
Desilo se to jedne kasne zime, mislim da je to bila 2001. Na spratu novosadskog Spensa je onako pomalo zabacena, radila jedna od onih zaostalih radnji-relikvija iz ilegalnih devedesetih koja je najnormalnije - sa sve računom, karticom za popuste i reklamnim kesicama pride - podavala piratske audio kasete i CD-ove.
Na povratku sa fakulteta, imajuci prilicno vremena do prvog autobusa za Zrenjanin, provodio sam dosta vremena na Spensu, obilazeci knjizare - tamo besramno citajuci velike delove knjiga za koje nisam imao para da kupim - i radnje sa diskovima i kasetama . Tog dana sam - posle autobuske karte (sa studentskim popustom, zato sam morao da cekam bas odredjeni Vojvodinin autobus) i cigareta (meki plavi "export" Best su uvek bile cigarete po mom izboru) imao para za jednu kasetu.
Dakle, ne za tada vec opšteprihvaceni CD (čak sam i ja imao CD plejer) vec za upola jeftiniju kasetu. Obilazivši tu radnju godinama pre toga znao sam vec otprilike šta bih hteo da uzmem, tog dana sam se dvoumio izmedju albuma grupa
Oi Polloii (koji sam u principu mogao da presnimim od drugara) i grupe
Total Chaos (za koju sam čuo dosta toga - dobrog i lošeg - ali koju nisam slušao i mogao sam da se opečem kupujuci za zadnej pare nešto što ne znam kakvo je). I ja sad baš i ne znam tacno sta se desilo ali upala mi je u oči kaseta grupe
New Order i to meni tada omraženo
Best of izdanje (uvek sam smatrao priličnom lenjošcu kupovati sva ta "greatest hits" i "best of" izdanja, a i danas rado krotikujem bendove koji snime neku novu - cesto shit - pesmu samo da bi motivisali ljude poput mene da nabave još jedno bespotrebno "best of" izdanje). New Order mi do tada nisu bili na radaru. Obožavao sam Joy Division naravno, ali New Order je bio "nešto što bi moj brat slušao" (iako sam kao klinac slušao sve ono što i moj brat - heavy metal - vremenom su se naši ukusi veoma veoma razišli, naročito kako sam ja prešao na anarhični HC punk a kasnije i na dark i gothic zvuk) a to sam pomislio valjda zato što je je moj brat tada dosta slušao Pet Shop Boys a oni su početkom devesetih saradjivali sa Bernardom Samnerom iz New Ordera na projektu (isto tako sjajnom) Electronic. U svakom slučaju - blago, melodično, disko-ritmično, ... Bilo kako bilo, kao da sam bio vodjen božjom rukom - u magnovenju ugrabih kasetu, platih i izadjoh u hodnik Spensa pre nego što sam se potpuno osvestio i shvatio šta sam uradio. U momentu kada me je ošinuo hladan vazduh na bulevaru, dok sam hodao prema stanici, shvatio sam da sam možda napravio brzopletu grešku i da bih čak mogao i da se vratim da zamenim ovu kasetu za neku od onie dve koje sam planirao da uzmem ... Ali više nije bilo vremena za vracanje nazad i pomalo snužden sedoh u taj popodnevni autobus kuci ...
NIsam žurio da pustim kasetu kada sam došao kuci. Tada sam bio u fazonu da slušam ploče (leto pre toga sam kupio neki prastari raspadajuci gramafon) i satirao sam se od preslušavanja fenomenalnih ploča grupe The Cure naročito B strana singlova (npr. Chain of Flowers i Breathe) koje sam tada čuo po prvi put (bilo je to vreme pre kucnog interneta, za internet se islo u tzv. tele-domove i internet-kafee (fuck, zamislite to zadovoljstvo!)). Par nedelja nakon kupovine, slavio sam imendan i ceo dan imao goste (prijatelji i rodbina) i sad je bio fazon da se pusti muzika koja pasuje svakome - i drugarima i starijim ljudima od rodbine. I setim se ja ove kasete ...
True Faith! Odlepio sam, bio je to onaj momenat kada shvatiš da se celo vreme živeo u špajzu a da ti je na raspolaganju ceo dvorac. Gde li se krila ova muzika? Kako je do sada nisam primecivao? Bizzarre Love Triangle! "Everythime I think of you ..." Kao da sam se prvi put zaljubio. Kao što kažu tinejdžeri - leptirici u stomaku. "I feel fine I feel good, I feel like I never should ...)
U tom momentu sam naravno imao bar pola litre navipovog Rojala u sebi i iako bi trebaloda budem pričljiv - samo sam puštao pesmu glasnije i zaboravljao svu diskusiju za stolom. Posle True Faith i Bizarre Love Triangle, sledile su sve sama remek-dela The Perfect Kiss, Shellshock, Thieves Like Us, Vanishing Point, Run, Round & Round, World (The Price of Love), Ruined in a Day, Touched by the Hand of God, Blue Monday, World in Motion. Kaseta se vrtela cele večeri, bilo je puno premotavanja, najviše da bih ponovo čuo Shellshock, Regret ("Maybe I've forgotten the name and the address Of everyone I've ever known - It's nothing I regret"), World ("Thats the price of love ..."), Touched by the Hand of God (genijalnost ovog benda se vidi i u sjajnim video-spotovima!), Run ili Blue Monday (valjda jedina NO pesma koju sam malo bolje znao tada).
Kasnije, kada je vec pala noc i kada se rodbina razišla i u sobi ostadoše samo drugari dolazi jedan od poznanika sa sve pločom World Downfall (znate, kultna ploča grupe Terrorizer, jedan od najboljih grindcore albuma ever) pod miškom a u sobi se ori pesma "1963". Posle posluženja i nekoliko minuta neugodne tišine usledilo je pitanje - "Kakva ti je bre ovo pederska muzika!?"
E, pa, drugari, pa gotovo je sa pankom izgleda! Menjam se, odrastam, šta li je ne znam ... "I feel so extraordinary. Somethings got a hold on me. I get this feeling Im in motion. A sudden sense of liberty ..." Tako je i bilo. Od te zime sam malo po malo bataljivao i HC pank muziku i DIY fanzinaštvo i celu tu lokalnu pank scenu (koja je ionako bila na umoru). Imao sam 22 godine i New Order su me - hteo ja to ili ne - uveli u odraslost ...
New Order ovog leta dolaze na festival EXIT. Vidimo se ispred bine ...