Posle devet vladala je pustoš uzavrelim krugom iz koga je izbačena budućnost u Zmaj Jovinu i Dunavsku. Štangla koju sam grejao bila je bliže parku gde su završavali oni kojima se zavrti u glavi ponavljajući beskonačan krug. On se izobličavao pogledima, slučajnim dodirima, pardonima, konjino prati se, izvini, potkuj me petakom il’ me nerviraj do kafea. Bio je fazon doći, ali i ne doći prvi, otići pa se vratiti vidi on/ona nešto muvaju, imaju važna posla, gde su bili, šta su radili….?
Leka je časkom skočio do Stevana Branovačkog da pogleda reklame. Matura: geografija, crna metalurgija, drvna industrija, proizvođači voća i povrća, hidrocentrale.. naučio je više nego u knjigama. Marini je pobegao bus, naganjala se sa mamom oko belog pamučnog džempera koji je zapamtio travke sa Bećarca i znao da poleti sa Đave..
Pičkaža kod apoteke! Salajčani napali Belog zato što je pisao pesme i voleo matematiku. Jedan na jedan, pesnicama. Dobili po pički. Umešali smo se kad su izvukli lance. Beli je dobio cveće i mesto na šipki do parka.
Crna pegava Bilja, zelenih očiju, mamila je velikodušnost frajera koja nas je odvodila do Sevdaha ili u Nišu ćevape pretvarala u melem. Od učiteljske plate Đovani šeta najnovije Leviske, miriše na Pino…takva pojava usmeravala nas je ka Parku.. Moja ljubav, njegova devojka, Stamena imala je mesta za mene u sebi i gajbi, ako okasnim na bus prema severu.
Baša je rukama u džepovima crveno nasmejan dolazio sa otvaranja izložbe slika. Ajmo, do Mrce. Kasnije me je ubijao kamenom i rubljem na buri. Džombeta, siguran u svaki korak, kontrolisao je nagoveštaj osmeha. On i Baša zajebavaju me sada negde odozgo ili odozdo…Hajdemo u Malinjak, vrisnu Zorica, željna vrba i mladih topola, a Dunav širok kao njene oči kad je blagi povetarac pomiluje po beloj košulji.
Posle devet krug je zamirao, uspavan od samog sebe, nikako nije mogao ponovo da uvuče zakunjale na šipkama, niti da privoli čistače ulica koji su pravolinijski čistili otpatke nadanja, požude, ludosti…I grad je tada započinjao da spava…I budio se pre nas mirisom svežeg hleba, bureka, pogačica…mirisnim ulicama…I čuvao nam krug da se ponovo zamajavamo, onesvešćujemo njegovom beskonačnošću, poraze i pobede primamo isto, ljubimo iako nismo ljubljeni…učio nas da ga ne izneverimo.