Vidim da zbog prevelikog prostora koji Andželina Žoli dobija u medijima Goca Tržan i Nataša Bekvalac prete novim ispovestima. Ne znam ko je Goca Tržan, za ovu Natašu nisam siguran šta je, a ni o Andželini ne znam mnogo, ali sam načuo da je njen režiserski prvenac na dobrom putu da izazove ljutnju Srbalja onako na neviđeno. Šta će biti kad i ako film dođe ne bih ni da mislim. "To je samo jedna priča," kaže Rade Šerbedžija i mene to podseti na jedan moj prastari tekst (iz marta 2006.), koji je samo jedna priča o jednom filmu. Evo "preštampavam" ga.
Slučaj vukova u dolinama Iraka
"Dolina vukova - Irak", do sada najskuplji [10 miliona dolara] turski film je proizišao iz, ovde popularne [verovatno najpopularnije], TV serije istog naziva, samo bez dodatka "Irak". Petparačka serija kojoj čovek ne može poreći kvalitet produkcije, je sastavljena od avantura fiktivnog lika - [naj]specijalnog agenta turske obaveštajne službe Polata Alemdara, ploda ukrštanja Džejmsa Bonda sa Džek Bauerom [serija 24 časa], a za potrebe filma su mu implantirani i određeni Rambovi geni.
Kao što serija duguje popularnost veštom poigravanju dosta udaljenim referencama na istinite događaje [recimo na, ono što bi se na engleskom zvalo high profile murders] tako se i film "bazira" na istinitom događaju, ovde poznatom pod imenom "Çuval olayı" [čuval olaji] iliti na engleskom "Hood event/case", što bi se dalo prevesti kao "slučaj kesa" [za na glavu]. Radi se o incidentu koji se desio ubrzo nakon okupacije Iraka. Naime, 4. jula 2003. američka vojska je u Sulejmaniji [severni Irak] uhapsila 11 pripadnika specijalnih jedinica turske vojske i izložila ih standardnom tretmanu koji podrazumeva stavljanje kese na glavu. Posle prilično čupave diplomatije, koja je između ostalog sadržavala pretnje turske armije da će zabraniti pravo preleta američkom ratnom vazduhoplovstvu i da će isterati isto iz vazdušne baze Indžirlik [dozvola za korišćenje ove baze se Američkim vojnim snagama produžava svakih šest meseci glasanjem u parlamentu], vojnici su oslobođeni nekih 40-tak časova po hapšenju. Zvaničnog izvinjenja nije bilo, ali je bilo izraza "žaljenja".
Koliko god je to bio minorni događaj za Amerikance, relativno slabo medijski pokriven i nadasve brzo zaboravljen, toliko je isti ostavio prilično bolan ožiljak, može se slobodno reći, na turski nacionalni ponos. Ovaj film nije prvi put da se taj događaj eksploatiše. Početkom Juna 2004. tiraž prvog i poslednjeg broja lista "Referans" [dnevnih novina u najbukvalnijem smislu s obzirom da su "izlazile" dana 1 (jedan)] je planuo na krilima patke koja je okupirala turske medije [i maštu] sledeća 2-3 dana. Naime, list je na naslovnoj strani objavio fotografiju američkog oficira sa kesom na glavi, a u pratećem članku se tvrdilo da je pogranična patrola "zarobila" 20-tak američkih vojnika i tri pešmerge, skinula ih do gola i stavila im kese na glave. Nepotrebno reći, patka se pokazala kao ptica ne-letačica relativno brzo.
Taj slučaj je iz nekih razloga podgrejan nedavno, januara ove [2006.] godine, kada je dnevnik Hurijet objavio intervju sa, sada penzionisanim, pukovnikom Aziz Ergenom, koji je navodno skidao Amere i stavljao im kese na glavu. To samo ilustruje koliko je ta "kesa za na glavu" ovde veoma živahna tema.
Elem, prvi, dakle pravi slučaj "kese za na glavu" je baza, ali samo baza, na kome se gradi priča filma Dolina vukova -- Irak, a koja je inače čista fikcija: Jedan od obešćašćenih turskih oficira piše oproštajno pismo i puca sebi u glavu. Pismo je upućeno super-hiper najspecijalnijem agentu Polatu Alemdaru koji sa šačicom ljudi ide u Irak da osveti čast samoubijenog oficira i prijatelja. Tamo se u stilu Ramba obračunava sa [odmetnutom?] specijalnom jedinicom američke vojske pod vođstvom negativca No.1 Vilijama Maršala, alijas Sema koga igra Bili Zejni. Negativac br.2 "Doktor" je američki vojni lekar u notornom Abu Grejb zatvoru, koji je razvio mali do srednji biznis, prodajući organe [pre svega bubrege] klinikama u Tel Avivu, Njujorku i Londonu. Igra ga Geri Bjusi. Usput film je pun referenci na neke istinite događaje kao na primer pokolj svadbe, kada su američke trupe ubile najmanje 27 civila, među kojima je bilo dosta žena i dece, i slične stvari. No, na kraju krajeva to je samo akcioni film. Naglasak na akcioni.
U vreme ovdašnje premijere filma, gledajući more inserata iz filma i prateći ceo "hajp" koji ga je počeo pratiti još ovde, bilo mi je jasno da će film izazvati reakcije na Zapadu.
Gledajući sve to setio sam se, kako su se predstavnici turske vlade žalili Kondolizi Rajs na načn kako su Turci prikazani u nekim holivudskim filmovima i serijama [mislim da ih je serija 24 časa najviše žuljala], prilikom njene prošlogodišnje posete [2005.]. Njen odgovor je bio, "pa Amerika je slobodna zemlja, vlada nema upliva u industriju zabave. Da ima verovatno bismo zabranili Farenhajt 9/11." OK, legitiman, čak bi se reklo relativno iskren odgovor.
Onda pre neki dan pročtah da, od svih, bavarski premijer poziva na bojkot i/ili zabranu Doline vukova, zbog "antiamerikanizma", "antisemitizma" [Doktor negativac br.2 je američki Jevrej] i "antizapadnjaštva". Sa malim zakašnjenjem, s obzirom da mi je Dolina vukova zaista van fokusa otkrivam da se prašina već digla preko mere.
Gle, gle, ko sad vrišti! Kad Ramboi, Bondovi i Baueri ubijaju predstavnike ne-zapadnih naroda i narodnosti, veroispovesti i rasa, koji su svi po pravilu i isključvo najcrnji negativci onda je to samo akciona fikcija, rečju zabava. Ako je bazirana na "istinitim" događajima to bolje. A ne daj bože da se neko uvredi, onda ti narodi i narodnosti, veroispovesti i rase ne znaju šta je zabava. Kad su kojim slučajem uloge zamenjene onda je to "antiamerikanizam", "antisemitizam" i "antizapadnjaštvo", koje treba po svaku cenu zabraniti. Uzgred, ta tri "anti" se polako stapaju u jedan pojam.
U međuvremenu je film "Dolina vukova -- Irak" zaista zabranjen u Nemačkoj sve pod plaštom "antisemitizma" i "antizapadnjaštva".
Počeo je da se prikazuje u Parizu u 15 bioskopa i navodno Turci iz Nemačke dolaze u buljucima, autobuskim aranžmanima, da ga vide.
U Londonu je skrajnut u svega dva bioskopa na periferiji. Međutim, iz Engleske, pod nazivom Turkey's Rambo draws first-blood, dolazi najbolji prikaz filma koji sam do sada pročitao, natopljen nenadjebivim engleskim humorom i cinizmom. Autor, Roland Lojd Peri, ga završava konstatacijom da je "malo stvari tako zdravo kao promena perspektive" i pozivom manje uvredljivima da gledaju film: "Idite pogledajte ga - suptilan je kao 'Rambo' i 10 puta zabavniji". To ja zovem pravim pristupom!
******************************
Beleške na margini
Ista ekipa okupljena oko (pajz sad) franšize "Dolina vukova" je tokom 2010. snimila film "Dolina vukova -- Palestina". Ne znam, zapravo niko valjda osim te ekipe ne zna, na šta je ličio originalni scenario. Ekipa je već bila počela snimanje u Palestini kada se masakr i streljanje aktivista na brodu Mavi Marmara desio, pa su na brzaka potpuno izmenili scenario, tako da se u filmu turski Bond/Rambo/Bauer, Polat Alemdar, sveti izraelskim oružanim snagama za taj događaj. Količina fikcije se otkriva golim okom već u drugoj sceni u kojoj Polat i njegova dva saradnika u sred Jerusalima pobiju devet (zašto baš devet?) izraelskih vojnika i rane nekoliko destina.
Naravno, da su se (jopet) neki osetili uvređeti. Od svih najviše austrijski Jevreji. S obzirom da su izraelsko-turski odnosi već bili u čabru Rojters je predviđao da će ih film još više pogoršati. Turska vlada se distancirala od filma, na isti način kao onomad Kondoliza Rajs, a zvaničnik ministarstva inostranih poslova je izjavio da "to (film) neće biti od pomoći, ali ne možemo zaustaviti privatnu kompaniju."
Za potrebe ovog bloga probao sam da odgledam film (evo ga celog sa sve engleskim titlovima na Jutjubetu, pa ko voli nek izvoli), ali sam u prvom pokušaju zaspao negde oko 30. minuta i drugog okršaja Polata & comp sa izraelskim oružanim snagama. U drugom pokušaju počeo sam od tog 30. minuta, ali sam zaspao oko 45. da bi se probudio oko početka poslednje scene, koja je, logično, neki konačni obračun.
Moja konačna ocena je da film vređa jedino zdrav razum individua koje ga gledaju, a ako bi neki kolektivni identitet trebao da se vređa zbog istog to svakako nisu Izraelci, nego Palestinci. Misleeem, šta 'š veće uvrede nego da Palestincima treba da dođu tri turska agenta, pa makar jedan od njih bio najspecijalniji, ne bi li zapalili (oružanu) intifadu.
***
Niko pri zdravoj pameti neće ni probati da negira izuzetnu propagandističku moć filma. Samo nepošteni će negirati da je propaganda nekim igranim filmovima ('umetničkim delima') zapravo najjača karakteristika. Neko tu propagandu radi suptilnije poput Holivuda*, neko, poput franšize "Dolina vukova" manje suptilno ili da parafraziram Rolanda Lojd Perija -- suptilnošću Ramba.
Iskreno žalim ljude koji na osnovu igranih filmova grade predstave o zemljama, narodima, istorijskim događajima itd. Ne znam, pretpostavljam da se ta ista vrsta ljudi može kolektivno uvrediti, a to je tek za žaljenje.
-----------------------------
* Holivud je uspeo da ubedi dobar deo sveta da je istrebljenje urođenika sasvim OK.