Za direktora Radio Beograda postavljen je nekadašnji urednik partijskog
glasila „Komunist" Vojislav Mićović, sa titulom „dr" na temu specijalni rat protiv
Jugoslavije. Nova "rešenja" Vlade Srbije izazvala su protest novinara, inženjera,
tehničara i ostalih zaposlenih u RTV Beograd. Svi urednici u Radio Beogradu
podnose ostavke, a na protestnom skupu traži se povlačenje vladine odluke o
imenovanjima.
U znak protesta novinari TV Srbije organizuju svake večeri na Terazijama
svoj TV dnevnik na otvorenom prostoru, sa tekstovima koje urednici ne puštaju na RTS. Razbuktavanje rata u Hrvatskoj i sve jača represija nad novinarima doveli su do toga da je veliki broj najpoznatijih novinara napustio RTS. Otpušteni su svi koji su se protivili ratnohušaškoj uređivačkoj politici, oko 1500 novinara. Otpuštanje sa posla i slanje na "prinudni odmor" vršeno je pod već oprobanom formulom "racionalizacije poslovanja".
"Čistka programa od novinara", kaže se u Rezimeu Nezavisnog sindikata
RTB, (Čistke u RTB - januar 1993, Nezavisni sindikat RTB) "bila je deo procesa
zavođenja apsolutne kontrole, pre svega, nad ključnim informativno-političkim
programima Radija i Televizije i kritičkim magazinskim emisijama. Istovremeno,
nametan je populistički koncept kulturnim i muzičkim emisijama. Tek započeto
otvaranje pojedinih programa RTV zamenjeno je najvulgarnijim propagandistikom vladajuće stranke. Proizvodnja zavereničke slike sveta i obračun sa neistomišljenicima na domaćoj sceni bili su u osnovi novog uredjivačkog koncepta. Tek započetu pluralizaciju programa prekrio je u potpunosti ideološki i profesionalno anahron govor".
Jedan od novinara koji je tih ratnih godina zgazio novinarski kodeks i svojim javnim angažmanom promovisao govor mržnje, na sramotu bogate žurnalističke tradicije Srbije, jeste i Miodrag Popov. U sačuvanim video arhivama može se naći mnogo TV priloga Miodraga Popova zbog kojih bi se morao naći ako ne pred Sudom za ratne zločine, a ono barem pred Sudom časti UNS-a. Novinarske organizacije koja bez trunke griže savesti sada, posle 20 godina, tvrdi da Miodrag Popov nije ratni huškač.
Da nije bilo koleginica i kolega novinara koji su davali otkaze ili bili otpuštani jer nisu PRISTAJALI da budu Popovi, Komrakovi, Milanovići, Bijelići, Vučelići... ovakav potez UNS-a bi mogao da se protumači kao diskutabilan. Ovako, podrška Udruženja novinara Srbije jednoj novinarskoj sramoti je ruganje Dadi Vujasinović, Slavku Ćuruviji, Milanu Pantiću i svim drugim koleginicama i kolegama koji su životima, narušenim zdravljem, ekonomskom bedom i strahovima ukućana platili odbijanje da služe Miloševićevoj zločinačkoj kamarili.
I za kraj, jedan od „bisera" Miodraga Popova, koji će ući u istoriju novinarskog beščašća Srbije:
„Vukovar je danas razrušen, ali oslobođen grad."
Miodrag Popov, voditelj Dnevnikovog TV dodatka, TV Beograd, 13. 12. 1991.