"Uvaženi gospodine pukovniče,vojska i narod se kvare"
-rekao je kapetan Brambilla, crven od stida-
To su čitave brošure,časopisi,,knjige, gde se opisuju sramne stvari i radnje, gole žene i muškarci, polni aktovi, koitusi, hoću reći opštenje s mazgama, magarcima i magaricama, ćurkama i kokošima, kobilama, sicilijanskim I grčkim kozama, ovcama , sa svinjama čak.
Prezervativi su mu , zamislite RUSKI!
Nepoderivi su, pročulo se, cena je basnoslovna,
Služe mesecima, peru ih, ispiraju, posipaju talkom i čuvaju kao oči. Jedni drugima ih pozajmljuju,
vojska meštanima , meštani vojsci, a ovi kurvama.
Gospodine pukovniče, gonoreja se širi brže od naše ideologije!"
Miodrag Bulatović
*Da li će ovo biti mali iskorak za čoveka a veliki za civilizaciju, nemam pojma, samo vidim da je nekako splasnuo entuzijazam kog je bilo na poočetku, pa rekoh da potpalim još malo vatricu koja preti da se ugasi.
Ako postoji još neko, osim mene, a da nije napisao nešto o onome što je aktuelno poslednjih dana, evo mu /joj/ tamo njemu, prilike ( tj.kaže šta misli ) otvaranjem ovog bloga, mislim da nije dovoljno sve ono što je napisano, hajde može to I više, ubojitije, a naravno, sve iz razloga podršci slobodi mišljenja.
Dobro `ajde i govora , iako sloboda govora je precenja kategorija, ako to još neko nije shvatio, kako u našoj zemlji tako I šire. Što je I razumljivo. Pa zamislite samo šta bi se desilo kada bi svaka individua rekla baš sve ono što misli, ali sve i u svakom trenutku, pa i ne razmišljajući o posledicama svojih misli koje je uputio u vidu reči, onako hotimice ili nehotično (kako li se kaže, đavo bi ga znao?), kakva bi tu tek halabuka nastala. Ovo što sada možemo da pročitamo I čujemo je ništa u odnosu na ono što bi tek moglo da čuje (pročita ).
Čovek je biće koje može I treba da misli, ustvari bar toliko da može da pretpostavi šta njegove reči I postupci mogu da izazovu, kakvu reakciju tj. odgovor onog kome su upućene. To je nijansa kojom se razlikuje od životinje.
Ova igra, kao I svaka , ima jednostavna pravila koja su svakome razumljiva, po sistemu možeš ti da misliš šta hoćeš, a to što misliš, niko ne može da dokuči I sazna dok ne otvoriš usta i ispustiš glas iz grla ( ili u ovom slučaju napišeš, što mu dođe na isto, jel te?!).
A diskusije između suprotstavljenih strana ( jer kakve su nego suprotsatvljene, čim su dve strane, da je jedna strana onda bi bilo konstruktivne kritike, ovako imamo sledeću situaciju: vodi se dijalog kao u sledećem prilogu:
Podudarnost, sa odnosima koji su kod nas na sceni je fascinirajuća, razlika je čini mi se samo u pejzažu.
Postoje dve vrste ljudi na ovom svetu ili kako bi rekao "sajdžija":
"Ovaj svet se deli na budale I na one koji trpe"
i kažu još da je, ponekad, dobro pridržavati se one poslovice "strpljen= spašen".
A budala imaaa onoliko, i viška rekao bih za izvoz i nema veze sa koje strane su stali,
slasti ili propozicije
ili sa koje pozicije govore ( jer ovde je normalno ako nisi za onda si protiv ), budala ima na sve strane, samo postoji tu mali problem, nemamo kome da ih izvezemo i zaradimo koji dinar. Imaju I oni svoje budale, ne manjka im.
Čitajući novinske članke, blogove I komentare a povodom aktuelne teme, kako bi neki bi rekli, uzavrela medijska politička I svaka druga scena ( šta ti je predizborna kampanja, pošizećemo svi dok se ne završi).
Ovih dana neki likovi su pravili fantastične iskorake, taman da sam i ja mislio da dopišem neku tus notu ( ne fus, nego tus to vam je ono kao ona traka tus traka, samo lepljiva, na koju se hvataju muve) ali sam odustao.
Pomenuću jedan iskorak meni najzanimljiviji:
"Složili se Vi ili ne, to je nešto najbolje što Srbija ima na intelektulnom i književnom planu".
Tajac.
Nameće mi se misao kako je Dejvi Kroket nekada bio onako kul lik, čak su mu i crtić napravili( čini mi da je bio Pera Detlić) i jedan komentar, kao odgovor na ovo,koji se sam nameće:
*Naduvao se orao na vrhu litice,skroz, govori sam sebi:
"Koja sam ja faca, eeee...''
Zatim sav onako naduvan skoči niz liticu;pada, pada i na pola metra od zemlje brzo zamahne krilima, poleti natrag gore i smesti se opet na vrh litice, pun sebe kaže:
"Koja sam ja faca, eEEE KOJA SAM JA FACA!"
Potom dođe drugi orao, pita ga:
"ŠTA TO RADIŠ BRATE?"
Kaže mu ovaj:
"A evo, duvam malo, oćeš sa mnom?"
I tako se njih dvojica naduvaju i skočeniz liticu, obojica padaju, padaju i na pola metra od zemlje zamahnu krilima i vrate se na vrh, ful naduvani, napušeni
i kažu:
"Koje smo mi face , eeeEEE KOJE SMO MI FACE!"
Tada dođe meda. Pita on njih:
"Momci šta se radi?"
"Duvamo malo, hoćeš s nama?"
I sad se njih trojica naduvaju zajedno i reše da skoče niz liticu i padaju, padaju, dva orla i medved. I dok su padali, pita jedan orao medveda:
"Medo, pa je l' ti imaš krila?"
"Nemam..."
"BRATEEE.... KOJA SI TI FACA!!" *
Ili što bi rekla moja poštovana Kristina:
Znači : Ko ima da kaže još neku o civilizacijskim iskoracima Nikolaičića Mrzovoljnog, Ugridisa Nehotičnog I pamfletarnog "Kvoruma Pajaca" u pravcu kurtulnog deflorisanja i kontaminacije uma, neka izvoli.