Odavno već imam nameru da makar napišem detaljan blog o propaloj giljotini propisa i o umnoženim problemima zahvaljujući njenom navodnom sprovođenju (kad se glave aždaji ne odseku kako treba, na mestu stare niču bar dve nove), kada već ništa drugo ne mogu.
A onda je blogokolega Rodoljub Šabić objavio svoj blog „JE L' SIGURNO ZNATE DA STE (NE)ZAPOSLENI?" u okviru koga sam počeo da pišem komentar koji bi bio blog u blogu. Zato evo (ne samo) moje frustracije ovde - izdvojeno, opširno.
Tekst koji sledi (opor) je plod mog iskustva s dve, a možda i cele tri strane te nepoznate geometrijske figure koju tvore zakoni i propisi, dakle država s jedne (hiper)strane u svim svojim (često malignim) emanacijama, s druge (ne)zaposleni i angažovani po ugovoru o delu i s treće poslodavci, kakvi god da su.
Poslednjih godina bio sam na svim stranama osim državne, mada sam i tu nekim sticajem okolnosti bio kratko „nazočan" - poslednje dve godine imao sam, pored drugih, osnovnih poslova, i obavezu "komunikacije" s Fondom PIO, RZZO-om (sada RFZO), PU-om, APR-om i ne znam više još s kojim birokratskim ustanovama (sa, uglavnom, svim negativnim konotacijama pojma birokratija)...
Ukratko, koje su obaveze poslodavca koji angažuje osobu po ugovoru o autorskom delu?
Prvo, naravno, da potpiše ugovor s angažovanim-om, a onda, kad dođe trenutak za isplatu dužan je da na tu sumu uplati:
1) porez na dohodak građana,
2) doprinos za PIO i
3) doprinos za zdravstveno osiguranje.
Naravno, sve se ovo uplaćuje odvojenim uplatnicama (četvrta je ona kojom se uplaćuje honorar) - zamislite, može i e-bankingom - za svakog angažovanog posebno, svakog meseca, pa se svakog meseca OPJ obrasci s podacima o svim ovim uplatama, za svakog anagažovanog posebno, dostavljaju (naravno, u papiru!) Poreskoj upravi u po dva primerka (do petog u mesecu za prethodni mesec), pa se jedan (tu overeni, posle dočekanog reda pred šalterom), sa izvodom gde se vide uplate, nosi u FPIO na „konstatovanje". Bez ovog koraka - za državu, oličenu u ovom vremenskom preseku u FPIO, uplate doprinosa za obračun staža i osnovice za buduću penziju ne postoje. Niko nije obavestio nadležne da računari od pre neku deceniju ne samo da mogu automatski da beleže uplate i smeštaju ih automatski u različite baze podataka, nego i da budu međusobno povezani (postoji i nešto što se zove Internet), pa bi tako posebne poreske prijave koje su u stvari samo neka vrsta izjave poslodavca da je obaveze izvršio, bile potpuno nepotrebne. No, ako je nekom konzervativnom superbirokratskom superumu toliko teško da se emotivno odveže od tako koncipiranih poreskih prijava, možda bi mogao da načini kopernikanski obrt (u granicama svojih pojmova) i makar dopusti elektronsko podnošenje ovih prijava? Kakva li je to hardverska i softverska podrška, valjda makar ravna zbiru Nasine i Pentagonove, potrebna za takav civilizacijski iskorak?! Ideja o automatskom beleženju svake uplate, ponavljam, nesaznatljiva je birokratskim hologramskim mozgovima (jer, birokratija je hologram u koji se stranke uklapaju jedino kao fraktali birokratske stvarnosti - hvala Docsu na inspiraciji, znam da je formulacija verovatno besmislena, ali besmislenost je sasvim adekvatna onome što želi da opiše). Ideju o lako ostvarivom automatskom kontrolisanju uplate doprinosa ne smem ni da izgovorim, a kamoli napišem.
S naše strane, nedokučivi su razlozi za obavezno odjavljivanje angažovanih po ugovoru o delu i nemogućnost njihovu da ostvare neka minorna prava kao nezaposleni u periodu dok nisu angažovani ili dok čekaju honorar. S ove strane, da - nedokučivi, ali mora da to ima neki savršeni smisao u iskrivljenim prostorima (koje ni jedan matematičar još nije definisao) birokratoidne geometrije u kojoj su ljudi (pardon: stranke) samo tačke koje remete njene idealne postavke.
Dakle, zamislite da ste lice bez ugovora o radu (prevedeno: nemate ni stalno ni zaposlenje na određeno vreme), povremeno nađete neki honorarni posao. Ako vam je poslodavac savestan i radi sve kako zakon nalaže, on će vas, pošto potpišete ugovor o delu, prijaviti na osiguranje i dalje sve činiti onako kako sam objasnio u nekom - ko zna kom - od prethodnih pasusa.
I možda će vam uplaćivati sve na vreme, a možda će i nekada kasniti.
Ako vam je sve isplatio, a propustio da vas odjavi, nećete moći da dobijete knjižicu kao nezaposleno lice. O, da, moraćete da pri svakoj prijavi/odjavi da vadite novu knjižicu (možda će to nestati uvođenjem elektronskih knjižica).
Ako vam je pak ostao dužan, možda i ne svojom krivicom, opet nećete moći da ostvarite prava kao nezaposleni dok vas ne odjavi. Ako vas odjavi i uplati vam zaostalu zaradu naknadno, a bez nove prijave, novi sistem koji je povezao prijave u RFZO-u i PIO, neće dozvoliti da vam se ta uplata uračuna u staž i osnovicu za penziju (ako taj pojam bude uopšte postojao kada ostarite, Bože zdravlja). A da ne govorimo da bi on bio dužan da vas prijavi makar na mesec dana, pa onda ponovo odjavi. I, u tih mesec dana vi biste morali da promenite tri zdravstvene knjižice, da se odjavljujete i opet prijavljujete na Zavod za nezaposlene. Propisi su propisi!
Kako čujem, student koji se usudio da nešto radi po ugovoru o delu, trajno gubi mogućnost ostvarenja zdravstvene zaštite preko roditelja jer je počeo da radi - nema veze šta i koliko (hoće li ta sudbina snaći i studentkinju koja je pisala g. Šabiću? sistem je vidi kao zaposlenu jer je zaradila 800 dinara za objavljivanje recepta u časopisu); do pre neku godinu studenti se nisu mogli prijaviti ni na Zavod za nezaposlene, ne znam kakva je praksa sada.
Toliko za sada. Celog dana sam špartao gradom (treba li reći kome sam bio u „poseti"?!), ali opet moram na vazduh.
P.S. Posle urednog svakomesečnog izveštavanja Poreske uprave o svim isplaćenim honorarima, porezima i doprinosima, do kraja januara morate da podnesete i jednu poresku prijavu u kojoj navodite godišnje zbirove za svaku osobu. Kompjuteri u PU nisu kadri da sami saberu uplate.
P.P.S. Tražim posao.