pre. Sačekasmo ga dole. Najzanimljivije mi je druženje sa taksistima. Svašta od njih čuješ samo ako znaš kako da ih pitaš. A sa plavcima sam super. Ovaj posebno sluša dobru muziku. B92.


I dok se vrti tekst i mjuza sa radija, nešto mi prekide tok misli. Brahus. Kaže ovako: "Ok, delimo jednodnevno igranje tenisa sa profesinalcima na Belgrade Openu. Ko tačno odgovori na jedno teže ili dva lakša pitanja dobije revijalni meč na ATP turniru. Pa ko voli nek izvoli."


Prođoše me žmarci. Celim telom.


Okrenem se ka Ceci i kažem: "Pazi kada ću sada ovo da dobijem." Okrenem broj. Dobijem iz prve. Mada se neko već uključio tako da sam drugi na redu. Čekam da čovek odgovori na pitanje gde je Novakova rezidencija. Čovek posle par sekundi nećkanja kaže San Marino.


Tada sam znao. Ustvari tada sam bio uveren.


Ne sećam se koja su moja dva pitanja bila. Nije ni bitno. Izabrao sam lakša pa ih je bilo dva - toga se sećam. Samo se sećam da su mi rekli da ostavim podatke i da će me zvati iz neke agencije. Mislim se ja - Srpska su to posla - nema ništa od svega toga. Sutra me Aleksandar zvao. Pa onda 7 dana pred turnir. Pa dan pred. Pa nisam mogao da verujem taj dan kada sam došao.

tenisija-serbiaopen2.jpg


Igrao sam na ATP turniru. Revijalni meč. Ali sam igrao. Ako nije moglo bliže od toga, a nije moglo ni bliže ni brže, onda je to to. Jel?

*****

2009 Jesen. Pre nego što smo počeli da radimo na vežbi za prostorne submodalitete na ciljevima Charles Faulkner kaže sledeće:
"Zamisli nešto što je za tebe veoma bitno. Na primer, lični cilj koji za tebe stvarno predstavlja izazov. Koji, kada bi ga ispunio, bio bi siguran da je sve moguće u životu. Nešto što te pokreće. Nešto što je stvarno vredno tvog rada i truda. I što ga tačnije predstaviš u svojoj glavi, tačnije će se manifestovati, tako da budi precizan. I kada na kraju znaš tačno šta je to, dodeli mu simbol. Dodeli mu znak koji će da predstavlja ceo tvoj cilj odjednom. Tačnije, njegovo ispunjenje. Oseti ga celim telom kao da se sada dešava. Onda ga nacrtaj na papiru iz velike sveske i postavi ga ispred sebe na nekoj razdaljini. Na tolikoj razdaljini, i na toj visini, tako da bude realan. Ni preblizu, ni predaleko. Ni prevelik, ni premali. Potaman je reč. Potaman. Ono što je najbolje je da ćeš tačno znati mesto na kome treba da bude, bez greške..."


Nacrtam simbol. Vrlo je jednostavan. Ima samo jedan predmet. Reket. Marija mi drži papir na udaljenosti na koju sam je ja postavio. Tačno tu taj papir treba da stoji. Onda ona kreće u pomeraj. Mrdanje levo, desno, gore, dole, još i kako tako. Kada je krenula da ga pomera od mene skočio sam kao oparen i vratio je nazad. Pomalo čak besan na nju kako je to smela da uradi. Izgledalo mi je kako mi se cilj udaljava u tom trenutku. Nije mi bilo ok.


"Hm, zanimljivo." - reče ona kroz osmeh. "Ajd da probam još jednom." - nastavi šeretski.


"Ajd još jednom to unazad, molim te." - uzvratih ja.


I opet ista reakcija. Kao da ga neko udaljava, kao da mi beži. Vratim ga na mesto na kome treba da bude i tu ga usidrim. Sad sam shvatio koliko mi je bitan.

*****

Leto 2011. Pita me Nata: "Gde ćeš ti na odmor ovog leta?"


"Nigde. Moram da radim." - već samo po sebi mi ne zvuči normalno. Ljut sam što ne mogu da idem.


"Pa, ali to nije zdravo, moraš da se odmoriš, koliko dugo nisi bio na odmoru?"


"Oko dve godine." - zamislih se nad tom rečenicom. Pa to stvarno nije normalno. Tek da bih rekao nešto nastavljam dalje: "Ali ovog januara idem tamo gde sam uplanirao. Idem na odmor."


"A gde?" - priupita ona.


Tog trenutka nisam znao uopšte kako ću to da ostvarim. Niti da li ću moći. Niti išta drugo. Odšetao sam se od Nate razmišljajući kako bi stvarno trebalo da odem na odmor.


Dva sata kasnije odgovor je našao mene.


Zove me Sanja i kaže mi sledeće: "Znaš ko je u gradu?"


"Ne znam. Ko?"


"Pedja i Zoka. I večeras se viđamo sa njima, rekoh samo da znaš."


Prođoše me žmarci. Celim telom.


I tada sam znao.


Treća Peđina rečenica te večeri je bila: "Pa kada ćete da dođete?"


"Što se mene tiče ja stižem ovog januara." - odgovorih ja.

*****

Za novu godinu sam dobio dve knjige - jedan poklon od poslovnog partnera (i dugogodišnjeg prijatelja i tenis partnera) i jednu preporuku za čitanje od sestre. Rođene.


Jedna knjiga je o uspešnim primerima promena u organizacionoj kulturi kompanija, druga je o dogodovštinama Rinsvinda.


Spaja ih kontinent na kome se sve dešava.

*****

"We shall not cease from exploration...
and the end of all our exploring
will be to arrive where we started...
and know the place for the first time."
- T.S. Eliot, "Little Gidding"


"After the game is before the game."
- S. Herberger

Na Božić 2012, sam krenuo. Da bih mogao da se vratim na početak.
"Dobar dan."
"Dobar dan." - odgovorih.
"Izvinite što ste malo čekali... Putne isprave, molim."
"Nema problema" - izgovaram nehajno. Sa istom dozom nezainteresovanosti čekam da završi papirologiju.
"A gde ste se vi uputili?"
"Na Grand Slam."

*****


"If you wake up at a different time in a different place, could you wake up as a different person?"
- Narrator, Fight Club


Jutros sam se probudio. Čaj, tuširanje, brijanje. Nije u redu da se prvi dan dođe neobrijan. Pakujem stvari. Sve što imam sa sobom. Plus krema i naočare za sunce. Zoka me vozi do kompleksa. Peđa je na poslu. Izabela je u dečijem sedištu u kolima.


Izlazim iz kola.


Avionska karta 1200 Eura. Viza 85 Eura. Ostali troškovi XYZ Eura.


Central Court Grand Slama - Neprocenljivo.

 

IMG_7207.jpg

P.S.


Želim da se zahvalim svima koji sa mnom radili na ovom cilju. Specijalno: Ivanu i Stanku (za svaki minut na terenu), Sanji (za tajming i dream sharing), Mariji (za sve, ali najspecijalnije za besprekorno držanje papira =), Slavici (Na Ličnim Putokazima), Marku (zna on zašto :), Olgi (za podršku, razumevanje i slušanje), Urošu i Stevi (za prve korake), Nataliji i Duški (vi takođe znate zašto), Ani (ona je sada valjda shvatila zašto :), Ceci (na prisustvu), rodjenoj sestri Dragani na svemu.


Peđi, Zoki i Izabeli hvala od sveg srca. Bez Vas ovo bi bilo takoreći nemoguće. Učinili ste nešto što nikada neću zaboraviti i nadam se da ću moći makar malo da se odužim.

 

IMG_7185.jpg 

 

IMG_7155.jpg 

 



Komentari (53)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

reanimator reanimator 18:13 16.01.2012

...

Pravo odatle u New York i skvotuj do avgusta! Mislim..glupo da se vratiš, pa da ti ceo život fali jedan :)
MightyNora MightyNora 22:28 16.01.2012

Re: ...

Hahahahhah, da znas :)
jinks jinks 19:45 16.01.2012

Najlepsi teniski teren

u Beogradu, bar koliko sam ja mogao da povezem, vise ne postoji.

To je bio donji, od dva u pocetku (a kasnije i jedini), teren na Kolingu.
MightyNora MightyNora 22:35 16.01.2012

Re: Najlepsi teniski teren

Aha, eto vidis bila su dva,

Taj tvoj i ova petica na Galetu.

Poslednji u nizu a nije do pesacke staze. Osama uz reku.

I oba dele istu sudbinu. Nema ih vise.

Pozz
Kazezoze Kazezoze 21:42 16.01.2012

super!

baš mi je drago da ti se cilj koji si sebi zadao počinje da ispunjava.

zgodno ono sa crtežom, moraću da pokušam.
MightyNora MightyNora 22:36 16.01.2012

Re: super!

Za ono sa crtezom ako ti treba precijniji uputi samo se javni :)

Pozz i hvala
heldin heldin 23:58 16.01.2012

...



Zvanično: ti si moj idol!!!!!! Ne zato što si tu, gde trenutno jesi, već zbog cele te ideje o cilju, koju si sproveo do kraja!

Have fun!
MightyNora MightyNora 12:10 17.01.2012

Re: ...

Nemoj s idolima molim te, ne znam kako da se snadjem sa time.

I ne brini se, I am having fun :)

Pozz i pisemo se uskoro
coviax coviax 06:16 17.01.2012

O donjoj sekciji...

Kad se vratiš,odmah sebi postavi sledeći cilj...Vidi,kad ti to ,očigledno,naučio kako se radi...
A sledeći cilj trebaš jer put ka cilju je važan-TO SI TI,sam cilj nisi ti i njegovo
ostvarenje je samo dokaz tvog puta i tvog postojanja...
Znači.sledeći cilj...
MightyNora MightyNora 12:14 17.01.2012

Re: O donjoj sekciji...

Na ovome se jos radi - treba otici na jos tri Grand Slama, ali da ima se i za sledeci cilj :)

Ali molim te, razlozi mi sledecu recenicu, samo da znam tacno sta je pisac hteo da kaze

A sledeći cilj trebaš jer put ka cilju je važan-TO SI TI,sam cilj nisi ti i njegovo
ostvarenje je samo dokaz tvog puta i tvog postojanja...


I odma ti odgovaram i na to :)
coviax coviax 03:52 19.01.2012

Re: O donjoj sekciji...

Izvini što nisam odmah i ja imam svoje ciljeve ka kojima idem...
Ali,shvatio si ili ćeš shvatiti[b][/b]da je vrednije sve ono šta si činio na
prelaženju prepreka do cilja od samog stizanja na cilj!Sav uložen napor i sva podrška koju si imao nije srazmerna postignutom cilju.A i vreme tvog života
na putu ka cilju je daleko veće od vremena uživanja u cilju, s veće vremenske distance se to lepše vidi...
bocvena bocvena 10:00 17.01.2012

Teri Pračet, bekhend i cilj...

dobiješ odličan blog!
MightyNora MightyNora 12:16 17.01.2012

Re: Teri Pračet, bekhend i cilj...

Bravo za Rinsvinda.

Mada su moji omiljeni Straza Straza likovi.

To mi je glavna literatura kada sam na odmoru.

Pozz
bocvena bocvena 14:00 17.01.2012

Re: Teri Pračet, bekhend i cilj...

A ja volim Smrt i Veštice.
MightyNora MightyNora 14:55 17.01.2012

Re: Teri Pračet, bekhend i cilj...

O da moram da priznam - citiram (i to ne jedini) baku Vedervaks. I tu i tamo :)
stankeze stankeze 10:17 17.01.2012

25 maj bekhend

Kazes meni si bekhend zabio?, pa mi se i jos zahvaljujes sto sam te trepo sve ove godine na 25.maju, teren 5. jeste, trebalo je podneti to, nije bilo lako!!! Ruku na srce da nisi onoliko puta kasnio i da nisi otkazivao termine ne bi ja toliko napredovao igrajuci sa old school ekipom sa 25 maja (veliki pozdrav njima). Skini neke poteze iz Melburna pa da proverimo cim se vreme prolepsa da li te i dalje sluzi taj bekhend ili se samo hvalis da prikupis medijsku paznju i poneki chalange-tokaii-poen.
MightyNora MightyNora 12:18 17.01.2012

Re: 25 maj bekhend

Za one sa jeftinijim ulaznicama - ne znam sta.

Za one sa skupljim - a taj si ti - poklon kada se vratim.

Drustvo, ovo je Stanko, Stanko - blog drustvo.

Ima ga gore kod bekhenda :)

A kao sto sam rekao - za pretrpljeni strah i napor - stize poklon i par trikova u rukavu.

Pozz
stankeze stankeze 13:55 17.01.2012

Re: 25 maj bekhend

Od svih poklona i trikova, bolje da se uzobiljis i da odigramo malo vise meceva ove godine nego prosle, sto i nece biti tako tesko!
MightyNora MightyNora 14:55 17.01.2012

Re: 25 maj bekhend

Posteno :)
NNN NNN 10:43 17.01.2012

O Mighty Nora




Ne znam šta da kažem (ode tekst u favorite, a nema ni 20 tamo).
Podsetio si me na moje pikanje tenisa na poljančetu
(da nisam prestao - sada bih bio na AO
imam prijatelja u Melburnu)
Kao sportista saveznog ranga mogao si da eskiviraš vojsku

Uživaj u letu dok se mi smrzavamo (juče pao sneg u Bg).
Gledanje Novakovih mečeva prve nedelje obično traje jako kratko, ali bar možeš da uživaš u najboljem radu nogu, najboljem riternu i najboljem bekhendu na svetu (doduše dvoručnom).

Inače sponzori ovog poduhvata su:
G17+ (očigledno iz naslova)
Plavi taksi
B92
...


Piši odatle još!
antioksidant antioksidant 11:12 17.01.2012

Re: O Mighty Nora

sada bih bio na AO

тешко
NNN NNN 11:22 17.01.2012

Re: O Mighty Nora

antioksidant
sada bih bio na AO

тешко
Nemoj da mi rušiš snove
antioksidant antioksidant 11:27 17.01.2012

Re: O Mighty Nora

NNN
antioksidant
sada bih bio na AO

тешко
Nemoj da mi rušiš snove

нисам рекао да је немогуће
само да је тешко
ради на себи
NNN NNN 11:53 17.01.2012

Re: O Mighty Nora

нисам рекао да је немогуће
само да је тешко
ради на себи

reanimator reanimator 11:56 17.01.2012

Re: O Mighty Nora

тешко

Nemoj da mi rušiš snove

нисам рекао да је немогуће
само да је тешко
ради на себи

MightyNora MightyNora 12:32 17.01.2012

Re: O Mighty Nora

Pre svega :) Ne dirajte mi NNN-a. Svaki sportski blog koji je napisao je imao vise smisla nego ono sto kaze pola komentatora na svim ovim televizijama.

NNN, ja cu samo da ti obecam da cu dok sam ovde da izvestavam koliko mogu.

Danas gledao Tipsu, Murray-a i Rodick-a.

Tipsa je morao da napravi dramu, nije u pet setova, ali je bilo strasno u drugom sa onim brejkom od 14-12. Tad bi vec mroao da igra 5-ti set, pa stvarno nije u redu. Ovako se na otvaranju prvog GS ove godine ipak provukao samo sa 4. Mada ga prolazi ta boljka da od slobijih od sebe gubi. Uozbiljio se poprilicno. Izgleda stameno na terenu, ima i dalje temperament, ali to i treba da ima.

Prvi Andy (Murray) je stvarno za mene najvece razocarenje tura. Sad bih mogao o njegovoj igri do prekosutra, ali cu da kazem samo ovo. Interesantno je to sta se desilo. Hisense arena igraju dva Andy-ja jedan za drugim. I za jednog i za drugog publika navija na isti nacin: CMON ANDY!!!! nagradno pitanje je: jel znas koliko je vise bilo portebno navijanja Murray-ju da dobije mec. Takoreci jedno 3-4 puta vise. Dakle izmedju svakog poena cujes jedno 2-3 CMON ANDY za Rodicka, a za isto vreme cujes 10-12 puta isto za Murray-a. Covek mi je stvarno najvece razocarenje koliko god on bio 4 na svetu. I ne uziva u igri, izgleda kao mucenje. Bas sam to konstatovao sa jednim NZL-andjaninom.

Rodick rutinski. Mada u pomogao i Hasse dosta.

Tsonga upravo dobio u 4.

Troicki u taj brejku 4 na istom terenu na kome je i Tipsa igrao. 18-ica. Poceo i on da kida nerve jer gubi 2-1.

Eto toliko za sada :)

P.S.

Da me ne razumete pogresno, idem na sve sta mogu samo da vidim sto vise dok ne padnem sa (istih gorespomenutih, dolepotpisanih) nogu. Pravo da ti kazem nije bitno sta je dokle god je vrhunski tenis :)

Ae pozz i pisemo se dalje.

Pozz
reanimator reanimator 13:20 17.01.2012

Re: O Mighty Nora

Prvi Andy (Murray) je stvarno za mene najvece razocarenje tura

Promuvaj se malo, nadji mu kevu. Nije neka, ali sam čitao da voli mladje..možda nešto uradiš, pa posle ceo život držiš predavanja kako nema lepše stvari u životu, nego kad shvatiš da te sin dobija u onome što voliš najviše na svetu
NNN NNN 15:30 17.01.2012

Re: O Mighty Nora

Promuvaj se malo, nadji mu kevu. Nije neka, ali sam čitao da voli mladje..možda nešto uradiš, pa posle ceo život držiš predavanja kako nema lepše stvari u životu, nego kad shvatiš da te sin dobija u onome što voliš najviše na svetu


Ako keva pročita ovo - eto Endija na proleće u Bg
docsumann docsumann 21:01 18.01.2012

Re: O Mighty Nora

Ne dirajte mi NNN-a. Svaki sportski blog koji je napisao je imao vise smisla nego ono sto kaze pola komentatora na svim ovim televizijama.


apsoliman

Tenis se igra nogama, a ne rukama


e, pa slično važi i u vaterpolu

a tebi -

MightyNora MightyNora 22:44 18.01.2012

Re: O Mighty Nora


Tenis se igra nogama, a ne rukama


e, pa slično važi i u vaterpolu

a tebi -



Da ne poverujes, ali ovo je isto tako tacno do bola :)

Poz Doco
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 12:37 17.01.2012

hvala

ti puno, davno nisam lepsi blog procitala. ako si teniser ko pisac, wow!
srecno
MightyNora MightyNora 13:24 17.01.2012

Re: hvala

Nema na cemu i hvala puno,

Eto slacu dnevne izvestaje koliko budem mogao :)

P.S.

N'umem da uporedim te dve stvari :)

Pozdrav,
zoky.nbgd zoky.nbgd 13:03 17.01.2012

zbuni me naslov...

hehe, čim sam video naslov odma' sam refleksno pomislio na politiku odn. nesrećnu G17 pa sam pomislio još jedno smaranje, ali na kraju ispade skroz dobro.

odličan tekst, negde sam se i ja prepoznao što se ciljeva tiče, doduše nekoć sam bio mlađi i skoro bez prihoda a pravio sam plan za odlazak na Olimpijske igre?!

ne znam da li imaš nameru dalje da pišeš o AO ali bi bilo sjajno da nas povremeno snabdevaš informacijama iz prve ruke...
antioksidant antioksidant 13:13 17.01.2012

Re: zbuni me naslov...

ali na kraju ispade skroz dobro.

vise nego dobro
tekst je prelep
MightyNora MightyNora 13:27 17.01.2012

Re: zbuni me naslov...


ne znam da li imaš nameru dalje da pišeš o AO ali bi bilo sjajno da nas povremeno snabdevaš informacijama iz prve ruke...


Informacije iz prve ruke stizu na dnevnom nivou dokle god budem ovde.

vise nego dobro
tekst je prelep


Hvala Anti, hvala :)
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:55 17.01.2012

...

lepo ti ovo majti.
a sad trol koji to i nije.
kao dete bila sam oduševljena pripovedačkim moćima (da, moćima - ne umećima) jednog nastavnika matematike u penziji. preziva se isto kao onaj na slici.
:)

MightyNora MightyNora 23:19 17.01.2012

Re: ...

Onda izgleda znas ko mi je deda. :))))

Ali to onda mozda znaci da se i ti i ja znamo :)
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 23:38 17.01.2012

Re: ...

xexe,
ček da vidim sliku još jedared.
:))))

ps
za neupućete - majtijev deda je čarobnjak pripovedač, a predaje matematiku.
čudesno iskustvo.

edit:
smajli koji viri ispod ćebeta, poluzaledjen al' ozaren.
da i ja znam nekog na ovom blogu. sve sam počela da se plašim da ne postojite.
:)))))
MightyNora MightyNora 23:57 17.01.2012

Re: ...

Pa ako je trebalo da odem u Australiju da bi se ovo desilo, mislim ne znam sta da kazem :))))

Ustvari trebalo je da pise na karti - you will go to AUS and meet some long lost friends back home :)))

Postojim nego sta, znas nam i predake :)

LOL, happy happy face
NNN NNN 00:12 18.01.2012

Re: ...

Ovaj blog je sve bolji
Bojan Budimac Bojan Budimac 16:50 18.01.2012

Re: ...

NNN
Ovaj blog je sve bolji

Čaroban
tyson tyson 15:51 19.01.2012

Re: ...

NNN
Ovaj blog je sve bolji

A turnir je tek počeo


chukibre chukibre 23:26 17.01.2012

...

Jedan manje, još tri...
Fantastično..
Večeras me podsetiše, kad sam "radio" u ciglani (pored hale)...
Lepa šljaka nam je bila... i lepe uspomene...
Pozdrav od društva...
MightyNora MightyNora 23:33 17.01.2012

Re: ...

Hehehe, bese lepa sljaka da da,

Ae drz ne dajte se tamo i kad se vratim da se cujemo i gledamo...

Pozz
Biljana 77 Biljana 77 10:10 18.01.2012

Ja samo da se požalim

što ekipa iz moje vip liste ne piše češće. Al' vredelo je čekati.

Biljana 77 Biljana 77 15:04 18.01.2012

Čestitam!

iz moje vip liste

A i ne samo moje...

MightyNora MightyNora 15:44 18.01.2012

Re: Čestitam!

Ce da damo sve od sebe, a i sire :)

Pozz
jedna_jelena jedna_jelena 01:16 19.01.2012

Kakav...

...tekst!
MightyNora MightyNora 17:26 20.01.2012

Re: Kakav...

Eto, sto bi reko politikin zabavnik ... :)
dmi_tron dmi_tron 12:35 19.01.2012

osećaj... i misao... ?!



...kad si seo na svoje sedište i pogledao na teren...

...samo tih prvih 10-15 sekundi...

...veličanstvena slika života koja ostaje te prati zauvek



pozdrav od prijatelja...
MightyNora MightyNora 17:25 20.01.2012

Re: osećaj... i misao... ?!

Ne mogu da ti opisem - ali cu da ti kazem kada se budemo videli - ne brini :)

Ae vracam se uskoro :)

Pozz
MightyNora MightyNora 16:59 20.01.2012

Evo update

Samo da znate da je ovo 100 % sumanuto ali ae

Dakle

Prvo smo krenuli sa od pre dva dana Falla i Fish i tako mi je drago sto je Fish izgubio da ne mogu da vam objasnim neka se tera u tri lepe, dere se nadecu koja skupljaju lopte ko da su mu ona kriva sto je lose igrao.

A da budem iskren Falla je igrao stvarno dobro i da jos nesto kazem - on me najvise posdeca na Tipsu ima se po malo ali nista specijalno - onako Jack of all trade and master of none.

Prognoziram da ce da se u sledece dve godine naci u prvih 20 ako bude i malo pametan a izgleda da ima brains for the tennis.




Onda Delpo protiv Kavcica. Samo jedan komentar - sad sam shvatio sta znaci imati dobar servis i PERFEKTAN GROMOVSKI FORHEND. Boze ala ovaj covek bije. Probao Kavcic ali nije islo.javascript:;



Onda Nalbandian i Isner.

E to je bila tragikomedija 5 setova mucenja i izgubi Nalbandian. Cak sam posle i pricao sa sudijom. U kaficu. Napravi covek veliku gresku na 8:8 ujavascript:; petom setu. Da ne poverujes. Mislim stvarno nije u redu. A sudiji neprijatno do te mere da je bio sav snuzden. Sve u svemu nije ISner trebao da prodje, ali ok. Desava se.



Onda poslednji tog dana Wawrinka i Baghdadis - mislim bilo je to reseno pre nego sto je i pocelo, nadali smo se svi da ce Bagda da uradi nesto visjavascript:;e, i zsvetleo je u trecem, ali toliko od njega, sta sad da se radi :)



MightyNora MightyNora 17:21 20.01.2012

Next day



Boze koliko je ovo bio mucan mec. Nadam se da ce da bude lakse sutra, jer sam ovde hteo da riknem. Imao sam kartu za Rod Laver arenu, ali nisam otisao da gledam Djoksu dok nisam video da je Tipsa poveo 2:1. I tada je Djoksa dobio mec brze nego sto ga je Tipsa zavrsio.

Inace, na ovom mecu mogu da napravim doktorsku disertaciju. Sto cu mozda i da uradim :)

Onda malo Djoksa



A onda, kunem se u njih, Oziji su resili da sve svoje velikane ove igre stave u vecernje termine, sto je nas smrtnike primoralo da gledamo tamo neke autsajdere u dnevnom terminu, tako da sam imao prilike da u ISTOM DANU, MEC ZA MECOM, gledam Nadala pa FEDERERA :)

Dakle fala Augentaleru i neka mu je sa srecom

Nadal:



Federer:



I tako :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana