U kupatilu jutros
bilo je gusto i mračno
voda je udarala u zidove i kožu
kao skulptor u delirijumu stvaranja
i ne znam da li sam oprala
tebe ili sebe
U ormanu si skinuo sa vešalice
košulju i pantalone
zakopčao me
zategao
i zavrnuo mi rukave i nogavice
Rekla sam sinoć kako bih da skinem
sve i budem nevidljiva
Ovako te niko neće videti
rekao si
kad hodaš ulicama gola
Samo
samo ja te vidim
Kakva besmislica
smešim se
nikada mi ništa nije lepše stajalo
Izgledam kao George Sand dobrim danom
I Salome i Joan of Arc
Opskurno
Na ulici niko ne obraća pažnju
i ja vidim u staklu parkiranih automobila
da nosim izgužvanu majicu
izgužvanu kosu
i lice anđela koji hoda u suprotnom smeru
od satova, vode i apostola, apsoluta
možda još nekog
Sednem na kamen
odlučna da izračunam
konstantu savršenstva:
Ako sama postanem kamen
ostaće mi zauvek ovaj nedovršeni trenutak
u kome me čekaš kod kuće
dok ja putujem bezbolno između
prirodnih elemenata gladi i euforije
U prodavnici pružam ruku da sa police
uzmem veknu hleba
i uhvatim u pleksiglasu tvoj odraz
Nasmešena žena nudi
degustaciju tvrdog i mekog sira
i ja te pustim da podignem ruku
kao odbranu i protest
Ne hvala
još uvek sam puna njega
Ona pogleda u pravcu mog prsta
u gnezdo mog pupka i krug oko stomaka
premeri me celu
i ti joj uzvratiš osmehom
koji žene vole
Puter se topi u rukama
dok biram boju paradajza
trljam ga o usne
masne i mokre
neodlučna
koja mi crvena bolje stoji
Na kasi vadim iz kolica mleko
a na pokretnu traku
padaju poljupci kao iznenadna tropska kiša
Pozovite mi taksi
neću moći sve ovo da ponesem
Kad sam stigla kuci u predvečerje
nameštaj stoji kao svečana
elita kelnera i na stolu je raširena
prazna knjiga iz koje jedemo
već danima
Magični nadrealizam
dugačko ime za želju
I ti si spremio večeru
Stojim razočarana sa kesama
oko sebe
Ništa od ovoga neće trajati
Sutra sve mora iz početka