Ekonomija| Ljudska prava| Porodica

Porodilja – noćna mora srpskog preduzetnika

udruzenje_roditelj RSS / 27.01.2012. u 23:45


Pozvali su vas na razgovor za posao, imate dobar CV, odlične preporuke, potrebno iskustvo. Puni samopouzdanja odlazite na razgovor. Posle nekoliko pitanja vezanih za vaše sposobnosti, znanja i iskustva, dolazi ONO pitanje.

A imate li vi decu?

Šta god odgovorili - pogrešićete. Ako imate - kako ćete ispunjavati brojne poslovne obaveze ako vam se dete sutra razboli (podrazumeva se da da biste ispunili svoju društveno određenu ulogu dobre majke slinavi nosić svoga deteta morate brisati isključivo vi, tako da se odgovori poput "imam obezbeđeno čuvanje" "muž ne radi" i slični ne računaju). O putovanjima da i ne pričam, pa kako ćete decu ostaviti i otići sutra na službeni put (vi, nemajko nijedna!)

Nemate dete? Aha - ali sigurno planirate...? Još gore, došli ste sa namerom da se prvo zaposlite a onda odete na porodiljsko na grbači firme -- aaa, znaju oni takve. Ako ste još u braku ili u ozbiljnoj vezi - šanse da samo čekate stalni posao pa da rađate decu narednih 10 godina su jos veće. Ako nemate - i to je sumnjivo, mladi ste, u "reproduktivnom periodu" ko zna, može se pojaviti neko...a možda i lažete, nikad se ne zna.

Koliko muškaraca znate kojima su slična pitanja postavljena na intervjuu za posao? Po svoj prilici nijednog. Ali ovakav tretman nije ništa novo za brojne žene koje se sa ovim problemima susreću prilikom traženja posla.Tiha diskriminacija vlada tržištem rada u Srbiji, pretvarajući žene u nepoželjne radnice drugog reda u mnogim okruženjima, a potencijalnu trudnoću u opasnu boljku koja će vašeg potencijalnog (ili trenutnog) poslodavca, sudeći po nekim komentarima koje ovih dana čitamo na Internetu, ugroziti kao kuga i kolera zajedno.

Na papiru, trudnice i porodilje u Srbiji su zaštićene mnogo bolje nego u mnogim zemljama sveta. U realnosti skoro se ništa od tih propisa ne poštuje - u slučaju da ste zaposleni i u nekom trenutku rešite da imate decu, može vas zateći niz problema - od neisplaćivanja plate, dobijanja otkaza po vraćanju na posao, mobinga, pretnje, ucena... o namrgođenim licima kolega i pretpostavljenih da i ne govorimo. Udruženju RODITELJ se gotovo svakodnevno javljaju žene sa upravo ovakvim i sličnim problemima i pritužbama, žene koje su se obraćale svim mogućim nadležnim službama - i ostajale bez pravih odgovora. I čemu onda služe ti zakoni?
Sa druge strane, treba razumeti i preduzetnike kojima je život zagorčan brojnim propisima, porezima i nametima od strane države u kojoj i oni imaju mnogo obaveza a malo prava, i jednake želje - kao i zaposleni - da obezbede sebe i svoje porodice. To naravno ne opravdava javni poziv na diskriminaciju žena i starih koji se ovih dana mogao pročitati na raznim društvenim mrežama i blogovima uz nalaženje 101 izgovora zašto je sve bolje ne zaposliti ženu, naročito imajući u vidu da je i to direktno kršenje zakona... ako iko više za to uopšte mari.


Gde je izlaz?


Postoje načini da se poboljša situacija, ali država mora da pokaže minimum dobre volje u konkretnom ispunjavanju bilo čega od obežanih mera vezanih za populacionu politiku, osim fotografisanja sa decom i deklarativnih izjava o podrškama porodici i "godini beba" (koju smo otpočeli poskupljenjem pelena, a kako drugačije?), a i poslodavci i žene, da pokažu na delu malo više razumevanja jedni za druge.
Udruženje RODITELJ ima i konkretne predloge:
1.Izmena načina isplaćivanja zarade porodiljama - umesto refundacijom novca poslodavcima, isplaćivanje direktno porodilji na namenski račun (kao u slučaju roditeljskog dodatka). Ovo bi rasteretilo poslodavce, a rešilo veliki problem zakasnelih isplata kod brojnih porodilja.
U februaru 2011 godine Udruženje je i podnelo zahtev za razmatranje ovog predloga Ministarstvu rada i socijalne politike, od njih smo dobili šturi odgovor da tako nešto nije moguće (molbu i njihov odgovor skeniran možete videti u prilogu)
2. Rešavanje gorećeg problema upisa u vrtiće oko kojeg je već godinama unazad ista priča sa navodno prepunjenim vrtićima, listama čekanja na koje se treba prijaviti maltene od rođenja deteta isl. Da bi majka mogla da radi bilo šta, mora imati obezbeđeno čuvanje deteta - ukoliko mi imamo problema da u vrtiće smestimo decu uzrasta od godinu dana, kako da računamo na to da će se naći mesta za mlađu decu u slučajevima da njihove majke žele da se ranije vrate na posao, a nemaju baba servis ili novca za privatne vrtiće i bebisitere.
Jedno od rešenja koje u svetu već godinama odlično funkcioniše su vrtići pri firmama - ovo je naravno izvodljivo samo za velike kompanije, ali je svakako pravac u kome je potrebno razmišljati (i opet nešto što bi država recimo mogla podržati i obezbediti neke finansije ili kredite kompanijama koje bi uložile sredstva u ovako nešto).
3. Uvođenje "part time" radnog vremena i rada od kuće. Ma šta poslodavci mislili, ne žele sve žene da sede godinu dana kod kuće i ne rade ništa. Danas uz sve prednosti savremenih tehnologija postoji mnogo poslova koje je moguće raditi od kuće. Isto tako i skraćeno radno vreme, ili rad samo određenim danima u nedelji može da bude odlična opcija za prelazni period dok je dete manje i takođe je jedna od stvari koja se često primenjuje u nekim drugim zemljama.
4. Građenje atmosfere međusobnog poštovanja. Dok poslodavci objašnjavaju zaposlenima kako su potrošna roba i vrede mnogo manje nego što misle, zaposleni smišljaju kako da ih" zeznu" sa što manje rada, odlaskom na bolovanje ili porodiljsko čim dobiju stalan posao, i čudeći se zašto ih isti posle godinu dana nije sačekao. Na taj način stalno imamo atmosferu tenzije i nepoverenja u kojoj na kraju ni jednoj strani nije dobro.
Ako imate ideja na koji način bi se još mogli rešiti ovi problemi, voleli bismo da ih čujemo.

Atačmenti



Komentari (62)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

highshalfbooze highshalfbooze 00:55 28.01.2012

Na primer

Ako imate ideja na koji način bi se još mogli rešiti ovi problemi, voleli bismo da ih čujemo.


Više posla, više radnih mesta. Tržište rada je poremećeno. Malo je potražnje, a ponude je mnogo.
zemljanin zemljanin 02:22 28.01.2012

uh, uh i uhhh

Pročitao sam tekst i evo, desetak minuta pokušavam da dam smisleni komentar ali to je jako teško.

Sa državom treba biti "bezobrazan" i staviti problem pred "njihova vrata". Znači jedan organizovani protest žena sa sve decom i to pred Skupštinom. Medijska pažnja će biti jako velika a zna se da naši političari rešavaju problem samo kad im se servira ispred vrata. Jedino tako, pogotovo u predizbornom periodu, možete "pomeriti" problem sa mrtve tačke. Od korespodencije sa državom još niko nije video korist.
jkt2010 jkt2010 07:26 29.01.2012

Re: uh, uh i uhhh

zemljanin


Sa državom treba biti "bezobrazan" i staviti problem pred "njihova vrata". Jedino tako, pogotovo u predizbornom periodu, možete "pomeriti" problem sa mrtve tačke.


I tako dodjete do "resenja" koje imamo: drzava vam dodeli "pravo" koje posle ne moze da vam isplati. Ali sta briga "drzavu", vazno je da su dobili izbore. Sto je sistem jos dodatno s*eban to nema veze, to cemo da "resavamo" na isti nacin pred sledece izbore...

zemljanin

evo, desetak minuta pokušavam da dam smisleni komentar


Potrosite jos malo vremena i pogledajte osnovne brojke:
Na 7,5 miliona stanovnika u Srbiji imate:
1,2 miliona zaposlenih (bez drzavnih radnika)
1,2 miliona dece ispod 15 godina
1,2 miliona starijih od 65 godina
1,6 miliona penzionera
0,5 miliona zaposlenih u drzavi i njenim firmama, maltene sve redom gubitasima

E sad, ako pogledate da 1 zaposleni vec izdrzava
1 starosnog penzionera,
1 dete,
0.7 drzavnih radnika,
0.4 invalidskih i porodicnih penzionera,
onda kako mislite da drzava moze da "resi problem"? Da navali jos neki teret na pleca ovog 1 zaposlenog? Pa on jedan vec vuce na grbaci njih 3, tj "svoje" dete, "svog" penzionera i "svog" drzavnog zaposlenog... Hajde mu dajte jos i vase dete na izdrzavanje.
zemljanin zemljanin 13:24 29.01.2012

Re: uh, uh i uhhh

I tako dodjete do "resenja" koje imamo: drzava vam dodeli "pravo" koje posle ne moze da vam isplati. Ali sta briga "drzavu", vazno je da su dobili izbore. Sto je sistem jos dodatno s*eban to nema veze, to cemo da "resavamo" na isti nacin pred sledece izbore...


U teoriji se slažemo samo ste ispustili iz vida originalni tekst autora. Da podsetimo:

Na papiru, trudnice i porodilje u Srbiji su zaštićene mnogo bolje nego u mnogim zemljama sveta. U realnosti skoro se ništa od tih propisa ne poštuje - u slučaju da ste zaposleni i u nekom trenutku rešite da imate decu, može vas zateći niz problema - od neisplaćivanja plate, dobijanja otkaza po vraćanju na posao, mobinga, pretnje, ucena... o namrgođenim licima kolega i pretpostavljenih da i ne govorimo. Udruženju RODITELJ se gotovo svakodnevno javljaju žene sa upravo ovakvim i sličnim problemima i pritužbama, žene koje su se obraćale svim mogućim nadležnim službama - i ostajale bez pravih odgovora. I čemu onda služe ti zakoni?


Ne traže se od države specijalne povlastice već stav države da se doneti propisi sprovedu. Ćutanje države i nemoć onoga koji pravo traži, kod nas se "rešava" pritiskom. Pritisak nije samo na državu već i na građansku svest kroz medijsku pažnju i otvaranje problema široj javnosti.

O statističkim podacima vredi raspravljati ali oni su odraz naše sposobnosti da izaberemo sposobne i da ih smenimo ako to nisu. Kod nas Vlada može pasti samo ako je opozicija sruši. Ne ako ne ispunjava svoje obaveze i/ili ne radi svoj posao sa određenim stepenom uspešnosti.

O problemima države mi možemo raspravljati unedolged, niko ne spori da oni postoje. Problem je što će u međuvremenu ova deca o kojoj pričamo, krenuti u školu. Da li imamo ili ne, vremena da stvari ostavimo po strani dok ne rešimo probleme države, to nije tema a verujem i da ne može biti, zato je i naslov mog odgovra "uh, uh i uhhh" jer je tema jako teška. Ali prvi korak jeste - ostvarivanje prava i traženje zaštite od onoga koji tu zaštitu može i treba da pruži, a to jeste država. Altruizam u odnosu sa državom ne postoji jer pravo pojedinca je obaveza države.

Na kraju, Vi niste ponudili nikakav odgovor ili ideju, nagoveštaj itd. što jeste svrha komentara već ste izneli probleme. Svi znamo da problemi postoje ali su nam neophodna rešenja, ona kratkoročna i ona dugoročna i u tom smeru bi i mi trebali da diskutujemo a da pri tome to bude koncizno u odgovarajućoj meri. Problem je već izneo sam autor, ako se slažemo
udruzenje_roditelj udruzenje_roditelj 11:49 30.01.2012

Re: uh, uh i uhhh

zemljanin
I tako dodjete do "resenja" koje imamo: drzava vam dodeli "pravo" koje posle ne moze da vam isplati. Ali sta briga "drzavu", vazno je da su dobili izbore. Sto je sistem jos dodatno s*eban to nema veze, to cemo da "resavamo" na isti nacin pred sledece izbore...


U teoriji se slažemo samo ste ispustili iz vida originalni tekst autora. Da podsetimo:

Na papiru, trudnice i porodilje u Srbiji su zaštićene mnogo bolje nego u mnogim zemljama sveta. U realnosti skoro se ništa od tih propisa ne poštuje - u slučaju da ste zaposleni i u nekom trenutku rešite da imate decu, može vas zateći niz problema - od neisplaćivanja plate, dobijanja otkaza po vraćanju na posao, mobinga, pretnje, ucena... o namrgođenim licima kolega i pretpostavljenih da i ne govorimo. Udruženju RODITELJ se gotovo svakodnevno javljaju žene sa upravo ovakvim i sličnim problemima i pritužbama, žene koje su se obraćale svim mogućim nadležnim službama - i ostajale bez pravih odgovora. I čemu onda služe ti zakoni?


Ne traže se od države specijalne povlastice već stav države da se doneti propisi sprovedu. Ćutanje države i nemoć onoga koji pravo traži, kod nas se "rešava" pritiskom. Pritisak nije samo na državu već i na građansku svest kroz medijsku pažnju i otvaranje problema široj javnosti.

O statističkim podacima vredi raspravljati ali oni su odraz naše sposobnosti da izaberemo sposobne i da ih smenimo ako to nisu. Kod nas Vlada može pasti samo ako je opozicija sruši. Ne ako ne ispunjava svoje obaveze i/ili ne radi svoj posao sa određenim stepenom uspešnosti.

O problemima države mi možemo raspravljati unedolged, niko ne spori da oni postoje. Problem je što će u međuvremenu ova deca o kojoj pričamo, krenuti u školu. Da li imamo ili ne, vremena da stvari ostavimo po strani dok ne rešimo probleme države, to nije tema a verujem i da ne može biti, zato je i naslov mog odgovra "uh, uh i uhhh" jer je tema jako teška. Ali prvi korak jeste - ostvarivanje prava i traženje zaštite od onoga koji tu zaštitu može i treba da pruži, a to jeste država. Altruizam u odnosu sa državom ne postoji jer pravo pojedinca je obaveza države.

Na kraju, Vi niste ponudili nikakav odgovor ili ideju, nagoveštaj itd. što jeste svrha komentara već ste izneli probleme. Svi znamo da problemi postoje ali su nam neophodna rešenja, ona kratkoročna i ona dugoročna i u tom smeru bi i mi trebali da diskutujemo a da pri tome to bude koncizno u odgovarajućoj meri. Problem je već izneo sam autor, ako se slažemo



U ovom blodovanom je, čini se onaj deo na koji treba da usmerimo energiju. Država propisuje, onda se onog što ONA PROPIŠE ne pridržava, ni u malom procentu. A od građanja očekuje (pa i tih preduzetnika za koje, u najvećoj meri imamo razumevanja da im je zaista teško) da sve poštuju i sankcioniše ih ako ne poštuju propise. A ko kontroliše i tera državu? U zemlji koja još nije pravna država, ostaje da izgleda građani vrše pritisak, mada je diskutabilno i koliko oni imaju uticaja, a to smo videli prethodnih godina/decenija
vladaxy vladaxy 15:42 30.01.2012

Re: uh, uh i uhhh

Altruizam u odnosu sa državom ne postoji jer pravo pojedinca je obaveza države.


Pravo pojedinca je obaveza ostalim pojedincima da plate to pravo pojedincu. Ne postoji država. Postoje pare koje mi svi sipamo u zajedničku kasu (budžet) i postoje pojedinci koji upravljaju (loše) zajedničkim parama.

Ti kad tražiš pravo, uzimaš meni (ili bilo kome drugom) pare iz džepa.



zemljanin zemljanin 16:18 30.01.2012

Re: uh, uh i uhhh

Pravo pojedinca je obaveza ostalim pojedincima da plate to pravo pojedincu. Ne postoji država. Postoje pare koje mi svi sipamo u zajedničku kasu (budžet) i postoje pojedinci koji upravljaju (loše) zajedničkim parama.

Ti kad tražiš pravo, uzimaš meni (ili bilo kome drugom) pare iz džepa.


Nadam se da ovo nije uvod u raspravu o državi i njenoj funkciji jer van toga je, čini mi se, nerealno svoditi problem na dati nivo.

Država je osnov civilizacije i društva i njena funkcija je da uredi sistem i da ga sprovede u praksi. Novac za to dajemo svi kroz uređeni sistem poreza koji, takođe, država propisuje. Država tj. izabrane grupe (bez diskusije oko izbora) imaju pravo, koje smo im mi dali, da urede naše društvo, vodeći pri tome računa o svim aspektima, uključujući i socijalni.

Onog trenutka kada smo (svi mi) pristali da platimo porez, mi smo prihvatili sistem i odrekli se našeg prava da raspolažemo (individualno) tim novcem (zloupotrebe isključujem). Ukoliko to ne bi bio slučaj morali bi raspisivati referendum za svako "trošenje" tog novca. Dakle, kao što svi mi poštujemo propise koje je država donela kao našu obavezu tako imamo pravo, a država obavezu, da ispunjava svoje zadatke u šta je uključena i raspodela i namensko trošenje sredstava što se iskazuje kroz budžet.

U konkretnom slučaju je država donela propise koji regulišu ovu oblast ali ih ne sprovodi u praksi. Sve drugo je pretapanje problema u beskonačnu teorijsku petlju.
vhedrih2 vhedrih2 11:05 28.01.2012

Istrazivanje

Evo kada ste vec pomenuli temu da iznesem i neke podatke. Istrazivacki tim kojim rukovodim (projekat ministarstva prosevete i nauke 179002) sproveo je u drugoj polovini 2011 godine na geografskom klaterskom uzorku od 2500 stanovnika Srbije istrazivanje u kom smo ispitivali tipicne nacine funkcionisanja na poslu i u porodici i interakcije izmedju posla i porodice.
Izmedju ostalog ispitivali smo i taj fenomen "loseg" odnosa prema porodiljama (koji je zapravo dosta siri od puke diskriminacije pri zaposljavanju) i to pod imenom antiporodicna klima u preduzecu. Ljudi su ispitivani kod kuce, a ne u preduzecu gde rade, bez uzimanja licnih podataka i anketare smo svuda osim u nekoliko slucajeva u velikim gradovima dovozili sa strane (iz drugog grada/opstine/mesta) (da bi smanjili mogucnost da ispitanici ne bi bili u strahu da to sto kazu moze da "iscuri" do gazde ili po mestu). I tu ima dobrih i losih vesti. Dobra vest je da zapravo 70% ispitanih ne primecuje postojanje elemenata antiporodicne klime u svom preduzecu. Jasno postojanje antiporodicne klime je prijavilo nesto manje od 7% ispitanih, a potpuno jasno i javno izrazen ovaj fenomen je prijavilo svega 2% (otpustanje porodilja, nezaposljavanje ili otpustanje ljudi koji planiraju porodice).
Dakle, dobra vest je da to izgleda nije opsteprisutan fenomen, jer postoje brojne firme i one su vecina koje porodilje i ljude sa porodicama tretiraju kako treba.
Lose vesti su da je ipak ovo jako veliki procenat ljudi koji prijavljuju da u njihovim preduzecima u najmanju ruku nije pozeljno ili "dozvoljeno" imati decu ili planirati porodicu. Mene je iznenadilo i da smo tu i tamo od ljudi culi niz vrlo ruznih i pogrdnih naziva kojima se oslovljavaju porodilje i zene koje imaju ili planiraju decu na takvim mestima(suvise nepristojni da bi ih ovde navodio). Losa vest je i da los tretman ljudi sa porodicom, porodilja i ljudi koji decu planiraju izgleda da cesto ide zajedno sa nekim drugim losim/nezakonitim praksama u firmi poput zakidanja uplate doprinosa, zaposljavanjem na crno, maltretiranjem zaposlenih isl. Cini se takodje, i da los tretman trudnica i ljudi sa decom nije motivisan samo finansijskim razlozima, jer iste finansijske razloge za diskriminaciju imaju sve firme, ali se to javlja samo kod nekih. Takodje, cisto finansijski razlozi tesko mogu da objasne postojanje pogrdnih naziva za porodilje i zene sa decom. Sve u svemu, izgleda da je ovaj problem dosta siri od samo finansijskih problema vezanim za administraciju porodiljskog odsustva.
Takodje, problem sa vrticima stoji u potpunosti. I posebno je problem kod roditelja koji nemaju posao, a zele da ga nadju. Jer trazenje posla je takodje posao koji zahteva da roditelj cesto bude van kuce, nezaposleni ljudi novca za privatne vrtice nemaju, a probleme sa drzavnim vrticima ste vec pomenuli. Pa ako nema baka-deka servisa to bude bas velika nevolja.
Podataka ima jako puno i jos ih obradjujemo, tako da cemo to detaljno izobjavljivati tokom godine, ali eto kako preliminarno stoje stvari u vezi s ovim.
udruzenje_roditelj udruzenje_roditelj 12:51 28.01.2012

Re: Istrazivanje

Hvala na ovim informacijama, veoma su korisne. Voleli bi i da stupimo u kontakt, jer se bavimo vrlo sličnim pitanjima. Samo da dodam napomenu da čak i kada su anonimne ankete u pitanju, ljudi znaju da prećutkuju neke podatke :(
poreznik2 poreznik2 16:13 28.01.2012

Re: Istrazivanje

Opet su uglavnom finansiski razlozi, ali indirektno. Najbolji primer za to su ti banke. Smanjili su broj ljudi maksimalno da bi smanjili troškove i zaposleni rade prekovremeno. Imaš zaposlene koji rade stalno na granicama svojih mogućnosti. Ako neka koleginica ode na porodiljsko šta se desi. Još posla za ostale koji rade sa njom, a oni su već pod stresom. Otud pogrdni nazivi i ostalo. Za ovo je kriva država, jer je ona omogućila nesprovođenjem zakona i lošim zakonima da se ovo dešava. Prekovreni rad iako treba da se plaća, se ne plaća. Zaposliti nekoga na određeni rok od godinu dana (kontraktor) moralo bi da bude skuplje barem 25% nego imati na istoj poziciji čoveka koji je zaposlen na neodređeno. Poenta takvih zakona je da je firmi jeftinije da ima neku rezervu u stalno zaposlenima koju može da ubaci kao zamenu u slučaju bolesti, porodiljskog i slično, nego da plaća prekovremeni rad i koristi ljude na određeno. Drugi problem je da firma ima stvarno problem da nađe i obuči novog zaposlenog u nekim slučajevima. Ne može se u svakom slučaju naći zamena u okviru firme ili se posao može preraspodeliti. Porodiljsko i trudničko kod nas nisu dobro koncipirani. Jednostavno posao previše trpi. Kako to rešiti, pa Islanđani izgleda imaju rešenje da je vuk sit i ovce na broju.
[url=http://blogs.babiesonline.com/current-events/icelands-parental-leave-policy-leads-to-baby-boom/][/url]
vhedrih2 vhedrih2 06:20 29.01.2012

Re: Istrazivanje

Najbolji primer za to su ti banke


Ma kakve banke. Medju ovih 2% gde su te antiporodicne zabrane javne i jasne to su sve listom ljudi slabo obrazovani u siromasnim sredinama i vrlo slabo placenim zanimanjima. Uglavnom po selima i slabije razvijenim krajevima. Kafici, butici, prodavnice, nekvalifikovani radnici.
Željka Buturović Željka Buturović 22:34 29.01.2012

Re: Istrazivanje

Cini se takodje, i da los tretman trudnica i ljudi sa decom nije motivisan samo finansijskim razlozima, jer iste finansijske razloge za diskriminaciju imaju sve firme, ali se to javlja samo kod nekih.

mozda nije motivisan samo finansijskim razlozima ali nemaju sve firme iste finansijske razloge. prvo nemaju to ni apsolutno, jer zaposljavaju drugacije profile zena, koje sa sobom nose drugacije rizike, cije zamene nije jednako lako naci itd. a nije isto ni relativno, jer neke firme posluju mnogo bolje od drugih i mogu da ponude bolje plate i uslove - cena mogucnosti da zaposlena ode na visegodisnje trudnicko/porodisljko odsustvo nije ista za sve firme.
maca22 maca22 22:42 29.01.2012

Re: Istrazivanje

Zar trudnicama ne isplacuje država novac, a ne gazde?
radoholicar radoholicar 07:48 30.01.2012

Re: Istrazivanje

Da ali prvo "gazda" mora da isplati trudnicama pa tek onda uz ogromnu papirologiju refundira država gazdi
udruzenje_roditelj udruzenje_roditelj 11:54 30.01.2012

Re: Istrazivanje

maca22
Zar trudnicama ne isplacuje država novac, a ne gazde?


Isplaćuje, ali preko "gazda", i to od drugog meseca trudnickog bolovanja pa na dalje. E sad poslodavac je duzan da redovno isplati naknadu, pa da ceka da mu drzava refundira (sto skoo uvek kasni nekoliko meseci), sto vecina ne radi. Tako se desava da zena slavi detetu rodjendan a jos nije dobila novac... ili ga ne dobije nikad, ili dobije u robi, ma, svega ima...
vhedrih2 vhedrih2 16:29 30.01.2012

Re: Istrazivanje

jer neke firme posluju mnogo bolje od drugih i mogu da ponude bolje plate i uslove - cena mogucnosti da zaposlena ode na visegodisnje trudnicko/porodisljko odsustvo nije ista za sve firme.


Istina, i korelacija sa zaradom pojedinca jeste negativna, ali je vrlo blaga i to i na ukupnom uzorku, a i samo na poduzorku zaposlenih u privatnim firmama, i cak i kad se kontrolise za obrzaovanje. Ako pretpostavimo da su uspesnije one firme koje daju vece zarade, onda bi ovo pokazalo da je uspesnost firme tek slabo povezana s tretiranjem ljudi koji imaju ili planiraju porodice.
Mislim da su daleko vazniji stavovi upravljaca o trudnicama i uopste klima u preduzecu nego objektivni finansijski pokazatelji. Mada nesumnjivo ima puno preduzeca koja su u finansijskim problemima i koje stoga muce muku s nedostatkom para.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 18:25 30.01.2012

Re: Istrazivanje

maca22
Zar trudnicama ne isplacuje država novac, a ne gazde?


U sridu, maco22, u sridu. Tu je i kvaka22.

Država je između sebe i trudnica (porodilja) KAO TAMPON POSTAVILA "GAZDE" I ONDA SU I TRUDNOCAMA I PORODILJAMA I JAVNOM MNENJU KRIVE "GAZDE", ZATO ŠTO PORODILJE blagovremeno NE PRIMAJU ZAKONOM PROPISANE NAKNADE.

Da bi preduzeće ili preduzetnik dobio naknadu za isplaćena prva dva meseca pripadajućih prinadležnosti trudnici, a kasnije porodilji, mora da podnese različitim državnim službama slovom i brojem osamdesetičetiri (84) papira formara A4 sa različitim potvrdama. Međutim, i kada sve to uspe da pribavi i podnese, pitanje je kada će mu novčana sredstva, već isplaćena trudnici, od države biti nadoknađena. I to na posebno otvoren tekući račun, za koji opet, da bi ga otvorio, mora banci podneti dvadesetak papira formata A4 sa zahtevima, potvrdama, izveštajima, overenim potpisima...

Država u isplatama "GAZDI", za sredstva koja je on u njeno ime isplatio trudnici, obično kasni od nekoliko meseci do nekoliko godina.

Sistem je smišljen tako da za sve budu krivi poslodavci, a ne državni organi i onda se mnogi drvljem i kamenjem bacaju na njih. Iz ličnog iskustva, kao poslodavac u Srbiji skoro dve decenije, tvrdim da je problem na drugoj strani - na inertnim i okoštalim državnim organima i službama.


udruzenje_roditelj udruzenje_roditelj 15:16 31.01.2012

Re: Istrazivanje

Vojislav Stojković
maca22
Zar trudnicama ne isplacuje država novac, a ne gazde?


U sridu, maco22, u sridu. Tu je i kvaka22.

Država je između sebe i trudnica (porodilja) KAO TAMPON POSTAVILA "GAZDE" I ONDA SU I TRUDNOCAMA I PORODILJAMA I JAVNOM MNENJU KRIVE "GAZDE", ZATO ŠTO PORODILJE blagovremeno NE PRIMAJU ZAKONOM PROPISANE NAKNADE.

Da bi preduzeće ili preduzetnik dobio naknadu za isplaćena prva dva meseca pripadajućih prinadležnosti trudnici, a kasnije porodilji, mora da podnese različitim državnim službama slovom i brojem osamdesetičetiri (84) papira formara A4 sa različitim potvrdama. Međutim, i kada sve to uspe da pribavi i podnese, pitanje je kada će mu novčana sredstva, već isplaćena trudnici, od države biti nadoknađena. I to na posebno otvoren tekući račun, za koji opet, da bi ga otvorio, mora banci podneti dvadesetak papira formata A4 sa zahtevima, potvrdama, izveštajima, overenim potpisima...

Država u isplatama "GAZDI", za sredstva koja je on u njeno ime isplatio trudnici, obično kasni od nekoliko meseci do nekoliko godina.

Sistem je smišljen tako da za sve budu krivi poslodavci, a ne državni organi i onda se mnogi drvljem i kamenjem bacaju na njih. Iz ličnog iskustva, kao poslodavac u Srbiji skoro dve decenije, tvrdim da je problem na drugoj strani - na inertnim i okoštalim državnim organima i službama.




Apsolutno ste u pravu, većinski je kriva država, ali postoji i određen broj poslodavaca koji ovu poziciju debelo zloupotrebljavaju, dokaza za to su žene koje se Udruženju svakodnevno javljaju, kao i statovi izrečeni u likonvanom tekstu jednog domaćeg internet preduzetnika, koji je doživeo ogromno odobravanje...
Negde naša (mozda utopisticka) ideja je da se upravo sa zdravim delom poslodavaca zajedno borimo da DRZAVA bude vise postena i prema jednima i drugima...
Predrag Azdejković Predrag Azdejković 12:09 28.01.2012

Rešenja

Za ta rešenja treba mnogo vremena, a mnoge ga nemaju jer im treba posao.

Na pitanje, "Nemate dete? Aha - ali sigurno planirate...?" treba se rasplakati i reći da se već godinama lečite od steriliteta, ali da nema nade...
udruzenje_roditelj udruzenje_roditelj 12:53 28.01.2012

Re: Rešenja

Generalno, problem je ogroman, a ne možemo svi čekati da se reši, niti njegovo rešavanje podrazumeva jednu ili dve akcije. Dodatni je problem što žene, u većini slučajeva, svidjalo se to nama ili ne zaista imaju problem da budu maksimalno dokazane na poslu nekoliko godina dok su deca mala, (ili to mogu uz veliku podršku porodice, okoline, ili ako su veoma dobro situirane što opet otvara pitanja roditeljstva u kojem roditelji malo učestvuju itd), a ako je poslodavac nefleksibilan, problem je još veći...
radoholicar radoholicar 00:40 29.01.2012

Re: Rešenja

Kao da sam se osetio prozvanim pa 'ajde i ja da ostavim par reči.
Osećam se prozvan jer sam ja jedan od poslodavaca koji posluje već duže vreme u ovoj državi i čija porodica već decenijama živi od privatničkog posla.Ako ništa drugo bar nagomilano iskustvo moje porodice mi daje za pravo da kažem koju.
Oduvek sam imao poseban odnos za radnice koje su ostajale u "drugom stanju" jer bože i mi smo ljudi i mi imamo ženu i decu i znamo kako je to raditi i imati decu.Takve radnice su redovno odlazile na porodiljsko odsustvo najranije koliko je zakon to dozvoljavao.Čak sam jednom prilikom prijavio fiktivno radnicu koja je nekad radila kod mene samo da bi primala porodiljski dodatak od države iako je to za mene bilo veće administriranje.A administracija za porodilje je posebna priča...Otežavajuća okolnost je i finansiranje takve radnice jer sistem refundiranja jer jako spor i veoma zahtevan za nas preduzetnike ...naročito sada.Nikada mi nije padalo na pamet da dam otkaz tim radnicama.Kod mene su imale poseban tretman."Babinje" su bile normalna stvar i veoma srećni trenutci u našim odnosima.Paketići...obavezno.Da nedužim...sasvim suprotno od stereotipa preduzetnika koji vlada ovim prostorima.Ali...Ova teška vremena donela su i kod nas promene.U momentu pošetka krize imao sam dve radnice na porodiljskom odsustvu.Ubrzo su još dve otišle na održavanje trudnoće.Pad prometa je uslovio otežano finansiranje osnovne proizvodnje i doneo sve ono što ekonomska kriza donosi.Možda bi i pregurali sve to da nisam doživeo par inspekcijskih kontrola koje su otkrile "toplu vodu":nisam platio doprinose i nisam isplatio porodiljsko.A nisam jer je firma bila u blokadi.Pri tom (2009g) vlada donosi uredbu po kojoj je bilo dovoljno ,zbog krize,da preduzetnik napiše molbu istom tom ministarstvu da država isplaćuje porodiljsko.Inspektor ,iako je znao za tu svežu uredbu, mi nesaopštava tu mogućnost već mi daje rok od 15 dana da izmirim obaveze.Naravno ništa od toga i sledi prijava sudiji za prekršaje.I tada ja upadam u jedan sasvim drugi sistem sa kojim nikad nisam imao dodira i koji je veoma krut i hladan.Kazne su bile toliko velike da neću moći da ih isplatim još dosta dugo.Epilog je zatvor u trajanju od 180 dana.Pri tom je to samo deo kazne.Ostatak će "fendovati".Samo neznam šta.
Znam da su "moje" porodilje samo tražile svoje...Znam i da je inspektor samo "radio" svoj posao...Znam i da su sudije isto tako radile svoj posao...
Krajnji ishod: firma koja je poslovala i pre drugog svetskog rata,i u toku samog rata,zatim socijalizma(inspekcije su prevrtale usrane pelene u mojoj familiji nebili našli nešto kod državnih neprijatelja),pregurala i inflaciju "naše" ratove, bombardovanja,Dinkića...zvanično je letos zatvorena.
Teško mi pada što se to meni desilo znajući šta su sve predhodne generacije preživele i opstale.
Kada se nađete u manje težoj poslovoj situaciji morate da krešete sve izdatke i da se trudite da nepravite nove.Trudnice su izdatak.To je svima jasno i zato država treba da preuzme brigu o njima ali potpuno i to od prvog dana.Ali to je vrzino kolo, sistemski problem i tema za dugo polemisanje.
Oprostite što nije bilo samo "par reči"
P.S.Divim se ljudima koji mogu i u ovakvim teškim vremenima da rade ovakve stvari.Da se brinu o roditeljstvu.
sevarlica sevarlica 12:10 30.01.2012

Re: Rešenja

Predrag Azdejković
Za ta rešenja treba mnogo vremena, a mnoge ga nemaju jer im treba posao.

Na pitanje, "Nemate dete? Aha - ali sigurno planirate...?" treba se rasplakati i reći da se već godinama lečite od steriliteta, ali da nema nade...


I čim se zaposlite desi se čudo... još pošaljete muža kod direktora firme da digne frku "kako to da je baš sad zatrudnela?"

kleinemutter kleinemutter 18:59 28.01.2012

deca

Bilo je priče da će majke dece sa invaliditetom moći da rade 50% od radnog vreme , a da dobijaju punu platu. I nije prošlo , nije ušlo u zakon.Zašto? To samo oni znaju koji zakone stvaraju. Za sada imaju pravo da rade 50 % radnog vremna, ali i plata je tolika. Što nije rešenje. Majke ovakve dece najčešće i ne rade. I porodice sa ovakvom decom su često mnogo siromašne, jer em oba roditelja ne mogu da rade, em su lekovi, pomagala, terapeuti preskupi. I položaj ovih majki je potpuno sranje!
jkt2010 jkt2010 06:02 29.01.2012

Ne trazim popularnost

pa mogu slobodno da kazem sta mislim. Mada znam da se ovo sto sledi nece svideti nikome. Elem...

Problem je sto "drzava" uvodi nekakva/svakakva prava koja povlace potrebu za finansiranjem, a da izvori tog finansiranja ne postoje. Tako sva ta prava ostaju samo na papiru i kao takva su ne samo beskorisna nego i opasna. Opasna, jer ljudi racunaju da imaju neko pravo pa se shodno tome ponasaju, a u stvarnom zivotu situacija je kakva jeste. A situacija je da zakonodavac misli da zivi u Svedskoj dok mu gradjani zive u Bangladesu.

Zato resenje ne treba traziti u "boljim" propisima u smislu drugacije organizacije. Ne vredi isplatu porodiljskih dodataka na primer prebacivati sa privatnog sektora na drzavu jer je drzava to i prebacila na privatni sektor jer sama nema para da plati to pravo koje je "dekretom zavela". Resenje je kao i kod vecine stvari u Srbiji, prihvatanje realnosti. U konkretnom slucaju - ne mora da bude bas potpuno ukidanje prava, ali treba da bude svodjenje prava na realnu meru, na "guber". E sad, treba naci sta je realna mera. Da li mesec dana placenog porodiljskog, da li dva meseca neplacenog... To je stvar racunice. Ali kod racunice treba baratati realnim ciframa a ne sta bi mi voleli. Voleo bih i ja da imam 100 hiljada evra mesecno, ali svoje planove ne pravim prema takvim snovima nego prema svojim realnim prihodima...

Srbi treba da shvate da ne zive u Svedskoj nego u Bangladesu. Pa kad to shvate onda ce da prestanu da gledaju "kako je to u Svedskoj" i pocece da gledaju realnije - "kako je to u Bangladesu".

Ukratko: zaboravite drzavu i sami se snalazite. Trazite podrsku u samima sebi, u porodici (pa i vec zaboravljenoj siroj porodici), komsijama i prijateljima. Ovo sto se sada desava je po mom misljenju tek pocetak totalnog kraha socijalne drzave. Znaci, krenite sa vlastitim "reformama" sto pre jer bice jos ihaj gore nego sto je sada. I tek onda ce poceti da nam bude bolje, malo po malo, iz generacije u generaciju.
uninamama uninamama 09:15 29.01.2012

Re: Ne trazim popularnost

Problem je sto "drzava" uvodi nekakva/svakakva prava koja povlace potrebu za finansiranjem, a da izvori tog finansiranja ne postoje. Tako sva ta prava ostaju samo na papiru i kao takva su ne samo beskorisna nego i opasna. Opasna, jer ljudi racunaju da imaju neko pravo pa se shodno tome ponasaju, a u stvarnom zivotu situacija je kakva jeste. A situacija je da zakonodavac misli da zivi u Svedskoj dok mu gradjani zive u Bangladesu.

Ovaj deo potpisujem!
E sad, pred kraj preteraste :)

Ja sam vrlo mlada rodila svoje dete i mislila sam da neću raditi samo tog dana kada se budem porodila, međutim... Kada sam ušla u deveti mesec, svi planovi o stizanju na posao na vreme su sve više i više padali u vodu (sitni fiziološki problemi, niko ne ustaje u prevozu, pa od mučnine zbog gužve ne možeš da se voziš duže od 5-6 stanica, ...) i tako sam otišla na trudničko. Odnosno, dobila otkaz, jer sam ionako radila na crno. Posle porođaja, onih 40 dana, stvarno nema šanse da radiš išta sem da brineš o bebi. Mesto u jaslicama možeš da nađeš samo sa godinu i plus dana, i eto... pošto nisam mogla da radim, završih fakultet. Šalim se, ali moram priznati da je posle bilo lakše naći posao.

Ono što hoću da kažem je: minimum minimuma je mesec dana trudničkog plus dva meseca porodiljskog. I još obezbeđeno mesto za bebu od kraja babina pa nadalje.

Inače - kako je u Bangladešu?
vhedrih2 vhedrih2 09:32 29.01.2012

Re: Ne trazim popularnost

Ne trazim popularnost
pa mogu slobodno da kazem sta mislim. Mada znam da se ovo sto sledi nece svideti nikome. Elem...

Problem je sto "drzava" uvodi nekakva/svakakva prava koja povlace potrebu za finansiranjem, a da izvori tog finansiranja ne postoje. Tako sva ta prava ostaju samo na papiru i kao takva su ne samo beskorisna nego i opasna. Opasna, jer ljudi racunaju da imaju neko pravo pa se shodno tome ponasaju, a u stvarnom zivotu situacija je kakva jeste. A situacija je da zakonodavac misli da zivi u Svedskoj dok mu gradjani zive u Bangladesu.

Zato resenje ne treba traziti u "boljim" propisima u smislu drugacije organizacije. Ne vredi isplatu porodiljskih dodataka na primer prebacivati sa privatnog sektora na drzavu jer je drzava to i prebacila na privatni sektor jer sama nema para da plati to pravo koje je "dekretom zavela". Resenje je kao i kod vecine stvari u Srbiji, prihvatanje realnosti. U konkretnom slucaju - ne mora da bude bas potpuno ukidanje prava, ali treba da bude svodjenje prava na realnu meru, na "guber". E sad, treba naci sta je realna mera. Da li mesec dana placenog porodiljskog, da li dva meseca neplacenog... To je stvar racunice. Ali kod racunice treba baratati realnim ciframa a ne sta bi mi voleli. Voleo bih i ja da imam 100 hiljada evra mesecno, ali svoje planove ne pravim prema takvim snovima nego prema svojim realnim prihodima...

Srbi treba da shvate da ne zive u Svedskoj nego u Bangladesu. Pa kad to shvate onda ce da prestanu da gledaju "kako je to u Svedskoj" i pocece da gledaju realnije - "kako je to u Bangladesu".

Ukratko: zaboravite drzavu i sami se snalazite. Trazite podrsku u samima sebi, u porodici (pa i vec zaboravljenoj siroj porodici), komsijama i prijateljima. Ovo sto se sada desava je po mom misljenju tek pocetak totalnog kraha socijalne drzave. Znaci, krenite sa vlastitim "reformama" sto pre jer bice jos ihaj gore nego sto je sada. I tek onda ce poceti da nam bude bolje, malo po malo, iz generacije u generaciju.


Izvinjavam se sto moram to tako da kazem, ali ja nepromisljeniji (da ne upotrebim neku goru rec) komentar odavno nisam cuo. Mesec dana porodiljskog?! Vidim da se nikad niste poradjali. Ako ste imali carski rez npr. ili bilo koju komplikaciju za mesec dana tesko da bi bili na nogama. Kroz mesec dana oba roditelja jos ne mogu da normalizuju ritam spavanja, jer se beba jos budi svaki cas bez obzira da li je dan ili noc. Mesec dana porodiljskog je isto sto i zabrana dojenja dece. Mesec dana porodiljskog je isto sto i zabrana ljudima da imaju decu. Zapravo zabrana svima koji su zaposleni da imaju decu. To znaci da bi decu sebi mogli da priusti ono malo bogatih i oni jako siromasni ili neobrazovani i jos poneki heroj pride. A to je upravo ono sto se i desava zapadnim zemljama koje imaju slicna glupava zakonska resenja. Samo sto to kriju iza "nediskriminatorske" statistike koja krije cija su ta deca koja im vade prosek zapravo.
A i da zanemarimo sve one neprivredne aspekte zbog kojih je dobro i vazno imati decu, ne pada li vam na pamet da su i ljudi resurs koji je bitan za privredu. Ako secete drvece u sumi, a ne sadite novo, vrlo brzo cete ostati bez sume. Zasto mislite da je razlicito sa ljudima? Ako zabranite ljudima da imaju decu, oni ih nece imati i ode vam i privreda vec u sledecoj generaciji. A da ne pricamo pricu o tome da su brojne osobine, pocev od inteligencije visoko nasledne, pa ako decu efektivno zabranite samo inteligentnim ljudima.
Ako se zalazete za porodiljsko od mesec dana, onda zasigurno morate da se zalazete i za to i da firme koje seku drva ne moraju da sade i nova (jer je i to skupo i povecava cenu i ne moze firma da izdrzi, nego da sadi samo onoliko koliko moze da izdrzi npr. na 20 hekatara koje posece da ima obavezu da zasadi samo 1 hektar sume, a i to samo ako im nije mnogo tesko)? Jel tako?
A sta mislite da onda regulativu promenimo tako da bude fer prema ljudima koji su investirali svoje vreme, ljubav i novac da dobiju decu? Pa kad svi mi ostarimo onda svako da penziju dobija od doprinosa koje placaju njegova deca. To bi bilo fer. A ne ovako kao sto je sada da se neki muce, bore sa svim ovim stvarima da bi imali i odgajili decu, a drugi da se zezaju i pametuju kako roditelji imaju preterana prava, a onda kroz deceniju, dve, tri kad odemo u penziju svi da delimo od onog sto stvore deca koju su samo neki odgajali. Pa ko je hteo da pametuje i nije hteo da se bakce decom nek smisli ko ce da ga hrani, leci, cuva i sve ostalo kad ostari.
Zapravo, ako cemo objektivno da posmatramo stvari, ovakav penzijski sistem i jeste jedan od neprijatelja roditeljstva, a pogotovo odgovornog roditeljstva. Jer pravo na izdrzavanje u starosti dobijate nezavisno od toga da li ste imali decu i proveli zivot uzgajajuci ih ili ste proveli zivot igrajuci se momka/devojke tinejdzera ceo zivot (sto je sve rasirenija pojava sada i kod nas, a u puno zapadnih zemalja vec neko vreme). I onda je sasvim ocigledno sta je finansijski i u pogledu obaveza rentabilnije (a ostale dobre stvari od roditeljstva ionako ne vidite dok decu ne dobijete). I to onda omogucava da neko moze da kaze da je porodiljsko luksuz. Da ti zivot u starosti zavisi od toga da li ce deca da te izdrzavaju i da li uopste imas decu koja bi te izdrzavala, druga bi pesma bila...
jkt2010 jkt2010 10:36 29.01.2012

Re: Ne trazim popularnost


vhedrih2

Mesec dana porodiljskog?! Vidim da se nikad niste poradjali.

Niste ni vi pretpostavljam? Nadam se da broj porodjaja nije uslov za iznosenje misljenja? Nisam se poradjao ali sam kriv za tri porodjaja. Nadam se da ce i moja deca da imaju decu. Da li me ovo opravdava da kazem sta mislim?

vhedrih2

Ako ste imali carski rez npr. ili bilo koju komplikaciju za mesec dana tesko da bi bili na nogama. Kroz mesec dana oba roditelja jos ne mogu da normalizuju ritam spavanja, jer se beba jos budi svaki cas bez obzira da li je dan ili noc. Mesec dana porodiljskog je isto sto i zabrana dojenja dece ... zabrana ljudima da imaju decu.

Mada nisam imao zadovoljstvo carskog reza, ako smem:

Ne slazem se sa vama. Naime, ja sam kudikamo humaniji od vas.

Mislim da je neophodno da nadlezni organ parovima koji rese da imaju decu omoguci besplatan boravak na Mauriciusu u trajanju dok zena ne zatrudni, ali (zbog stednje) najvise do 5 godina.

Mislim da svaki par koji uspe da "napravi" dete i pored ovako drasticnih mera stednje, treba istog momenta po prijavi trudnoce nadleznom organu da dobije dozivotnu penziju u visini trostrukog proseka plate u Danskoj. I da im se da po dadilja i obezbedjenje do detetovog punoletsva, da bi roditelji mogli da se posvete karijeri.

Od mene je dovoljno nadam se? Vama ostavljam da razradite detalje oko izvora finansiranja ovog plana. Mozda da pitate druga Palmu? On je talenat za resavanje ovakvih problema...
jkt2010 jkt2010 12:38 29.01.2012

Re: Ne trazim popularnost

uninamama

Inače - kako je u Bangladešu?

Nemam pojma, naveo sam Banglades jer Srbija po BDP moze pre da se meri sa Bangladesom nego sa Svedskom. Pretpostavljam da je kao i kod nas na selu, ili ovako:
Medju ovih 2% gde su te antiporodicne zabrane javne i jasne to su sve listom ljudi slabo obrazovani u siromasnim sredinama i vrlo slabo placenim zanimanjima. Uglavnom po selima i slabije razvijenim krajevima. Kafici, butici, prodavnice, nekvalifikovani radnici.

Meni ovo zvuci kao Srbija bez BG & NS. Ili kao Banglades.
vhedrih2 vhedrih2 13:12 29.01.2012

Re: Ne trazim popularnost

Da li me ovo opravdava da kazem sta mislim?


Opravdava u potpunosti. Izvinjavam se na tonu, a za tri skrivljene trudnoce imate moje postovanje. To je retkost u Srbiji.
Ali sta bi vasa zena rekla na ideju da ima mesec dana porodiljskog ili dva meseca neplacenog? Ako bi rekla da je OK, onda se kladim da spadate u bogatiji deo stanovnistva tako da sami od zarade jednog clana porodice mozete da izdrzavate celu porodicu ili vam se supruga bavi nekim poslom koji se moze raditi i od kuce i koji ne zahteva produzeni boravak u preduzecu. Ako sam opet pogresio onda vasa porodica definitivno koristi neki veoma efikasan model uskladjivanja porodicnih i poslovnih uloga i ja bih voleo da ga cujem.

Mislim da je neophodno da nadlezni organ parovima koji rese da imaju decu omoguci besplatan boravak na Mauriciusu u trajanju dok zena ne zatrudni, ali (zbog stednje) najvise do 5 godina.


Izmedju Mauricijusa i jednogodisnjeg porodiljskog odsustva razlika je kao nebo i zemlja. Jedno je nepotrebno, drugo neophodno. Kao sto je nepotrebno da vam za rucak kuvaju 5 jela po izboru, ali je neophodno da imate nesto da jedete. Prosto postoje neke stvari koje predstavljaju minimum bez kog prirodni procesi tesko funkcionisu. Preporucena duzina dojenja npr. je izmedju 6 meseci i godinu dana (vec zavisi sta kaze koji lekar, ali nikako manje od 6 meseci). Za godinu dana dete nauci da hoda, pa je vec briga o njemu manje fizicki zahtevna (jer ne mora bas stalno da se nosa okolo, nesto moze i da hoda). Razvija se imunitet, pa vec kontakti sa spoljasnjim svetom i puno drugih ljudi imaju drasticno manju sansu da budu opasni po zdravlje. Pocinju prve reci, pa je vec u nekoj meri u stanju da saopsti sta hoce, a da to i neko osim roditelja bez preteranog pogadjanja moze da razume. Naravno pricam o prosecnim ljudima, a ne o ljudima vanredno talentovanim za cuvanje dece. Normalizuje im se ritam spavanja, pa spavaju celu noc, tako da i roditelji to mogu, pa onda imaju sansu i da se probude odmorni i da onda naspavani odu na posao i time izbegnu ekspresni burnout (sto redovni problem skoro svih roditelja koji imaju problem sa uskladjivanjem porodicnih i poslovnih uloga).. Itd, da ne nabrajam dalje.
Istina je da nam je drzava rasipnicka i da se moze argumentovati i da je stednja jedna od stvari koje treba ciniti, ali ja mogu da nabrojim ovako iz glave bez da ista proveravam bar 5 stvari gde se komotno moze ustedeti vise nego sto kostaju porodilje, a da niko ni ne primeti da tih stvari nema. Abnormalno je da pare idu za ove i one gluposti, a da se na porodiljama stedi. Potpuno je suluda prica da para za porodilje nema, a da ih ima za raznorazne gluposti koje su svakako jos skuplje (da ih ne nabrajam ovde da ne bi razvodnjavao temu i skretao diskusiju, siguran sam da nikom nije problem da uoci bar neku od gluposti na koje nasa drzava rasipa pare).

Srbija jeste siromasna zemlja, ali ne bas toliko siromasna. I ipak je po glavi stanovnika 10x bogatija od Bangladesa. Pogledajte podatke.
vhedrih2 vhedrih2 13:18 29.01.2012

Re: Ne trazim popularnost

Medju ovih 2% gde su te antiporodicne zabrane javne i jasne to su sve listom ljudi slabo obrazovani u siromasnim sredinama i vrlo slabo placenim zanimanjima. Uglavnom po selima i slabije razvijenim krajevima. Kafici, butici, prodavnice, nekvalifikovani radnici.

Meni ovo zvuci kao Srbija bez BG & NS. Ili kao Banglades.


Par takvih slucajeva je sa Zvezdare i sa Limana. Ostali su uglavnom sela i par manjih gradova i vecinom ovde kod nas u juznijim delovima zemlje, mada ima i mesta po Vojvodini. I nije Srbija bez BG i NS kao Banglades. Banglades je pun ljudi i ne zna sta ce sa natalitetom. Vecina ovih krajeva izumiru ili ima problem depopulacije da kazem strucnije, neki brze neki sporije, ali dosta postojano. Pogledajte popis. Doduse izumiru i BG i NS,kao uostalom i koliko znam sve ili skoro sve zemlje EU, ali imaju priliv stanovnistva sa strane koji to maskira pa nije tako vidljivo
vhedrih2 vhedrih2 13:19 29.01.2012

Re: Ne trazim popularnost

Ukratko: zaboravite drzavu i sami se snalazite. Trazite podrsku u samima sebi, u porodici (pa i vec zaboravljenoj siroj porodici), komsijama i prijateljima. Ovo sto se sada desava je po mom misljenju tek pocetak totalnog kraha socijalne drzave. Znaci, krenite sa vlastitim "reformama" sto pre jer bice jos ihaj gore nego sto je sada. I tek onda ce poceti da nam bude bolje, malo po malo, iz generacije u generaciju.


U potpunosti se slazem. Ali to ne znaci da ne treba insistirati i truditi se da posledice tog kraha tresnu negde drugde, a ne po porodiljama.
Željka Buturović Željka Buturović 05:20 30.01.2012

Re: Ne trazim popularnost

Kroz mesec dana oba roditelja jos ne mogu da normalizuju ritam spavanja...

pa sta ako ne mogu da normalizuju ritam spavanja? jaka stvar. zato i jesu zreli ljudi i roditelji a ne tinejdzeri ili bonvivani kojima majke donose dorucak u krevet.

A sta mislite da onda regulativu promenimo tako da bude fer prema ljudima koji su investirali svoje vreme, ljubav i novac da dobiju decu? Pa kad svi mi ostarimo onda svako da penziju dobija od doprinosa koje placaju njegova deca. To bi bilo fer. A ne ovako kao sto je sada da se neki muce, bore sa svim ovim stvarima da bi imali i odgajili decu, a drugi da se zezaju i pametuju kako roditelji imaju preterana prava, a onda kroz deceniju, dve, tri kad odemo u penziju svi da delimo od onog sto stvore deca koju su samo neki odgajali.

ne vidim nista principijelno lose u ideji da se broj dece na neki nacin uracuna u penziju (zapravo to je i sad u nekoj meri slucaj, preko godina staza koje se dodaju zenama koje su rodile). ali da se ipak ovde ne foliramo da ljudi decu radjaju zbog brige za budzet i penzione doprinose. i u sadasnjem sistemu, ljudi sa decom u starosti ce imati mnogo prednosti u odnosu na ljude bez dece (paznja, briga i nega, materijalna pomoc, drustvene veze itd...) - ljudi su nekad i radjali mnogo vise dece delom i zbog toga sto su od njih zavisili mnogo vise nego sto je danas slucaj. dakle, deca jesu, izmedju ostalog, i investicija u buducnost, ali pre svega individualnu, a tek onda, (osim u retkim slucajevima) u dalekoj pozadini, kolektivnu.
vhedrih2 vhedrih2 09:03 30.01.2012

Re: Ne trazim popularnost

pa sta ako ne mogu da normalizuju ritam spavanja? jaka stvar. zato i jesu zreli ljudi i roditelji a ne tinejdzeri ili bonvivani kojima majke donose dorucak u krevet.


Nisu bonvivani (bar vecina nije), ali nisu ni superheroji koji lete kad podignu ruku ili plivaju po moru, pa izadju suvi. A kad smo vec kod toga nisu ni vojni komandosi, nego obicni ljudi kojima je to stres i to veliki i produzeni, koji ako se ne resi rezultira sindromom izgaranja, a onda i raznim drugim psihickim smetnjama ili i fizickim razboljevanjem. To nije dobro, a nije ni opravdano. Trenutno nije ni rat niti bilo kakva prirodna katastrofa, pa nema nikakvih razloga da ljude opterecujes po cenu njihovog zdravlja.

ljudi su nekad i radjali mnogo vise dece delom i zbog toga sto su od njih zavisili mnogo vise nego sto je danas sluca


Tacno, kako se smanjila vaznost dece za individualnu buducnost, odnosno kako vise roditelji ne zavise od dece za finansijsku sigurnost i fizicku bezbednost, vec samo za psiholoske stvari, smanjilo se i radjanje dece. To je upravo sustina ove moje tvrdnje.
vojnicic vojnicic 13:40 30.01.2012

Re: Ne trazim popularnost

Ako ste imali carski rez npr. ili bilo koju komplikaciju za mesec dana tesko da bi bili na nogama.

Carski rez 25.08.
Pocela da radi 08.09.
Kako joj je bilo ne znam, ali je morala da pocne! Da bi imal posao uopste!

vojnicic vojnicic 13:43 30.01.2012

Re: Ne trazim popularnost

Abnormalno je da pare idu za ove i one gluposti, a da se na porodiljama stedi.

Slabi glasaci, te porodilje, zato se i stedi na njima!
tetkino tetkino 13:38 29.01.2012

Trosak ili ulaganje

Srbi su genijalni taktičari, ali očajni stratezi.
Znamo fenomenalno da odigramo, napravimo kombinaciju, a onda posle godinu ili dve, ta nas kombinacija košta 10x više nego prvobitna cena.
Ali mi uvek imamo novo rešenje, nove kombinacije.

Jedna od osobenosti našeg naroda je ne pravljenje razlike između troška i ulaganja. Kad Srbima pomeneš školovanje, nove tehnologije, decu - mi govorimo o troškovima, drugi govore o ulaganjima.

Uvek me fascinira ta težnja da se svet posmatra kao zatvoreni sistem. Ima u "Nadrealistima" fenomenalna scena, kad djubretari rešavaju problem komunalnog otpada tako što prebace djubre s one strane zida. Onda dodju oni drugi djubretari, vrate ga ovamo i još dodaju i svoje. I tako u krug.

Možeš, kratkoročno, da rešiš pitanje produktivnost i likvidnosti tako što ćeš da vratiš trudnicu posle 3 meseca na posao. Onda će njeno dete - naravno ovde govorim o svetskim i domaćim trendovima, ne pojedinačnim slučajevima, to dete da ima problema u ponašanju, socijalizaciji, govoru, sazrevanju, povećane probleme sa astmom, izloženo je većim rizicima od alergija, imaće smanjen imunitet itd.
Tada će ta žena biti prinuđena da ili zanemari dete ili ostavi posao ili otaljava i jedno i drugo trošeći mnogo više vremena nego da je ostala tih 1 godinu. To tebi, kao privredniku ili članu kolektiva ili nekom van te priče, opet kratkoročno ne znači ništa. Jer u sitaciji kada na jednog radnika ide 5 nezaposlenih nema nezamenjivih. I tako se dobija privid da niko sem nje ili te porodice nema problem, sve dok 1 dete ne postane 1.000 dece, pa 10.000 ili 100.000 i onda se država hvata za glavu, jer troškovi njihovog lečenja i zbrinjavanja koštaju mnogo više nego što je to iko predvidjao.

Naravno rešenje je ili da pokušaš da saniraš klizište, a za to nemaš para ili da jednostavno odsečeš bolesni deo populacije da bi zdrav mogao da živi.
Invalidi, penzioneri, ljudi sa puno dece koju ne mogu da izdržavaju - ne bi bilo prvi put da se proba naći "trajno rešenje" za njihove probleme.

Lakog rešenja nema, ali mislim da treba biti pošten, do kraja, pa reći, šta svako od rešenja nosi. Ne samo danas, nego i za 5 - 10 - 15 - 20 -50 godina.
Neozbiljno je koračati kroz život, a nemati plan za sutra. A kada se u jednoj zemlji i oni koji vode državu i oni koji vode privredu ponašaju kao da sutra ne postoji, sva je verovatnoća da, za bar tu zemlju, sutra zaista i ne postoji.
vhedrih2 vhedrih2 13:48 29.01.2012

Re: Trosak ili ulaganje

Trosak ili ulaganje
Srbi su genijalni taktičari, ali očajni stratezi.
Znamo fenomenalno da odigramo, napravimo kombinaciju, a onda posle godinu ili dve, ta nas kombinacija košta 10x više nego prvobitna cena.
Ali mi uvek imamo novo rešenje, nove kombinacije.

Jedna od osobenosti našeg naroda je ne pravljenje razlike između troška i ulaganja. Kad Srbima pomeneš školovanje, nove tehnologije, decu - mi govorimo o troškovima, drugi govore o ulaganjima.

Uvek me fascinira ta težnja da se svet posmatra kao zatvoreni sistem. Ima u "Nadrealistima" fenomenalna scena, kad djubretari rešavaju problem komunalnog otpada tako što prebace djubre s one strane zida. Onda dodju oni drugi djubretari, vrate ga ovamo i još dodaju i svoje. I tako u krug.

Možeš, kratkoročno, da rešiš pitanje produktivnost i likvidnosti tako što ćeš da vratiš trudnicu posle 3 meseca na posao. Onda će njeno dete - naravno ovde govorim o svetskim i domaćim trendovima, ne pojedinačnim slučajevima, to dete da ima problema u ponašanju, socijalizaciji, govoru, sazrevanju, povećane probleme sa astmom, izloženo je većim rizicima od alergija, imaće smanjen imunitet itd.
Tada će ta žena biti prinuđena da ili zanemari dete ili ostavi posao ili otaljava i jedno i drugo trošeći mnogo više vremena nego da je ostala tih 1 godinu. To tebi, kao privredniku ili članu kolektiva ili nekom van te priče, opet kratkoročno ne znači ništa. Jer u sitaciji kada na jednog radnika ide 5 nezaposlenih nema nezamenjivih. I tako se dobija privid da niko sem nje ili te porodice nema problem, sve dok 1 dete ne postane 1.000 dece, pa 10.000 ili 100.000 i onda se država hvata za glavu, jer troškovi njihovog lečenja i zbrinjavanja koštaju mnogo više nego što je to iko predvidjao.

Naravno rešenje je ili da pokušaš da saniraš klizište, a za to nemaš para ili da jednostavno odsečeš bolesni deo populacije da bi zdrav mogao da živi.
Invalidi, penzioneri, ljudi sa puno dece koju ne mogu da izdržavaju - ne bi bilo prvi put da se proba naći "trajno rešenje" za njihove probleme.

Lakog rešenja nema, ali mislim da treba biti pošten, do kraja, pa reći, šta svako od rešenja nosi. Ne samo danas, nego i za 5 - 10 - 15 - 20 -50 godina.
Neozbiljno je koračati kroz život, a nemati plan za sutra. A kada se u jednoj zemlji i oni koji vode državu i oni koji vode privredu ponašaju kao da sutra ne postoji, sva je verovatnoća da, za bar tu zemlju, sutra zaista i ne postoji.


Odlicno napisano i potpuno tacno.
vhedrih2 vhedrih2 13:49 29.01.2012

Re: Trosak ili ulaganje

Trosak ili ulaganje
Srbi su genijalni taktičari, ali očajni stratezi.
Znamo fenomenalno da odigramo, napravimo kombinaciju, a onda posle godinu ili dve, ta nas kombinacija košta 10x više nego prvobitna cena.
Ali mi uvek imamo novo rešenje, nove kombinacije.

Jedna od osobenosti našeg naroda je ne pravljenje razlike između troška i ulaganja. Kad Srbima pomeneš školovanje, nove tehnologije, decu - mi govorimo o troškovima, drugi govore o ulaganjima.

Uvek me fascinira ta težnja da se svet posmatra kao zatvoreni sistem. Ima u "Nadrealistima" fenomenalna scena, kad djubretari rešavaju problem komunalnog otpada tako što prebace djubre s one strane zida. Onda dodju oni drugi djubretari, vrate ga ovamo i još dodaju i svoje. I tako u krug.

Možeš, kratkoročno, da rešiš pitanje produktivnost i likvidnosti tako što ćeš da vratiš trudnicu posle 3 meseca na posao. Onda će njeno dete - naravno ovde govorim o svetskim i domaćim trendovima, ne pojedinačnim slučajevima, to dete da ima problema u ponašanju, socijalizaciji, govoru, sazrevanju, povećane probleme sa astmom, izloženo je većim rizicima od alergija, imaće smanjen imunitet itd.
Tada će ta žena biti prinuđena da ili zanemari dete ili ostavi posao ili otaljava i jedno i drugo trošeći mnogo više vremena nego da je ostala tih 1 godinu. To tebi, kao privredniku ili članu kolektiva ili nekom van te priče, opet kratkoročno ne znači ništa. Jer u sitaciji kada na jednog radnika ide 5 nezaposlenih nema nezamenjivih. I tako se dobija privid da niko sem nje ili te porodice nema problem, sve dok 1 dete ne postane 1.000 dece, pa 10.000 ili 100.000 i onda se država hvata za glavu, jer troškovi njihovog lečenja i zbrinjavanja koštaju mnogo više nego što je to iko predvidjao.

Naravno rešenje je ili da pokušaš da saniraš klizište, a za to nemaš para ili da jednostavno odsečeš bolesni deo populacije da bi zdrav mogao da živi.
Invalidi, penzioneri, ljudi sa puno dece koju ne mogu da izdržavaju - ne bi bilo prvi put da se proba naći "trajno rešenje" za njihove probleme.

Lakog rešenja nema, ali mislim da treba biti pošten, do kraja, pa reći, šta svako od rešenja nosi. Ne samo danas, nego i za 5 - 10 - 15 - 20 -50 godina.
Neozbiljno je koračati kroz život, a nemati plan za sutra. A kada se u jednoj zemlji i oni koji vode državu i oni koji vode privredu ponašaju kao da sutra ne postoji, sva je verovatnoća da, za bar tu zemlju, sutra zaista i ne postoji.


Odlicno napisano i potpuno tacno.
jkt2010 jkt2010 14:13 29.01.2012

Re: Trosak ili ulaganje

tetkino

Jer u sitaciji kada na jednog radnika ide 5 nezaposlenih nema nezamenjivih.

Izvinite molicu fino, ali mi vec 60 godina uzivamo u socijalizmu gde se drzava stara o nama i vidimo gore dokle nas je to dovelo.

A takodje me zanima kako to da postoji problem cuvanja deteta ako vidimo gore da na zaposlenu (majku) dolazi 5 nezapsolenih (ljudi, verovatno je i po neka nezaposlena samohrana majka u ovom broju)? Culi smo za "car pool", pa jel neki problem da se 5 zaposlenih majki dogovore oko "baby sitter pool"? Svaka od 5 zaposlenih majki se isprsi po 50-60--100 (!) evra i resi problem ne samo cuvanja svog deteta, nego i problem jedne nezaposlene majke.
vladaxy vladaxy 14:00 29.01.2012

Samo jedno pitanje

Za koga se prave deca? Za državu, predsednika, vlasnike firmi, druge građane Srbije, ili za sebe?

Po meni dete je lična stvar svakog pojedinca (muškarca i žene) i ako se već odlučuješ na taj korak prihvati sve što ide uz to. Možda zvučim sebično jer mi žena ne radi i nije imala slične probleme, jednostavno tako razmišljam.

Ne bih mogao reč da kažem njenom (da ga je bilo) poslodavcu da ne želi da je plaća jer mu ne zarađuje više. Nije joj poslodavac napravio dete pa da mora o njemu da se brine.
tetkino tetkino 14:30 29.01.2012

Re: Samo jedno pitanje

vladaxy
Za koga se prave deca? Za državu, predsednika, vlasnike firmi, druge građane Srbije, ili za sebe?

Po meni dete je lična stvar svakog pojedinca (muškarca i žene) i ako se već odlučuješ na taj korak prihvati sve što ide uz to. Možda zvučim sebično jer mi žena ne radi i nije imala slične probleme, jednostavno tako razmišljam.

Ne bih mogao reč da kažem njenom (da ga je bilo) poslodavcu da ne želi da je plaća jer mu ne zarađuje više. Nije joj poslodavac napravio dete pa da mora o njemu da se brine.


Ti živiš u društvu u kome obavljaš jedan ili dva visokospecijalizovana posla - npr čistiš malo po kući, menjaš ulje na automobilu, a po zanimanju si računovođa.
Za svoj posao dobijaš novac, koji pretvaraš u sva dobra i usluge koje su ti neophodne da bi preživeo jedan dan. Kuću u kojoj stanuješ nisi sam napravio, nisi hleb mesio, kad smo već kod toga nisi ni žito sadio, ni cigle pekao...

Sistem koji zovemo društvo ili u užem smislu država ti je omogućio da svoje uskospecijalizovano znanje pretvoriš u dobra i usluge koji su ti neophodni. Da bi sistem funkcionisao potrebno je da se na svakog čoveka u jednoj generaciji, u narednoj rodi 1,3 - 1,7 novih. Razlika zavisi od procenjen smrtnosti do dostizanaj polne zrelosti, broja ljudi koji će ostati bez potomstva, odnosa mortalitet/natalitet, odnosa imigranata/emigranata...

Društvo bez dovoljnog broja stanovnika, kao što je Srbija, se neumitno suočava sa propadanjem. Većini ekonomskih bumova, predhodili su bebibumovi, ali i ako hoćemo da održimo postojeće stanje, za koju godinu ili deceniju bićemo prinuđeni da uvozimo stanovništvo.

Tu onda imaš brojne probleme - kako uklopiti novo stanovništvo, rešiti jezičke, kulturne, sociološkre razlike. Da plastično to objasnim, i za 20 godina ćeš moći otići doktoru, samo ćeš možda morati da prvo naučiš kineski, turski, albanski, indijski, prilagodiš se recimo šerijatskom pravu ili prihvatiš sistem kasti...
Svaki pojedinac dužan je da odgoji 1,5 dete. Ako ne želimo sami da ih rodimo i odgajamo, država nas, ili bi tako trebalo, a tako je u ostalom svetu, finansijski "kažnjava" i daje naše pare onima koji decu imaju i žele ih. Jer je za državu jeftinije da odgoji i iškoluje nekog ko će npr. govoriti srpski, pisati ćirilicu, biti odgajan da voli i poštuje Srbiju, nego da nekog 25-ogodišnjeg Kineza, nauči srpski, prevede na naše kulturne i civilizacijske obrasce, verifikuje diplome i sl. Naravno najbogatiji uvek dobijaju najbolje / tako i najbogatije zemlje uvek biraju i uzimaju najbolje od onih siromasnijih, a mi bi dobili ono što bi mogli da platimo.
Verovatno neškolovanu, nesocijalizovanu, neradnu radnu snagu - naravno karikiram, ali što bi oni bili bolji od nas.

jkt2010 jkt2010 14:48 29.01.2012

Re: Samo jedno pitanje

tetkino
Jer je za državu jeftinije da odgoji i iškoluje nekog ko će npr. govoriti srpski, pisati ćirilicu, biti odgajan da voli i poštuje Srbiju, nego da nekog 25-ogodišnjeg Kineza, nauči srpski, prevede na naše kulturne i civilizacijske obrasce, verifikuje diplome i sl.

Pa ne znam bas kako Kanadjani, Australijanci, Ameri, Nemci, Austrijanci... nisu dosli do ove vase racunice nego sve kontra. Njima je jeftinije da vam mi iskolujemo dete od jaslica do doktorata, pa da ga onda vi posaljete napolje da uci nemacki, engleski, tudju kulturu i tako to. Pri tom, dete nema nikakvu obavezu prema Srbiji i placa porez tamo, izdrzava neke druge penzose i neku drugu decu....

P.S. Meni cela ova prica lici na resavanje stambenih problema u Vojsci Srbije. Ja mislim da je u poslednjih 60 godina za vojsku napravljeno bar 200,000 stanova, a njima dan-danas fali 15,000 stanova. Znaci, fali im vise stanova nego sto valjda imamo vojnika... Pa kad sad za koju godinu uz nadljudske napore napravimo (i naravno podelimo za dz.) i ovih 15,000 stanova, i dalje ce nam faliti - 15,000 stanova. I niko da se upita, pa dobro bre, dokle cemo ovako...

vladaxy vladaxy 15:03 29.01.2012

Re: Samo jedno pitanje

Svaki pojedinac dužan je da odgoji 1,5 dete.


Zašto se to ne unese u ustav RS?

ok jedno ili dva, ali kako pola??
jkt2010 jkt2010 15:09 29.01.2012

Re: Samo jedno pitanje

vladaxy
Svaki pojedinac dužan je da odgoji 1,5 dete.


Zašto se to ne unese u ustav RS?

Trebalo bi. I kad vec menjamo, da se turi i da je Srbija duzna da ima zelezaru u Smederevu.


ok jedno ili dva, ali kako pola??

Po pola, sa komsijom...
vhedrih2 vhedrih2 16:24 29.01.2012

Re: Samo jedno pitanje




Pa ne znam bas kako Kanadjani, Australijanci, Ameri, Nemci, Austrijanci... nisu dosli do ove vase racunice nego sve kontra. Njima je jeftinije da vam mi iskolujemo dete od jaslica do doktorata, pa da ga onda vi posaljete napolje da uci nemacki, engleski, tudju kulturu i tako to. Pri tom, dete nema nikakvu obavezu prema Srbiji i placa porez tamo, izdrzava neke druge penzose i neku drugu decu....


Jesu dosli su, ali izmedju "znati nesto" onako teorijski i "prakticno ciniti nesto" po tom pitanju postoji velika razlika. Dosli su i do zakljucka da sistem zasnovan na stalnom rastu nacionalnog duga jednom mora da pukne, pa opet vidite da postoji razlika izmedju znati i ciniti. Kao i sto su dosli i do zakljucka da nesto ne valja sa ekonomskim sistemom koji pravi privredne krize kad nije nikakva prirodna katastrofa niti nedostaju resursi. Znaju i da je gomilanje CO2 i drugih gasova staklene baste u atmosferi na ustrb kiseonika takodje dugorocno ubitacno, ali vidite da i po tom pitanju skripi. Znaju i da ne mozes stalno da krcis sumu i da je uvek ima, a po juznoj americi i dalje krce... Zapravo sve su ovo sasvim logicne i ocigledne stvari ako razmislite.

Promene u velikim i mocnim drzavama zahtevaju velike rezove i teske psiholoske odluke. I to je pogotovo tesko kada mislis da si na vrhu i da si najbolji. Jer sto bi se menjao kada si najbolji. Takodje je vrlo tesko da vlade ciji su mandati najvise 5 godina sprovode odluke cije ce se posledice videti tek kroz 50, a koje kratkorocno treba da rezultiraju velikim promenama. Pogotovo je tesko da se doslednost u politici sprovede kroz vise mandata vise vlada. Jer uvek se svaka vlada nada da te teske odluke nece morati da donose bas oni.

A tu je i pitanje vladajuce ideologije - ovo da je dete licna stvar pojedinca i da je to licna odluka da ljudi sebi kazu hoce li ili nece i jos sistem vrednosti gde imamo celu generaciju ljudi ucenih da je karijera vaznija od porodice i da "prvo zavrse skolu i nadju siguran posao, pa onda da dobijaju decu" ma koliko ta skola trajala i ma koliko sanse da ikad nadjete siguran posao bile male. Sve te neke stvari koje su nastale u vreme kada je natalitet bio ogroman i kada ta moc "odlucivanja" da li ce se imati deca nije rezultirala nikakvi strasnim posledicama, vec je naprotiv obuzdavala eksploziju stanovnistva treba menjati. A sada kada smo otisli u drugu krajnost, da psiholozi i sociolozi pricaju o "produzenom detinjstvu" kao masovnom fenomenu i to u znacenju odraslih ljudi (30,40,50 godina) koji zive kao da su tinejdzeri i kad imamo skoro pa eksplozivnu depopulaciju, koju u zapadnim zemljama maskira imigracija i natalitet neintegrisanog stanovnistva, pa statisticki izgleda kao da je blaga, a ne eksplozivna, jasno je da je djavo odneo salu.
Preporucujem da pogledate film Idiocracy [url=http://www.youtube.com/watch?v=BXRjmyJFzrU][/url]. Jeste komedija, ali daje vrlo dobre iako karikirane predstavke o tome sta se zapravo bas sada u drustvu desava.


tetkino tetkino 18:36 29.01.2012

Re: Samo jedno pitanje

jkt2010

Pa ne znam bas kako Kanadjani, Australijanci, Ameri, Nemci, Austrijanci... nisu dosli do ove vase racunice nego sve kontra.


Ova vaša konstatacija naročito je evidentna kada popunjavaš formular za iseljeničku vizu pa vidiš da ti brak i troje dece, vrede više od perfektnog poznavanja engleskog, 10 godina radnog staža i doktorata sa etf-a.
Postoje on-line formulari, pa vam preporučujem da se malo igrate sa njima, kako bi otkrili šta zaista žele gore pomenuti.

Najviše bodova se, inače, dobija za decu manju od 10 godina, jer je šansa da se oni potpuno asimiluju značajno veća nego kod starije dece / odraslih.
Ta komponenta kulturološke asimilacije na koju mi okrećemo glavu kao na smrdljiv sir, je osnova za opstanak svake multikulturalne države - taj element je presudan da svi, sem par plemena sa Balkana, prihvate Bernara Tomića kao Australijanca, Miloša Raonića kao Kanađanina, a Gaela Monfisa kao Francuza.

Deca su resurs važniji od drugih. Bez nafte se može, kao i bez zlata i gvoždja, ali zemlja bez dece, je zemlja koja ne postoji.
jkt2010 jkt2010 00:05 30.01.2012

Re: Samo jedno pitanje

tetkino

Deca su resurs važniji od drugih. Bez nafte se može, kao i bez zlata i gvoždja, ali zemlja bez dece, je zemlja koja ne postoji.

Da se u ovome ne slazem sa vama, ne bih napravio 3 komata. Ali se ne slazem da ova zemlja treba da se zaduzuje da bi se igrala svedskog standarda. Jer ce bas toj nasoj deci, o kojoj oboje brinemo, da zapadne da vracaju te dugove. Pa vidite, ja svojoj deci nemam nameru da ostavim ni svoje licne dugove, a kamoli da mogu da se slozim da treba da placaju vase.

Mislim da svi mi skupa treba manje da trazimo da nam "drzava" nesto sredjuje jer je to na tudj racun,a drzava sta god da radi radi to najskuplje. Ta drzava se prosle godine zaduzila 4 milijarde evra da bi imala da placa sve te penzije i ko bi ga znao sta ne. To vam je preko 500 evra po glavi. Sad vase jedno dete duguje tih 500 evra samo za 2011 godinu, ali zato mojih 3 duguju 1500. Jel to stimulisanje nataliteta? Sto vise dece, veci i dug?

Drzava nas sve zaduzila po 45 plata. Znaci moja deca ni kriva ni duzna vec su duzna 135 plata?!?! I sad, ja li manje volim decu od vas socijalista?

Ili: Sada ko radi, radi 7 meseci godisnje za drzavu, 5 za sebe. Kad ova nasa deca, o kojoj svi brinemo, dorastu da rade, koliko ce meseci raditi za dzabe? Bez 8, 9 nema sanse. Pa opet pitam: ko ovde vise brine o deci, vi ili ja?
vhedrih2 vhedrih2 01:04 30.01.2012

Re: Samo jedno pitanje

Da se u ovome ne slazem sa vama, ne bih napravio 3 komata. Ali se ne slazem da ova zemlja treba da se zaduzuje da bi se igrala svedskog standarda. Jer ce bas toj nasoj deci, o kojoj oboje brinemo, da zapadne da vracaju te dugove. Pa vidite, ja svojoj deci nemam nameru da ostavim ni svoje licne dugove, a kamoli da mogu da se slozim da treba da placaju vase.

Mislim da svi mi skupa treba manje da trazimo da nam "drzava" nesto sredjuje jer je to na tudj racun,a drzava sta god da radi radi to najskuplje. Ta drzava se prosle godine zaduzila 4 milijarde evra da bi imala da placa sve te penzije i ko bi ga znao sta ne. To vam je preko 500 evra po glavi. Sad vase jedno dete duguje tih 500 evra samo za 2011 godinu, ali zato mojih 3 duguju 1500. Jel to stimulisanje nataliteta? Sto vise dece, veci i dug?

Drzava nas sve zaduzila po 45 plata. Znaci moja deca ni kriva ni duzna vec su duzna 135 plata?!?! I sad, ja li manje volim decu od vas socijalista?

Ili: Sada ko radi, radi 7 meseci godisnje za drzavu, 5 za sebe. Kad ova nasa deca, o kojoj svi brinemo, dorastu da rade, koliko ce meseci raditi za dzabe? Bez 8, 9 nema sanse. Pa opet pitam: ko ovde vise brine o deci, vi ili ja?



Drzava ce se zaduzivati i ovako i onako, pa bolje onda da daje pare na decu nego na gluposti. Nisu deca stavka na kojoj treba izbegavati zaduzivanje. Treba stedeti na glupostima ne na kljucnim stvarima. Ako mislite da je stednja resenje, zalazite se za ukidanje bezveznih subvencija burazerima, fondova za razvoj fiktivnih firmi, besmislenih agencija i slicnih stvari, a ne dece. Deca ionako manje trose od ovih stvari.

A sto se vracanja dugova tice, masa nacionalnih dugova u svetu je tolika i raste tolikom brzinom da je to vec sada nevrativo. A i kada bi se slucajno vratilo, samo bi napravilo inflaciju, jer poverioci te vracene pare ne bi mogli da potrose, a nema gde ni da se investira tolika masa para. Kao u srednjem veku kad su spanci dovlacili zlato iz amerike misleci jadni da ce da se obogate, a samo su napravili inflaciju. Ja se kladim da ce taj sistem ceo puci vec za nasih zivota i zato se strateski ne bi previse opterecivao njime.
Dugovi su socijalna konstrukcija, nasa zajednicka fikcija, magla, realni su samo dokle se svi slazemo da su realni. S druge strane, deca su tvrda realnost. Ako ih ima ima ih, ako ih nema, nema ih, nezavisno od toga kako ko posmatra stvari.
jkt2010 jkt2010 03:49 30.01.2012

Re: Samo jedno pitanje

vhedrih2

Drzava ce se zaduzivati i ovako i onako, pa bolje onda da daje pare na decu nego na gluposti. Nisu deca stavka na kojoj treba izbegavati zaduzivanje.

Problem je samo sto koje god teme da se dotaknemo, dobijemo isti odgovor kao i ovaj vas gore.

Skolstvo, zdravstvo, penzije, socijano staranje, poljoprivredne subvencije, ove subvencije, one subvencije... Necemo da stedimo na deci, pa necemo ni na starima, pa necemo na poljoprivredi, pa necemo na industriji, pa necemo na skolstvu, zdravstvu, pa kako da ukinemo budzetsko studiranje, pa kako da ukinemo subvencijeu za gradski saobracaj, pa kako...

Ja samo pitam: Kako da platimo sve to? Odakle nam pare?
tetkino tetkino 07:19 30.01.2012

Re: Samo jedno pitanje

Treba se truditi da nasoj deci ne ostavljamo dugove, ali sta je verovatnjije da ce dug od milion evra pre da vrati jedan covek ili 1000 ljudi po 1000 evra?
vhedrih2 vhedrih2 09:17 30.01.2012

Re: Samo jedno pitanje

Ja samo pitam: Kako da platimo sve to? Odakle nam pare?


Pare se stampaju ili generisu kao podatak u elektronskoj bazi (iz kog se dobija stanje na racunu). Isto kao i npr. rezultat na utakmici. Nisu fizicka datost, niti objektivna stvar kao drvo ili dete. Kako mislite da je drugacije uopste moguce da drzave budu ovoliko duzne? Da su fizicka datost postojao bi limit, ne bi mogli da se vise zaduzujete kad para nestane. Para ne moze da nestane. Mogu li golovi na utakmici da ponestanu.

Pojedinacna jedinka moze da ostane bez para, zato sto su takva pravila igre, ali sistem (drzava, svetska ekonomija) kao celina ne moze da ostane bez para. Mada nestrucni politicari koji ovo ne znaju mogu, petljajuci s parama, da upropaste ekonomiju i uniste proizvodnju. Ali to onda nije posledica nedostatka para nego nestrucnosti politicara.
Imanje ili nemanje para je takodje socijalna kategorija i stvar drustvenog dogovora.

Pravo pitanje je moze li drustvo sa sadasnjom tehnologijom i organizacijom rada da proizvede dovoljno dobara i usluga za odrzavanje svih ovih stvari. I ako razmislite, videcete da je odgovor da moze i to bez vecih problema. Zapravo to sve vreme i cini.
Ova finansijska kriza nije nastala zbog nedostatka resursa ili smanjene mogucnosti za proizvodnju dobara i usluga, vec zbog manjkavosti socijalnog modela koji je trenutno na snazi. Problem je zapravo u tome da svaku drustveni model ima neke parametre u kojima optimalno funkcionise i iz kojih ako izadje onda krahira ili rezultira raznim bizarnim stvarima. Ovaj aktuelni svetski je izasao iz iz granica tih parametara i otud problemi. (jedan od tih parametara je npr. to da zahteva stalan i progresivan rast proizvodnje i uvecanje obima ekonomije, a u realnosti za tako necim ne postoji potreba kada se populacija stabilizuje, a populacije razvijenih zemalja su se stabilizovale). Ali problemi sa drustvenim sistemom su ekonomsko-socio-psiholoska stvar. Nisu objektivna, fizicka stvar (kao sto je npr. prirodna katastrofa fizicka stvar) i samim tim su lako resivi kada dovoljan broj ljudi pocne da posmatra stvari na drugaciji nacin ili kada sistem krahira pa igranje po njegovim pravilima postane neodrzivo.
Jukie Jukie 12:27 30.01.2012

Re: Samo jedno pitanje

vhedrih2
Ja samo pitam: Kako da platimo sve to? Odakle nam pare?Pare se stampaju ili generisu kao podatak u elektronskoj bazi (iz kog se dobija stanje na racunu). Isto kao i npr. rezultat na utakmici. Nisu fizicka datost, niti objektivna stvar kao drvo ili dete. Kako mislite da je drugacije uopste moguce da drzave budu ovoliko duzne? Da su fizicka datost postojao bi limit, ne bi mogli da se vise zaduzujete kad para nestane. Para ne moze da nestane. Mogu li golovi na utakmici da ponestanu.


Golovi na utakmici su baš STRAŠNO LOŠ primer za ovo. Golovi na utakmici su merljivi, desili su se ili se nisu desili, baš kao postojanje deteta. Merljivi su i brojivi, i ima mnogo zainteresovanih merača/brojača te pojave. Bilo je 4 gola (3+1) ili 5 (2+3).

Sledeći nivo su poeni na kontrolnom. Recimo da je dete uradilo kontrolni i zaradilo 86 odsto od mogućeg broja poena. Tu sad može da se diskutuje kako su zadaci pregledani i da li je dato pola poena na ovo ili ono. Zato se na takmičenjima zadaci pregledaju od strane nekoliko prisutnih da se dobije precizniji rezultat.

E onda su sledeći nivo ocene. Da li su tih 86 odsto pet minus ili jaka četvorka? Tu sve postaje subjektivno i zavisi od neke vrste dogovora više osoba (ako su tim) ili jedne osobe same sa sobom ako može da sagleda problem sa više strana.
(Ta jedna osoba onda sebi opravdava svoju odluku zavisno od toga da li ih ima petoro sa 86 odsto ili samo jedan, da li već ima osmoro sa više od 86 poena ili samo jedno-dvoje pa je kao bio previše težak kontrolni itd. itd. i zato je to subjektivni nivo)
(Ovde sad ne pričamo o nivou sa pritiscima da daš klincu pet da bi bio vukovac i upisao se u treću gimnaziju da jednog dana bude lekar, zato što to nema veze sa pokušajem da se realno dođe do "tačne" ocene)
vojnicic vojnicic 13:57 30.01.2012

Re: Samo jedno pitanje

Preporucujem da pogledate film Idiocracy

Film je dobar, oslikava realnu buducnost, ali daleku...
Mada, ne govori o ovom problemu, uopste!

Jkt govori o tome kako nam drzava daje prava koja ne moze da nam obezbedi a mi se uporno hvatamo za ista, u nadi da ce bas nama da ih ostvari!
Moj sin ima 3 godine, cuvala smo ga svi, i baba i deda i zena i ja (kako ko kada, po smenama) a sada je u vrticu...i nista mu, hvala bogu, ne fali!
A falilo bi mu da zena nije pocela da radi odmah po porodjaju!
Starija cerka je bila sa majkom do njene 3godine (jer tada zena nije imala potrebu da radi) i nema razlike izmedju dece. Oboje su prelezali sve decije bolesti, oboje su razmazeni (jedno od majke, jedno od babe, a oba od oca), oboje mrsavi,...
vhedrih2 vhedrih2 14:01 30.01.2012

Re: Samo jedno pitanje

Golovi na utakmici su baš STRAŠNO LOŠ primer za ovo. Golovi na utakmici su merljivi, desili su se ili se nisu desili, baš kao postojanje deteta. Merljivi su i brojivi, i ima mnogo zainteresovanih merača/brojača te pojave. Bilo je 4 gola (3+1) ili 5 (2+3).


Zapravo i nisu. Nije ovde stvar u objektivnosti ili subjektivnosti, vec u tome da nesto ima vrednost samo zato sto su se ljudi tako dogovorili, a ne zato sto nesto fizicki radi sto ljudima treba. Gol je gol i doprinosi rezultatu samo zato sto smo se mi dogovorili i prihvatili da nazivamo golom situaciju kada lopta prodje kroz onaj metalni okvir i da na osnovu toga racunamo ko je bolji. I to samo ako je u toku utakmica i ako je Mogli smo isto tako da se dogovorimo i da prolazak lopte IZNAD okvira tretiramo kao gol. I onda bi prolasci kroz okvir bili bezvredni. To su sve konvencije.
I novac je merljiv i brojiv, a meraca i brojaca novca ima jos i vise nego meraca i brojaca golova. Ali isto kao i gol i novac postoji samo zato sto svi prihvatamo pravila igre i vredi samo dok igramo po tim pravilima. Kad prestanemo da igramo po tim pravilima i novac i gol gube svaku vrednost (npr. za golove, ako sutnete loptu kroz okvir a nije utakmice, to nece imati nikakvu vrednost za vas status u odnosu na protivnicki tim ili ako to uradi neko iz publike u toku utakmice. Ista je bila prica i sa novcem npr. u Srbiji 1993).
Inace van tih pravila igre, nikakve konkretne vajde nema od sutiranja lopte kroz metalni okvir, isto kao ni od cuvanja nastampanih papira ili podataka u bankarskoj bazi o stanjima na racunu.
Vlasta92 Vlasta92 12:25 30.01.2012

Mojoj

drugarici preti otkaz u apoteci čim se vrati sa porodiljskog, jer je svojevremeno obećala da neće imati više dece, ali je onda, neplanirano zatrudnela u 38. i rešila da rodi.

Izdala je gazdaricu, načisto, i ova već najavljuje kroz priču sa drugim radnicama da će je otpustiti. I kako i šta sada? Ona će nju vratiti na posao, pa će prijaviti nešto drugo, da smanjuje broj zaposlenih, recimo...

Inače, radno vreme im je grozno, imaju tek svaki drugi vikend slobodan, krše sa zakoni samo tako..

.."Probajte da zovete inspekciju..šta mislite, da ja imamo ovoliko apoteka jer nemam veze na sve strane? Oni će da dođu i odu, a vi ostajete bez posla, ima ko će da radi, ihaj"...

Pozdrav korumpiranoj Državi.
vhedrih2 vhedrih2 13:45 30.01.2012

Re: Mojoj

Mojoj
drugarici preti otkaz u apoteci čim se vrati sa porodiljskog, jer je svojevremeno obećala da neće imati više dece, ali je onda, neplanirano zatrudnela u 38. i rešila da rodi.

Izdala je gazdaricu, načisto, i ova već najavljuje kroz priču sa drugim radnicama da će je otpustiti. I kako i šta sada? Ona će nju vratiti na posao, pa će prijaviti nešto drugo, da smanjuje broj zaposlenih, recimo...

Inače, radno vreme im je grozno, imaju tek svaki drugi vikend slobodan, krše sa zakoni samo tako..

.."Probajte da zovete inspekciju..šta mislite, da ja imamo ovoliko apoteka jer nemam veze na sve strane? Oni će da dođu i odu, a vi ostajete bez posla, ima ko će da radi, ihaj"...

Pozdrav korumpiranoj Državi.


Da to su ti nefinansijski razlozi. Ja sam naleteo i na slucaj da gazda misli da treba da da dozvolu zaposlenoj da moze da dobije dete i spreman je cudo da napravi desi li se da neko resi da dobije dete bez dozvole. A smatra i da zaposleni ne smeju da kazu gde rade i da su zaposleni bez njegove dozvole...
zemljanin zemljanin 14:04 30.01.2012

Re: Mojoj

Vlasta92
drugarici preti otkaz u apoteci čim se vrati sa porodiljskog, jer je svojevremeno obećala da neće imati više dece, ali je onda, neplanirano zatrudnela u 38. i rešila da rodi.

Izdala je gazdaricu, načisto, i ova već najavljuje kroz priču sa drugim radnicama da će je otpustiti. I kako i šta sada? Ona će nju vratiti na posao, pa će prijaviti nešto drugo, da smanjuje broj zaposlenih, recimo...

Inače, radno vreme im je grozno, imaju tek svaki drugi vikend slobodan, krše sa zakoni samo tako..

.."Probajte da zovete inspekciju..šta mislite, da ja imamo ovoliko apoteka jer nemam veze na sve strane? Oni će da dođu i odu, a vi ostajete bez posla, ima ko će da radi, ihaj"...

Pozdrav korumpiranoj Državi.


U ovakvim primerima, treba jasno i glasno navesti ime "kompanije" - tu nema mesta za bilo kakvu uviđajnost.

Ali jeste dobar primer formalizma u Srbiji. Mi (država), po evropskoj agendi, shvatili smo da je potrebno doneti određene zakone. I, eno Skuština to i radi. Rekao bih da je to najjači "proizvodni pogon" u Srbiji. Pokretna traka uz koju stoje poslanici i overavaju kvantitet. Posledica je da imamo ogroman broj novih zakona koje NIKO ne sprovodi. Deo njih uopšte i ne razume svrhu zakona a ostale to i ne zanima jer je u pitanju čist formalizam. Kada, običan preduzetnik, vidi da se država tako ponaša, naravno da će i on slediti "primer". Cenu plaćaju obični građani i građanke.

Kod nas postoji takozvana kultura posledica a ne kultura uzroka, pa mi u praksi nikada ne rešavamo (i ne razumemo) uzroke određenog stanja već se uvek bavimo saniranjem posledica. To ne da neće da se promeni sutra već neće ni naredne decenije.

Odgovornost pojedinca i društva na razdvajanju "šta je lakše i šta je ispravno" je jedini put da stvari dovedemo u red. Sve dok društvo i mi pojedinačno, tolerišemo ovakve primere ali ništa ne preduzimamo da ih izdvojimo, markiramo i istaknemo kao krajnje negativne - nikakvi zakoni nam neće pomoći.
Vlasta92 Vlasta92 14:25 30.01.2012

Re: Mojoj

Sve je to super, ali njoj neće niko pomoći ako se požali naglas, bilo je poziva inspekcija i ranije i pojeo vuk magarca...

Pored toga, hajde vi ispljujte jednu privatnu apoteku javno, pa da vidite koja će vas sutra zaposliti? Treba od nečeg sa dvoje male dece da se živi i računi da se plaćaju. Ne može ona da bude usamljeni kauboj koja će sama da ispravlja krive drine....

zemljanin zemljanin 15:09 30.01.2012

Re: Mojoj

Pored toga, hajde vi ispljujte jednu privatnu apoteku javno, pa da vidite koja će vas sutra zaposliti? Treba od nečeg sa dvoje male dece da se živi i računi da se plaćaju. Ne može ona da bude usamljeni kauboj koja će sama da ispravlja krive drine....


Da, razumem dilemu

Zato i postoje udruženja građana kao i udruženja roditelja. Spomenuo bih i Zaštitnika Građana i ombusmana i druge službe jer je teško dostići pravdu pojedinačno, bez medija gotovo nikako.

Ranije sam već istakao da jedino "rešenje" u ovakvoj situaciji vidim kroz organizovani pritisak na državu i široku propagandu kroz medije, jednostavnije - organizovani protest.

Ovaj blog, drugi blogovi, druge aktivnosti, slanje dopisa medijima, strankama itd. sve dok se ne dostigne "kritična masa" koja će stvari pomeriti u žižu. Sve dok su to individualne sudbine, ništa se (u skorijoj budućnosti) neće promeniti. Mora se nastupati agresivno u zahtevu za individualna prava, tolerancija tu ne sme da postoji !
Vlasta92 Vlasta92 16:34 30.01.2012

Re: Mojoj

u pravu ste. A u međuvremenu, šta joj bog da...

Ja znam šta ću uraditi ako dobije otkaz.
sevarlica sevarlica 12:51 30.01.2012

kula od karata...

Cela ova tematika je jedan jako kompleksan problem, i samo pitanje prava trudnica i porodilja je usko vezana sa mnogo drugih stvari u ovom društvu.

Slažem se ja da bi bilo lepo da imamo zakonom propisana prava kao Francuzi. Plaćene plate za vreme trudnoće 100%(65% palća država a 35% poslodavac), sistem "pomoć u kući" po kojem opština šalje osobu da vam pričuva dete ili opere veš, skuva ručak, itd., vrtiće u okviru radnog mesta gde se čuvanje plaća smešno (1.5Evra/dan), i šta ti ja znam sve još, ali...

Mi to trenutno ne možemo da imamo iz prosto finansijskih razloga, mada i tehničkih.

Imamo zakone i propise koji teraju poslodavce da ih krše a zaposlene da ih zloupotrebljavaju.
Imamo jako slabu i troškovima preopterećenu privredu.
Imamo prevelik državni aparat koji izvlači sredstva iz budžeta.
Imamo nestručna i birokratski spora ministarstva.

P.S. Mogu da se pohvalim da radim u firmi koja isplaćuje 100% platu svojim službenicama u drugom stanju i na porodiljskom. Čak, direktor moli radnice da ostaju na trudničkom tokom cele trudnoće(da bi se potpuno posvetile sebi) iako nemaju prava na toliko trudničko koje je propisala država, on isplaćuje kompletne plate i premije iz svog džepa.
tetkino tetkino 16:31 30.01.2012

Re: kula od karata...

Može li neko da mi objasni logiku po kojoj:

1. odlazak zubaru je luksuz, ali lečenje od bolesti do kojih dovode kvarni zubi, kao što je povišen pritisak, oboljenja srca, hronične infekcije i sl. je ispravno i normalno i država, osiguravajuća društva i čovek/porodica treba da snosi posledice

2. odlazak kod ginekologa je bljak, neprijatan, skup, nepotreban, a lečenje, sahrana i izdržavanje maloletne dece je opet obaveza te iste države, osiguravajućeg društva, porodice, pojedinca...

3. odlazak na redovan godišnji pregled je skup, neizvodljiv, zahteva mnogo vremena i para, ali lečenje dijabetesa, visokog pritiska, ugradnja bajpasa, ili novog bubrega je opet obaveza te iste države, osiguravajućeg društva, porodice, pojedinca...

Znači ono oko čega se svi slažemo je da sada nema para. Ono što mene zanima je na osnovu koje optimistične prognoze mi očekujemo da ako danas nemamo para za ginekologa ili zubara sutra ćemo imati para za dvostruki bajpas, novi bubreg i lečenje dijebeta? Jel neko stvarno veruje da ćemo naći naftu, dijamante, zlato?

Ako nismo u stanju da obezbedimo normalne, tj. minimalne uslove za rađanje nove dece, onda za 10-20 godina naši problemi će biti ne duplo nego 10x veći nego danas. Sa negativnom stopom nataliteta, i najstarijom populacijom u Evropi i da danas prestane bilo kakvo novo zaduživanje, da nam obustave sve kamate i daju grejs period od 10 godina, naš dug po glavi stanovnika bi se svejedno uvećao sa današnjih 560 dolara, na blizu 1000 - zato što će nas biti 500.000 -1.000.000 manje.
Prosto i jednostavno naše dugove nema ko da vraća, da nas sve prodaju za onoliko koliko imamo i vredimo, opet ne bi mogli da izbijemo na pozitivnu nulu.
Jedina šansa je da igramo igre na sreću, gde ćemo da pozajmljujemo, ulažemo i nadamo se da ćemo dovoljno pametno da ulažemo da ćemo moći da servisiramo trenutne obaveze, da bi jednoga dana mogli da izbijemo na tu zelenu granu i krenemo od nule. I svako zna da se ta zelena grana neće pojaviti ni za 5 ili 10 ili 20 godina.
A jedino što je sigirno je da ako nam natalitet ostane ovoliki koliki je ili manji ili ako nam podrška porodici i porodiljama ostane ovolika kakva je ili manja, u svakom smislu, za 20 godina trajno, temeljno i konačno ćemo rešiti sva naša pitanja i probleme. Prosto i jednostvano neće nas biti.
Možda će ovde živeti neki drugi i imati neke svoje probleme, ali to već nije naš problem.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana