Politika

Spermatozoidi Miloševićeve Srbije

Aleksandar Stosic RSS / 26.01.2012. u 14:28

Zemlja koja zaštitnčki staje u odbranu kriminalaca i finansira njihova najteža krivična dela, ruku na srce, i nije zemlja kojoj su civilizacijske vrednosti na prvom mestu, a kada je već tako nije ni zaslužila bolje od ovog ološa koji danas maršira njenim ulicama. Oni su ti koji nastavljaju Miloševićev inženjering i koji su postali fanatici Srbije u kakvoj su rođeni

Onog trenutka kada je otela iz džepova svojih građana milion dolara kako bi naplatila porodični propust u odgoju Miladina Kovačevića, koji je - podsetimo se toga - 4. maja 2008. divljački premlatio Brajana Štajnhauera, država Srbija je iznova dala zeleno svetlo svim onim ludacima koji vitlaju potpuno slobodno po gradu da ubiju nesrećnog Brisa Tatona, isprebijaju Vukotu Brajovića, da prete svima koji se ne uklapaju u njihov model "dobrog" Srbina ili ispravnog pravoslaca. Za smrt Brisa Tatona najodgovornija je, dakle, Vlada Republike Srbije jer je opravdala nasilje svog državljanina i još ga počastila.
A svi znamo šta znači počastiti nekog; to je dakle čin izuzetnog poštovanja prema nekoj osobi i njegovom delu. U ovom slučaju, Srbija se duboko naklonila Miladinovim mišićima, njegovoj agresivnosti, njegovom divljaštvu, a ako hoćemo da idemo još dalje, država Srbija je odala počast njegovim roditeljima na načinu na koji je odgojila svog sina.
Srbija je raspolućena zemlja, i to veoma dobro znamo; luta u rastućem klerofašizmu, homofobiji, konformizmu i u novije vreme sve izraženijem korporativizmu. Šta to znači? Prihvatamo li tu istinu? Slažemo li se s činjenicom da smo od drugih pokupili samo on najgore?
Srbija u današnje vreme, a pod Srbijom mislim i na vladajuće elite ali i na većinsko raspoloženje u društvu, odlučila je da ide linijom manjeg otpora. Svako zlo se reletivizuje, traže se paralele ili u komšijskim društvima, ili u onim malo daljim koje nazivamo "zapadnim", pa se onda mirno konstatuje kako "toga ima svuda". Kada dete dobije slabu ocenu, roditelje ne interesuje što je polovina razreda dobilo keca. Oni hoće da njihovo dete bude dobar đak.
I zato me je apsolutno ne zanima da lomljenje izloga i krađe posle svake proslave ili demonstracija u Beogradu opravdavam činjenicom da su onomad i Francuzi mesec dana iz noći u noć palili svoj Pariz, ili što i u Nemačkoj, Švajcarskoj ili Holandij postoji mržnja prema Turcima - pa eto što mi ne možemo da ocrnimo Mađare ili Bošnjake - niti što je po mnogima Silvio Berluskoni po ponašanju pljunuti Velja Ilić, niti očekujem, kada vidim tone đubreta pored kontejnera, da mi neko kaže da je u Napulju još gore.

Pitanje koje sam ovih dana sam sebi postavljao bilo je o čemu su razmišljali tinejdžeri koji su brutalno pretukli Vukotu Brajovića, dok je on gledao film u bioskopu. Da li su krajem septembra odvojili pola sata od svojih uzaludnih života da razmisle o apsurdu života, recimo Brisa Tatona? Da li su se, onako hrišćanski - jer su oni uglavnom svi veliki vernici - pomolili za život mladića iz tamo nekog drugog sveta, njima dalekog i nejasnog? Da li su pomislili kakvu su grešku napravili ti momci koji su s bejzbol palicama krenuli da tuku nekog koga nikada u životu ranije nisu videli? Jesu li uopšte pomislili, onako racionalno, zašto neko hoće krvnički da se iživljava nad osobom koju nikada u životu nije video, koja opušteno sedi u bašti kafića, uživa u lepom danu i nema ni jednu zadnju misao?
Ne, ti mladići koji su se divljački iživljavali nad Vukotom nisu ni jednu sekundu svog života potrošili na ta pitanja. Za njih reč život ne znači ništa, to je samo jedna reč, baš kao i što je to i smrt. I to je samo jedna reč, pojam. Njihov sistem vrednosti razoren je još u spermatozoidnom stanju njihovih života. Dok su još bili samo ideje, njihova projekcija u budućnost bila je definisana realnim životima roditelja. A ta je slika zapravo paradigma života svih nas pod Slobodanom Miloševićem. Razlika je samo u tome što su neki imali sreće, pa nisu upali u taj krug ludila. Ali, malo je takvih.
Ostali, čak i ako nisu smao skloni agresiji, objasniće onako šeretski da to i nije tako kako izgleda i da krivica nije u nama, nego u njima. I onda kreće nabrajanje, od sankcija, bombardovanja, preko Kosova i Haga... A kada ih pitate, "a zašto smo sve to imali", odgovor postaje tek kiseli osmeh i konstatacija da si "ti još mlad i da ćeš tek shvatiti".
Ta, Miloševićeva deca odrasla su u nenormalnim životnim okolnostima, u kojima bi otac umesto da se posveti načinu kako da od njih stvri dobre ljude, bio primoran da razmišlja kako će da ih nahrani. A kada bi došao kući bez odgovora na to pitanje, vinjakom bi u zadimljenoj prostoriji u kojoj odzvanja muzika tog vremena, nemo ćutao i gledao u prazno. Život je prolazio pored njega, dete mu je odrastalo na ulici gde je sve naučilo. I zašto ne treba ići u školu, i zašto treba mrzeti Hrvate, Šiptare, Muslimane, Cigane, Slovence, Amerikance, Nemce, Francuze, Mađare, Grobari Delije, a Delije Grobare, pedere, pankere, šminkere, i tako redom, do krajnih granica sopstvenog bića. A zatvor? Pa zašto bi se oni plašili zatvora, kada su empirijski iskusili da se barem u zemlji Srbiji možeš ponašati kako god želiš i da ćeš biti još malo pa i nagrađen. Za jednog znamo, eno ga na početku teksta. "Šta je pet šest godina zatvora, za jedno pišljivo ubistvo ako će posle kad izađe da bude baja, sa lovom koja mu je ostala, i s poštovanjem ostalih". Tako su kapirali. Što si više proveo u mardelju, to si više ispoštovan. Zalog za budućnost.
Miloševićev inženjering je tako doveo do potpunog okretanja društvenog sistema vrednosti. Sve je otišlo naopačke, pa danas umesto fakultetske diplome, zatvorski staž postaje značajna stavka u ovim novim biografijama. Bejzbol palica je zamenila knjigu. Spermatozoidi iz Miloševićevog vremena, danas su momci s pravom glasa. Oni su ti koji nastavljaju njegov inženjering i koji su postali fanatici Srbije u kakvoj su rođeni.
A zemlja koja zaštitnčki staje u odbranu kriminalaca i finansira njihova najteža krivična dela, ruku na srce, i nije zemlja kojoj su civilizacijske vrednosti na prvom mestu, a kada je već tako nije ni zaslužila bolje od ovog ološa koji danas maršira njenim ulicama.


*Ovaj clanak je napisan  16.10.2009. za potrebe E-Novina.

(http://www.e-novine.com/stav/31100-Spermatozoidi-Miloevieve-Srbije.html).

Nedavni dogadjaji naveli su da ga jos jednom procitam i jos jednom objavim. 

 



Komentari (10)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

validni validni 14:34 26.01.2012

Tripujem se

Siguran sam da je slučajnost što je danas objavljeno da je Apelacioni Sud prepolovio kazne ubicama Brisa Tatona.
[url=http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2012&mm=01&dd=26&nav_category=16&nav_id=577327][/url]
uros_vozdovac uros_vozdovac 15:10 26.01.2012

Re: Tripujem se

Da popravim link i da ti dam preporuku.
validni validni 15:38 26.01.2012

Re: Tripujem se

Nešto to sa linkovima u Chrome-u ne radi. Triput sam editov'o. Džaba.
Biljana 77 Biljana 77 16:10 26.01.2012

podsećanje











Ne relativizujem. Samo se tešim. Jer moji sinovi treba da odrastu ovde.

A sudstvo je danas zakucalo još jedan ekser u kovčeg ljudskosti koji uporno pokušavaju da sahrane.

noboole noboole 16:24 26.01.2012

Re: podsećanje

Koliko sam ja razumeo ovaj tekst, polazna teza je da je vreme u koje su se izrodila ta deca, a obuhvata generacije izmedju kraja osamdesetih i pocetka prosle decenije, uticalo na to da najveci deo pripadnika tih generacija sada ima potpuno pogresan osecaj za vrednosti, i da, u sustini, bilo ko od njih moze da ucini ono sto se, npr. desilo pri carki sa hrvatskim navijacima.

Siguran? Siguran da su bas svi ti ljudi skart? Ili se ipak moze reci da je dobra vecina cudom sacuvala glavu, ali i da ima znacajan broj onih koji to nisu uspeli, to jest, da ih ima dovoljno da produkuju znacajan negativan publicitet, ali da su u manjini.
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 17:56 26.01.2012

Re: podsećanje

Siguran? Siguran da su bas svi ti ljudi skart? Ili se ipak moze reci da je dobra vecina cudom sacuvala glavu,

mislim da smo svi mi,i ponavljam MI, pukli i da nam nema spasa...
Rejlem Rejlem 23:38 26.01.2012

Re: podsećanje

Aleksandar Stosic
mislim da smo svi mi,i ponavljam MI, pukli i da nam nema spasa...

Ziva istina.
stefan.hauzer stefan.hauzer 22:41 26.01.2012

.

nije ni zaslužila bolje od ovog ološa koji danas maršira njenim ulicama


smatram svaki jezik lepim,
jer na svakom jeziku možeš reći lepe stvari -
kao kad se ona smeje i ima one slatke rupice na bradi.

ne volim kad se koristi na pogrešan način,
kao ovde gore
...

jarboli
Vera Johnson Vera Johnson 00:57 27.01.2012

eh, eh...

citiram aleksandra:

"Onog trenutka kada je otela iz džepova svojih građana milion dolara kako bi naplatila porodični propust u odgoju Miladina Kovačevića, koji je - podsetimo se toga - 4. maja 2008. divljački premlatio Brajana Štajnhauera, država Srbija je iznova dala zeleno svetlo svim onim ludacima koji vitlaju potpuno slobodno po gradu da ubiju nesrećnog Brisa Tatona, isprebijaju Vukotu Brajovića, da prete svima koji se ne uklapaju u njihov model "dobrog" Srbina ili ispravnog pravoslaca. Za smrt Brisa Tatona najodgovornija je, dakle, Vlada Republike Srbije jer je opravdala nasilje svog državljanina i još ga počastila."

ovom prilikom, drzava nije platila propuste u odgoju miladina kovacevica. platila je propuste u ponasanju diplomatskih sluzbenika srbije.

dogodilo se u americi, meni: 1993. ote mi "mangup" tasnu a u njoj: zelena karta, razni dokumeti, pa i pasos (jugoslovenski, onaj sfrj, stari, crveni). trebalo mi je osam meseci da dobijem novi pasos. trajalo bi krace da sam imala vremena da na par meseci odem u slobinu i milovu jugoslaviju, ali je primarno bilo da donesem "police report" (koji sam imala) da dokazem da je pasos ukraden, "jer, znate, jugoslovenski pasosi su na ceni, mnogi ih prodaju" da bih dobila "privremeni putni dokument". miladin kovacevic je takav putni dokument dobio u sred noci, ako se ne varam. bez potvrde americke policije da je isti ukraden.
maraton maraton 22:36 27.01.2012

Krivica na raznim stranama

Iznete teze u ovom članku imaju svoju opravdanost. Ali, u životu ima uvek neko "ali". Period Miloševićeve vladavine sa određenih aspekata politike jeste period vraćanja Srbije unazad (retrogradne Srbije) u vreme koje je teško odrediti. Tek će istorijska distanca i dostupne relevantne informacije odrediti ko su sve krivci naše sudbine iz Srbije i iz belog sveta. A ima ih mnogo. Mnogo toga smo Miloševiću stavili na leđa kao istorijski teret, uz veliko pitanje da li je to njegov teret, ali mnogi tereti jesu njegovi i jeste ih nezasluženo ostavio nama i budućim generacijama da ih nosimo na našim leđima. Vreme Miloševićevo je bilo teško vreme, ali i vreme velikih istorijskih šansi za Srbiju koje on nije bio sposoban ili nije želeo da iskoristi. Ne samo što je partokratskim kadriranjem i bračnom partijskom vezom u Srbiji širom otvorio vrata kriminalu, korupciji, nestabilnosti i ko zna sve čemu i što je sve naše šanse prokockao, već nas je vratio u neko vreme koje je daleko iza nas. Neko bi možda rekao u vreme Obrenovića, ali ja moram reći da je Srbija u to vreme, izmučena i iscrpljena, bar imala ugled i slavu u svetu i podršku da povrati sebe i svoju državnost. A danas nema ni to.
A što se tiče mladih kojima je Milošević kriv za njihovu nasilnost i osujećenost, donekle se s tim slažem. Donekle, jer sistem i država imaju svoju krivicu za to, ali je imamo i mi, a imaju i ta deca koja su sebe pronašla u nasilnom ponašanju prema drugima. Tamo gde živim i krećem se i posmatram svet oko sebe vidim puno sirotinjske dece koji se ponašaju smerno, vidim puno i situiranih mladih ljudi koji se takođe tako ponašaju, ali vidim i puno dece bogatih roditelja - obesnih, nepristojnih i nasilnih, koji svoje kabadahijsko ponašanje (u kojem ne prezaju ni od prebijanja i ubijanja iz obesti) temelje na "jakim" leđima svojih roditelja i korumpiranom srbijanskom društvu u kojem korumpirana vlast omogućava svojom inertnošću da deca, skrivena iza "jakih" leđa čine zlodela. Očito, duga je ovo i složena priča, koja traži sveobuhvatan i objektivan sud i javnosti i stručnih lica i institucija, ali i vlast koja će biti spremna da se izbori za državu vladavine pravom i države u kojoj korupcija i bezakonje i zarada i bogaćenje bez rada nisu sila iznad zakona i obrazac ugleda i moći u društvu.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana