A imate li vi decu?
Šta god odgovorili - pogrešićete. Ako imate - kako ćete ispunjavati brojne poslovne obaveze ako vam se dete sutra razboli (podrazumeva se da da biste ispunili svoju društveno određenu ulogu dobre majke slinavi nosić svoga deteta morate brisati isključivo vi, tako da se odgovori poput "imam obezbeđeno čuvanje" "muž ne radi" i slični ne računaju). O putovanjima da i ne pričam, pa kako ćete decu ostaviti i otići sutra na službeni put (vi, nemajko nijedna!)
Nemate dete? Aha - ali sigurno planirate...? Još gore, došli ste sa namerom da se prvo zaposlite a onda odete na porodiljsko na grbači firme -- aaa, znaju oni takve. Ako ste još u braku ili u ozbiljnoj vezi - šanse da samo čekate stalni posao pa da rađate decu narednih 10 godina su jos veće. Ako nemate - i to je sumnjivo, mladi ste, u "reproduktivnom periodu" ko zna, može se pojaviti neko...a možda i lažete, nikad se ne zna.
Koliko muškaraca znate kojima su slična pitanja postavljena na intervjuu za posao? Po svoj prilici nijednog. Ali ovakav tretman nije ništa novo za brojne žene koje se sa ovim problemima susreću prilikom traženja posla.Tiha diskriminacija vlada tržištem rada u Srbiji, pretvarajući žene u nepoželjne radnice drugog reda u mnogim okruženjima, a potencijalnu trudnoću u opasnu boljku koja će vašeg potencijalnog (ili trenutnog) poslodavca, sudeći po nekim komentarima koje ovih dana čitamo na Internetu, ugroziti kao kuga i kolera zajedno.
Na papiru, trudnice i porodilje u Srbiji su zaštićene mnogo bolje nego u mnogim zemljama sveta. U realnosti skoro se ništa od tih propisa ne poštuje - u slučaju da ste zaposleni i u nekom trenutku rešite da imate decu, može vas zateći niz problema - od neisplaćivanja plate, dobijanja otkaza po vraćanju na posao, mobinga, pretnje, ucena... o namrgođenim licima kolega i pretpostavljenih da i ne govorimo. Udruženju RODITELJ se gotovo svakodnevno javljaju žene sa upravo ovakvim i sličnim problemima i pritužbama, žene koje su se obraćale svim mogućim nadležnim službama - i ostajale bez pravih odgovora. I čemu onda služe ti zakoni?
Sa druge strane, treba razumeti i preduzetnike kojima je život zagorčan brojnim propisima, porezima i nametima od strane države u kojoj i oni imaju mnogo obaveza a malo prava, i jednake želje - kao i zaposleni - da obezbede sebe i svoje porodice. To naravno ne opravdava javni poziv na diskriminaciju žena i starih koji se ovih dana mogao pročitati na raznim društvenim mrežama i blogovima uz nalaženje 101 izgovora zašto je sve bolje ne zaposliti ženu, naročito imajući u vidu da je i to direktno kršenje zakona... ako iko više za to uopšte mari.
Gde je izlaz?
Postoje načini da se poboljša situacija, ali država mora da pokaže minimum dobre volje u konkretnom ispunjavanju bilo čega od obežanih mera vezanih za populacionu politiku, osim fotografisanja sa decom i deklarativnih izjava o podrškama porodici i "godini beba" (koju smo otpočeli poskupljenjem pelena, a kako drugačije?), a i poslodavci i žene, da pokažu na delu malo više razumevanja jedni za druge.
Udruženje RODITELJ ima i konkretne predloge:
1.Izmena načina isplaćivanja zarade porodiljama - umesto refundacijom novca poslodavcima, isplaćivanje direktno porodilji na namenski račun (kao u slučaju roditeljskog dodatka). Ovo bi rasteretilo poslodavce, a rešilo veliki problem zakasnelih isplata kod brojnih porodilja.
U februaru 2011 godine Udruženje je i podnelo zahtev za razmatranje ovog predloga Ministarstvu rada i socijalne politike, od njih smo dobili šturi odgovor da tako nešto nije moguće (molbu i njihov odgovor skeniran možete videti u prilogu)
2. Rešavanje gorećeg problema upisa u vrtiće oko kojeg je već godinama unazad ista priča sa navodno prepunjenim vrtićima, listama čekanja na koje se treba prijaviti maltene od rođenja deteta isl. Da bi majka mogla da radi bilo šta, mora imati obezbeđeno čuvanje deteta - ukoliko mi imamo problema da u vrtiće smestimo decu uzrasta od godinu dana, kako da računamo na to da će se naći mesta za mlađu decu u slučajevima da njihove majke žele da se ranije vrate na posao, a nemaju baba servis ili novca za privatne vrtiće i bebisitere.
Jedno od rešenja koje u svetu već godinama odlično funkcioniše su vrtići pri firmama - ovo je naravno izvodljivo samo za velike kompanije, ali je svakako pravac u kome je potrebno razmišljati (i opet nešto što bi država recimo mogla podržati i obezbediti neke finansije ili kredite kompanijama koje bi uložile sredstva u ovako nešto).
3. Uvođenje "part time" radnog vremena i rada od kuće. Ma šta poslodavci mislili, ne žele sve žene da sede godinu dana kod kuće i ne rade ništa. Danas uz sve prednosti savremenih tehnologija postoji mnogo poslova koje je moguće raditi od kuće. Isto tako i skraćeno radno vreme, ili rad samo određenim danima u nedelji može da bude odlična opcija za prelazni period dok je dete manje i takođe je jedna od stvari koja se često primenjuje u nekim drugim zemljama.
4. Građenje atmosfere međusobnog poštovanja. Dok poslodavci objašnjavaju zaposlenima kako su potrošna roba i vrede mnogo manje nego što misle, zaposleni smišljaju kako da ih" zeznu" sa što manje rada, odlaskom na bolovanje ili porodiljsko čim dobiju stalan posao, i čudeći se zašto ih isti posle godinu dana nije sačekao. Na taj način stalno imamo atmosferu tenzije i nepoverenja u kojoj na kraju ni jednoj strani nije dobro.
Ako imate ideja na koji način bi se još mogli rešiti ovi problemi, voleli bismo da ih čujemo.