Jedan deo UK javnog sektora se zove Civil Service. Ja ne znam kako se ove dve reči prevode na Srpski, ali evo kratkog, proizvoljnog i uskog objašnjenja:
- Civil Service zapošljava oko 400,000 ljudi od ukupno oko 6 miliona ljudi u javnom sektoru. Znači, nešto manje od 7%.
- Oni su apolični u poslu iako, naravno, svaka vlada vrši pritisak neke vrste na mnoge pojedince koji su pri vrhu Civil Service piramide.
- Oni su, najčešće, ona pamet koja objašnjava kako neka država može da funkcioniše i pored toga što političari, najčešće, nemaju ni minimum iskustva i znanja potreban da se vodi i mala firma, a kamo li cela država. Tipične organizacije koje pripadaju ovom delu javnog sektora u UK su (kopiram nekoliko od mnogih, sortiranih po imenu, za mnoge ne znam šta tačno rade):
o Advisory, Conciliation and Arbitration Service (ACAS)
o Appointments Commission
o Arts Council England
o Arts and Humanities Research Council (AHRC)
o Assets Recovery Agency
o Attorney General's Office
o Bank of England
o Big Lottery Fund
o Biotechnology and Biological Sciences Research Council (BBSRC)
o British Council
o British Educational Communications and Technology Agency (Becta)
o British Library
o ....
Iz ove kratke liste se vidi da su institucije raznolike, od šireg i opštijeg značaja, i stajem kod biblioteke pošto je povod za ovaj blog, u svari, Njanjin blog koji ja, na žalost, nemam vremena da pažljivo pročitam, sve sa pozadinom, komentarima, linkovima i ostalim.
Kad je u pitanju služenje narodu Civil Service je na nešto višem javnom nivou, u proseku. Neka vrsta "elite". Plaćeni su od poreza, ljudi pri vrhu su izuzetno dobro plaćeni i čast je raditi za Civil Service.
Osnovne osobine ljudi koji rade za Civil Service bi morale biti (kopiram sa njihovog sajta i slobodno interpretiram i komentarišem)
• Integritet koji uključuje stavljanje društvenih interesa iznad ličnih
• Poštenje
• Objektivnost koja podrazumeva formiranje saveta i donošenje odluka na rigoroznoj analizi činjenica
• Nepristrasnost u radu bez opzira na političke, socijalne i ostale afinitete
Civil Servants prave greške kao i svi ostali. Ozbiljne greške spadaju u dve grube kategorije:
- Velike gluposti manje bitnih i vidljivih zaposlenih
- Mnogo manje, često, mnogima, jedva primetne greške zaposlenih na vrhu piramide, bitnih I poznatih širem društvu.
Za ozbiljne greške postoje dve grupe načina da se krene sa rešenjem, koje se meni ovom prilikom ne preklapaju:
- Izvinjenje zaposlenog, javno u onolikoj meri koliko je i posao bio javan, pa dalja analiza štete i podobnosti.
- Pomeranje zaposlenog na manje odgovoran posao, ili otkaz, a sve dobrovoljno ili na silu, kako već prilike i događaj nalažu.
Meni je, npr, teško zamisliti kako bi director Britanskog Muzeja ili Britanske Biblioteke mogao javno prilepiti ružan epitet britanskom narodu, ovde u UK ili razbacanom po svetu, direktno ili indirektno, pa sačuvati svoj posao jednom kad to mediji počnu da razvlače.
Služenje narodu, da se vratim na vrednosti, je ispred mnogih ličnih sloboda, pa i ispred slobode govora.
Ma kako slobodan govor bio značajan za društveni napredak uvek ispred ide zdrav razum, po kom je danas malo stvari koje mogu da se svrstaju samo među crne ili bele.
Bitan Civil Servant, po odlukama, čujnosti ili oboma, bi morao da poštuje narod ne na silu, gde je onda pitanje trenutka kad će da mu se desi ozbiljna greška, nego po svom karakteru koji je morao da bude značajan sastojak u progresiji ka bitnosti.
I ma kako mi videli mnoge u političkoj vrhušci u Srbiji kao nekompetentne, podle krvopije kojima narod gladuje i koji su, zajedno sa delovima oligarhije, najodgovorniji za zlo u Srbiji, ne treba zaboraviti da mnogi od njih dolaze i odlaze u relativno kratkim intervalima, dok mnogi civil servants ostaju i napreduju decenijama i da bi sutra trebali da budu deo rešenja velikih problema.
Oni su podloga nekoj sutrašnjoj, realnoj eliti bez koje je teško zamisliti zdrav sistem.