Samo idiot može da nastavi da diže tiraž na nečemu što može da ugrožava neke ljudske živote (a i da šteti imidžu zemlje u celini). Doduše, kada se nakon konflikata preskoči podvlačenje crte, kada se ne utvrde uzroci i posledice, kada se ne osude krivci, kada se preskoči suočavanje, kada se ne prebroje žrtve, kada se ignorišu unesrećeni, kada Srbiju boli briga da uradi nešto na svom imidžu osim ako to za nju ne radi Novak Đoković - onda tu ulogu preuzimaju tabloidi kojima je u opisu delatnosti podilaženje najnižim strastima, podgrejavanje predrasuda i stereotipa, iskrivljavanje informacija, proizvodnja skandala... Pa onda nije ni čudo da Džon Vojt, otac Andželinin, bude proglašen za đaka Alojzija Stepinca, iako je Stepinac u vreme njegovog školovanja bio u komunističkom kućnom pritvoru.
Zašto ovo pišem? Javile su mi malopre kolege da je moja izjava iz emisije Piramida u kojoj sam preksinoć gostovala osvanula na naslovnoj strani i još nekim stranama domaćih tabloida. Te da je čak i B92 prenela tu informaciju (na osnovu Kurira - alal vera, domaćini!) Ovom prilikom želim da istaknem da se u napisima nalazi niz netačnih informacija i reči (naročito mojih, citiranih) koje ne štete naročito meni lično, ali do kraja ovog teksta biće jasan moj stav kome i zašto to jeste štetno.
Tabloidi su preneli moju rečenicu da se kolegama koje su igrale u filmu “U zemlji krvi i meda”, preti. To što sam rekla je istina. Nisam navodila kome se preti, ali već su osvanule njihove fotografije ponovo u novinama, jer "zna se ko je u filmu igrao". Pazite, iako sam rekla da se nekim ljudima preti, tabloidima to ne znači ništa – fotografija na naslovnu - pa nek ti razbija auto ko hoće ili lice sa slike na ulici, ako te sretne. Jer nisi dovoljno dobar Srbin. Jer je neki tabloid taj arbitar na osnovu koga ćemo donositi zaključak da li je nešto antisrpsko. Takva uopštavanja, uprošćavanja i banalizacija jesu opasni.
Međutim, nijedan od tabloida nije preneo ono što sam ja na temu filma u emisiji Piramida zaista rekla i što je možda bilo važnije da javnost sazna, upravo da bi pretnje prestale i da bi se shvatila manipulacija medija. Ako su već želeli da nastave priču o tom filmu mogli su, dakle, da prenesu sledeće moje reči:
- Da film nisam gledala i da ne mogu da govorim o filmu.
- Da se u javnosti vrši hajka protiv autora i protagonista filma koji NIKO još uvek nije video.
- Da se postavlja pitanje cenzure, te da sam ja protiv cenzure bilo kog filma. Takođe sam rekla da igrani film nema obavezu da dokazuje ili opovrgava istorijske činjenice.
- Da ja ne bih volela da je to antisrpski film, ali da možda i jeste. Međutim, da pouzdano znam da rediteljka filma nije napisala na odjavnoj špici ono što tabloidi pišu, već da je stavila zvaničan podatak Ujedinjenih nacija o broju silovanih žena u ratu. Žena, svih žena.
- Takođe sam rekla da rediteljka nije tražila ukidanje Republike Srpske, da je to budalaština, te da ona nema facebook i twitter naloge, da se ne obraća javnosti putem njih, te da je to što tabloidi objavljuju laž.
- Na kraju sam rekla, da sve te laži imaju za posledicu da se mojim kolegama preti. Zato što su igrali neke "antisrpske" karaktere u filmu. Dodala sam da smo već imali situaciju da se zbog "antisrpske glume" osudi glumac, kome se potom stravično preti, pa počne da nosi oružje - znamo kuda je to odvelo u nesreći Žarka Lauševića.
To sam rekla u emisiji. A sada bih da dodam:
Film jeste veliko propagandno oružje. Naročito holivudski. To nije od juče tako. Mi kao gledaoci, pa i autori, možemo pohvaliti ili osuditi lošu i netačnu propagandu. Ali niko nema pravo da unapred satanizuje delo i autora.
A gospodi iz tabloida da kažem: među vama ima i onih koji ne znaju da govore, a pričaju o slobodi govora. Među vama se nalaze i oni koji za sitnu kintu pišu kao kuriri po nečijim nalozima, a pozivate se na slobodu profesije. Među vama ima više onih koji ANTISRPSKI deluju, od bilo kog glumca koji je igrao “lošeg Srbina”. Jer sve to što pišete unižava vašu profesiju, tuđe profesije o kojima govorite, film kao takav, Srbiju kao pristojnu i demokratski nastrojenu zemlju. Jer nisu jedine posledice vaših pisanija pretnje ljudima. Ima još: sutra će se neko ko želi da dođe i snima film u Srbiji prilično zapitati da li da to učini. Kinematografija u Srbiji jedva preživljava. Potrebno je da budemo otvoreni, dobri domaćini, a ne budale koje pišu neistine o ljudima čiji film još nisu videli. Ili budale koje o sebi samima pišu čak i ono što neko drugi nije rekao. Nije li upravo to antisrpski - što se na osnovu laži u "patriotskim" tabloidnim novinama može zaključiti?
Svakako ne znači da treba da pravimo “državnu premijeru na najvišem nivou” nekome ko je možda čak i tendenciozno pljuvao Srbe. Nekome ko je možda selektivno birao podatke koje je izneo kroz svoj film. Ja ne kažem da treba da slavimo one koji po nama posipaju govna, ali dajte da vidimo jesu li govna prosuta, da li su i kakva su to govna, pa da onda imamo nekakvu dostojanstvenu reakciju na to. A ne govnjivu, šatro prosrpsku, uvredljivu za svakog civilizovanog gradjanina koji će sam sutra pogledati taj ili neki drugi film i reći: ovo je glupo, pametno, lepo, ružno, neistinito, sramotno. I svako normalan znaće da glumci ne igraju veroispovesti i nacionalnosti - nego karaktere.