Literatura

Osveta Vislave Šimborske

Predrag Brajovic RSS / 03.02.2012. u 01:10

ОСВЕТА

     „Шта је поезија која не спасава / народе ни људе?", запитао се на крају Другог светског рата у једној песми пољски нобеловац Чеслав Милош. Коју годину касније немачки филозоф Теодор Адорно тражио je сличан одговор - како је могуће писати поезију после Аушвица? Тих година, затрпана гомилом лешева, идеја величине и племенитости људског духа и мисли заударала је широм света. А поезија, некада најцењенији залог те идеје, морала је да тражи себи одступницу.
     Уосталом, шта нама данас значи поезија? Песме се ретко пишу, а још ређе читају, песницима данас нико не верује више него што би веровао неком сувишном државном чиновнику, чије постојање јесте тек плод једне давне инерције, када је свет био сасвим другачији. Утонули у хуку модерног света, његову брзину, моћ и себичност, песници све више постају налик некаквим убогим азилантима, које богатији рођаци примају преко воље, уз неизречену жељу да се на њих што пре заборави. А ипак, код толико достојнијих занимања, неколицина и даље пише песме.
     Уколико су у првој половини прошлог века најбољи стихови махом исписивани на руском језику, време које је потом уследило донело је превласт пољске поезије. Патетично речено, реч је о племству четворо песника - Чеславу Милошу, Тадеушу Ружевичу, Збигњеву Херберту и Вислави Шимборској. Ови данас класици књижевности, светску славу стицали су више захваљујући свом политичком дисидентству, док је оно друго, важније дисиденство - отпадништво од свих помодних литерарних експеримената и мода - задуго остало незаслужено пренебрегнуто. У ствари, њихова величина лежи управо у томе што су знали одговор на новонасталу ситуацију: како да у духoвно пољуљаном свету опет изборе место за величину речи, како да песницима, једноставно, изнова поверујемо. Њихова незнатнија песничка сабраћа дошли су до литице над којом се не пева због опијености висином или осећања надошле моћи, већ пре због страха од пада. У свету који је изгубио меру вредности, а самим тим поезија предмет свог певања, у поезији је наступило доба, како га је Милош звао, принудног хероизма. А то је значило певати са свешћу да разлокани свет пред нама нема величину која би била залог велике поезије. Свет је, напросто, духовно омалио. Или, да будемо скептичнији у овом катастрофичном сагледавању, напокон нам се као такав указао.WS.jpg
     Па шта је, при свему овоме, било право решење за поезију. Управо оно што су нам понудили пољски песници: открити, свако за себе, властити литерарни класицизам, не у оном стилском смислу, већ класицизам који подразумева сагласност између песникâ и читалаца да овај свет има њима заједничке вредности, убеђења и осећања. Ако је до тих вредности било теже доћи, тим је тај напор био вреднији; ако су изгледале неугледно, тим је значајније њихово поновно откриће.
    Реч је, једним делом, о умећу певања малих ствари. Од поменутих пољских литерарних племића, у овоме је несумњиво највештија Вислава Шимборска: наиме, тешко је замислити песника који, као она, и од тако баналног догађаја, као што је уобичајени породични ручак, може направити ваљану поезију. Док су Херберт и Милош склонији високом и господственијем тону поезије, а Ружевич порузи и преиспитивању, Шимборска би сe с правом могла назвати песником малих ствари. Уосталом, и тон код ње је стишан, присно хуморан и луцидан, лишен патетике, док је традиционална осећајност, која је из модерне поезије прогнана, кључни елемент њених песама. Али залудно је препоручивати песнике парафразирањем или рашчлањивањем њихових песама и стила...
     Стога, шта је, за Шимборску - како је питао Милош - поезија која не спасава народе и људе? У њеној програмској песми Радост писања, која описује настајање целог једног света из капље мастила, дакле настајање једне песме, завршни стихови гласе:

„Значи постоји такав свет
Над којим влада независна судбина?
Време које везујем ланцима знакова?
Вечно постојање по мом наређењу?

Радост писања.
Могућност овековечавања.
Освета смртне руке."

     А освета Виславе Шимборске, парадоксално, јесте наjплеменитија освета коју литература може замислити. То је освета добре поезије.

есеј из књиге "4000 знакова"



Komentari (260)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

AlexDunja AlexDunja 01:16 03.02.2012

malo o duši

Duša se ima
niko je nema neprekidno
i zauvek.

Dan za danom
godinu za godinom
može se živeti bez nje.

Ponekad samo u ushićenjima
i strahovima detinjstva
gnezdi se na duže.
Ponekad samo čudeći se
što smo stari.

Retko nam asistira
pri teškim radovima
kao što su pomeranja nameštaja,
vučenje kofera,
ili krstarenje putevima
u tesnim cipelama.

U vreme popunjavanja anketa
i seckanja mesa,
po pravilu, ima izlaza.

Od hiljadu naših razgovora
učestvuje u jednom,
i to ne obavezno,
jer više voli da ćuti.

Kad nas telo jako zaboli,
tiho napušta dežurstvo.

Izbirljiva je:
nerado nas vidi u gomili,
gadi joj se naša borba za bilo kakvu dominaciju
i žestina gramzivosti.

Radost i tuga
za nju nisu različita osećanja.
Samo kroz njihovu povezanost
ona je s nama.

Možemo da računamo na nju
kada ni u šta nismo sigurni
a za sve smo zainteresovani.

Od materijalnih predmeta
voli satove s klatnom
i ogledala, što revnosno rade
i kada ih niko ne posmatra.

Ne kaže odakle dolazi
i kad će ponovo nestati,
ali očigledno očekuje takva pitanja.

Čini se:
kao što je ona nama,
i mi smo njoj
za nešto potrebni.
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 10:11 03.02.2012

Срећна љубав

одличан текст

Wislawa Szymborska
Срећна љубав

Срећна љубав. Је ли то нормално,
је ли то озбиљно, је ли то корисно-
шта свет има од њих двоје
који не виде света?

Уздизани једно према другом без икакве заслуге,
први од њих милион, али уверени
да се тако морало десити - у награду за шта? ни за шта;

светлост пада однекуд -
зашто баш на њих, а не на друге?
Да ли то вређа праведност? Да.
Да ли то нарушава брижљиво нагомилаване принципе,
руши морал у провалију? Нарушава и руши.

Погледајте те срећне:
кад би се бар мало маскирали,
правили се потиштени, бодрећи тиме пријатеље!
Чујте како се смеју - увредљиво.
Каквим језиком говоре - на изглед разумљивим.
А те њихове церемоније, измотавања,
тобожње обавезе једног према другом -
то личи на заверу иза леђа човечанства!

Тешко је чак и рећи до чега би дошло
кад би се њихов пример могао опонашати.
На шта би могле рачунати религије, поезије,
о чему би се памтило, шта би се осуђивало,
ко би хтео остати у кругу.

Срећна љубав. Је ли то нормално?
Такт и разборитост налажу да се о њој ћути
као о скандалу из високих сфера живота.

Дивна дечица рађају се без њене помоћи.
Она никад не би успела да насели земљу,
јер се дешава врло ретко.

Нека људи који не познају срећну љубав
тврде да нигде нема срећне љубави.

С том вером лакше ће им бити и да живе и да умиру.
maksa83 maksa83 01:20 03.02.2012

!!!

Čitanje!

A sad na preporuku...
marco_de.manccini marco_de.manccini 01:22 03.02.2012

покрај ове

Радост писања.

има и радост читања.
freehand freehand 01:23 03.02.2012

Vidi ga...

Brajović!?
Ma jel tebe to boli glava?
Mis'im, mogu ja da ti stavim hladnu oblogu u Fotošopu, nije problem
loader loader 01:27 03.02.2012

Sve je ok

Уосталом, шта нама данас значи поезија?

Isto što i oduvek:
takt one skrivene lepote
od koje je izgrađeno Sve :)

margos margos 01:31 03.02.2012

Pożegnanie pani Simborska

Свет је, напросто, духовно омалио. Или, да будемо скептичнији у овом катастрофичном сагледавању, напокон нам се као такав указао.

Ma takav je kakav je, samo se mi malo skupimo, pa malo raširimo.
Lepa žena, lepa poezija, a i lepe godine.

njanja_de.manccini njanja_de.manccini 01:31 03.02.2012

Brayoooo

zaslužila je Šimborska da joj ti posvetiš koji red.
mirelarado mirelarado 01:31 03.02.2012

*****

Диван омаж великој песникињи. Хвала, Предраже.


Predrag Brajovic Predrag Brajovic 08:02 03.02.2012

Re: *****

Не једном другом месту, гледајући Виславину фотографију из текста, написао сам: "И гледам лепу Виславу на оној слици коју сам окачио, и све се нешто мислим: она ће заувек бити лепа..."

Цуњао сам по њеним фотографијама на нету, и видим -- стално је насмејана. Занимљиво: и поред све "озбиљности" заната, она је била песник који се смеје. Није намргођена, театрална, озбиљна као многи писци који својим редовима решавају светске и васионске проблеме. Нисам је слушао кад говори поезију, па зато не знам да ли јој је, рецимо, и дрхтао глас? Не верујем.

mirelarado mirelarado 08:39 03.02.2012

Re: *****

Predrag Brajovic
Занимљиво: и поред све "озбиљности" заната, она је била песник који се смеје. Није намргођена, театрална, озбиљна као многи писци који својим редовима решавају светске и васионске проблеме. Нисам је слушао кад говори поезију, па зато не знам да ли јој је, рецимо, и дрхтао глас? Не верујем.


Не верујем ни ја. Њена ведра лепота остала је нетакнута и у дубокој старости. Зато је и могла да буде, како кажеш, велики песник малих ствари.


4krofnica 4krofnica 09:14 03.02.2012

Re: *****


(..sinoć mislim
na pesnikinju za koju nikad nisam čula,
nikad čitala..)
jer: juče je neko, na vest o njenoj smrti
stavio ovaj link.
čudesno, jednostavno.
Hansel Hansel 10:15 03.02.2012

Re: *****

Ја сам први пут чуо за њу кад је добила Нобелову награду и јуче се зачудих да је то било још пре 15 година! Чудо једно како "крпимо" време у својим мозговима...

Објавила свега око 350 песама. Питали је зашто само толико. Одговорила је: "У кући имам канту за отпатке".

Чух синоћ и да је преводила Весну Парун.

Њен тихи, камерни живот који је скоро четврт века, до 1990. делила са животним партнером Корнелом Филиповичем, изврсним приповедачем, уздрмала је Нобелова награда 1996. године. Док су јој се други нобеловци радовали, држали књижевне вечери у земљи и иностранству, давали интервјуе, путовали, она ју је доживела као велики шок, пре свега као нарушавање интиме. По повратку из Стокхолма у земљу позабавила се оснивањем фондова преко којих ће се ослободити новца од награде. Једино је продала стан од двадесетак квадрата на шестом спрату без лифта и додавши новац од награде купила у Пјастовској 46 стан од шездесетак квадрата. У центар се дању возила аутобусом а увече се враћала таксијем. И поред вишедеценијског сиромаштва увек је деловала „дамски“.
...
После скандала у вези са сахраном Чеслава Милоша у тестаменту је написала да не жели да буде сахрањена у Пантеону заслужних Пољака. Тако да је још увек тајна где ће и када бити сахрањена. По свој прилици скромно, у веома уском кругу породице и пријатеља, као што је и живела.

(Из данашњег некролога у "Политици" )

mikele9 mikele9 11:24 03.02.2012

Re: *****

Smrt
uvek za taj časak u dolasku kasni.

Uzalud drmusa kvaku
nevidljivih vrata.
Ko je što postigao,
uzeti mu ne može.

Wislawa Szymborska: O smrti bez preterivanja

Pisao sam o smrti, pročitao Saramagove: Smrt i njeni hirovi i Godina smrti Rikarda Reiša, Manovu: Smrt u Veneciji, Louis Vincent Thomas-ovu: Antropologiju smrti...ali mi baš leži ovo njeno nepatetično, razložno i neupaničeno komuniciranje sa smrću.
miloradkakmar miloradkakmar 14:03 03.02.2012

Re: *****

"И гледам лепу Виславу на оној слици коју сам окачио, и све се нешто мислим: она ће заувек бити лепа..."

gordanac gordanac 10:28 05.02.2012

glas....

...i evo glasa, vislava čita "Notatka"



i "liči" da je u skladu sa licem, a to nije tako često
nurudin nurudin 20:31 05.02.2012

Re: *****

Препорука!
JJ Beba JJ Beba 01:59 03.02.2012

i tako...

dođeš kasno, napolju sneg, hladno a ovde gle toplo, za promenu.



edit

Песме се ретко пишу, а још ређе читају, песницима данас нико не верује више него што би веро.....је свет био сасвим другачији. Утонули у хуку модерног света, његову брзину, моћ и себичност, песници све више постају налик некаквим убогим азилантима, које богатији рођаци примају преко воље, уз неизречену жељу да се на њих што пре заборави.


užasnije od biti pesnik samo je biti pesnikova žena
srdjan.pajic srdjan.pajic 05:25 03.02.2012

Re: i tako...

JJ Beba


užasnije od biti pesnik samo je biti pesnikova žena


Muž od slikarke je još crnje.

mikele9 mikele9 11:28 03.02.2012

Re: i tako...

Muž od slikarke je još crnje.

Izvini Predraže, ne bih da ti trolujem odličan tekst ali moram da odgovorim Srđanu: Nije lako biti ni slikareva žena!
vilovuk vilovuk 02:01 03.02.2012

Radost slobode

Posle deset dana izgnanstva (sa bloga), koje se upravo završilo u momentu pojavljivanja Tvog bloga, moja radost slobode višestruko je uvećana.
Sa tom, dakle umnogostručenom radošću - pozdravljam te!
Dobro nam došao, čoveče!


P.S. Volim kad su ljudi rezolutni u iskazima. To je za mene hrabrost i poštenje.
Kašeš:
Уколико су у првој половини прошлог века најбољи стихови махом исписивани на руском језику, време које је потом уследило донело је превласт пољске поезије.

A Englezi?
Talijani? Grci?
Ja ovo pitam kao amater (Šimborsku nisam uopšte čitao).
A Česlava Miloša, na primer, 'klasifikujem' kao poljskog Eliota.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 08:51 03.02.2012

Re: Radost slobode

Понављам: првом половином 20. века "владали" су руски песници, другом -- пољски. Студирајући светску књижевност и касније читајући, по некој личној потреби, многе од савременох песника, поверовао сам у оно што сам написао. У ствари, треба направити мисаони експеримент и замислити да смо, рецимо, ми у једном трену, у једној литерарној епохи имали четири Васка Попе. Нисмо: имали смо само једног.

Или, још смелије: ако је 20. век, његову нама видљиву, западну цивилизацију, обележило десетак песника, њима четворима матерњи језик вероватно је био пољски.

Елиот -- којег, узгред буди речено, волим -- на мојим љењирима и кантарима мање је успешан песник од Милоша. Но, он припада англосаксонској култури и цивилазацији, па је лакше уочљив. Испод великог стола чак су и мрвице велике. Поезија није ништа друго него та мрвица (Кркар јој чак прети и пиштољем), па је Елиот дошао видљивији од Милоша, по логици величине стола под којим су били.

Хммм... почео сам да развијам столарске метафоре.
docsumann docsumann 17:57 03.02.2012

Re: Radost slobode

Хммм... почео сам да развијам столарске метафоре.


je l' to ono - tri put sječem, a opet kratko

P.S. da iskoristim ovo uglavljivanje među ostale komentare za pohvalu teksta -
Goran Vučković Goran Vučković 02:41 03.02.2012

Dobrodošao nazad...

iz voajerskog ormana

Drago mi je što si opet sa nama i u ovom aktivnom obliku
Dragan Pleskonjic Dragan Pleskonjic 08:54 03.02.2012

Re: Dobrodošao nazad...

Pridružujem se dobrodošlici.
Welcome back / Добро пожаловать.
irenaema irenaema 09:42 03.02.2012

Re: Dobrodošao nazad...

Goran Vučković
iz voajerskog ormana

Drago mi je što si opet sa nama i u ovom aktivnom obliku


I
krkar krkar 03:22 03.02.2012

Poezija

Kad čujem poezija hvatam se za revolver.

Dobro, ne baš uvek.
alselone alselone 08:48 03.02.2012

Re: Poezija

Dobro, ne baš uvek.


Bogmeubio sto kliknuh. Procitah "Jamu" ovako izjutra. Sad mogu da se vratim u krevet i gledam u plafon.
mirelarado mirelarado 09:06 03.02.2012

Re: Poezija

krkar
Kad čujem poezija hvatam se za revolver.


Немаш слуха и духа за оно што је једино истински стваралачко у човеку? Сад ми је јасно зашто ујутро мораш да попијеш четири еспреса. Џаба ти што све техничке детаље о припреми напитка знаш, кад не умеш да осетиш поезију оног једног мирисног гутљаја. Наливање ту не помаже.
dragoljub92 dragoljub92 09:16 03.02.2012

Re: Poezija

mirelarado

.

antioksidant antioksidant 09:21 03.02.2012

Re: Poezija

гејм сет меч
готово је пре
него је и почело
barese barese 11:16 03.02.2012

Re: Poezija

Bravo Mirela!

поезију оног једног мирисног гутљаја


Pokušavala sam često da objasnim našim ljudima kulturu kafe u Italiji, pogotovu na jugu Italije*, i uvek se to pretvaralo u romane. Tebi je uspelo u 5 reči.

Da ne bude zabune: naziv "espreso" je polentonska zavera! Koriste ga turisti i zalutali severnjački biznismeni, ovde je to samo kafa.

* Napolitanci čak tvrde da samo oni umeju da naprave kafu i picu. Nama barezima barem priznaju postojanje naše pice, mada za njih to nije prava konkurencija. Severu ne priznaju ništa



alselone alselone 11:20 03.02.2012

Re: Poezija

ljudima kulturu kafe u Italiji,


Prisustvao sam zanimljivoj situaciji u Rimu kad je americki turista ,u redu ispred mene, trazio ono njihovo smece od 3 deci kafe. Konobar je imao blazi oblik nervnog sloma i poceo da vice sa "maybe in your country" i tako par puta, pa je onda poceo da objasnjava da je prava kafa mala soljica i tako par minuta. Debeli turista se jako smorio a ostatak reda se kidao od smeha.
barese barese 11:52 03.02.2012

Re: Poezija

poceo da objasnjava da je prava kafa mala soljica i tako par minuta.


U Napulju u centralnom baru ti kafu daju već zašećerenu jednom kesicom šećera, jer je za njih to prava kafa.

Kafa je jutarnji ritual: jedan sitniji gutljaj, blago pomeranje šoljice u krug da se eventualni preostali šećer rastvori, i onda konačno navrtanje kao što se kod nas pije rakija.

Kafa je i zakonsko pravo, definisano u statutu rada desetominutnom pauzom za kafu.

Kafa je potreba zbog koje se vozi 15km do dobrog bara*, iako ih ima na svakom ćošku. Neki doduše ne priznaju onu iz bara, već samo domaću moku.

Kafa u Italiji je neodvojivi deo njihove kulture, i o tome zaista mogu da napišem roman. A kada to objašnjenje stane u 5 reči, e to je - poezija.

Još jednom: bravo Mirela!

*Ovo se polako menja zbog krize, ali Italijani za sada ne odustaju od automobila...
maksa83 maksa83 12:01 03.02.2012

Re: Poezija

krkar
Kad čujem poezija hvatam se za revolver.
Dobro, ne baš uvek.


krkar - dušica


JJ Beba JJ Beba 13:42 03.02.2012

Re: Poezija


Kafa je jutarnji ritual: jedan sitniji gutljaj, blago pomeranje šoljice u krug da se eventualni preostali šećer rastvori, i onda konačno navrtanje kao što se kod nas pije rakija.

bolje umesto kafe ili još crnje umesto radže da se trgne neku pesma, nako na 'šte srce

lepši je dan onda

krkar krkar 14:36 03.02.2012

Re: Poezija

mirelarado
krkar
Kad čujem poezija hvatam se za revolver.


Немаш слуха и духа за оно што је једино истински стваралачко у човеку? Сад ми је јасно зашто ујутро мораш да попијеш четири еспреса. Џаба ти што све техничке детаље о припреми напитка знаш, кад не умеш да осетиш поезију оног једног мирисног гутљаја. Наливање ту не помаже.


Nisi citirala ključni deo:


Dobro, ne baš uvek.


Ako ga nisi pročitala - govori o tvojoj površnosti.
A ako ga nisi shvatila - tim gore po poeziju i samozvane tumače poezije.

Tragedija poezije je da je tumače ne oni koji je najviše vole (da ne kažem oni koji je najbolje razumeju jer je to po definiciji nemerljivo) nego oni koji o njoj najviše pričaju. Odlikaši iz prve klupe, nemaštoviti dobri đaci. Iz ovoga apsolutno izuzimam Brajovića.

A kad se još na osnovu takvog ptreberskog poznavanja izvlače opštesvetski zaključci sve se to svede na nivo jednog Filipa.

U to ime:

Ciò che di me sapeste
non fu che la scialbatura,
la tonaca che riveste
la nostra umana ventura.

Ed era forse oltre il telo
l'azzurro tranquillo;
vietava il limpido cielo
solo un sigillo.

O vero c'era il falòtico
mutarsi della mia vita,
lo schiudersi d'un'ignita
zolla che mai vedrò.

Restò così questa scorza
la vera mia sostanza;
il fuoco che non si smorza
per me si chiamò: l'ignoranza.

Se un'ombra scorgete, non è
un'ombra - ma quella io sono.
Potessi spiccarla da me,
offrirvela in dono.


mirelarado mirelarado 15:17 03.02.2012

Re: Poezija

Nisi citirala ključni deo:


Dobro, ne baš uvek.


Кључни део у којем би ти бар понеком (једном?) песнику и његовој поезији великодушно дозволио да преживи?

Ово је исувише леп блог - мислим и на Предрагов есеј и на коментаре - да бих га ружила упуштајући се у бесмислена препуцавања. Не говоримо истим језиком, ти и ја, а и нисмо тема. Бахатост и разметљивост немају много везе с поетским доживљајем света, поготово не са поезијом малих ствари, међу које спада и она кафа.
princi princi 15:41 03.02.2012

Re: Poezija

Бахатост и разметљивост немају много везе с поетским доживљајем света, поготово не са поезијом малих ствари, међу које спада и она кафа.

Čoveče, kakva šamarčina. Sad je jedino pitanje kako će tiha, sofisticirana a nerazmetljiva Čak Norisova duša preživeti ovaj soft landing. Ili se već mašio za pištolj?
krkar krkar 15:46 03.02.2012

Re: Poezija

Не говоримо истим језиком


Nismo iz iste klupe
krkar krkar 15:55 03.02.2012

Re: Poezija

Sad je jedino pitanje kako će tiha, sofisticirana a nerazmetljiva Čak Norisova duša preživeti ovaj soft landing. Ili se već mašio za pištolj?


Sad sudbina sveta zavisi od interkontinentalnih jebača.
marco_de.manccini marco_de.manccini 15:56 03.02.2012

сваки песник мора бити херој

Песме се ретко пишу, а још ређе читају

Kad čujem poezija hvatam se za revolver


и зато Милош каже

у поезији је наступило доба принудног хероизма

myredneckself myredneckself 16:25 03.02.2012

Re: Poezija

mirelarado
Nisi citirala ključni deo:


Dobro, ne baš uvek.


Кључни део у којем би ти бар понеком (једном?) песнику и његовој поезији великодушно дозволио да преживи?

Ово је исувише леп блог - мислим и на Предрагов есеј и на коментаре - да бих га ружила упуштајући се у бесмислена препуцавања. Не говоримо истим језиком, ти и ја, а и нисмо тема. Бахатост и разметљивост немају много везе с поетским доживљајем света, поготово не са поезијом малих ствари, међу које спада и она кафа.





A ja se bojala da si zaboravila pancir
princi princi 17:24 03.02.2012

Re: Poezija

krkar
Sad je jedino pitanje kako će tiha, sofisticirana a nerazmetljiva Čak Norisova duša preživeti ovaj soft landing. Ili se već mašio za pištolj?


Sad sudbina sveta zavisi od interkontinentalnih jebača.

Bucivoje, ne sumnjam da ti sam sebi ličiš na pitbul terijera ali to ništa ne menja na činjenici da si ostatku sveta svinjče koje se bespomoćno valja po blatu. A ako misliš da neko uživa u slici svinje koja ne bira pomije i uporno rije po đubretu, pre svega, svojih kompleksa, montanjarskih (hiper)projekcija i dupeuvlačenja (Brajoviću, na primer), ljuto se varaš.

Mislim da bi za sve bilo bolje da si završio na espresu.
krkar krkar 17:59 03.02.2012

Re: Poezija


Ti si zaboravio šta sam ja tebi rekao?

E, pa podsetićeš se
metrevelic metrevelic 18:22 03.02.2012

Re: Poezija

To je zato što pije Ilića (ILLY) Da pije Hausbrandt ili Julijusa imao bi i kofeina unutra.A što se tiče južnjačkih monada najobičnije laprdanje.Veneto je keva za kafe.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 18:32 03.02.2012

Re: Poezija

Bucivoje, ne sumnjam da ti sam sebi ličiš na pitbul terijera ali to ništa ne menja na činjenici da si ostatku sveta svinjče koje se bespomoćno valja po blatu.

obožavam ovog princija. :))))))))))))))))
Goran Vučković Goran Vučković 18:35 03.02.2012

Re: Poezija

obožavam ovog princija. :))))))))))))))))

Iskreno, ja ga više volim kada je manje ličan.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 18:44 03.02.2012

Re: Poezija

Iskreno, ja ga više volim kada je manje ličan.

onda bi izgubio na sebi, kao takvom.
Goran Vučković Goran Vučković 18:58 03.02.2012

Re: Poezija


Prisustvao sam zanimljivoj situaciji u Rimu kad je americki turista ,u redu ispred mene, trazio ono njihovo smece od 3 deci kafe. Konobar je imao blazi oblik nervnog sloma i poceo da vice sa "maybe in your country" i tako par puta, pa je onda poceo da objasnjava da je prava kafa mala soljica i tako par minuta. Debeli turista se jako smorio a ostatak reda se kidao od smeha.

Ovo sam propustio da prokomentarišem. Ako je (a jeste) stvar takva u odnosu sa turistima, koji Italiji donose nezanemarljiv deo prihoda (ok, neko mora da bude i glup u nacionalnom modelu vrednosti), kakav li je tek društveni pritisak u samoj Italiji, kojim se ukalupljuje u kult kafopravoslavlja... "uskliknimo s ljubavlju, svetitelju kafi" (or else...)

Pa ko je ne bi vol'o - ima da oseća sve što mu se kaže
docsumann docsumann 19:09 03.02.2012

Re: Poezija

Kad čujem poezija hvatam se za revolver.


ovo je valjda samo remix one Geringove - kad čujem kultura (ili bješe umjetnost ) mašim se za revolver
Goran Vučković Goran Vučković 19:15 03.02.2012

Re: Poezija

ovo je valjda samo remix one Geringove - kad čujem kultura (ili bješe umjetnost ) mašim se za revolver

Džaba sada to, dragi Horacije
docsumann docsumann 19:26 03.02.2012

ŠTA JE ŠEF REKAO TOMU

Bejzil Banting


Poezija? U redu, kao hobi.
Ja puštam dječje vozove.
Gospodin Šo uzgaja golubove.

To rad nije. Ne znojiš se.
Niko te za to ne plaća.
Ono, mogli biste da pišete reklame.

Opera, da ; ili pjesmarice -
Usamljeni Jahač.
Nensi je pjevala u horu.

Al tražiti dvanaest funti nedeljno
- oženjeni ste, je l'? -
hrabro, nema šta.

Kako da pogledam u oči
vozaču autobusa
ako vam dam tih dvanaest funti?

I ko je siguran da je to poezija?
Moj klinac - deset godina -
Ume isto, i još sa rimama.

Ja zarađujem tri hiljade, plus troškovi,
kola, dnevnice,
da, ali ja sam knjigovođa.

Kako ja kažem, tako rade
u mom preduzeću.
A šta vi radite?

Nekakve male, pa duge riječi,
nezdravo je to.
Kad sretnem pjesnika poželim da se okupam.

Sve su to komunjare, upaljenici,
prestupnici.
Pišete neke burgije.

To veli i gospodin Hajns, a on je učitelj
i on to svakako zna.
Nego, posao potražite.

barese barese 19:50 03.02.2012

Re: Poezija

kakav li je tek društveni pritisak u samoj Italiji, kojim se ukalupljuje u kult kafopravoslavlja... "uskliknimo s ljubavlju, svetitelju kafi" (or else...)


Više je kult kafonacionalizma nego kaforeligije. U početku te gledaju čudno što ne koristiš pauzu za kafu, ali ipak mogu da razumeju. Kao kad kažeš da se ne osećaš Italijanom nego lokal-patriotom.

Religija se ne dovodi u pitanje, nikada
Goran Vučković Goran Vučković 19:51 03.02.2012

Re: Poezija

Religija se ne dovodi u pitanje, nikada

Pa nisam rekao religija, nego kult
barese barese 20:03 03.02.2012

Re: Poezija

Veneto je keva za kafe.


Kao, i maćeha je keva...
Tamo žive Nemci
AlexDunja AlexDunja 20:28 03.02.2012

Re: Poezija

onda bi izgubio na sebi, kao takvom.


i mnogo dobio na sebi suštinskom.

ne može da preskoči praziluk. fatalno.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 22:58 03.02.2012

Re: Poezija

i mnogo dobio na sebi suštinskom.

ne može da preskoči praziluk. fatalno.

yeah, right...
docsumann docsumann 23:08 03.02.2012

Re: Poezija

поготово не са поезијом малих ствари, међу које спада и она кафа.



ja i moj drug
ujutru
pijemo kafu usred svemira

kafa je crna, jaka i slatka
svemir skoro sasvim beskrajan
a i mi smo sigurno nekakvi
freehand freehand 23:16 03.02.2012

Re: Poezija

docsumann
поготово не са поезијом малих ствари, међу које спада и она кафа.



ja i moj drug
ujutru
pijemo kafu usred svemira

kafa je crna, jaka i slatka
svemir skoro sasvim beskrajan
a i mi smo sigurno nekakvi

Jel espresso, kratki?
Ako nije - jebo tebe,
takav svemir,
a i druga ti!
docsumann docsumann 23:18 03.02.2012

Re: Poezija

Jel espresso, kratki?
Ako nije - jebo tebe,
takav svemir,
a i druga ti
!


eto pjesme
freehand freehand 23:27 03.02.2012

Re: Poezija

docsumann
Jel espresso, kratki?
Ako nije - jebo tebe,
takav svemir,
a i druga ti
!


eto pjesme

Žanrovska.
Mocca-haiku.
alselone alselone 00:30 04.02.2012

Re: Poezija

Goran Vučković

Ovo sam propustio da prokomentarišem. Ako je (a jeste) stvar takva u odnosu sa turistima, koji Italiji donose nezanemarljiv deo prihoda (ok, neko mora da bude i glup u nacionalnom modelu vrednosti), kakav li je tek društveni pritisak u samoj Italiji, kojim se ukalupljuje u kult kafopravoslavlja... "uskliknimo s ljubavlju, svetitelju kafi" (or else...)

Pa ko je ne bi vol'o - ima da oseća sve što mu se kaže


Ne znam Vucko, meni se svidelo, bilo je simpaticno a i volim kad ljudi srcano reaguju na ono sto vole. Po meni nije bilo uvredljivo (mnogo). S' tim da je konobar licio na Adrijena Brodija, samo jos mrsaviji i sa vecim nosom a turista na Majkla Mura. Prava scena za kratki film.
vilovuk vilovuk 01:57 04.02.2012

Poezija malih stvari


docsumann

ti i tvoj drug
ujutru
pijete kafu usred svemira

kafa je crna, jaka i slatka
svemir skoro sasvim beskrajan
a i vi ste sigurno nekakvi

tako da koncept poezija malih stvari
u tom slučaju je neprimenljiv
jer svemir nije mala stvar

ako se još složimo oko toga
da je poezija zapis -
više ili manje uspešan - bivstvovanja
a bivstvovanje je fenomen svemirskog karaktera
onda
prosto
koncept poezija malih stvari
predstavlja
contradictio in adjecto



EDIT:
Pojašnjenje (ako uopšte ima nekih nedoumica): docsumann-ovu minijaturu o pijenju kafe, koja mi se baš dopala, ovde sam iskoristio da na opušten način postavim pitanje valjanosti pojma poezija malih stvari. Ja ovde ni na koji način ne polemišem sa docsumenn-om niti sporim bilo šta što je napisao. Dapače.


srdjan.pajic srdjan.pajic 02:19 04.02.2012

Re: Poezija

alselone
Goran Vučković

Ovo sam propustio da prokomentarišem. Ako je (a jeste) stvar takva u odnosu sa turistima, koji Italiji donose nezanemarljiv deo prihoda (ok, neko mora da bude i glup u nacionalnom modelu vrednosti), kakav li je tek društveni pritisak u samoj Italiji, kojim se ukalupljuje u kult kafopravoslavlja... "uskliknimo s ljubavlju, svetitelju kafi" (or else...)

Pa ko je ne bi vol'o - ima da oseća sve što mu se kaže


Ne znam Vucko, meni se svidelo, bilo je simpaticno a i volim kad ljudi srcano reaguju na ono sto vole.


Meni više liči na izdrkavanje, da budem prost. Voli i taj debeli Amer svoju litarsku kafu, veruj mi na reč, zato je i traži. A mogu i da razumem da taj espresso, onom ko ne zna, izgleda kao konobarska podvala.

Svejedno, mada i ja volim espresso, jednom ću ti skuvam tu filterušu, u onom french press-u, ali od dobre kafe, sa plantaža u Tanzaniji ili Etiopiji, ne od tog djubreta što se prodaje kod Miškovića, ili u starbaksu kod nas, pa ćeš da možda da promeniš mišljenje.
alselone alselone 02:41 04.02.2012

Re: Poezija

sutra prelecem preko tebe pa ako sredim padobran javljam ti da pristavis.
Goran Vučković Goran Vučković 02:56 04.02.2012

Re: Poezija

A mogu i da razumem da taj espresso, onom ko ne zna, izgleda kao konobarska podvala.



Donese ti, a ti pitaš "a gde je špric i crevo?"

Volim ja espresso, kratki (do duše trošim jednu od onih mašina za lenčuge pa ne mogu da doziram, ali dovoljno je kratko) - ali ovo nema veze sa kafom, ima veze sa pravedništvom.
srdjan.pajic srdjan.pajic 04:04 04.02.2012

Re: Poezija

Goran Vučković
A mogu i da razumem da taj espresso, onom ko ne zna, izgleda kao konobarska podvala.



Donese ti, a ti pitaš "a gde je špric i crevo?"

Volim ja espresso, kratki (do duše trošim jednu od onih mašina za lenčuge pa ne mogu da doziram, ali dovoljno je kratko) - ali ovo nema veze sa kafom, ima veze sa pravedništvom.


Jel imaš onu sa kafom u pakovima (puck), sa bar kodom? Ja imam takvu na poslu, i u stalnom sam ratu sa komšinicom, Japankom (firme su nam u istim prostorijama, i kafu kupujemo na smenu), jer voli espreso više od čaja. I uvek nestane kafe baš kad ja zaglavim posle desetke noću na poslu...Sad sam počeo da pravim štekove, gde munem pak ili dva, za slučaj krize i vanrednih okolnosti, kad odredjeno radno vreme i porodični život gube na značaju.
Goran Vučković Goran Vučković 09:15 04.02.2012

Re: Poezija

Jel imaš onu sa kafom u pakovima (puck), sa bar kodom?

Ne, ovo su one aluminijumske čašice (bez barkoda) - ista kafa, drugo pakovanje, računam

Podsetio si me sa ovim štekovima na moju gazdaricu iz ranih studentskih dana (negde gore u Zaplanjskoj) - žena je imala sledeću šemu: napuni jednu veliku fioku boksovima svog omiljenog otrova (ne sećam se tipa ali se sećam da je bio neki šoder) - i kad isprazni do pola, napuni opet punu. E to je strah
ana_radmilovic ana_radmilovic 12:15 04.02.2012

Re: Poezija

docsumann
Kad čujem poezija hvatam se za revolver.


ovo je valjda samo remix one Geringove - kad čujem kultura (ili bješe umjetnost ) mašim se za revolver


gebelsove... on je bio duhovitiji, ako tako može se kaže
Bojan Budimac Bojan Budimac 13:07 04.02.2012

Re: Poezija

Krkar
Kad čujem poezija hvatam se za revolver.


docsumann
ovo je valjda samo remix one Geringove - kad čujem kultura (ili bješe umjetnost ) mašim se za revolver


ana_radmilovic
gebelsove... on je bio duhovitiji, ako tako može se kaže


Mr Google
THE ACTUAL ORIGINAL QUOTE:

“When I hear ‘culture’...I unlock my Browning!.”
(“Wenn ich Kultur höre...entsichere ich meinen Browning.”)
Hanns Johst (1890-1978)
German playwright and Nazi SS officer
The traditionally misquoted, misattributed line from from Johst’s 1933 play Schlageter
This line from Schlageter, Johst’s patriotic homage to the German World War I “martyr” Albert Leo Schlageter, is most widely-known in misquoted paraphrase form. The most common version is “Whenever I hear the word ‘culture’ I reach for my gun.” The literal transljavascript:;ation of the German words “Wenn ich Kultur höre...entsichere ich meinen Browning” is: “When I hear javascript:;culture...I unlock my Browning.” The ellipsis (...) in the sentence is a pause, not an indication of missing text. For some reason, most English translations incorrectly use the word “whenever” in place of “when.” (Wenn actually means “when” in German and wann immer means “whenever.”) Since a Browning is a pistol and the word entsichere (unlock) refers to a gun’s safety catch, the line has also been translated as: “Whenever I hear the word ‘culture’ I release the safety-catch on my pistol!” Sometimes “revolver” or “Browning” is used in place of “pistol.” The misquote versions of Johst’s original line are usually attributed to Nazi leader Hermann Göring and occasionally to other Nazi officials, such as Heinrich Himmler and Joseph Goebbels. The Nazi brass were indeed fans of Schlageter and apparently did quote Johst’s line. But Johst deserves the real credit — or blame — for the origin of the saying.


Nacisti voleli pozorište.

Sreća da je Krkar prodao pištolj.
blogovatelj blogovatelj 18:15 04.02.2012

Re: Poezija

Svejedno, mada i ja volim espresso, jednom ću ti skuvam tu filterušu, u onom french press-u, ali od dobre kafe, sa plantaža u Tanzaniji ili Etiopiji, ne od tog djubreta što se prodaje kod Miškovića, ili u starbaksu kod nas, pa ćeš da možda da promeniš mišljenje.


Sinoc bio u Starbaksu i prvi put uzmem Comodo Dragon. Ludilo od kafe.
A kuci spremam Jacobsi ovo


maksa83 maksa83 18:17 04.02.2012

Re: Poezija

Sreća da je Krkar prodao pištolj.

Ništa ja nisam mirniji zbog toga, džaba to kad čovek poznaje 12 načina da te usmrti palcem.
milisav68 milisav68 10:37 05.02.2012

Re: Poezija

srdjan.pajic

Svejedno, mada i ja volim espresso, jednom ću ti skuvam tu filterušu, u onom french press-u, ali od dobre kafe, sa plantaža u Tanzaniji ili Etiopiji, ne od tog djubreta što se prodaje kod Miškovića, ili u starbaksu kod nas, pa ćeš da možda da promeniš mišljenje.

Kad bi mu stvarno skuvao kafu samo iz Tanzanije i Etiopije, ne bi mogao da je proguta.

Ono (napitak koji se zove kafa) što se pije svuda po svetu je mešavina kafa (Arabika i Robusta), u kojoj je 50% Brazilski Minas (Arabika).
Ostalo su "začini", što od Robuste, što od ostalih vrsta Arabika.

Procente tih mešavina možeš da naslutiš, čitajući podatke o uvozu, recimo šta uvozi Italija, šta USA, a šta Srbija.
U Srbiji, BiH, CG, i Makedoniji, za "tursku kafu", odnos je 80-90% Minasa, i 10-20% Robuste.
Količina Ječma zavisi od "količine kontrole".

Top Ten Green Coffee Producers - 2009
(millions of metric tons)
Brazil 2.44
Vietnam 1.18
Colombia 0.89
Indonesia 0.70
India 0.29
Ethiopia 0.27
Peru 0.26
Mexico 0.25
Guatemala 0.25
Honduras 0.21

blogovatelj blogovatelj 04:52 03.02.2012

Zato volim Dilana

Реч је, једним делом, о умећу певања малих ствари. Од поменутих пољских литерарних племића, у овоме је несумњиво највештија Вислава Шимборска: наиме, тешко је замислити песника који, као она, и од тако баналног догађаја, као што је уобичајени породични ручак, може направити ваљану поезију.


Zbog ovoga.

srdjan.pajic srdjan.pajic 05:40 03.02.2012

Vratio se Braja!

Aj' poslužite se.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 07:52 03.02.2012

Re: Vratio se Braja!

Остарио сам, не видим добро, руке су ми све краће -- не могу довољно да удаљим компјутер да разбистрим слику... Шта је ово, баклаве и кадаифи? Код нас је у Новом Пазару царство тих слаткиша, нуткају ме кад год се затекнем тамо. А кад су свежи, то је такође поезија.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 08:03 03.02.2012

Re: Vratio se Braja!

Ne moraš čak u Novi Pazar, pazarskih specijaliteta ima i u tvom komšiluku, u Skadarskoj:



PS: Znao sam da ćeš se vratiti i to mi je, naravno, drago.
antioksidant antioksidant 08:54 03.02.2012

Re: Vratio se Braja!

Остарио сам, не видим добро, руке су ми све краће --

куку... па ко сад ради у апотецу у булевару?
srdjan.pajic srdjan.pajic 17:16 03.02.2012

Re: Vratio se Braja!

Predrag Brajovic
Остарио сам, не видим добро, руке су ми све краће -- не могу довољно да удаљим компјутер да разбистрим слику... Шта је ово, баклаве и кадаифи? Код нас је Новом Пазару царство тих слаткиша, нуткају ме кад год се затекнем тамо. А кад су свежи, то је такође поезија.

Znam taj osećaj navodne starosti i iznemoglosti pred ovakvim prizorima.

Ima tu svega po malo, baklavice i kadaifi uglavnom, i saraj sarmice. To su one turske, iz Bruklina, na Budumčevu preporuku, i opasno su dobre! Mislim, ovako puna kutija je već stvar prošlosti, a mislio sam da sačuvam malo za goste.
Bojan Budimac Bojan Budimac 18:05 03.02.2012

Re: Vratio se Braja!

Srki
To su one turske, iz Bruklina, na Budumčevu preporuku, i opasno su dobre!

Uh, pao mi kamen sa srca Ipak sam kao preporučilac osećao izvesnu odgovornost. Bre, Srle, ne spavam noćima pitajući se da li će ti se dopasti baklave, a ti ne izveštavaš.

No, oprošteno ti je, jer si to (slikom i rečju) uradio na ovom tekstu, davši mi priliku da smisleno trolujem

Dobrodošao Predraže.
volimijavas volimijavas 20:54 03.02.2012

Re: Vratio se Braja!

Niko, zatvorili apoteku...
gordanac gordanac 06:52 03.02.2012

dobar esej...

...pre svanuća? ... ha, biće ovo lep dan! ... :)

Jutro koje počne sa 4000 znakova samo po sebi je - poetsko jutro.



I nemam se o čemu "sporiti" s tobom (osim što mi milo čitati, pa možda nije zgoreg malko blagog, drugarskog "prekora" što nema više eseja da se čita pre svitanja), ali sa Poljacima se ima "sporiti" o mnogo čemu.
Jer, poeziju svi i žive i pišu, neki ćutke i nemušto, neki rećima i vešto, ali - imaginacijom koju svi imamo, svi, bez obzira na strahote i lepote spolja i iznutra, takvi su ti ljudi.

A obaška mi milo što je, skoro pa "poetskom slučajnošću", ovaj tvoj esej meni obeležio početak jednog dana koji je u mojoj "privatnoj istoriji" - praznik.
A još je pao i sneg (što, naravno, nije slučajnost, ali je baš dobra scenografija)

The appearance of snow.
It is as if everything I had thought possible
suddenly occurred
and nothing happened.

(Cid Corman)
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 08:08 03.02.2012

Re: dobar esej...


Jutro koje počne sa 4000 znakova samo po sebi je - poetsko jutro.


Taj ti link, gordanac, valjda zbog vejavice, ne radi. Treba pokušati ovde.
niccolo niccolo 10:29 03.02.2012

Re: dobar esej...

Jutro koje počne sa 4000 znakova

Ma jeste vi baš sigurni da ovde nema više od 4000 znakova? Deluje veće...

Šala, šala, ja samo da pozdravim Brajovića, a onda se možda u nekom trenutku i uključim u diskusiju, kad pročitam tekst.
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 10:53 03.02.2012

Re: dobar esej...

ha, biće ovo lep dan! ... :)

A znamo ko je prvi počeo.
gordanac gordanac 17:59 03.02.2012

Gospodin Kogito....

... je prvi počeo, ustvari :)
jer:

"Naše su reči naš prozor ka realnosti" Zbignjev Herbert

Značenja reči je - poezija..

Reči moraju imati značenje.
U vremenima dubokih, bolnih, istorijom zamršenih, naslaganih i na prvi pogled nerazrešivih dilema koje nam više liče na Gordijeve čvorove nego na klupko koje se može razmrsiti, u vremenima kad je tehnologija, tehnika i nauka koja koristi samo neka čula samo dodala težine na ionako preteška pitanja koja ljudi sebi oduvek postavljaju, u takvim vremenima Zbignjev Herbert je pevao o - značenju reči.
Rekao je (otprilike i zamišljam) "dobro, svašta smo već pokušali, možda da dodamo malo ironije, da ogulimo malo nepotrebnih i kitnjasatih metafora i da propevamo čistim jezikom, jednostavnim slikama, jer smo sve tako užasno zakomplikovali, sve smo tako jezovito zamrsili da se više niko i ništa skoro pa ne razabire u nečemu što bi moralo biti lako i jednostavno za doseći i osetiti svim čulima - mi, ljudi, naša istorija, naše teskobe, naše radosti, naši strahovi, naše stvaralaštvo, naše reči kojih ima više nego ikada ranije, a sa manje ZNAČENJA nego ikada ranije."

Značenja reči kojima se opisuju sasvim svakodnevni predmeti, prizori i bića, ali značenja dovoljno jasna da se njima opišu i dileme koje delimo svi, kakve god predmete imali u svojoj svakodnevici.
Dileme o (ne)moći umetnosti, o (ne)moći humanizma, o (ne)moći kojom sami sebe sprečavamo da upotrebimo reči dovoljno jasne za prozor čijim otvaranjem zaista upijamo realnost, takva kakva je, onakva kakvom smo je stvarali i kakvu (s vremena na vreme) prilično teško podnosimo.

Značenja reči.

Čitajući poeziju Zbignjeva Herberta, čitajući ga svim čulima, poimanje značenja koje daje rečima oseti se - nepogrešivo, kom god jeziku pripadali i u ma kom ga prevodu čitali. Ima pesama kojima stvara slku sebe samog, u uglu usana mu je cigareta, sedi pod lipom u cvatu, podne je, kraj njega je bokal sveže vode (bez čaše), jednom je rukom (podlakticom, levom) naslonjen na ostatke nekakvog zida, nejednakih kamenih blokova, sa tragovima mahovine po sebi, dok drugom rukom lista nekakvu knjižicu, sjajnih, crnih korica. I nema veze koje je reči upotrebio u pesmi - svakoj je reči značenje baš ono koje i treba da ima. I zato se može osetiti slika čoveka, istog i različitog kao bilo koje drugo ljudsko biće, živuće, otišavše ili tek dolazeće.

Ako od čoveka sve počinje i čovekom sve završava, mora biti moguće da se o tome - jednostavno peva. Svakidašnjim, jasnim jezikom, rečima kojima se pažljivo pridaje značenje.

Kad god čitam Zbignjeva Herberta - svim čulima osetim da je - moguće. I da ta mogućnost, ta verovatnoća nosi SIENA boju. Kao zigurati.

Možda zato se premalo razgovara o njemu, njegova se poezija čini kao "slika pretvorena u zvuk koji je - obojen".

Gospodin Kogito se vratio u Corsignano (čije su ime varvari promenili u Pienza).
Tako da je on - prvi počeo...

Milan Novković Milan Novković 18:34 03.02.2012

Re: Gospodin Kogito....

Reči moraju imati značenje.

Nemoguće, utopija samo takva
Kad god čitam Zbignjeva Herberta - svim čulima osetim da je - moguće

Mogu da nagađam zašto bi ovo trebalo da me podseća na strelu vremena kojoj je neko odsekao vrh

Ako bi reči morale imati značenje neki back-trasing bi nas vodio nazad ka:

- Ontologijama kao formalizovanik konceptima, prebrojivim.

- Čak taksonomijama

I potpuno bismo negirali fenomenologiju u organizaciji, kompoziciji, "poslu" gde naglo, bespovratno, i nerazumljivo kompozicija, po svom nekom "životu", počne da odskače od sume života delova.

Vidi paradoks:

- Ove moje reči meni imaju značenje, jasno i nedvosmisleno

- Tebi ne moraju da imaju značenje,a prihvataš da je ok što ga meni imaju, što ukazuje da si u krivu.

- Ako i tebi imaju značenje, ali različito od moga šta je onda "značenje"?

- A ako ti imaju značenje isto kao meni onda si priznala da sam u pravu

- Ako tebi nemaju značenje, a misliš da nemaju ni meni značenje, a veruješ da se iskreno trudim da izađem pred svet s značenjem, šta ako nikad ne uspem u trudu? A pišem i bivstvujem! Opet nisi u pravu

(petak, a ja volim da se zezam i ostalim danima
margos margos 18:58 03.02.2012

Re: Gospodin Kogito....

Au, Milanče... ma da, Gordana ič nije u pravu, ti si u pravu stopostotno, pošto ja ništa nisam razumela.

&
JJ Beba JJ Beba 20:36 03.02.2012

Re: Gospodin Kogito....

Reči moraju imati značenje.


Nemoguće, utopija samo takva


- Ako tebi nemaju značenje, a misliš da nemaju ni meni značenje, a veruješ da se iskreno trudim da izađem pred svet s značenjem, šta ako nikad ne uspem u trudu? A pišem i bivstvujem! Opet nisi u pravu

(petak, a ja volim da se zezam i ostalim danima


sve ima svoje značenje.
značenja pojava su važnija od samih pojava- đurđevak je običan cvet, ali kada ti ga poklonim onda je to izražavanje moje naklonosti, nespa?

čak i ono što se ne vidi ima svoje značenje- lotos je vidljiv cvet ali njegovo značenje je nevidljivo, deluje na budiste

stvarnost ne čine samo pojave nego i njihova značenja

i tako
petak je, a i ja volim da se zezam svim danima

saću na sankanje. na kališ

ps
sve neki floralni primeri, mora da je zbog ove zime

edit
stavila malo cveća, baš fali
gorran2 gorran2 20:39 03.02.2012

Re: Gospodin Kogito....

Milan Novković
Mogu da nagađam zašto bi ovo trebalo da me podseća na strelu vremena kojoj je neko odsekao vrh

Ako bi reči morale imati značenje neki back-trasing bi nas vodio nazad ka:

- Ontologijama kao formalizovanik konceptima, prebrojivim.

- Čak taksonomijama

I potpuno bismo negirali fenomenologiju u organizaciji, kompoziciji, "poslu" gde naglo, bespovratno, i nerazumljivo kompozicija, po svom nekom "životu", počne da odskače od sume života delova.

Vidi paradoks:

- Ove moje reči meni imaju značenje, jasno i nedvosmisleno

- Tebi ne moraju da imaju značenje,a prihvataš da je ok što ga meni imaju, što ukazuje da si u krivu.

- Ako i tebi imaju značenje, ali različito od moga šta je onda "značenje"?

- A ako ti imaju značenje isto kao meni onda si priznala da sam u pravu

- Ako tebi nemaju značenje, a misliš da nemaju ni meni značenje, a veruješ da se iskreno trudim da izađem pred svet s značenjem, šta ako nikad ne uspem u trudu? A pišem i bivstvujem! Opet nisi u pravu

(petak, a ja volim da se zezam i ostalim danima
Naprotiv.
Strela leti u tom smeru da reči stalno gube značenje.
Na početku, sve je puno značenja. Svako drvo, cvet, travka, ima u sebi sjaja, radosti, zanimljivosti, svako lice je razlog za ljubav.
Ili mržnju.
Tokom života, ova značenja stalno cure, gube se, i reči se sparušuju u svoje prazne ljušture.
Poezija naravno može da mestimično premosti ove gubitke, i na trenutak nas spoji sa nekim izmišljenim, ili samo mogućim, kontinentom punim svežeg, izvornog značenja.
Međutim, njena prva uloga je da ljušti i odbacuje upropašćene reči, i iseca isprazna tkiva svakodnevne rutine, iz kojih je život iscureo.

Poezija je hirurgija jezika.
Milan Novković Milan Novković 20:47 03.02.2012

Re: Gospodin Kogito....

Naprotiv

Kad bih samo još uvek znao značenje onoga što sam ja napisao razumeo bih i šta si ti napisao
Strela leti u tom smeru da reči stalno gube značenje.

Moja misao, koje nisam bio svestan dok je ti nisi rekao

To i ja mislim i to sam i rekao, kroz metaforu i 20-tak rečenica - zbog gubljenja značenja strela reči mora da ima vrh, ne može da ide unazad, nema back tracinga, nema dekonstrukcije u nekom determinističkom maniru.
freehand freehand 20:57 03.02.2012

Re: Gospodin Kogito....

Kad bih samo još uvek znao značenje onoga što sam ja napisao razumeo bih i šta si ti napisao

Cerski, izađi iz Novkovića!
Milan Novković Milan Novković 21:02 03.02.2012

Re: Gospodin Kogito....

Cerski, izađi iz Novkovića!

Uopšte, pričamo o strukturalnoj dinamici značenja, nosioca značenja i odnosa između mešavine ove dve grupe entiteta
Milan Novković Milan Novković 21:08 03.02.2012

Re: Gospodin Kogito....

ja ništa nisam razumela

To je nemoguće stanje sistema, nedozvoljeno, moraš da se nakačiš na neka značenja

Odoh kući, klinci me navukli na Two and a Half Men sitcom - puno reči labavog značenja, iako ja gotivim scenaristu, ko god da je
Milan Novković Milan Novković 21:15 03.02.2012

Re: Gospodin Kogito....

čak i ono što se ne vidi ima svoje značenje- lotos je vidljiv cvet ali njegovo značenje je nevidljivo, deluje na budiste

Vidim gde grešim - ja sam u provociranju Gordane (kreativnom, naravno) značenje podrazumeo po mnogo užoj definiciji - zajednički most između dva subjektivna sveta dve osobe, ali "deterministički" most, gde oboje vide jedan izolovani fragment stvarnosti na skoro identičan način
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 21:46 03.02.2012

Re: Gospodin Kogito....

Two and a Half Men sitcom

gledaj samo one stare epizode sa Charlie Sheen-om!
mnenadic mnenadic 20:36 04.02.2012

Re: Gospodin Kogito....

Moja misao, koje nisam bio svestan dok je ti nisi rekao


Oprezno sa rečima, bez obzira koji je dan. Osim ako nije u pitanju zezanje
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 07:42 03.02.2012

Уосталом, шта нама данас значи поезија?

Уосталом, шта нама данас значи поезија? Песме се ретко пишу, а још ређе читају


Priznajem i meni se retko desi da citam poeziju ... posebno kad se uporedi sa nekim davnim gimnazijskim/studentskim danima. Nama kojima poezija (i uopste literatura) nije deo svakodnevnog posla i kojima je vreme za takve stvari ograniceno (a kome nije?) su zato vrlo vazni tekstovi kao sto je ovaj...

Ako se ne varam zadnju knjigu poezije sam kupio posle citanja sjajnog teksta Vladimira Kecmanovica Milena, jedno književno veče. Teksta koji se ovako zavrsava:

Pre nego što sam čuo Milenu Marković kako recituje nije mi bilo jasno zašto ljudi vole da slušaju autora koji naglas čita ono što je napisao, kada se podrazumeva da su pismeni, pa to isto mogu da pročitaju sami.

Sada mi je jasno.

Davno, dok sam se na poeziju ložio više nego sad, pokušavao sam da zamislim kako su izgledale pesničke večeri velikana ruske ili španske moderne, na koje je publika dolazila kao vernici na molitvu ili budale na politički miting.

Više ne pokušavam da zamislim.

Sada znam.


Da kupim sledecu Mileninu zbirku mi nisu vise neophodni ovako motivisuci tekstovi - ali nisu ni na odmet, posebno ako su po mnogo cemu izuzetni kao sto je to Pesma može sve od Muharema Bazdulja. Koji se zavrsava sa:

Ako nekad u budućnosti bude poezije i ako bude Srbije, ako bude poezije srpskog jezika, ovog jezika, našeg jezika, priča o početku dvadeset i prvog vijeka neće se moći ispričati bez pominjanja poezije Milena Marković. Bez da se kaže nešto u smislu: Neko beše Marković Milena.

I tako i ja sada znam: kad sledeci put dodjem u Srbiju potrazicu u knjizarama Pre nego što sve počne da se vrti od Milene Markovic. I nesto od Šimborske. A priznajem i da sam vrlo znatizeljan sta bih to jos lepo mogao da procitam u 4000 znakova

Dobro se vratio Predraze


maksa83 maksa83 07:47 03.02.2012

Re: Уосталом, шта нама данас значи поезија?

Priznajem i meni se retko desi da citam poeziju ...

E aj' sad Vaso, a meni si baš izgledao kao autentični Krleža fan, a mogu i da te zamislim kako nekoj blago zajapurenoj omladinki na uvo recituješ Vaska Popu ("Vrati mi moje krpice..." onako sugestivno dok joj drugom rukom nonšalantno razvezuješ nešto već) iza garderobe (tamo je tiše pa se bolje čuje) na nekom matineJu. U pozadini iz sale dopiru Idoli (live) koji se tek probijaju, i od onog Krletovog bekgraund baritona omladinka potpuno popušta. Mladi Vasilije pomišlja: "dečko, ko si da si - odužiću ti se jednog dana".

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana