Čoveku koji je u govnima, kome govna brboću ispod donje usne, često se dešava da previdi ili kasno vidi probleme u kojima se nalaze čak i njegovi najbliži! Opravdanja nema, govna su govna a najbliži i najmiliji su ili bi trebalo da budu na prvom mestu!
Evo, to se meni/nama desilo sa Chiarom! Već sam (davno) pisao o njoj, malenoj Maltezerki, beloj pufnici, pahuljici, našem najboljem prijatelju, veseloj, razdraganoj i razigranoj personi, najboljem terapeutu na svetu, izlečitelju srdaca i duša naših. Prvog juna prošle godine je napunila deset godina. Znači, već više od deset godina nas održava u životu! Ubeđen sam da bismo presvisli bez nje!
Uvek u problemima, niti smo je parili, niti sterilisali. Pazio sam/smo da je ne izvodimo kad je u teranju. Spavala je na krevetu sa nama. Pametnica, sačekala bi da se ja okrenem na desni bok i umirim a onda se pribijala uz moja leđa. Za razliku od moje žene, ja spavam mirno, kako legnem, tako se i probudim.
Pre mesec, mesec i po dana, počela je da odbija hranu. Sabrao sam se, odbacio tekuća govna i kuvao joj mlevenu junetinu ili piletinu koju je do tad obožavala, sa malo pirinča, Ništa! Da je očistimo od parazita, predložila je moja žena. Radili smo to i ranije, bar jednom godišnje. Kupim u apoteci bočicu sirupa protiv crevnih parazita za decu i počnemo da joj dajemo dok je nismo ispraznili. Malo se povratila i pojela bi mrvicu ovoga, mrvicu onoga ali nije to više bila ona naša Chiara! Teško se kretala kao da je nesigurna na nogama, morali smo da je dižemo na krevet na koji je ranije lako i akrobatski skakala. Onda je počela je da pije enormne količine vode i sledno tome, da nas noću diže po pet, sedam, deset puta, da bi piškila.
Za nesreću potrefili se i nadovezali praznici i slave, niko ne radi pa ni veterinarka Dragana u koju imamo neograničeno poverenje. Pre nekoliko dana, prvo moj sin a onda i mi, primetili smo da iako ne jede, sve je više naduvena, stomačić joj zategnut kao bubanj! Odvedem je kod Dragane, ona joj prvo izmeri temperaturu, da joj infuziju i penicilin i B vitamin. Ispričam joj sve a Dragana mi kaže da moramo da damo krv na analizu. Stigne mi mejlom analiza i sam vidim ogromno povećanje leukocita, malo povećan holesterol ali šećer u normali. Odštampam i odnesem, Dragana prouči i kaže mi da Chiara hitno mora na ultra zvuk, mislim da je u pitanju materica. Došla je oko šest sati da joj da terapiju i donela mi papirić sa telefonima njenog kolege koji ima i radi ultra zvuk. Pozovem ga i dogovorimo se za juče u šest sati po podne. A juče, kijamet! Sin je nosi u ruksaku a ja pokušavam da ih zaštitim kišobranom koji mi vetar otima iz ruke. Elem, dočeka nas Milan ljubazno, pridržah Chiaru dok joj je brijao stomačić i onda na ultra zvuk. Pošto ga je prethodno zvala Dragana, odmah je krenuo od materice. Au, vidite ove tamne mase, to je tečnost...da ne kažem gnoj, ona mora hitno da bude operisana...Znači sutra da je vodim na fakultet, izgovorim, ne, materica je pred pucanjem, a onda joj nema spasa, idite vi i dođite oko osam, pola devet a ja ću je očistiti od svega.
Kako sam izdržao ta dva sata, samo ja znam! Uđem u ordinaciju i kažem dobar dan, dobro veče odgovori mi Milanova koleginica uz osmeh. Uvede me u operacionu salu, moja Chiarica u kavezu, na nogama, ponovo dobila struk i maše repom. Pogledajte, reče Milan pokazujući mi veliku plastičnu posudu nečeg nadutog, neke, što bi rekao Kralj Ibi, amorfne mase, brat, bratu od osamsto grama do kilogram težine. Kad bih ovo samo recnuo, cela sala bi bila isprskana gnojem. Ne dajte joj da liže ranu, obucite joj neku majcu i zavežite čvor na leđima a sutra kod Dragane na infuziju i antibiotike. I ne sme da pije veće količine vode, samo malo joj dajte. A da, sredio joj je i zube, povadio šta je trebalo i očistio ostale.
Upravo smo se vratili od Dragane, primila je infuziju i inekcije, kad smo se vratili pustio sam je da se ispiški i dobro je obrisao, uvio u suv veliki peškir i položio je na svoj krevet da dremucka. I jela je! Sipao sam joj u čanče belog pilećeg mesa, smazala ga je kao ona negdašnja! Nastavljam i nadam se najboljem