(gost autor)
Time koliko sam čekala da napišem ovaj blogpost prevazišla sam sve pragove tolerancije za koje sam ikada i pomislila da kod mene postoje. Mojih 29 godina nije me naučilo koliko poslednja 3 meseca.
Priča počinje pre nekih pola godine. Letos smo moja bolja polovina i ja sakupili neki novac i odlučili se da kupimo računar koji će nam koristiti oboma - njemu jer fotografiše i bavi se foto-obradom, ali i meni, budući da sav posao radim onlajn. Zbog pouzdanosti i preporuke nekoliko prijatelja koji koriste Apple (mada, istina, niko od njih ga nije kupio u Srbiji), odlučili smo se za MacBook Pro 15" (nije tajna, košta skoro 2.000 evra), sa planom da kada uštedimo još neki novac, uzmemo meni MacBook Air, jer nam je realno potreban još jedan pouzdan laptop.
I tako, 31. jula 2011. u iStyle u Shopping Centru Ušće kupili smo naše mezimče, mazili ga i pazili, bili zadovoljni prvih nekoliko nedelja. Već posle mesec dana primetili smo da se teže uključuje, zakucava u toku korišćenja (bez previše otvorenih prozora, npr. tokom surfovanja netom, sa svega dva-tri taba)... Ali, verovali smo da je to donekle normalno. Sve dok nam se veoma uskoro nije desilo da naš Mac neće ni da se uključi. Ali, ni da "zavergla". Dana 26. novembra 2011. ostavili smo ga na servisu. Mlađi od 4 meseca, još uvek "beba", veoma skup, a potpuno neupotrebljiv! U servisu su nam rekli da će se javiti kada budu znali nešto. Nisu se javili mesec dana! Nakon toga, nazvali smo mi, čisto da upitamo "za zdravlje", rekli su nam: "Deo je poručen, kad stigne, javićemo vam." Prošlo je još dve-tri nedelje, niko se ne javlja. Mi opet nazovemo, opet isti odgovor: "Znate, Nova godina, praznici, samo što nije". Javiće se, kažu. Prošlo još nekoliko nedelja i mnogo novca kroz naše prste (podsećam, računar smo i uzeli jer nam je bio potreban za posao, a time što smo koristili oboje jedini preostali računar - i to ja jednu i po smenu, čime je njemu ostalo manje vremena, dakle na kraju meseca i manje novca), od njih ni traga ni glasa. Kada smo, nakon isteka dva meseca nazvali, rekli su: "Znate, deo je poručen, ali mi ne znamo ni kada će stići ni kada će vaš računar biti gotov!" Dakle, dva meseca je prošlo, a oni su imali iste informacije kao i prvog dana, kao što smo ih i mi imali - nikakve.
Smatrajući da su naše strpljenje i pristojnost sada već teško zloupotrebljeni, ne budemo lenji, pa se posavetujemo sa stručnim licima, koji nam kažu da, budući da je računar mlađi od 6 meseci, dužni su da nam daju novi, a ne da popravljaju "stari". Osim toga, dužni su da u roku od 45 dana svakako reše naš problem, koliko god da nam je star računar. I da se, ukoliko odbiju saradnju, obratimo tržišnoj inspekciji, udruženju za zaštitu potrošača i, na kraju krajeva, podnesemo tužbu. Takođe, posavetuju me da pišem "višim instancama", jer firmi kao što je Apple sigurno ne treba loš publicitet (pogotovo ne u ovom trenutku), još su mi preporučili da se potpišem "titulom", odnosno da im skrenem pažnju da eto nešto malo radim i u medijima...
I hajde, probamo još jednom fino - pošaljemo mejl, objasnimo problem i zamolimo da nam u roku od dan-dva jave kada možemo doći po novi računar, budući da smo sigurni da je sad već prošlo dovoljno vremena i da neko peške ode po deo koji su mali Kinezi napravili, te da ćemo u suprotnom biti prinuđeni da se obratimo tržišnoj inspekciji ili da stvar rešavamo preko advokata. Neverovatno, nema odgovora. Rekoh, možda im ne radi net. Možda nemaju računar, možda im se Mac pokvario, čula sam da to hoće... Posle tri dana nazovemo, pitamo radi li njihov Mac ako već naš ne radi, stiže li golub pismonoša. Oni kažu: "Ostavite broj telefona, javiće vam se neko za 15 minuta". Ostavimo. Prođe sat vremena, niko ne zove. Nazovemo ponovo. Kažu: "Ostavite broj telefona, nazvaćemo za 5 minuta". Ostavimo. Zamislite, ne zovu. I tako, bar pet ljudi u iStyle ima naš broj telefona. Već sam počela da razvijam teorije da je to možda neka geekovska frajerska fora, hvale se drugarima - e znaš koliko brojeva sam danas pokupio... Kad, eto, pola sata kasnije, zvoni telefon. Epilog - šipak. Zvali su nas da nam kažu da i dalje ne znaju ništa, da nisu krivi momci u servisu... Ej, treći mesec igračka koja košta skoro 7 prosečnih plata u Srbiji nama stoji i gricka garanciju, dan po dan. Tu ih fino obavestimo da će možda tržišna inspekcija bolje znati... To je bilo juče.
Zovu danas, odmah stigao deo, odmah gotov računar, možemo da ga nosimo. Obavestimo ih da je to baš lepo, ali da bismo mi ipak više voleli nov računar, koji nam i pripada, jer smo nov i doneli. Oni kažu: "E, to ne znam. Mi smo vam javili da je gotov, a vi kako hoćete". I mi kako hoćemo, hoćemo računar, jer nam je potreban, odemo za Beograd po njega. Zahtevamo tamo da pričamo sa nadležnim, svesni da ništa momci u radnji nisu krivi. Kad, nećete verovati, direktorice - nema! Al možemo u ponedeljak da dođemo... Ne možemo, treba nam računar. I donesu nam ga (iako su nam javili da možemo da dođemo po njega, on nije stajao u radnji, gde se preuzima, već je ostavljen u servisu), a on - prljav, musav, i lagano izgreban... Naravno, garancija nam je ona stara, godinu dana, sada već 6 meseci, a pola svog radnog veka proveo je na servisu. Za ovaj novi deo kažu imamo garanciju, za koju "ne znaju tačno koliko traje", niti su nam dali ikakvu potvrdu za to.
Kažu, možda je dobro da pošaljemo njihovoj direktorici mejl i da objasnimo naš problem i izborimo se za naša prava. Naravno, to ćemo i da uradimo. A osim toga, zvaćemo i tržišnu inspekciju i udruženje za zaštitu potrošača i advokata, koji će da razreši ceo slučaj. I obratićemo se nekom ozbiljnijem predstavništvu Apple, jer je ovo teška smejurija. Ono što je sigurno, u iStyle apsolutno više ništa nikada neću kupiti - ni futrolu za telefon, a potrudiću se i da što više ljudi sazna za probleme koje smo mi imali, kako slučajno ne bi sebi dozvolili da skupo plate nečiju neprofesionalnost. Za 2.000 evra mogla su se kupiti 2-3 ODLIČNA laptopa, ili jedan odličan i još jedno jednako odlično letovanje za dvoje. Ali, šta će nama odličan laptop ili letovanje, mi volimo da naš Mac stoji u servisu tri meseca, zato smo ga i kupili...
Dakle, dragi svi vi koji čitate ovo - ukoliko imate par hiljada evra viška, slobodno ih bacite, bilo u kantu, bilo u iStyle. Ali, ja bih vam ipak savetovala da budete pametniji od nas!
Autor: Anja Stanišić
Izvor: anjastanisic.com