Kada te događaji sustižu... večeras sam na FB napisao sledeće:
„Eh, ne bih da kvarim zabavu, stvarno mi je milo zbog sva tri finala! Stvarno, iskreno, veliko bravo!!!
Ali...
Cela slika nije ni malo slavljenička. Batinaši caruju, ubice šetaju slobodni, opskurni tipovi dolaze na kej da oskrnave svako normalno sećanje na žrtve parnjaka navedenih opskurnih tipova, sramoti se ime mog grada ali se nižu sportski uspesi - TRIJUMF VOLJE, eto to mi pade na pamet... kakav bi film sada snimila Leni Riefenstahl? A?"
Jeste, poređenje nije baš 100% ali je dodirnih tačaka previše za moj ukus. He, „ukus"!? Pre svega je to stvar zdravog razuma i još koječega, na kraju tek i ukusa.
A onda odem pa pogledam vesti, pa naiđem i na vest da je neznani junak i patriJota pogodio u oko "našeg" Žarka Šešuma gađajući "njine" Slavka Golužu i Ivana Balića. Jebite se, svi su moji!! Ljudi, Homo sapiensi. Da ne bude zabune.
Ima li ičega dobrog što u ovoj zemlji ne može da se opogani?
Imam još bolje pitanje: Možete li vi svi koji ovo pročitate da zamislite najgoru gadost, nešto sa najtamnije strane pameti i da sebi sa sigurnošću kažete - e, ovo je nemoguće da se desi u Srbiji?